REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-297/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 10968/06, sklopljenog između korisnika kredita CB i HVB Splitska banka d.d., prednika tuženika, OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 od dana 17.1.2006. godine., sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „3. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,50% (slovima (nulacijelihpedesetposto) od iznos odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.

4. Naknada iz prethodnog stavka može se naplatiti od iznosa odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o iskorištenom iznosu kredita.“

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 199,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 18. siječnja 2006. do isplate, a koje kamate se obračunavaju do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko stope dosuđene točkom II. izreke ove presude.

r i j e š i o  j e

I. Određuje se vrijednost predmeta ovog spora u iznosu od 399,44 EUR.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 414,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 414,83 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je pravni prednik tuženika 17. siječnja 2006. sklopio s korisnikom kredita CB, Ugovor o kreditu broj 10968/06 (dalje: Ugovor o kreditu). Člankom 5. st. 3. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu propisano je da će kreditor naplatiti korisniku kredita naknadu/troškove za obradu kredita. Tužitelj ističe kako je predmetna odredba ništetna te je tuženik dužan, s osnove stečenog bez osnove, vratiti tužitelju iznos plaćene naknade za obradu kredita. Nadalje, tužitelj je 10. lipnja 2023. sa sljednikom korisnika kredita sklopio Ugovor o cesiji, broj: OV-2845/2023 temeljem kojeg je korisnik kredita prenio na tužitelja sva potraživanja s osnova ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog s tuženikom te je tužitelj o izvršenoj cesiji obavijestio tuženika dopisom od 10. lipnja 2023. i zatražio ga dostavu sve dokumentacije koja se tiče predmetnog ugovornog odnosa, a koju dokumentaciju tuženik nije dostavio tuženiku. Slijedom navedenog tužitelj ističe da je aktivno legitimiran pokrenuti ovaj parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe kojom je određeno da će korisnik kredita prije isplate kredita platiti naknadu za obradu kredita (ulaznu naknadu) u iznosu određenom od strane tuženika kao banke. Tužitelj nadalje navodi kako je predmetni Ugovor o kreditu po svojoj naravi potrošački jer mu je namjena bila stambeni kredit građana. U trenutku sklapanja i izvršenja predmetnog Ugovora o kreditu, na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003; dalje: ZZP/2003) te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 i 79/09; dalje: ZZP). Pozivajući se na odredbe čl. 81.st.1. i 4., članku 96.st.1. i 4. navedenih zakona, na odredbu čl. 87. ZZP/2003 i 102.st.1. ZZP-a, tužitelj ističe da je odredba čl. 5. st. 3. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu tipska odredba izrađena od strane tuženika, a o kojoj odredbi se nije dala mogućnost pregovora korisniku kredita. Dodatno, tužitelj ističe kako je tuženik kao banka obračunavao kamatu na cjelokupni iznos kredita, odnosno i na iznos koji je zapravo iskorišten za naknadu troškova obrade kredita kako je gore stipulirano. Navedene okolnosti dovele su do znate neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a proizašle su iz nepoštene ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Također, tužitelj upućuje i na Presuda Suda Europske unije C-84/19 i C- 224/19 kojima je potvrđeno da je nepošteno, bez pregovaranja s potrošačima, tipskim ugovorima na početku kredita ugovarati ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje zašto postoje. Također, člankom 3. st. 1 Direktive EU 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i isplatu iznosa od 199,72 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 18. siječnja 2006. kao dana plaćanja, a sve temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara vrijednosti predmeta spora, ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, prigovara zastari ističući da tužitelj nije potrošač te navodi da su tužiteljeve tvrdnje da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene, da je odredba o navedenoj naknadi za obradu kredita jasna i lako uočljiva te da nije točno da bi uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Posljedično, tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva.

3. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod navoda iznesenih u tužbi te se usprotivio tuženikovim tvrdnjama sadržanih u odgovoru na tužbu.

4. Tuženik je tijekom postupka učinio nespornom činjeničnu osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva te visinu tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom postupka sud je pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: presliku obavijesti o ustupu tražbine (list 7. spisa), presliku obavijesti od 10. lipnja 2023. (list 8. spisa), rješenje o nasljeđivanju i diobi (list 9. – 11. spisa), smrtni list (list 12. spisa), Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (list 13. - 17. spisa), Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 10968/06 (list 18. –29. spisa), sudsku praksu (list 31. – 50. spisa) i presudu Suda Europske unije C-84/19, C- 222/19, C-252/19 (list 51. - 71. spisa).

