Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-35/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nikolini Karpati, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika ESI DATA j.d.o.o., OIB: 41046542938, Nemetin, Nemetin 8c, zastupanog po punomoćniku Petru Vukasoviću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, po objavi 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika ESI DATA j.d.o.o., OIB: 41046542938, Nemetin 8c, Nemetin, Osijek, o izvanrednom otkazu Ugovor o radu tužitelju ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], od 23. veljače 2024., ništetna, nezakonita i da ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku ESI DATA j.d.o.o., OIB: 41046542938, Nemetin, Nemetin 8c, naknaditi tužitelju ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. travnja 2024. navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika, da je 16. siječnja 2023. (ispravno 2024.) primio „ODLUKU O IZVANREDNOM POSLOVNOM OTKAZU“, u kojoj je navedeno da se ugovor o radu otkazuje zbog gospodarskih, organizacijskih i tehnoloških razloga. Iako je tuženik nazvao ovu odluku „izvanredni poslovni otkaz“ vidljivo je da se ustvari radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Slijedom navedene odluke, tužitelj je odjavio tuženika s obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, s danom 31. siječnja 2024. Protiv ove odluke, tužitelj je pokrenuo spor, ali ne radi vraćanja na rad, već samo radi isplate otpremnine i naknade za nepriznati otkazni rok. Ovaj spor se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Pr-18/2024. Nekoliko dana nakon podnošenja tužbe, odnosno, 24. veljače 2024., tužitelj je primio „Odluku o poništenju odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu“ i Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Obje su odluke datirane s 13. veljače 2024., a iz prijemnog pečata na omotnici, vidljivo je da su iste predane pošti 23. veljače 2024. Dakle, tuženik je ponovo otkazao tužitelju ugovor o radu, iako mu je radni odnos već bio prestao tri tjedna ranije. U obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu navodi se da je tužitelj neopravdano izostao s posla, nakon 16. siječnja 2024., odnosno, nakon što je primio prvi otkaz. Time je tužitelj, kako navodi tuženik, počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Spomenuta odluka tuženika je nezakonita i ništetna. Osim što je otkazao ugovor o radu koji u vrijeme otkaza više nije bio na snazi i radni odnos je prestao, tuženik nije poštovao niti rok iz članka 116. stavka 2. Zakona o radu. Tuženik je znao za „neopravdani izostanak“ s rada koji je započeo 16. siječnja 2024. najkasnije 22. siječnja 2024., a kako je donio odluku o izvanrednom otkazu 23. veljače 2024., evidentno je da je znatno prekoračio rok iz članka 116. stavka 2. Zakona o radu. Tužitelj je na ovu odluku uložio zahtjev za zaštitu prava, no tuženik na istu nije odgovorio. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika ESI DATA j.d.o.o., 41046542938, Nemetin 8c, Nemetin, Osijek, o izvanrednom otkazu Ugovor o radu tužitelju ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], od 23. veljače 2024., ništetna, nezakonita i da ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je 15. siječnja 2024. donio Odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu, koja sadržajno predstavlja Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kao i da je s 31. siječnja 2024. tužitelja odjavio s obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Predmet ovog spora nije Odluka tuženika o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024., već je predmet spora nova Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. Točno je da je tužitelj protiv prvotne Odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. pokrenuo radni spor radi isplate otpremnine i naknade za nepriznati otkazni rok, koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. Pr-18/2024. Međutim, vođenje spora kod Općinskog suda u Osijeku, pod posl. br. Pr-18/2024, nema utjecaja na ovaj spor, jer se radi o potpuno dvije različite Odluke o otkazu ugovora o radu. Nije sporno da je tuženik 13. veljače 2024., donio novu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (neopravdani izostanak s rada), a što je potpuno pravo poslodavca. Točno je da je tuženik 12. veljače 2024. donio Odluku o poništenju Odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. Nije sporno da je tužitelj Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. i Odluku o poništenju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. primio 24. veljače 2024. Činjenica da je na obje navedene Odluke naznačen datum 13. veljače 2024., a da je tuženik iste predao na poštu 23. veljače 2024. dok je tužitelj iste primio 24. veljače 2024. nema nikakav utjecaj na zakonitost navedenih Odluka, jer odredbom članka 120. Zakona o radu, nije propisano u kojem se roku Odluka o otkazu ugovora o radu treba dostaviti radniku, već je relevantan podatak kada je tužitelj zaprimio navedene odluke. Tuženik je donošenjem Odluke o poništenju Odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. tužitelja prijavio nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, te mu je radni odnos prestao 24. veljače 2024., kada je i primio novu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Stoga, je neosnovan navod tužitelja, da mu je tuženik ponovno otkazao ugovor o radu u vrijeme kada mu je radni odnos prestao, jer u vrijeme donošenja nove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je donijeta 13. veljače 2024. tužitelj je bio u radnom odnosu sve do 24. veljače 2024. Točno je da se u obrazloženju nove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. navodi da je tužitelj neopravdano izostao s posla nakon 16. siječnja 2024. Kako se u prvotnoj Odluci o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024., koja sadržajno predstavlja Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, navodi da je otkazni rok 15 dana, a kako tužitelj nije dolazio na rad za vrijeme trajanja otkaznog roka, niti je svoj nedolazak opravdao, a tuženik ga nije oslobodio obveze dolaska na rad za vrijeme trajanja otkaznog roka, nedolaskom na rad za vrijeme trajanja otkaznog roka, tužitelj je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a što daje pravo tuženiku da u slučaju kada radnik ne dolazi na rad za vrijeme trajanja otkaznog roka, može izvanredno otkazati ugovor o radu tužitelju (tako i Odluka VSRH broj: Rev-1160/01 od 7. listopada 2003.). Budući je tuženik poništio Odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. prestale su djelovati pravne posljedice navedene Odluke, odnosno bio je na snazi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je donošenjem nove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. poštovao zakonski rok od 15 dana, jer je tužitelj sve u kontinuitetu od 16. siječnja 2024. sve do 31. siječnja 2024. činio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, pa stoga navedena Odluka nije donijeta protekom roka od 15 dana. Navedena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donijeta 23. veljače 2024., kako to želi prikazati tužitelj, već je donijeta 13. veljače 2024., dostavljena je tužitelju 24. veljače 2024. Točno je da je tužitelj protiv navedene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, podnio zahtjev za zaštitu prava, a na koji zahtjev tuženik kao poslodavac nije obvezan odgovoriti. Kako je tužitelj primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. putem pošte 24. veljače 2024. rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava je bio do 10. ožujka 2024. Budući je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 11. ožujka 2024., odnosno protekom roka od 15 dana, a koji je rok prekluzivan, tužba tužitelja nije dopuštena. Slijedom iznijetog, razvidno je da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, odnosno da tužba tužitelja nije dopuštena, pa tuženik predlaže sudu da tužbu odbije.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. (stranica 4 spisa), Odluku o poništenju Odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. (stranica 5 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. (stranica 6 spisa), omotnicu (stranica 7 spisa), tužbu od 19. veljače 2024. (stranica 8-13 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 11. ožujka 2024. i povratnicu (stranica 14-15 spisa), elektronički zapis iz matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stranica 16-21 spisa), prijavu o promjeni tijekom osiguranja (stranica 29-30 spisa), dokumentaciju (stranica 40-44 spisa), iskaz zakonskog zastupnika tuženika EO (stranica 58-60 spisa), iskaz tužitelja (stranica 60 spisa) te drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti i nezakonitosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 23. veljače 2024.

