REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-5953/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Tonki Grgičević uz sudjelovanje Jadranke Povoljnjak, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe "Luje" d.d., II. okrivljene odgovorne osobe BO, te III. okrivljene odgovorne osobe OO, zastupanih po branitelju odvjetniku Krešimiru Raspudiću, zbog prekršaja iz čl. 296.st.1.toč.16. i st.2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018. i 111/2021.), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava, nakon provedenog žurnog postupka, 11. studenog 2025., objavio je i

p r e s u d i o

I. Na temelju čl.182. točke 3. Prekršajnog zakona

I. okrivljenik: "Luje" d.d. - pravna osoba, MBS: 040035756, OIB: 44354247337, sa sjedištem u [adresa]

II. okrivljenik: BO, predsjednik uprave - odgovorna osoba, s prebivalištem u [adresa],

III. okrivljenik OO, član uprave – odgovorna osoba, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi 29. studenog 2021. oko 13,15 sati gostima prenoćišta Bakarac, Bakarac 84, Bakarac, javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u čl.18. i detaljnije određeno u čl. 29. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, ne posjeduju zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela ovlaštene temeljem rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Klasa: UP/I-034-03/2018-020/0005, Urbroj: 559-07/3-18-004 i Klasa: UP/I-384-10/2022-001/0001, Urbroj: 559-08/1-22-0001, na osnovi članka 224. ZAPSP-a

dakle, da bi kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava, priopćavali javnosti autorska djela,

čime bi počinili prekršaj kažnjiv opisan i kažnjiv u čl. 296.st.1.toč.16. i st.2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018. i 111/2021.)

II. Na temelju čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i toč.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Hrvatskog društvo skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava pod brojem 239997-0006 podnijelo je 07.05.2024. optužni prijedlog protiv I., II. i III. okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenici su u svojoj pisanoj obrani naveli da u mjestu Bakarac u vrijeme kontrole predmetni objekt, osim restorana, uopće ne radi, tako da je nejasno kada je i na koji način kontrolor uopće ušao u sobe i koje je goste zatekao, što nije niti naveo. Nadalje su naveli da objekt ima zaposlenu odgovornu osobu za vođenje prenoćišta, te da zapisnik o izvršenoj kontroli nikada nisu dobili da bi se mogli očitovati u tom pogledu, te da kontrolor nikada nije došao u prenoćište Bakarac i napravio kontrolu. Istakli su da u vrijeme kada je navodno obavljena kontrola odnosno 19.11.2021. oni nisu imali goste u prenoćištu, obzirom da ne pružaju uslugu smještaja tijekom zimskog perioda, te da prenoćište nije imalo registrirane goste, nisu se u sobama priopćavala autorska glazbena djela preko TV prijemnika. Također su naveli da se radi o smještaju niže kategorije, te u sobama kritične zgode nisu posjedovali TV prijemnike, a niti je kontrolor osobno to mogao utvrditi.

3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok VO te je sudac pročitao i razgledao dokaze u spisu i to zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 988749-239997, podnesak tužitelja br. 239997-0006 od 10.09.2024., povijesni izvadak iz sudskog registra, izvod iz prekršajne evidencije za I., II. i III. okrivljenika, dok sudac nije ispitao svjedokinju ĆO, jer se ista nije odazvala pozivima ovog Suda, a sudac smatra da se njezinim ispitivanjem ne bi utvrdile nikakve nove bitne činjenice, već bi samo došlo do odugovlačenja postupka.

4. Svjedok VO, kontrolor ZAMP-a, ispitan 25. studenog 2024. kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, naveo je da je 29.11.2021. bio u nadzoru prenoćišta Bakarac u Bakarcu koji posluje u okviru tvrtke Luje d.d., te da predmetnog dana nije ulazio u hotelske sobe prenoćišta, iako temeljem prethodnih nadzora zna da postoje najmanje dvije hotelske sobe sa TV uređajima u istima. U sobe nije ulazio obzirom da je u restoranu od strane djelatnice dobio odgovor da nikoga nema na recepciji i da ga ne može pustiti u sobe.

