REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2116/2024-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu presude dana 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503 iznos od 687,83 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.842,02 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 214,04 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 22. travnja 2019. oko 22,45 sati u Ivanić Gradu na kolniku Žutičke ulice bb, Županijska cesta broj 3128, dogodio štetni događaj odnosno prometna nezgoda, da je do štetnog događaja došlo uslijed izlijetanja divljači (srne) na kolnik te je tom prilikom RH upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020408005481, naletio svojim vozilom na srneću divljač koja se potom udaljila u nepoznatom smjeru. Ističe da protiv vozača nije pokrenut prekršajni postupak. U predmetnom štetnom događaju na osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu osiguranika tužitelja trgovačkog društva OTP LEASING d.d. (korisnik leasinga trgovačko društvo CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o.) nastala je materijalna šteta radi koje se osiguranik obratio tužitelju sa odštetnim zahtjevom te je nakon provedenog postupka obrade štete utvrđena materijalna šteta u visini od 5.182,45 kn koja je isplaćena dana 09. srpnja 2019. i to uz pristanak osiguranika na račun korisnika leasinga.

2. Navodi da se predmetni štetni događaj dogodio zbog izvanrednog i neočekivanog istrčavanja divljači na cestu i to na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ, odnosno osiguranik LOVAČKI SAVEZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE (osiguran kod tuženika policom osiguranja 078700036869), a budući se divljač na cesti smatra opasnom stvari, odgovara njezin vlasnik po načelu objektivne odgovornosti, a u konkretnom slučaju vlasnik divljači je osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik, a to proizlazi iz činjenice da je divljač došla na cestu iz smjera lovišta kojim gospodari lovačko društvo s područja Lovačkog saveza Zagrebačke županije. Budući je tuženik osiguranik štetnika koji je prouzročio predmetni štetni događaj i štetu, to je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu te je na taj način stekao regresno pravo potraživati istu od tuženika, uvećan u za pripadajuće zatezne kamate i troškove.

3. Navodi rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/2014 od 04. ožujka 2015. kojim je odbijen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. st. 1. Zakona o cestama. Iz predmetnog rješenja jasno proizlazi da se čl. 50. st. 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, i 92/14, dalje: ZoCes) uređuje pravno područje javnih cesta, odnosno osoba koje upravljaju javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači, a ne pravnom uređenju odgovornosti osoba koje gospodare lovištima (lovozakupnika i lovoovlaštenika). Sukladno tome čl. 50. st. 1. ZoCes ni na koji način se ne odnosi na odštetnu odgovornost osoba koje gospodare lovištima. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZoCes-a. Njihova odgovornost – i to kao objektivna odgovornost - uređena je i dalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (članci 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05. i 41/08), a čl. 50. st. 1. nije derogirana jer se osporeni članak tiče isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. Sukladno gore iznesenim navodima nedvojbeno je da tuženik, a vezano za štetu nastalu u ovom štetnom događaju odgovara po načelu kauzaliteta, temeljem odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu i odredaba čl. 1045/3. i 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, ali osporava svoju odgovornost za štetni događaj temeljem članka 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" 99/18, dalje: ZOL), kojim je propisano da za štetu nastalu naletom osobnog vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a tužitelj nije dokazao da je šteta nastala provođenjem lova. Osporava da je mjesto štetnog događaja u nadležnosti osiguranika tuženika, a ujedno ističe prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja, odnosno prigovor podijeljene odgovornosti jer osiguranik tužitelja nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju na cesti. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužitelj dakle nije dokazao da je mjesto štetnog događaja u nadležnosti osiguranika tuženika niti da je divljač vlasništvo tuženika.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Sud je dana 25. studenog 2021. donio presudu broj P-724/2020 kojom je dobio tužbu i tužbeni zahtjev. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 63/2022 ukinuta je predmetna presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak uz obrazloženje da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da (samo) zbog toga što je objektivna odgovornost za štetu propisana odredbom čl. 80. st. 2. ZL-a, u svim drugim slučajevima lovoovlaštenik može biti odgovoran za štetni događaj isključivo po osnovi subjektivne odgovornosti za štetu jer divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar neovisno o tome koji se zakon primjenjuje. Zbog toga, time što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar, jer neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, a suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a u vezi s čl. 76. st. 2. ZL-a. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik, a time i njegov osiguratelj, mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a što tuženik, nije niti pokušao dokazati.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je tuženik u cijelosti ostao kod iznesenih prigovora.

