Poslovni broj: Pn-187/2025-12
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, na prijedlog sudske savjetnice Tee Pušić, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupano po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja, Antonija Marelića, odvjetnika u Splitu i zamjenice punomoćnice tuženika, Ivane Grančić, odvjetnice u Splitu, radi naknade štete, 11. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. da tužitelju ĆZ isplati na ime naknade štete iznos od 1.804,90 EUR-a u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći od 13. prosinca 2024. godine pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati prouzrokovane parnične troškove u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama."
II. Nalaže se tužitelju GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku HOK- OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, troškove postupka u iznosu od 566,36 eura, sve u roku od 15 dana, dok se za više traženo preko iznosa od 566,36 eura do iznosa od 757,72 eura zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 13. prosinca 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući motorno vozilo Citroen C4 Cactus, registarske oznake [registarska oznaka], te drugo motorno vozilo kojim je upravljao ŽZ, koji je u cijelosti odgovoran za izazivanje prometne nezgode i koji je imao sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.
Da su na lice mjesta izašli policijski službenici koji su sastavili potvrdu u kojoj su utvrdili da je ŽZ izazvao prometnu nesreću te da je isti priznao krivnju na način da je platio kaznu 16. prosinca 2024. temeljem izdane obavijesti o počinjenom prekršaju, čime je predmet postao pravomoćan.
Da je tužitelj zahtjev za naknadom štete podnio 9. siječnja 2025., a koji predmet se vodio kod tuženika pod brojem 1051/2500160F te je zahtjev odbijen 7. ožujka 2025. i to zbog razloga što tuženik smatra da njihov osiguranik nije odgovoran za predmetni događaj.
Da nakon prigovora tužitelja na takvu odluku od 11. ožujka 2025. tuženik i dalje odbija zahtjev iz identičnih razloga, ne cijeneći policijski zapisnik.
Da je motorno vozilo tužitelja bilo na popravku kod ovlaštenog servisera te je tužitelj morao isplatiti iznos od 1.804,90 eura kako bi vratio vozilo u ono stanje u kakvom je bilo prije prometne nesreće
Da su štetnik, štetna radnja i uzročno posljedična veza dokazani i pravomoćno utvrđeni Potvrdom PPP Split i okolnošću da je vozač motornog vozila osiguranog kod tuženika priznao krivnju na način da je platio prekršajnu kaznu po ispostavljenoj obavijesti.
Da budući da je nesporno nastala materijalna šteta za tužitelja, isti je motorno vozilo doveo na popravak kod ovlaštenog servisera, koji vrši popravak motornog vozila i izdaje račun na iznos od 1.804,90 eura, što ujedno predstavlja štetu odnosno štetni iznos.
Predlaže sudu obvezati tuženika da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 1.804,90 eura u roku od 15 dana od dana donošenja presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći od 13. prosinca 2024. pa do isplate, uz naknadu troškova postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Osporava sve navode iz tužbe koji govore o tome da bi vozač vozila osiguranog kod tuženika bio odgovoran za nastanak prometne nezgode i posljedice iste.
Da je uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu razvidno kako je za predmetnu nezgodu isključivo odgovoran tužitelj koji izlazeći s parkirnog mjesta nije propustio sva vozila koja su se kretala glavnom cestom, slijedom čega je naletio na vozilo osiguranika tuženika.
Da sukladno članku 1072. Zakona o obveznim odnosima se radi se o šteti prouzročenoj pogonom dvaju vozila te se na navedeno primjenjuju pravila subjektivne odgovornosti pa je tužitelj dužan dokazati da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika.
Tuženik osporava i tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi jer tuženik navedenog datuma nije mogao pasti u zakašnjenje.
Predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenje prvostupanjske presude pa do isplate.
3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. listopada 2025. izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja i osiguranika tuženika te je glavna rasprava zaključena.
4.1. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u Potvrdu Postaje prometne policije Split od 19. prosinca 2024. (list 4-5 spisa), očitovanje tuženika na odštetni zahtjev tužitelja od 21. ožujka 2025. i 7. ožujka 2025. (list 6-9 spisa), prigovor tužitelja od 11. ožujka 2025. na očitovanje tuženika na odštetni zahtjev tužitelja (list 10 spisa), račun PSC DALMACIJA d.o.o. broj: 231/73/8 od 12. ožujka 2025. (list 11-12 spisa), izvid štete (list 13 spisa), radni nalog od PSC DALMACIJA d.o.o. za vozilo tužitelja (list 14 spisa), spis Postaje prometne policije Split pod klasom: 211-08/24-4/45034 vođen povodom predmetne prometne nezgode s fotografijama na CD-u (list 35-40 spisa) te su izvedeni dokazi saslušanja tužitelja i svjedoka AZ na ročištu za glavnu raspravu 15. listopada 2025. (list 41-45 spisa).
4.2. Sud je odbio izvesti dokaz prometnog vještačenja na okolnost nastanka prometne nezgode, jer je tužitelj taj dokaz predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije se radilo o dokazu u smislu članka 299. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) kako to navodi tužitelj. Iz iskaza tužitelja i svjedoka nije došlo do saznanja nikakvih novih činjenica u odnosu na činjenične navode stranaka u tužbi i odgovoru na tužbu.