5. Tužitelj je u svom podnesku od 10.09.2024., kojim se očitovao na obranu okrivljenika, naveo da su navodi iz obrane okrivljenika irelevantni, neosnovani, ničim dokazani, te usmjereni isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, te ih stoga

u cijelosti osporava. Kritične zgode ovlašteni zastupnik tužitelja VO je neposrednim zapažanjem nedvojbeno utvrdio počinjenje prekršaja u predmetnom objektu. Tom je prilikom sačinio zapisnik u kojem je precizirao činjenice utvrđene tijekom provedene kontrole, a koje činjenice okrivljenici ni na koji način nisu osporili svojim paušalnim i ničim dokazanim navodima. Kao daljnji dokaz da prenoćište Bakarac posjeduje sobe sa TV-om tužitelj je dostavio obrazac Prijava stalnog korištenja glazbe u hotelskom objektu za predmetni objekt koji su potpisali i svojim pečatom potvrdili upravo okrivljenici, a u kojem je od strane okrivljenika navedeno da prenoćište Bakarac posjeduje tri sobe s radio ili TV prijamnikom. Kao dodatan dokaz na okolnost da predmetni objekt posjeduje sobe s DV-om i da kontinuirano posluje cijele godine, tužitelj je dostavio i print screen web stranice objekta okrivljenika, te fotografije soba predmetnog objekta preuzete s web stranice www-booking.com. Nadalje, kao dokaz da je kritične zgode predmetni objekt poslovao ide činjenica da je ovlašteni zastupnik tužitelja nesmetano ušao u objekt kritične zgode, a sami okrivljenici na web stranici objekta navode slijedeće "Prenoćište je aktivno tokom cijele godine". Nadalje, tužitelj još jednom ističe kako okrivljenici do danas nisu ishodili zakonom propisano odobrenje, odnosno nisu otklonili štetne posljedice počinjenog prekršaja, iako su od strane tužitelja više puta kontaktirati upravo s tim ciljem. Slijedom svega navedenoga, tužitelj ostaje u cijelosti pod podnesenog optužnog prijedloga.

6. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret, kao i iz, u Zakonu opisanom konkretnom djelu prekršaja, proizlazi da je bitno obilježje djela prekršaja da je "javno priopćeno glazbeno autorsko djelo", a da onaj tko priopćava ne posjeduje zakonom propisano odobrenje.

7. Međutim, iz provedenih dokaza, i to iskaza ispitanog svjedoka kontrolora ZAMP-a VO, te pregledom i čitanjem zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, kao i "prijave stalnog korištenja glazbe u hotelskom objektu" i print screen web stranice objekta koje je u spis dostavio tužitelj proizlazi da odlučne činjenice kritične zgode nisu utvrđene, odnosno uopće nisu utvrđivane.

8. Naime, kritične zgode kontrolor nije utvrdio da bi prenoćište bilo otvoreno za goste, te da bi 29.11.2021. oko 13,15 sati u prenoćištu Bakarac, u sobama , koje po iskazu svjedoka imaju TV prijemnike, gostima bilo javno priopćavano neko autorsko glazbeno djelo, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret. Upravo je svjedok kontrolor izričito rekao da kritične zgode nije utvrdio da se u prenoćištu nalaze gosti jer nije mogao ući u sobe s obzirom da mu je djelatnica u restoranu rekla da su zatvorene i da nema nikog na recepciji. Njegova tvrdnja da mu je od ranije poznato da u prenoćištu postoje dvije sobe s TV prijemnicima nije odlučna za konkretni prekršaj, jer je bilo nužno utvrditi postojanje protupravnog ponašanja u trenutku kontrole odnosno u vrijeme koje se okrivljenima stavlja na teret.

9. Dokazi na koje se tužitelj poziva sudac nije cijenio kao odlučne s obzirom da se prijava stalnog korištenja glazbe u hotelskim sobama odnosi na datum 07. veljače 2019,, odnosno skoro tri godine prije počinjenja prekršaja. Podaci u prijavi su suprotnosti s iskazom svjedoka kontrolora VO koji je naveo da mu je od ranije poznato da se u prenoćištu nalaze dvije sobe s TV prijemnicima, a isto je konstatirano i u zapisniku o izvršenoj kontroli, dok iz prijave koju je dostavio tužitelj proizlazi da postoje 3 sobe, što ukazuje da se podaci mijenjaju i da se kao odlučni ne

mogu koristiti podaci iz raznih perioda , već je trebalo utvrditi konkretne odlučne činjenice u vrijeme kontrole. Nadalje, print screen web stranice predmetnog objekta i fotografije istog su datirane 10. rujna 2024., te ni u kojem slučaju nisu dokaz za situaciju i ponašanje okrivljenika 29. studenog 2021., odnosno skoro 3 godine prije podataka koji su dostavljeni.

10. Činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, a koji je opisan u članku čl. 296. st.2.toč.16. ZAPSP-a jasno definira prekršaj, koji glasi: "tko bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo kaznit će se…" Dakle, odredba Zakona koja propisuje prekršaj jasno govori o tome da je prekršaj počinjen kada se autorsko djelo priopći javnosti bez odobrenja nositelja prava. Ključna riječ, koja čini bitno obilježje prekršaja je "priopći" te ista označava radnju koja mora biti stvarno izvršena, a ne samo potencijal za izvršenje.

11. Dakle, da bi postojala prekršajna odgovornost prema čl. 296. st. 1. toč. 16

ZAPSP-a potrebno je utvrditi da je priopćavanje zaista izvršeno. Konkretni prekršaj ne može se temeljiti isključivo na postavljanju uređaja (TV) u hotelske sobe, već je potrebno dokazati da su ti televizori bili uključeni i da su emitirali zaštićeni sadržaj, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno, a niti je utvrđivano, a što proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka VO i zapisnika o obavljenoj kontroli, te za to ne postoje nikakvi dokazi. Drugim riječima, za postojanje prekršaja, mora postojati stvarno činjenje, što proizlazi iz jezičnog i pravnog smisla svršenog glagola "priopći" koji zahtijeva da se radnja konkretno ostvari, a ne da samo postoji mogućnost njezina izvršenja.

12. U predmetu Europskog suda pravde SGAE v. Rafael Hotels (C-306/05), Europski sud pravde odlučivao je o pravnom pitanju da li se emitiranje glazbenih i audiovizualnih djela putem televizora u hotelskim sobama smatra "priopćavanjem javnosti" u smislu Direktive 2001/29/EZ o autorskom pravu na jedinstvenom tržištu. U tom predmetu Sud je presudio u korist SGAE-a , španjolske organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih prava navodeći da hotelski gosti čine "publiku" jer se ne radi o privatnom korištenju, već o potencijalno velikom broju ljudi koji nisu u međusobnoj vezi, te da emitiranje u hotelskim sobama predstavlja "priopćavanje javnosti" jer hotel aktivno omogućuje pristup djelima putem tehničkih sredstava. Time se ostvaruje "nova publika" koja nije bila obuhvaćena izvornom dozvolom emitiranja, pa je potrebna dodatna dozvola/naknada nositeljima prava.

13. Međutim, naglašava se, da se ova Presuda Evropskog suda odnosi prvenstveno na tumačenje prava EU, konkretno Direktive 2001/29/EZ i usmjerena je na OBVEZNOPRAVNI odnos-pravo autora, odnosno kolektivne organizacije da traži naknadu zbog korištenja njihovih djela bez odobrenja, te Sud nije odlučivao o kaznenoj ili prekršajnoj odgovornosti, već o obvezi dobivanja dozvole i plaćanju naknade. Dakle SGAE je podnio civilnu tužbu radi naknade štete, a presuda potvrđuje da postoji obveza plaćanja jer se radi o "priopćavanju javnosti". U civilno pravnom postupku za naknadu štete ( npr. tužba HDS ZAMP-a) dovoljan je niži prag, te je dovoljna dostupnost sadržaja, a što proizlazi i iz presude SGAE v. Rafael Hotels, no u prekršajnom postupku, teret dokaza je viši. Preuzimanje kriterija iz obveznog prava gdje je dovoljan i posredan ili tehnički prijenos, ne može se automatski prenijeti na prekršajno pravo. To bi bilo tumačenje analogijom "in malam partem" što je

nedopustivo u prekršajnom pravu, jer u prekršajnom postupku svako bitno obilježje prekršaja mora biti jasno i konkretno ostvareno i dokazano, a što ovdje nije slučaj, jer u smislu čl. 296. st.1. toč.16. ZAPSP-a kojim je definiran prekršaj mora se utvrditi da je ta radnja stvarno i izvršena, te bi samo u tom slučaju bila ispunjena bitna obilježja tog djela prekršaja.