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu radnik,

- da tuženik 15. siječnja 2024. donio Odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu, koja sadržajno predstavlja Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojim je utvrđen otkazni rok od 15 dana kao i da radni odnos prestaje s 31. siječnja 2024.,

- da je tužitelj 16. siječnja 2024. zaprimio Odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024.,

- da je tužitelj 25. siječnja 2024. protiv Odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava kojim traži isplatu otpremnine i naknade za nepriznati otkazni rok, kao i da pristaje na odjavu s 31. siječnja 2024.,

- da je tuženik 31. siječnja 2024. primio Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 25. siječnja 2024.,

- da je tuženik s 31. siječnja 2024. tužitelja odjavio s obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja,

- da je tužitelj 19. veljače 2024. pokrenuo radni spor kod Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. Pr-18/2024, radi isplate otpremnine i naknade za nepriznati otkazni rok,

- da je tuženik 13. veljače 2024. donio Odluku o poništenju Odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024.,

- da je tuženik 13. veljače 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora radu, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (neopravdani izostanak s rada),

- da je tuženik 23. veljače 2024. preporučeno poštom poslao tužitelju Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. i Odluku o poništenju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024.,

- da je tužitelj 24. veljače 2024. primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. i Odluku o poništenju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024.,

- da tužitelj 11. ožujka 2024. protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava,

