REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2803/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice IŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/991, URBROJ: 251-02-01/001- 23-2 od 27. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/991, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 27. travnja 2023., odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2180, URBROJ: 251-09-22-1/002- 23-02 od 13. ožujka 2023. kao neosnovan, te je odbijen zahtjev za naknadu troška.

2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi prigovara da prvostupanjsko tijelo nije bilo nadležno odlučivati prema sistematizaciji radnih mjesta i ovlasti, odnosno da o prigovoru nije nadležan odlučivati gradonačelnik Grada Zagreba, u kom smislu se poziva na članak 76. stavka 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Smatra da je za odlučivanje po pravnom lijeku isključivo nadležno ministarstvo, budući da je upravno tijelo postupalo u provođenju općeg akta predstavničkog tijela donoseći pojedinačni akt – prvostupanjsko rješenje, kojim je rješavalo o pravima odnosno obvezama fizičke osobe, ovdje tužitelja. Ukazuje da je Grad Zagreb sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama ove odluke do 31. prosinca 2022. Smatra da je prvostupanjsko rješenje doneseno bez pravne osnove, suprotno načelu zakonitosti iz članka 5. Zakona o općem upravnom postupku te da je od 17. rujna 2022. pa do 12. prosinca 2022., kada je došlo rješenje Visokog upravnog suda RH o obustavi, protekao obvezujući zakonski rok od 30 dana da se riješi ova upravna stvar.

Nadalje, prigovara kako je tuženik postupao po službenoj dužnosti isključivo temeljem Odluke, te nije bio uopće ovlašten započeti upravni postupak, te je zamjenom rješenja, tj. modificiranjem prava povrijeđeno načelo res iudicata. Poziva se na odluku Ustavnog suda RH broj: U-IIIB-4366/2005 od 5. travnja 2006. u odnosu na zaštitu legitimnih očekivanja i zajamčenu pravnu sigurnost. Ističe da stranci nije omogućeno sudjelovanje u postupku jer tuženik nije proveo prethodni postupak. Smatra da je tužiteljici narušeno pravo vlasništva zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te načela zakonitosti i razmjernosti, te zaštite stečenih prava.

2.1 U podnesku dostavljenom tijekom spora, kao i na raspravi pred ovim Sudom, tužiteljica ističe prigovor povrede prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Konvencije, te povrede prava vlasništva odnosno legitimnog očekivanja. Ukazuje da se u prava zadire diskiminatorno po kriteriju dobi djeteta jer se nastoji obustaviti postojeće pravo isključivo jer je dijete navršilo 7 godina, bez uzimanja u obzir ijednog drugog kriterija. Nadalje, ukazuje da tužitelju nije dana nikakva kompenzacijska mjera. Stoga smatra da se krši načelo razmjernosti te predvidivosti i pravne sigurnosti te se na tužitelja postavlja nerazmjeran teret. Zaključno, ponavlja da je tuženik nakon 31. prosinca 2022. postupao bez pravnog osnova jer mu je protekao raniji rok propisan u čl. 6. Odluke iz 2022. godine. Smatra da je tužitelju narušeno pravo na pravično suđenje. Predlaže da se tužitelja sasluša, jer isto smatra nužnim za ocjenu osnovanosti iznesenih prigovora.

2.2 Predlaže poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje uz zahtjev za naknadom troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Ističe da je Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. ocijenjena zakonitom. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., Sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Ističe da Odluka iz 2021. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Slijedom navedenog, iako je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć na temelju Odluke iz 2018., na istu se odnosi i odredba članka 6. Odluke na temelju koje je donijeto prvostupanjsko rješenje, pa nema mjesta tumačenju da je isti materijalno pravni rok, jer za vrijeme obustave izvršenja odluke nadležno gradsko tijelo nije smjelo postupati po istoj i donositi pojedinačne akte. Ističe da tužiteljica bez ikakvih dokaza tvrdi da je prvostupanjsko rješenje donijela neovlaštena osoba, a s obzirom da je uvidom u sistematizaciju radnih mjesta u uredu razvidno da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, rješavanje u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Ističe da je u konkretnom slučaju pobijano rješenje doneseno po službenoj dužnosti na temelju članka 6. Odluke radi usklađenja iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći dok je samo pravo već utvrđeno zaključkom, a tužiteljica ne konkretizira koje su to činjenice i okolnosti bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, da bi se u konkretnom slučaju trebalo provoditi ispitni postupak.