14. Dakle, u tom slučaju, to bi bilo prošireno tumačenje na štetu okrivljenika, a što nije u skladu sa Zakonom jer prekršajna odgovornost mora biti temeljena na jasnoj zakonskoj odredbi, te tumačenje iste bi trebalo biti restriktivno (strogo) u korist okrivljenika, te se ne smije proširivati kao u obvezno pravnim odnosima.

15. U konkretnom slučaju kontrolor nije utvrdio da bi dana 29.11.2021. u 13,15 sati, kada je obavljena kontrola u prenoćištu Bakarac u Bakarcu, u sobama, koje po iskazu svjedoka imaju tv prijemnike, a što je konstatirano i u zapisniku o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela, gostima bilo javno priopćavano neko autorsko glazbeno djelo, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret.

16. Dakle, sama činjenica da su se u sobama nalazili TV prijemnici, a što također nije kritične zgode utvrđivano neposrednim opažanjem, već samo na temelju podataka koji su kontroloru ŽO navodno poznati od ranije, te obrasca "prijave stalnog korištenja glazbe u hotelskim sobama" koji se odnosi na period 3 godine prije samog utvrđivanja konkretnog prekršaja, nije dokaz da je u konkretnom slučaju određeno autorsko djelo bilo učinjeno dostupnim javnosti, niti može biti dokaz o stvarnom priopćavanju, te nije dokaz na temelju kojeg bi se nedvojbeno mogao utvrditi prekršaj, odnosno bitna obilježja prekršaja definirana u čl.296. st.1. toč.16.koji se okrivljenicima stavlja na teret, a uzimajući u obzir i činjenicu da nije nedvojbeno utvrđeno niti da je prenoćište, osim restorana, 29.11.2021. poslovalo i da su se u sobama nalazili gosti.

17. U slučaju da je sama činjenica posjedovanja TV prijemnika u sobama Hotela dovoljna za utvrđivanje odgovornosti za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, tada proizlazi da se uopće ne trebaju utvrđivati odlučne činjenice odnosno "da je javno priopćeno autorsko glazbeno djelo", niti datum kada je djelo počinjeno, a koje činjenice su bitna obilježja djela prekršaja, te bez njih konkretno djelo prekršaja ne postoji. U protivnom bi okrivljenici bili odgovorni, te bi bila kažnjiva i sama pretpostavka da isti imaju mogućnost javno priopćavati autorska glazbena djela, jer se u sobama hotela nalazi TV prijemnik, a što nije prihvatljivo, jer bi na taj način svaki dan isti mogli biti prijavljeni za navedeni prekršaj temeljem same činjenice da se u sobama nalaze TV prijemnici, te činjenice da nemaju zakonom propisano odobrenje ZAMP-a.

18. U tom slučaju prekršaj koji bi se okrivljenicima mogao staviti na teret trebao bi glasiti " kaznit će se pravna osoba ako su se u hotelskim sobama I. okrivljenog pravnog subjekta nalazili TV prijemnici, preko kojih je omogućeno pripadnicima javnosti pristup autorskom djelu u vrijeme koje sami odaberu, a da isti ne posjeduje zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, Udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora, glazbenih djela", a što je u suprotnosti sa stvarnim zakonskim opisom djela prekršaja iz čl.296. st 1. toč.16. ZAPSP-a, jer mu nedostaju bitna obilježja djela prekršaja kako je sada definirano Zakonom odnosno nedostaje mu "da je netko javno priopćio autorsko glazbeno djelo", te bi stoga, ukoliko bi se okrivljenike proglasili krivima za djelo prekršaja kako je to opisano u optužnom

prijedlogu, izreka presude bila u suprotnosti s obrazloženjem, te s načelom zakonitosti definiranim u čl.2. Zakona o prekršajima.

19. Naime, ovaj sud smatra da bi tvrdnja da je za postojanje prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč.16. ZAPSP-a dovoljno samo posjedovanje televizijskih prijemnika u hotelskim sobama i obavljanje poslovne djelatnosti, bez dokazivanja i utvrđivanja stvarnog priopćavanja autorskog djela u suprotnosti s načelom zakonitosti iz čl.2. Zakona o prekršajima.