5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete od tuženika, a koja šteta je nastala na vozilu tužitelja kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 13. prosinca 2024. u Splitu.
8. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno postojanje odgovornosti osiguranika tuženika za prouzročenje predmetne prometne nezgode.
9.1. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
9.2. Odredbama članaka 1085. i 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade imovinske štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, ali ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Odnosno, kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
9.3. Odredbom članka 1068. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je motorno vozilo vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da je motorno vozilo u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje.
9.4. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.
10.1. Čitanjem spisa Postaje prometne policije Split, a posebno potvrde pod klasom:
211-08/24-4/45034, Ur.broj: 511-12-36-24-4 od 19. prosinca 2024. proizlazi da se prometna nezgoda dogodila 13. prosinca 2024. u ulici Pujanke 24A, Split, u kojoj su sudjelovali tužitelj i osiguranik tuženika ŽZ.
Nadalje, da je AZ za izazivanje prometne nezgode na mjestu događaja zbog počinjenja prekršaja iz članka 43. stavka 1. i 2., koji je kažnjiv po članku 43. stavku 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izdana obavijest o počinjenom prekršaju broj 1056612967, koja je plaćena 16. prosinca 2024., čime je predmet pravomoćno okončan.
Nadalje, sud je izvršio i uvid u fotografije koje su sastavni dio spisa Postaje prometne policije Split i iz kojih su razvidna oštećenja na vozilima.
10.2. Čitanjem očitovanja tuženika od 7. ožujka 2025. na odštetni zahtjev tužitelja proizlazi da je tuženik u cijelosti otklonio svoju odgovornost za naknadu štete, navodeći kako iz dostupne dokumentacije proizlazi da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode jer je izlazio s parkirnog mjesta i nije propustio sva vozila koja su se kretala glavnom cestom.
U prigovoru na predmetno očitovanje tužitelj se poziva na okolnost da je osiguranik tuženika platio kaznu 16. prosinca 2024. čime potvrđuje da je u potpunosti kriv za prometnu nezgodu.
10.3. Čitanjem računa PSC DALMACIJA d.o.o. broj: 231/73/8 od 12. ožujka 2025. i radnog naloga C010657, proizlazi da je vozilo tužitelja zaprimljeno na popravak 3. ožujka 2025. te da popravak iznosi 1.804,90 eura.
10.4. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. listopada 2025. sud je izveo dokaz saslušanja tužitelja koji u svom iskazu navodi kako je bio parkiran i da je prilikom ulaska u svoj automobil vidio vozilo osiguranika tuženika kako ulazi na parkiralište i odlazi skroz prema desno, te da je isti sa kraja parkirališta krenuo unatrag.
Da je on izlazio s parkirnog mjesta i vidio kako se vozilo osiguranika tuženika ne zaustavlja, te da se nije kretao brzinom koja je uobičajena za kretanje po parkiralištu. Da je zakočio kada je shvatio da se vozilo osiguranika tuženika ne zaustavlja. Da se zaustavio kako bi pokušao spriječiti sudar te navodi da se osiguranik tuženika kretao prilagođenom brzinom i gledao gdje se kreće da ne bi došlo do udara. Da je točno vidio kako ga osiguranik tuženika ne vidi te da ga je udario u stražnji desni dio.
Da je sve vidjela i svjedokinja koja je čekala da on izađe sa svog parkirnog mjesta kako bi ona mogla parkirati te da je dala iskaz policiji.
Navodi da je vozilo odveo u ovlaštenog servisera te da je vozilo u cijelosti popravljeno. Da je osiguraniku tuženika policajac na licu mjesta rekao da je kriv te da je platio kaznu.
10.5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. listopada 2025. sud je izveo dokaz saslušanja osiguranika tuženika, AZ, koji u svom iskazu navodi da koliko se sjeća je skrenuo desno te vozio do određenog dijela parkirališta.
Da je uvjeren da je prije nego što je krenuo unazad izvršio provjeru i uvjerio se da nema nikoga, te krenuo vozilom put nazad, otprilike brzinom od oko 5 do 6 kilometara na sat.
Da je događaju svjedočila i jedna gospođa preko telefona, te da je, kako bi izbjegao daljnje neugodnosti, potpisao policijski zapisnik i platio kaznu.
Da je vozilo tužitelja bilo u njegovoj traci otprilike tridesetak centimetara. Da je udaljenost od mjesta gdje je izvršio provjeru do mjesta nesreće bila oko 10 metara te da je put nazad krenuo na polovici parkirališta.
U odnosu na posebno pitanje punomoćnika je li neposredno prije nego se dogodila prometna nezgoda vršio provjeru, svjedok je odgovorio da je gledao u retrovizor i izvršio provjeru prema desno jer se tamo nalazi ulaz u parkiralište. Da se prije nego što je krenuo unazad uvjerio da može sigurno krenuti gledajući u retrovizor. Da je neposredno prije početka kretanja unazad pogledao u lijevi retrovizor, za vrijeme čitavog kretanja je gledao u glavni retrovizor, a u desni je pogledao neposredno prije udara.