3.1 Na raspravi ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda. U odnosu na zaprimljeni podnesak i očitovanje tužitelja ističe da nije izneseno ništa što već ranije nije navedeno u tužbi. Protivi se dokaznom prijedlogu, isti smatra nepotrebnim i suprotnim načelu učinkovitosti spora.

3.2 Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu. Dana 21. listopada 2025. održana je usmena i javna rasprava, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja, kojim je zamijenjeno ranije rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 2. svibnja 2018. na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22), kako je utvrđeno istim rješenjem.

7. U obrazloženju, tuženik ističe da je navedena Odluka bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i da je odlukom toga suda I143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

8. Prema mišljenju ovoga suda, svi izneseni prigovori tužiteljice u tužbi i naknadno u podnesku, te ponovljeno na raspravi, nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud RH, u točci 124. navedene presude, istaknuo da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

9. Naime, kao što je tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, pravilno je tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u citiranoj odluci od 27. veljače 2023.

10. Posebno se napominje da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U- III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

11. U odnosu na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, koje je predmet spora, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama.

11.1 Slijedom navedenoga, kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.

12. U odnosu na primjenu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i s tim u vezi istaknute prigovore, Sud primjećuje da je o prestanku prava u odnosu na sve korisnike novčane pomoći riješeno na jednak način, iz kojeg razloga nema mjesta prigovoru o povredi primjene načela razmjernosti, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo zajamčeno Konvencijom.

13. Nadalje, u odnosu na prigovore tužitelja o nenadležnosti za donošenje predmetnih rješenja, Sud nalazi da je člankom 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

13.1 Navedena odredba članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. iste Odluke.

13.2. U navedenoj presudi, Sud je iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

13.3 Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je spornu odredbu ocijenio zakonitom, te time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

13.4. Nadalje, uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.), razvidno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike (a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje), rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

13.5 Polazeći od navedenog, otklanjaju se tužbeni prigovori da je prvostupanjsko rješenje donijelo nenadležno tijelo odnosno da za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, nije bio nadležan gradonačelnik Grada Zagreba.

14. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.

15. Ovo stoga što se prema mišljenju Suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, a budući nisu propisane posljedice ne postupanja upravnog tijela u navedenom roku, riječ je o instruktivnom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

16. Po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo se utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, slijedom čega pravilno obrazlaže tuženik da je moguće neposredno rješavanje predmetne upravne stvari prema članku 49. st. 1. ZUP-a, posebice u situaciji kada upravno tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

17. Nalazeći da su bitne činjenice za odluku u ovoj stvari dovoljno utvrđene prema podacima spisa, Sud nije našao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja u ovom sporu, slijedom čega je isti dokazni prijedlog odbijen raspravnim rješenjem.

17.1 Nadalje, Sud smatra kako je dovođenje u pitanje potpisa gradonačelnika na osporavanom rješenju (kao i u svim rješenjima u drugim istovrsnim sporovima pred ovim Sudom) usmjereno ka odugovlačenju upravnih sporova i upravnih postupaka, jer tužitelj ničim nije učinio vjerojatnim takve navode, dok u odnosu na navedeno Sud nalazi da je osporavano rješenje potpisano uz službeni pečat ovlaštene osobe.

18. Slijedom svega navedenog, Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

19. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom u ovom sporu (točka II. izreke).

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Sudac

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Martin Sherri – e-komunikacijom

2. Grad Zagreb – e-komunikacijom