20. Prema ovom načelu nema prekršaja bez Zakona, jer prekršaj može postojati samo ako je propisan zakonom, što uključuje precizno definiranje svih bitnih elemenata radnje koja predstavlja prekršaj, te nema kazne bez zakona jer se ne može izreći kazna za nešto što nije jasno i precizno definirano kao kažnjivo ponašanje.

21. Članak 296.st.1.toč.16. ZAPSP-a jasno propisuje da je prekršaj počinjen kada netko "priopći" autorsko djelo javnosti bez odobrenja upotrebljavajući "svršeni" glagol. To znači da zakon zahtijeva izvršenje konkretne radnje (stvarno priopćavanje) da bi prekršaj postojao. Tumačenje prema kojem bi samo posjedovanje tehničkih sredstava (TV prijemnik) bilo dovoljno za prekršaj nije u skladu s preciznim jezikom zakona.

22. Ako se prekršaj utvrđuje bez dokaza o stvarnom priopćavanju (npr. da je TV bio uključen i emitirao zaštićena djela), to bi, po mišljenju ovog suda, značilo proširivanje zakonske definicije prekršaja izvan onoga što zakon izričito predviđa, te bi bilo u suprotnosti s načelom zakonitosti jer bi se okrivljeniku pripisivalo kažnjivo ponašanje bez jasne zakonske osnove, a što je već naprijed navedeno.

23. Načelo zakonitosti zahtijeva restriktivno tumačenje kaznenih i prekršajnih odredbi, te bi proširivanje pojma "priopći" na situacije u kojima priopćavanje nije stvarno izvršeno, već samo postoji tehnička mogućnost, bilo u suprotnosti ovom načelu.

24. Dakle, svako kažnjavanje mora se temeljiti na jasnim i dokazanim činjenicama koje ukazuju na izvršenje radnje opisane u Zakonu, a što u ovom slučaju Sud nije mogao utvrditi.

25. Ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju tužitelj da je "za postojanje prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. ZAPSP-a dovoljno da je korištenje zaštićenih autorskih glazbenih djela dostupno javnosti, kako to proizlazi iz odredbe čl. 5. st.4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kojom je odredbom propisano da se javnim korištenjem autorskih djela smatra i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu", jer po mišljenju ovog suda odredbe čl. 296. st. 1. toč.16. i čl. 5. stavak 4. ZAPSP-a moraju se tumačiti zajedno, ali pažljivo, s obzirom na specifičan jezik Zakona. Ključno je razlikovati pojmove "omogućavanje pristupa" (čl. 5. st.4.) i "priopći" ( čl.296.), jer svaki ima drugačije značenje i zahtijeva različite uvjete za primjenu.

26. Članak 5.stavak 4. ZAPSP-a definira što se smatra javnim korištenjem autorskog djela, uključujući "omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu…u vrijeme i na mjestu koji sami odaberu", a što znači da ova odredba obuhvaća tehničko omogućavanje javnosti da pristupi zaštićenom sadržaju, poput postavljanja uređaja ili osiguranja infrastrukture za pristup.

27. Članak 296. st.1. toč.16. ZAPSP-a propisuje prekršaj za onoga "tko bez odobrenja autora ili drugog nositelja prava PRIOPĆI javnosti autorsko djelo", te je vidljivo da je ključna upotreba svršenog glagola "priopći" što znači da se za postojanje prekršaja mora raditi o dovršenoj radnji-stvarnom činu priopćavanja.

28. Dakle ključna je razlika što članak 5. stavak 4. regulira širi kontekst korištenja autorskih djela i uključuje potencijalno omogućavanje pristupa ( npr. postavljanje televizora s mogućnošću emitiranja zaštićenog sadržaja, dok se članak 296. st.1.toč.16., koji je kažnjiva odredba, fokusira na radnju priopćavanja i zahtijeva dokaz da je zaštićeni sadržaj zaista bio priopćen javnosti.