- da je tuženik 16. ožujka 2024. primio Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 11. ožujka 2024., i da na isti nije odgovorio,

6. Spornim se ukazuje je li tužitelj pravovremeno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, zatim je li tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj temelji izvanredni otkaz. Sporno je među strankama je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

7. Prije svega spornim se ukazuje je li tužitelj pravovremeno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

7.1. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 11. ožujka 2024. ovaj sud je utvrdio da ga je tužitelj po punomoćnici Nikolini Karpati, odvjetnici u Osijeku, podnio ovdje tuženiku radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa koja su mu povrijeđena Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024., iz razloga što je u vrijeme donošenja odluke o otkazu radni odnos već bio prestao, da nije osnovan razlog neopravdanog izostanka s posla od 16. siječnja 2024. pa do 13. veljače 2024., kao i da tuženik nije ispoštovao rok prilikom izvanrednog otkazivanja.

7.2. Uvidom u povratnicu (stranica 15 spisa) ovaj sud je utvrdio da je 11. ožujka 2024. na adresu primatelja: ESI DATA j.d.o.o. Nemetin 8c, pošiljatelj: odvjetnica Nikolina Karpati iz Osijeka, preporučeno poštom poslala pošiljku koja je zaprimljena na adresi primatelja 16. ožujka 2024.

7.3. Odredbom članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – dalje u tekstu: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.), odnosno da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (stavak 3.).

7.4. Kraj nesporne činjenice da je tužitelj Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu datiranu s 13. veljače 2024. zaprimio 24. veljače 2024., to je isti u roku od 15 dana mogao podnijeti zahtjev za zaštitu prava. Međutim, kako je posljednji dan roka pao u nedjelju 10. ožujka 2024., to u smislu odredbe članka 112. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– dalje u tekstu: ZPP), rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana. Prema tome tužitelj je 11. ožujka 2024. pravodobno, preporučeno poštom, poslao tuženiku Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je tuženik zaprimio 16. ožujka 2024., i na koji se u roku od 15 dana od dostave nije očitovao (do 31. ožujka 2024.), što je tuženik izrijekom priznao u odgovoru na tužbu, to je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana (15. travnja 2024.) pravodobno podnio nadležnom sudu tužbu za zaštitu svojih prava. Stoga prigovor tuženika da je tužba podnesena izvan zakonskog roka, nije osnovan.

8. Nadalje valjalo je utvrditi je li tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj temelji izvanredni otkaz odnosno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

8.1. Izvanredni otkaz ugovora o radu reguliran je odredbama članka 116. stavka 1. ZR-a kojim je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (stavak 2.). Odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Dakle, tuženik je tijekom postupka bio dužan dokazati da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a kako je ista navedena u Odluci o otkazu, kao i da je tužitelju dao izvanredni otkaz u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji.

8.2. Uvidom u Odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu od 15. siječnja 2024.) utvrđeno je da ju je tuženik donio na temelju odredbe članka 116. Zakon o radu, da je tužitelju otkazao ugovor o radu zbog prestanka potreba za obavljanje posla zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga uslijed kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje je utvrđeno da je otkazni rok 15 dana, da radni odnos prestaje 31. siječnja 2024., da poslodavac i radnik suglasno utvrđuju da radnik na dan prestanka Ugovora o radu nemaju međusobnih potraživanja ni dugovanja, osim plaće za siječanj 2024. godine, da poslodavac i radnik suglasno utvrđuju da radnik na dan prestanka Ugovora o radu nema neiskorištenog godišnjeg odmora. Iz obrazloženja odluke proizlazi da poslodavac daje otkaz zbog gospodarskih razloga (povećanje nabavih cijena, smanjenje tržišta nabave, stagnacije prodanih cijena zbog inflacije, konkurencije, nemogućnosti zaštite imovine uslijed krađe i sve težih uvjeta rada i neisplativosti daljnjeg nastavka poslovanja), zbog organizacijskih razloga (nemogućnost samostalnog obavljanja poslova bez cjelodnevnog nadgledanja rada i nemogućnost da radniku ponudi bolju opciju rada), zbog tehnoloških razloga (unatoč ulaganju u novu tehnologiju, što je dovelo do povećanja produktivnosti, nije dostignuta razina isplativosti rada zbog stanja na tržištu).