10.6. Iz iznad navedenih iskaza sudionika prometne nezgode nesporno proizlazi da je tužitelj izlazio sa svog parkirnog mjesta unatrag, a da je osiguranik tuženika vozio unatrag po sredini parkirališta.
Međutim, sporna je brzina kojom se kretao osiguranik tuženika jer prema navodima tužitelja njegova brzina nije bila prilagođena parkiralištu, dok iz navoda tuženika proizlazi da se kretao brzinom od oko 5-6 km/h. Nadalje, sporno je i jesu li sudionici vršili provjere prije samog kretanja unatrag kako bi bili sigurni da se mogu kretati unatrag po parkiralištu bez da dođe do ikakvog kontakta s drugim vozilima. U odnosu na navedeno, iskazi stranaka su proturječni.
Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on vidio osiguranika tuženika kako neprilagođenom brzinom vozi unatrag bez da gleda u retrovizore te da je tužitelj zakočio kako bi izbjegao sudar. S druge strane, prema iskazu osiguranika tuženika proizlazi da je izvršio provjeru u lijevo prije samog kretanja u nazad, da je cijelo vrijeme kretanja u nazad gledao u srednji glavni retrovizor i neposredno prije sudara da je izvršio provjeru u desni retrovizor prema izlazu s parkirališta. Odnosno iz navoda osiguranika tuženika proizlazi da je on propisno vozio unatrag, prilagođenom brzinom i vršeći provjere u retrovizore, a da je tužitelj naglo izašao sa svog parkirnog mjesta.
11.1. Slijedom svega iznesenoga, trebalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
11.2. Aktivna i pasivna legitimacija stranaka nisu sporne. Spora je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode. Kako tuženik od samog odštetnog zahtjeva osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nezgode, na tužitelju je bio teret dokaza da dokaže da je osiguranik tuženika jedini i isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode.
Iz izvedenih dokaza ne proizlazi nesporno da je prometnu nezgodu izazvao osiguranik tuženika, s obzirom da su iskazi sudionika o dinamici nastanka prometne nezgode proturječni.
Treba ponoviti i kako je sud odbio izvesti dokaz prometnog vještačenja na okolnost nastanka prometne nezgode, jer je tužitelj taj dokaz predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije se radilo o dokazu u smislu članka 299. stavka 2. ZPP-a jer iz iskaza tužitelja i svjedoka nije došlo do saznanja nikakvih novih činjenica u odnosu na činjenične navode stranaka u tužbi i odgovoru na tužbu. Tužitelj je uredno zaprimio odgovor na tužbu tuženika iz koje jasno proizlazi da tuženik osporava dinamiku nastanka prometne nezgode, odnosno odgovornost svog osiguranika, stoga je navedeni dokaz mogao predložiti odmah po zaprimanju odgovora na tužbu, a svakako do zaključenja prethodnog postupka.
U donosu na navode tužitelja da je plaćanjem izdane kazne osiguranik tuženika automatski priznao krivnju i odgovornost, treba navesti kako sud nije stajališta da plaćanje kazne nužno presumira priznanje odgovornosti.
Upravo kako to navodi u svom iskazu i osiguranik tuženika, čest je slučaj da sudionici prometne nezgode bez oklijevanja plate izdanu kaznu premda nisu odgovorni za izazivanje prometne nezgode, a sve u cilju ne odugovlačenja postupka te kako bi se oslobodili od ikakvih danjih obveza i mogućih neugodnosti.
11.3. Ovdje se ne radi o slučaju kada se odgovara po načelu objektivne odgovornosti, već je na tužitelju bio teret dokaza da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode.
Tužitelj navedeno nije nesporno dokazao, stoga je trebalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.
12.1. Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a te Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to je trebalo priznati mu trošak sastava odgovora na tužbu od 28. travnja 2025. od 100 bodova i trošak zastupanja na ročištu 15. listopada 2025. od 100 bodova, odnosno ukupno 200 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 400,00 eura.
Tuženiku je na navedeni iznos priznat i zatraženi PDV od 25 % pa iznos od 400,00 eura uvećan za PDV-a od 25 % iznosi 500,00 eura.
Nadalje, tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 66,36 eura.
Ukupni trošak tuženika iznosi 566,36 eura, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
12.2. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer sukladno odredbi članka 155. ZPP-a isti nije potreban za vođenje parnice, kao ni trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 66,36 eura jer prema odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o sudskim pristojba je tu sudsku pristojbu dužna platiti osoba koja pokreće postupak, odnosno tužitelj.
12.3. Stoga je za više traženo na ime potraživanja troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 566,36 eura do zatraženog iznosa od 757,72 eura, zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.
13. Slijedom svega iznad navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 11. studenoga 2025.
Sudac
Tomislav Bago
Sudska savjetnica
Tea Pušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku,
- tuženiku po punomoćnici,
- u spis.