29. Upravo iz ovih razloga ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju da je za postojanje prekršaja iz članka 296.st.1.toč.16. ZAPSP-a dovoljno samo omogućavanje pristupa sadržaju temeljem članka 5. stavak 4. ZAPSP-a jer kao što je već rečeno kažnjiva odredba zahtijeva dokaz o stvarnom priopćavanju sadržaja javnosti, dok se članak 5. stavak 4. odnosi na opći koncept javnog korištenja. Dakle, za prekršaj iz čl. 296.st.1.toč.16.. ZAPSP-a potrebno je dokazati izvršenje radnje priopćavanja, jer protupravno ponašanje mora sadržavati i ispuniti sva bitna obilježja djela prekršaja, da bi počinitelj bio odgovoran za konkretni prekršaj. Na taj način utvrđivanjem radnje "priopćavanja" odnosno da su okrivljenici izvršili stvarni čin priopćavanja autorskog glazbenog djela, a kako to Zakon zahtijeva, vrijeme te radnje bi bilo i vrijeme počinjenja eventualnog prekršaja, a koje u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

30. Prema postavljenom činjeničnom opisu počinjenja djela prekršaja iz optužnog prijedloga, razvidno je da tužitelj nije odredio vrijeme počinjenja prekršaja, a to je vrijeme kada su okrivljenici javno "priopćili" autorsko glazbeno djelo bez zakonom propisanog odobrenja, već su kao vrijeme počinjenja prekršaja naveli datum obavljene kontrole, a što svakako ne predstavlja vrijeme počinjenja prekršaja čija su bitna obilježja opisana u čl.296.st.1.toč.16. ZAPSP-a.

31. Naime, odredba čl.16. Prekršajnog zakona propisuje da je prekršaj počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira kada je nastupila posljedica prekršaja. Bez vremena počinjenja prekršaja nema ni prekršajne odgovornosti okrivljenika, a niti prekršaja, a isto tako bez točno određenog vremena počinjenja prekršaja nije moguće utvrditi niti kada nastupa zastara vođenja prekršajnog postupka.

32. Sudac u postupku nije mogao nedvojbeno utvrditi da li je prenoćište, osim restorana, kritične zgode bilo otvoreno te da li je u sobama bilo gostiju, jer su okrivljenici to poricali, a kontrolor te odlučne činjenice nije utvrdio. Također , na temelju provedenog postupka nije nedvojbeno utvrđeno da li su se u sobama priopćavala autorska glazbena djela.

33. Obavljanje poslovne djelatnosti hotela ukazuje na to da hotel ima potencijalne korisnike (goste) kojima bi mogao priopćiti sadržaj, međutim to samo po sebi nije dovoljno da se dokaže da je radnja priopćavanja stvarno izvršena.

34. Dakle, ovaj sud je mišljenja da je za utvrđivanje prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč.16. ZAPSP-a potrebno dokazati da su prijemnici u hotelskim sobama bili uključeni i da su emitirali zaštićena autorska djela, te da je tim sadržajima mogla pristupiti javnost, odnosno gosti hotela, a što u konkretnom slučaju uopće nije utvrđivano, niti za to postoje bilo kakvi dokazi.

35. Ističe se da stav ovog Suda da se u ponašanju okrivljenika u konkretnom slučaju, nisu stekla bitna obilježja djela prekršaja kako je to definirano u čl. 296. st.1. toč.16 ZAPSP-a ne isključuje obvezu korisnika, odnosno u konkretnom slučaju Prenoćišta Bakarac u Bakarcu , da posjeduje zakonom propisano odobrenje za javno korištenje autorskih glazbenih djela.

36. Međutim, ističe se, da samo ne posjedovanje odobrenja nije definirano kao prekršaj, već se radi o obvezno pravnom odnosu, dok je za prekršaj je potrebno da se kumulativno ispune uvjeti da korisnik ne posjeduje potrebno odobrenje i da je javno priopćio autorsko glazbeno djelo.

37. Slijedom navedenog, na temelju provedenog dokaznog postupka, sudac nije mogao utvrditi da bi se u ponašanju okrivljenika stekla obilježja djela prekršaja koje im se stavlja na teret, te je donio odluku kao u izreci presude.

38. Kako su okrivljenici oslobođeni optužbe, to je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Zapisničar

Sudac

Jadranka Povoljnjak

Tonka Grgičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagreb, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Dostavna naredba:

1. I. okrivljenik Luje d.d., pravna osoba

[adresa]

2. II. okrivljenik BO,

[adresa],

3. III. okrivljenik OO,

[adresa]

4. odvjetnik Krešimir Raspudić,

Opatija, Vladimira Nazora 3

5. Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava

6. spis