8.3. Uvidom u Odluku o poništenju Odluke o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. utvrđeno je da tuženik poništava Odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2024. koju je dao tužitelju, zbog izvanrednih okolnosti. U obrazloženju odluke stoji da je radnik učinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a koja se sastoji u tome što nakon 16. siječnja 2024. nije došao na posao, a o izostanku s posla nije obavijestio poslodavca niti opravdao izostanak s rada privremenom nesposobnošću za rad putem potvrde nadležnog liječnika. Nadalje, radnik se nije niti jednog dana od 16. siječnja 2024. do 13. veljače 2024. javio poslodavcu na rad niti je na bilo koji način opravdao svoj nedolazak na posao, niti je putem telefona javio poslodavcu da će biti odsutan s posla. Iz navedenih razloga poništava Odluku o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu i donosi Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

8.4. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2024. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu od 13. veljače 2024.) utvrđeno je da ju je tuženik donio na temelju odredbe članka 116. Zakon o radu, da je tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć, da radnik nema prava na otkazni rok, a radni odnos prestaje danom dostave ove odluke odnosno 31. siječnja 2024. na zahtjev radnika. U obrazloženju odluke stoji da je radnik učinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a koja se sastoji u tome što nakon 16. siječnja 2024. nije došao na posao, a o izostanku s posla nije obavijestio poslodavca niti opravdao izostanak s rada privremenom nesposobnošću za rad putem potvrde nadležnog liječnika. Nadalje, radnik se nije niti jednog dana od 16. siječnja 2024. do 15. veljače 2024. javio poslodavcu na rad niti je na bilo koji način opravdao svoj nedolazak na posao, niti je putem telefona javio poslodavcu da će biti odsutan s posla. Odsutnost radnika nije evidentirana niti kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta. Svojim nedolaskom na posao i neopravdavanjem dolaska na posao radnik je poremetio poslovne procese poslodavca, te je time počinio dodatnu štetu poslodavcu uz troškove osobnog dohotka koji su nastali kao šteta za nerad radnika za dane u koje nije dolazio na posao, počevši nakon 16. siječnja 2024. U telefonskom razgovoru s radnikom poslodavac je 30. siječnja 2024. i 31. siječnja 2024. potvrdio da će radniku isplatiti plaću kao da je radio i ponudio produženje zaposlenja dok se ne riješe moguće nesuglasice. Na izravan upit želi li da mu ESI DATA j.d.o.o. produži radni staž, mirovinsko osiguranje nakon 31. siječnja 2024. radnik je odgovorio: "Bolje ne, razgovarat ću s odvjetnicom" te da će koristiti pogodnosti nezaposlenog branitelja. Radnik nije izrazio želju da dalje nastavi raditi nakon 31. siječnja 2024. te poslodavac ne snosi troškove plaće i druge troškove do uručenja ove odluke. Radniku se Ugovor o radu otkazuje bez otkaznog roka jer se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, te stoga sukladno članku 116. Zakona o radu poslodavac nema obavezu poštivanja propisanog niti ugovorenog otkaznog roka. Radnik ne ostvaruje pravo na otpremninu jer mu se otkaz daje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, sukladno članku 126. Zakona o radu. Poslodavac nije u mogućnosti radniku pružiti pravo na obranu jer iz njegovih postupaka proizlazi da nije zainteresiran za nastavak rada kod poslodavca, te je opravdano očekivati da se pozivu za iznošenje obrane ne bi odazvao. Poslodavac zadržava pravo da od radnika – krivca za otkaz traži naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obaveza.

8.5. Uvidom u tužbu od 19. veljače 2024. utvrđeno je da ju je podnio ovdje tužitelj protiv ovdje tuženika Općinskom sudu u Osijeku, radi isplate naknade za uskraćena dva mjeseca otkaznog roka i otpremnine u ukupnom iznosu od 4.666,66 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. veljače 2024. pa do isplate. To iz razloga što je tuženik Odlukom o izvanrednom poslovnom otkazu ugovora o radu, koja se ima smatrati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, a koju je tužitelj zaprimio 16. siječnja 2024., otkazao tužitelju ugovor o radu temeljem kojeg ga je odjavio s mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, a tužitelj nema interesa za nastavak radnog odnosa kod tuženika.

8.6. Uvidom u elektronički zapis iz matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2. veljače 2024., utvrđeno je da je tuženik odjavio tužitelja kao osiguranika s danom 31. siječnja 2024.

8.7. Uvidom u prijavu o promjeni tijekom osiguranja utvrđeno je da ju je tuženik 23. travnja 2024. podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi odjave tužitelja kao osiguranika s danom 24. veljače 2024.