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 10968/06 (dalje: Ugovor o kreditu) kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva te zahtjev za isplatom iznosa od 199,72 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a za koji iznos tužitelj tvrdi da predstavlja korist koju je tuženik ostvario na temelju ništetne ugovorne odredbe u vidu naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

8. Između stranaka nije sporno da je pravni prednik tuženika s korisnikom kredita CB dana 17. siječnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva broj 10968/06, nije sporno da je PB jedan od nasljednika iza preminulog CB, nije sporno da je isti tražbine temeljem odredbi navedenog Ugovora o kreditu prenio na ovdje tužitelja temeljem Ugovora o cesiji od 10. lipnja 2023., nije sporna aktivna legitimacija, da predmetno potraživanje nije u zastari, status potrošača korisnika kredita, osnova niti visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 10968/06 (list 18. –29. spisa) razvidno je da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik ni trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, dalje: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Namjena kredita bila je stambeni kredit (čl. 3. Ugovora o kreditu), dakle za osobne potrebe korisnika kredita.

10. Nadalje, odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da pravni prednik tuženika kao kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 61.750,00 CHF, dok je odredbom čl. 5. 3. i 4. ugovoreno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,50 % od iznosa odobrenog kredita, da se plaća jednokratno, prije korištenja kredita te da se naknada može naplatiti od iznosa odobrenog kredita, a korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o iskorištenom iznosu kredita.

11. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP-a). Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP-a). Zaključno, nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a).

12. Slijedom svega navedenog, odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti, ništetna je temeljem gore navedenih odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Pri tome valja naglasiti kako ništetnost odredbi o naknadi za obradu kredita ne povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer isti može opstati i bez te odredbe, a sve sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

13. Posljedica ništavosti navedene odredbe o ulaznoj naknadi jest ta da je potrošač, korisnik kredita, imao prema tuženiku tražbinu povrata novčanog iznosa kojeg je tuženik odnosno njegov pravni prednik stekao temeljem te ništetne odredbe, i to u okviru instituta stjecanja bez pravne osnove, dakle imao bi pravo na povrat onog što je primjenom navedene odredbe platio tuženikovom pravnom predniku, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO-a, a koje se odredbe odnose na pravne posljedice ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi te odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a kojom je uređen institut stjecanja bez pravne osnove.

14. Imajući u vidu da primatelj tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a), prema ocjeni ovog suda tuženikova je obveza vratiti tužitelju utuženi iznos po osnovi ništetne odredebe o naknadi, i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja.

15. Zaključno, u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate valja naglasiti da prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik, odnosno njegov pravni prednik je kao trgovac morao znati da je odredba o naknadi za odobrenje kredita ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih konkretnih troškova se ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz Ugovora o kreditu. Stoga zatezne kamate teku od 17. siječnja 2006. dana izvršenog plaćanja, koji datum tuženik tijekom postupka nije osporio.

16. Stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je utvrđen neosnovanim dio tužbenog zahtjeva u dijelu prekomjerno zatražene kamatne stope.

17. Slijedom svih gore navedenih utvrđenja odlučeno je kao u t. I. i II. izreke ove presude.

18. Sud je u točci I. rješenja odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 399,44 EUR sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a. Naime, tužitelj je u ovom postupku postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o naknadama i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 199,72 EUR. Posljedica ništetnosti sporne odredbe ugovora je obveza tuženika vratiti tužitelju iznos od 199,72 EUR, pa zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u konkretnom slučaju služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu. Stoga je po mišljenju ovog suda vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.526,55 EUR, a kojoj je vrijednosti tuženik prigovorio, suviše visoko naznačena.

19. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke rješenja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a te prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 399,44 EUR. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT).

20. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, a koji trošak je odmjeren sukladno OT-u, i to za: sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR, za sastav podneska od 28. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR i za zastupanje na ročištu održanom 23. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 125,00 EUR.

21. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, i to u iznosu od 26,55 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine, broj: 92/21; dalje: Tarifa) u svezi s čl. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Tarife u svezi s čl. 1. st. 2. ZSP-a). Tužitelju nije priznat prekomjerno zatraženi iznos jer mu isti temeljem gore navedenih odredbi Tarife i ZSP-a te vrijednosti predmeta ovog spora (399,44 EUR) ne pripada.

22. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 414,82 EUR, dok je odbijen za iznos od 414,83 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. i III. izreke rješenja.

23. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke rješenja sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 11. studenog 2025.

SUTKINJA:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.