7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 4-11 spisa), preslike fotografija (list 12-38 spisa), potvrdu Policijske postaje Ivanić Grad (list 39-40 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola i opojnih droga (list 41 spisa), policu osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 42 spisa), potvrdu o izvršenoj transakciji (list 43 spisa), generalnu suglasnost (list 44 spisa), račun sa specifikacijom (list 45-47 spisa), prijavu štete (list 48-49 spisa), regresni zahtjev (list 50 spisa), poziv na plaćanje (list 51 spisa), preslika spisa predmeta Policijske postaje Ivanić Grad vezan za štetni događaj (list 65-69 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede s dokumentacijom (list 77-80 spisa), iskaz svjedoka RH (list 83-84 spisa), te je provedeno prometno vještačenje sa očevidom na licu mjesta (list 150-155 i 161-165 spisa).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 687,83 EUR, koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu osiguranika tužitelja trgovačkog društva OTP LEASING d.d., a koja šteta j uz pristanak osiguranika tužitelja plaćena na račun korisnika leasinga trgovačkog društva CAR FLET MANAGEMENT d.o.o., a vozilom je upravljao RH, prilikom naleta na divljač.

10. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (22. travnja 2019.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20, dalje: ZL) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO).

11. Imajući u vidu navode stranaka iznijete tijekom postupka, među strankama nije sporna aktivna, nije sporan nastanak štetnog događaja, zatim da se radilo o naletu na divljač, nije sporna visina tužbenog zahtjeva i nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos.

12. Među strankama nije sporno da je HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ ZAGREBAČKE ŽUPANIJE u vrijeme štetnog događaja imao sa tuženikom zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]. No, među strankama sporna je pasivna legitimacija obzirom da tuženik tvrdi da mjesto štetnog događaja nije u nadležnosti osiguranika tuženika, te odgovornost za štetni događaj odnosno tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelj, odnosno prigovor podijeljene odgovornosti jer osiguranik tužitelja nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju na cesti.

13. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21, dalje: ZOC) je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st. 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

14. Iz navedenih odredbi proizlazi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZOC-a, već je njihova odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava.

15. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:

-vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

-lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

16. Iz navedene odredbe ZL-a, proizlazi da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost), ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

17. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

18. Međutim, zbog toga, što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

19. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne odgovara za štetu po osnovi objektivne odgovornosti. Naime, divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti), slijedom čega lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, a na tuženiku (lovoovlašteniku odnosno njegovu osiguratelju) je teret dokazivanja činjenica iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima zbog kojih se može (u cijelosti ili djelomično) osloboditi od odgovornosti za štetu. (VTS, Pž- 2926/2022-2 od 28. prosinca 2022.)

20. Jednako tako i iz odluke VSRH, Rev-166/24 od 24. rujna 2024., proizlazi da se na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači.

21. Stoga, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZOCa, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok lovoovlaštenik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a). Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvari, tuženik kao njegov osiguravatelj se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.(st.1.) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (st. 2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (st. 3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (st. 4.) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

22. U odnosu na prigovor tuženika da mjesto štetnog događaja ne bi bilo u nadležnosti osiguranika tuženika valja istaknuti da je sud od Ministarstva poljoprivrede zatražio i dobio podatke da su na području Ivanić Grada uspostavljena tri lovišta i to zajedničko otvoreno lovište broj I/166-Opatinec, zajedničko otvoreno lovište broj I/167- Ivanić Grad i zajedničko otvoreno lovište broj I/168-Kloštar Ivanić.

23. Uvidom u karte otvorenih lovišta (list 78-80 spisa), sud je utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na cesti koja prolazi kroz otvorno lovište Ivanić Grad, dakle na području lovišta koje je ustanovila Zagrebačka županija, a svjedok RH je su svom iskazu naveo da je na dan štetnog događaja s njegove lijeve strane iskočila životinja misli da se radi o jelenu ili srni, a lovištem nesporno gospodari osiguranik Lovački savez zagrebačke, stoga su neosnovani prigovori tuženika kako tužitelj nje dokazao da se mjesto štetnog događaja nalazi u nadležnosti osiguranika tuženika, stoga je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

24. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka RH te je izveden dokaz prometnim vještačenjem.

25. Da je došlo po prometne nezgode na način kako to opisuje tužitelj proizlazi iz iskaza RH, koji navodi da se na dan prometne nezgode kretao Žutičkom ulicom normalnom brzinom, da je bila noć i da je cesta bila neosvijetljena, a da je u jednom trenutku s njegove lijeve strane iz šume iskočila životinja, misli da se radi o srni ili jelenu, da je životinja udarila u njegovu lijevu stranu, odnosno u branik na kojem je nastala šteta, da je zaustavio automobil i pozvao policiju koja je sastavila zapisnik, da su spominjali lovačko društvo, ali ne zna o kojem lovačkom društvu se radi.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša proizlazi da je vozilo osiguranika tužitelja je svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, nalazilo se na desnoj polovini kolnika udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 3 m. Brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi oko iskaznih 30-40 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku započinjanja radnje prelaska kolnika od strane divljači vozilo osiguranika tužitelja nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 14,1 m pa da je osiguranik tužitelja tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 14,1 m dok je na raspolaganju imao put od samo 5,3 m. Na raspoloživom putu od oko 5,3 m osiguranik tužitelja bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 15,6 km/h. Na mjestu štetnog događaja ne vrijedi prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ jer se isti odnosi na dio kolnika prije mjesta štetnog događaja dok je brzina kretanja vozila ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h. Visina štete na vozilu osiguranika tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja bez PDV-a iznosi 687,83 EUR.

27. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno je strankama, stranke nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, te su na ročištu dana 07. listopada 2025. stranke izjavile da usmeno saslušanje vještaka nije potrebno.

28. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim i u skladu s pravilima struke, a uz to nalaz i mišljenje vještaka je u skladu i sa iskazom svjedoka RH, stoga je u cijelosti i prihvaćen.

29. Slijedom navedenog na temelju iskaza svjedoka i predmetnog nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud je utvrdio da je 22. travnja 2019. doista došlo do štetnog događaja i to do naleta divljači na vozilo kojim je upravljao RH te je iz predmetnih dokaza utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štete i štetnog događaja kao i da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

30. Naime, u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud je utvrdio da bi štetni događaj bio izbjegnut tek u slučaju da je osiguranik tužitelja vozio brzinom od 15,6 km/h, na mjestu na kojem je ograničenje brzine 50 km/h (list 165 spisa), a vještačenjem je utvrđeno da je brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički mogla iznositi 30-40 km/h. Stoga je nesporno utvrđeno da nema odgovornosti vozača RH, pa je stoga taj prigovor tuženika neosnovan. Jednako tako iz navedenog vještačenja ovaj sud je utvrdio i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja, kao i visinu štete od 687,83 EUR.

31. Slijedom navedenog, tužitelj primjenom odredbe čl. 963. ZOO u vezi s čl. 1064. ZOO-a osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa od 687,83 EUR, od tuženika, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

32. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka DH na okolnosti iz raspravnog zapisnika od 19. travnja 2021. odnosno na okolnosti je li na dan štetnog događaja provođen lovi i nalazi li se mjesto štetnog događaja u nadležnosti Lovačkog društva Fazan iz razloga jer je tuženik na ročištu dana 05. srpnja 2021. odustao od saslušanja navedenog svjedoka, a uz to sud je zaključio da njegovo saslušanje na predložene okolnosti nije ni potrebno jer u spisu prileži dovoljno materijalnih dokaza temeljem kojih sud može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.

33. Nadalje, sud nije proveo ni dokaz veterinarskim vještačenjem životinjske dlake na okolnost pripada li dlaka divljoj životinji, obzirom da prema policijskom zapisniku na mjestu nezgode nije ni pronađena a niti je uzet uzorak životinjske dlake, a uz to tuženik nije osporavao da je u prometnoj nezgodi sudjelovala i divlja životinja, a iz iskaza svjedoka RH jasno proizlazi da se radili o srni ili jelenu.

34. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

35. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade.

36. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

37. S obzirom da tuženik nije osporavao da bi tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku 09. srpnja 2019., to tužitelj ima pravo obračunati kamatu za razdoblje od isplate, ali budući je tužitelj potraživao zatezne kamate od dana nakon izvršene isplate, to je sud sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, i dosudio tužitelju zatezne kamate kako je to tužitelj i potraživao.

38. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO) a koja se odnosi na ostale odnose.

39. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova.

40. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, nastavno: Tarifa) za pristup na ročišta održana 19. travnja 2021., 05. srpnja 2021, 11. listopada 2021, 27. siječnja 2025., 14. ožujka 2025. i 07. listopada 2025., u iznosu od po 187,50 EUR, svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podnesaka od 21. travnja 2020. (tužba) i podneska od 12. srpnja 2021, 28. siječnja 2025. i 07. srpnja 2025. u iznosima od po 187,50 EUR svaki (Tbr. 8. t 1. Tarife), trošak žalbe u iznosu od 234,38 EUR (Tbr. 10.1. Tarife) , dakle 2.296,88 EUR, zajedno sa uračunatim PDV-om po stopi od 25%. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i sudska pristojba na presudu u iznosu od 26,54 EUR u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, dalje ZSP), kao i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 649,48 EUR, kao i trošak svjedoka na očevidu u iznosu od 28,08 EUR. Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 2.842,02 EUR (točka II. izreke).

41. S druge strane, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 05. srpnja 2021. u iznosu od 187,50 EUR, budući je predmetni podnesak tužitelj sastavio i dostavio sudu dana 05. srpnja 2021. kada je održano i ročište za koje je ročište sud tužitelju priznao trošak u punom iznosu, a podnesak je bio nepotreban jer sve što je tužitelj naveo u predmetnom podnesku mogao je istaknuti i iznijeti na ročištu koje je održano toga dana. Nadalje, tužitelju nije priznat ni trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR, budući je tužitelju već priznat trošak pristojbe na presudu i tužitelj ne može biti dva puta obvezan na plaćanje sudskih pristojbi na presudu. Dakle, ukupno nepriznati trošak tužitelja iznosi 214,04 EUR. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 214,04 EUR (točka III. izreke).

42. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020).

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

SUDAC:

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

-tužitelju po odvj.

-tuženiku