8.8. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. travnja 2025. utvrđeno je da je ŽO bio prijavljen na mirovinsko osiguranje kod poslodavca ESI DATA j.d.o.o. od 28. studenoga 2012. do 24. veljače 2024.

8.9. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika EO proizlazi da je prvi otkaz datiran sa 15. siječanj 2024., da je tužitelju na sastanku 16. siječnja 2024. dao prijedlog tog otkaza i želio je da se on složi s tim prijedlogom. Tužitelj mu je rekao da će prihvatiti taj otkaz i da neće tražiti otpremninu. Dogovoreno je da tužitelj nakon 16. siječnja 2024. otiđe na bolovanje jer je i prije bio na bolovanju pa se vratio na posao. Nije želio da kod njega radi bolestan pa je trebao ponovno otvoriti bolovanje. U slučaju da ne otvori bolovanje isti je morao doći raditi za vrijeme otkaznog roka, izrijekom navodi da ga nije oslobodio obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka. Rekao mu je da ako prihvati uvjete koje su dogovorili, odnosno da otvori bolovanje te da neće tražiti otpremninu da ne mora doći raditi. Od tog sastanka, nadalje nije mu se javljao pa ga je 30. siječnja 2024. nazvao, i pitao da li dogovor vrijedi, na što ga je on pitao a što je s otpremninom, kao i da se ponovno loše osjeća. Nije bilo govora o otvaranju bolovanja jer je pretpostavio da ga je otvorio kako su se dogovorili. Što se tiče dostava doznaka za bolovanje prvotni dogovor je bio da mu dostavi kad se nađu. 31. siječnja 2024. dobio je zahtjev za zaštitu prava u kojem je tužitelj preko punomoćnice tražio otpremninu, bio je iznenađen tim zahtjevom za zaštitu prava. Odluku o izvanrednom otkazu od 15. siječnja 2024. je uručio tužitelju na sastanku 16. siječnja 2024., ali mu namjera nije bila da mu tada da otkaz nego da postignu dogovor, a što je tužitelj iskoristio smatrajući to otkazom i podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava. Nije išao na sporazumni otkaz ugovora o radu s tužiteljem jer je smatrao da onakav kakav je dao tužitelju 16. siječnja 2024. ide istome u korist. Prilikom njihovog sastanka 16. siječnja 2024. tužitelj mu nije dao do znanja da bi bio nezadovoljan njegovim prijedlogom. Nakon što je dobio zahtjev za zaštitu prava 31. siječnja 2024. taj dan nazvao je tužitelja i on mu je rekao da ga odjavi, da ne želi raditi da nije zainteresiran da ostane raditi. Nakon toga ga je odjavio sa 31. siječnja 2024. Odluku o otkazu od 15. siječnja 2024. poništio je iz razloga što mu je tužitelj podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava dao do znanja da ne odustaje od otpremnine odnosno postupio je protivno njihovom dogovoru od 16. siječnja 2024. Odluka o poništenju datirana je sa 13 veljače 2024., proslijeđena tužitelju poštom 23. veljače 2024. Razlog zašto je čekao toliko dugo, jest jer je vidio da ne postoji mogućnost dogovora, time da na upit suda: „Da li je u razdoblju od 13. veljače do 23. veljače 2024. bio u kontaktu s tužiteljem?“, odgovorio je da nije da je zadnji put bio u telefonskom kontaktu 31. siječnja 2024. Potom iznosi da je od inspektora rada dobio informaciju da mora držati tužitelja u radnom odnosu dok ne primi odluku o izvanrednom otkazu. Odluku o otkazu od 13. veljače 2024. donio je zbog razloga što tužitelj nije dolazio na posao počevši od 16. siječnja do 31. siječnja 2024. Nije ga pozvao da se očituje zašto nije došao na posao jer mu je u telefonskom razgovoru 31. siječnja 2024. izrijekom rekao da neće dolaziti raditi, da nije zainteresiran za posao. U tom razgovoru nije ga pitao je li sukladno njihovom dogovoru otvorio bolovanje za razdoblje od 16. siječnja do 31. siječnja 2024. Nije od njega niti tražio da opravda svoj nedolazak na posao u otkaznom roku od 15. siječnja do 31. siječnja 2024., iako je prekršio njihov dogovor da neće zahtijevati otpremninu podnositi zahtjev za zaštitu prava, očekivao je da će dostaviti doznake za izostanak s posla od 16. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024. jer je do sada uvijek dostavljao doznake. Nije očekivao da će u tom dijelu prekršiti njihov dogovor. Na izričit upit suda: „Zašto je u odluci o izvanrednom otkazu od 13. veljače 2024., navedeno da tužitelj nakon 16. siječnja 2024. pa do 15. veljače 2024. se nije javio poslodavcu na rad iako mu je radni odnos prestao s 31. siječnja 2024. i s tim datumom je i odjavljen na mirovinskom?“, odgovorio je da ne zna. Nakon što je izvršio uvid u potvrdu i obrasce HZMO (stanica 41 do 44 spisa), odgovorio je da je točno da je najprije 31. siječnja 2024. odjavio tužitelja, odnosno da je s 23. travnja izvršio ponovnu prijavu i odjavu s 23. veljače 2024. Iako je tužitelj primio drugu odluku o otkazu 23. veljače 2024. prijavu odnosno odjavu izvršio je 23. travnja 2024. i to iz razloga jer mu je od strane inspektora rada rečeno da to mora napraviti. Nakon što je donijeta odluka o poništenju prve odluke o otkazu i dostavljena tužitelju 24. veljače 2024., odnosno nakon što je isti retroaktivno vraćen na posao, tužitelj je trebao nastaviti raditi kod tuženika. Nakon što mu je dostavio odluku o poništenju nije se čuo s tužiteljem i nije ga pozvao da dođe raditi. Tužitelj nije osporavao odluku o poništenju odluke o izvanrednom otkazu datiranu s 13. veljače 2024. Ponovnu prijavu, odnosno odjavu izvršio je 23. travnja 2024. tako mu je rečeno od strane inspektora rada, jer da je tužitelj trebao biti prijavljen sve dok ne dobije drugu odluku o izvanrednom otkazu. Nije bilo nikakve prekršajne odgovornosti u vezi prijave, odjave. Izvanredni poslovni otkaz ugovora o radu od 15. siječnja 2024. je bio samo prijedlog time da nigdje u tom otkazu nije naznačeno da se radi o prijedlogu. Da tužitelj neopravdano izostaje s posla shvatio je 13. veljače 2024. kada je sačinio drugu odluku o otkazu ugovora o radu. S 31. siječnja 2024. odjavio je tužitelja jer je takav bio dogovor. Ponovno je donio odluku o otkazu iz razloga što tužitelj nije odustajao od svojih prava suprotno njihovom dogovoru. Tužitelj je zaposlen kod njega od 2012. godine, ne smatra da tužitelj nema prava na otpremninu ali on je rekao da otpremninu neće tražiti. U odluci o otkazu od 15. siječnja 2024. nije navedeno da tužitelj mora dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka, budući je evidentno da mora odraditi tih 15 dana, to se podrazumijeva. 31. siječnja 2024. je nazvao tužitelja iz razloga što je tada primio pismo njegove odvjetnice kojim traži zaštitu svojih prava. To ga je iznenadilo jer takav nije bio dogovor, i nije ga obavijestio da će tako nešto poduzeti. Tužitelj i on bili su u dobrim odnosima i zato je na sastanku 16. siječnja 2024. htio da se riješi na obostrano zadovoljstvo. Njegova osnovna djelatnost je sakupljanje neopasnog otpada i jednom ali to je bilo jako davno, dao je otkaz radniku koji nije došao tri dana raditi.

8.10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 16. siječanja 2024. došao na posao, na kapiji na ulazu u poslovni prostor, dočekao ga je EO, z.z. tuženika, rekao mu je da ne mora ulaziti. Zajedno su otišli u caffe bar gdje mu je on dao papir na kojem je stajao da se radi o otkazu i platne liste. Rekao mu je da ne mora dolaziti raditi do kraja mjeseca, da će mu pisati godišnji. Rekao mu je da mu je puno sve za plaćati, njega, sebe, kombi i da je pitanje da li će nastaviti raditi ili će sve zatvoriti. Bio je iznenađen, otišao je na biro i tražio da ga prijave, ali su mu rekli da to ne mogu učiniti sve dok ga poslodavac ne odjavi, pa da dođe 1. veljače. 1. veljače 2024. otišao je u mirovinsko gdje su mu rekli da ga je poslodavac odjavio sa zadnjim danom u mjesecu siječnju, prijavio se kako bi ostvario pravo na zdravstveno osiguranje, a potom se prijavio i na zavod za zapošljavanje isti dan. U roku od tri mjeseca našao je novi posao. EO ga je nazvao 31. siječnja 2024., bio je ljut, tražio je od njega da povuče zahtjev koji je uputio preko odvjetnice. Zasmetalo ga je zašto sada traži neka prava, pogotovo što je odvjetnicu uplito u sve to. Nakon što mu je EO dao odluku o otkazu 16. siječnja 2024. za njega je to bilo to, i nije u zahtjevu koji je uputio istome preko odvjetnice, tražio poništenje te odluke o otkazu, jer kako bi to učinio kad je on već odlučio da mu da otkaz. Nakon otprilike mjesec do dva dobio je jednu plaću, time da se više ne sjeća za koji mjesec, začudio se da je nešto dobio. Sjeća se da je dobio neke papire od poslodavca, ne sjeća se više što je u njima pisalo, zna da ih je dao svojoj odvjetnici da poduzme što mora. Ni u kom slučaju se ne želi vratiti na posao kod tužitelja. Ne želi se vratiti na posao kod tužitelja jer nije više fizički zdrav, uvjeti su katastrofalni, nema toaleta, nema tekuće vode. U telefonskom razgovoru od 31. siječnja 2024. između njega i EO nije bilo govora o tome da je trebao dolaziti na posao odnosno da će dobiti izvanredni otkaz. Prilikom razgovora između njega i z.z. tuženika 16. siječnja 2024. nije uopće bilo govora o otpremnini, zna da mu je isti rekao da će mu pomoći oko pronalaska novog posla, to mu nije više bilo bitno. Nije stavljao prigovor na odluku o poništenju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer je smatrao da je to to, već je bio odjavljen s mirovinskog i jednostavno nije smatrao da bi trebao tražiti povrat na posao gdje je dobio otkaz, otkud su ga jednostavno šutnuli. U međuvremenu je bio zaposlen na javnim radovima u Općini Ernestinovo na ugovor od 6. mjeseci, po isteku ugovora ponovno je prijavljen na zavodu za zapošljavanje. Kratko je radio i kao domar u dječjem vrtiću. Nakon otkaza od stane tuženika bio je zaposlen u razdoblju od 1. svibnja 2024. do 31. listopada 2024., a potom od 1. travnja 2025. do 31. rujna 2025. U ovoj tužbi ne traži povrat na rad, traži samo poništenju odluke o otkazu. Na upit z.z. tuženika: „Je li mu z.z. tuženika u razgovoru od 31. siječnja 2024. ponudio da ostane zaposlen dok se ne riješi pitanje otpremnine?“, odgovorio je da nije, bilo je samo govora o zahtjevu koji mu je proslijedio preko odvjetnice. Prethodno tom 16. siječnja 2024. je nekoliko dana bio na bolovanju, imao je gripu i nije očekivao da bi mogao dobiti otkaz zbog odsustva s posla zbog bolesti.

8.11. Cijeneći izvedene dokaze, ovaj sud ne nalazi dokazanim da je tuženik tužitelju Odlukom o otkazu od 13. veljače 2024. otkazao ugovor o radu iz razloga što tužitelj nije dolazio na posao u vremenu dok mu je trajao otkazni rok prema Odluci o otkazu od 15. siječnja 2024., odnosno u vremenu od 16. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024., pa čak i do 15. veljače 2024. Naime, ovaj sud nije prihvatio navod zakonskog zastupnika tuženika da je tužitelj za vrijeme otkaznog roka od 16. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024., prema njihovom dogovoru, morao otvoriti bolovanje, a ako to ne učini da je morao dolaziti na posao, odnosno da nije tužitelja oslobodio obveze dolaska na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka. Naime, bolovanje se otvara zbog ili u svezi bolesti, a ne zbog drugih razloga, stoga ovaj sud nikako nije prihvatio taj navod tuženika, to tim više, što tuženik nije za vrijeme trajanja otkaznog roka poduzimao nikakve radnje protiv tužitelja radi utvrđenja je li isti stvarno otvorio navodno bolovanje odnosno zašto ne dolazi na posao.

8.11.1. Tuženik se 31. siječnja 2024. telefonski obratio tužitelju, i to samo iz razloga što je bio iznenađen i ljut jer je tužitelj preko punomoćnice 31. siječnja 2024. tražio od njega otpremninu. Ni tada tuženik nije pitao tužitelja je li otvorio bolovanje, kada će dostaviti doznake za bolovanje odnosno zašto ne dolazi na posao. Znajući da tužitelj neće odustati od otpremnine, tuženik, a sve s ciljem da izbjegne plaćanje otpremnine tužitelju, pribjegava pravnom manevru i 13. veljače 2024. donosi Odluku o poništenju Odluke o otkazu od 15. siječnja 2024., i kao razlog poništenja navodi da tužitelj nije dolazio na posao od 16. siječnja 2024. do 13. veljače 2024., iako je u svom iskazu pred ovim sudom zakonski zastupnik tuženika iznio da je to učinio jer mu je tužitelj dao do znanja da ne odustaje od otpremnine. Na taj način tuženik samovoljno, bez traženja tužitelja, poništava Odluku o otkazu od 15. siječnja 2024. i vraća tužitelja na rad, iako je isti već odjavljen s 31. siječnja 2024. Istovremeno, tuženik donosi i Odluku o izvanrednom otkazu ugovora radu, u kojoj kao razlog otkaza navodi nedolazak tužitelja na posao od 16. siječnja 2024. do 15. veljače 2024. odnosno zbog štete koja mu je nastala nedolaskom tužitelja na posao, iako je u svom iskazu pred ovim sudom zakonski zastupnik tuženika iznio da je ponovno donio odluku o otkazu iz razloga što tužitelj nije odustajao od svojih prava suprotno njihovom dogovoru. Donošenjem ovakve Odluke o izvanrednom otkazu, tuženik je prvenstveno htio izbjeći plaćanje otpremnine tužitelju, jer u smislu odredbe članka 126. stavka 2. ZR-a otpremninu ne ostvaruje radnik kojem se ugovor o radu otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem te radnik koji u trenutku otkazivanja ugovora o radu ima najmanje navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

8.12. Namjera tuženika bila je da tužitelju Ugovor o radu prestane Odlukom o izvanrednom otkazu od 13. veljače 2024. i to samo iz razloga kako bi na taj način izbjegao plaćanje otpremnine tužitelju koja bi mu pripadala prema redovnom otkazu koji mu je dao 15. siječnja 2024. Naime, nakon što tužitelj nije pristao da udovolji zahtjevu tužitelja da neće tražiti otpremninu, i nakon što je angažirao punomoćnicu te u tom smjeru i pobijao Odluku o otkazu od 15. siječnja 2024., a naposljetku je podnio i tužbu pred ovim sudom radi isplate otpremnine i naknade plaće za vrijeme otkaznog roka, tada tuženik pribjegava pravnom manevru i 13. veljače 2024. poništava Odluku o otkazu od 15. siječnja 2024. i istoga dana daje tužitelju izvanredni otkaz navodeći kao razlog otkaza izostanak s posla za vrijeme otkaznog roka.

8.13. Iako tužitelj tvrdi da je tuženik otkazao nepostojeći ugovor o radu, ovaj sud to ne može prihvatiti, budući je tužitelj Odlukom o poništenju odluke o otkazu od 15, siječnja 2024., ponovno osnažio ugovor o radu između stranaka, a tu Odluku o poništenju tužitelj nije pravno osporavao.

8.14. U odnosu na prigovor da je tuženik prekludiran u pravu na davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, ovaj sud navodi da u smislu odredbe članka 116. stavak 2. ZR-a rok od petnaest dana iz ove zakonske odredbe, u slučaju višednevnog neopravdanog izostanka s posla, nije počeo teći ni prvog ni primjerice petnaestog ili tridesetog dana tužiteljičinog neopravdanog izostanka s posla, već je konkretna povreda obveze iz radnog odnosa (nedolazak na posao) trajala stalno (kontinuirano), sve do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio se u brojnim odlukama primjerice u odlukama broj: Rev-450/01 od 12. lipnja 2001. i Revr-71/04 od 13. siječnja 2005. Dakle, tuženik nije bio prekludiran u donošenju odluke o otkazu.

8.15. Obzirom na iznijeto ovaj sud ne nalazi dokazanim otkazne razloge od strane tuženika, već utvrđuje da pravi razlog Otkaza od 13. veljače 2024., kojeg je tuženik preporučeno poštom poslao tužitelju 23. veljače 2024., leži u činjenici kako bi tužitelja onemogućio u ostvarenju otpremnine, pa je takova odluka nezakonita slijedom čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

9. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te je tužitelju dosuđena jednokratna nagrada u iznosu 500,00 eura sukladno tbr. 7. točka 2. Tarife o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 625, 00 eura, na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počev od presuđenja pa do isplate.

10. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 11. studenoga 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Nikolina Karpati, odvjetnica u Osijeku

2. Petar Vukasović, odvjetnik u Osijeku