REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2122/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Crvenog križa 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, nakon usmene i javne rasprave, 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114- 04/24-02/82, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 8. listopada 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: NK-UP/II-114-04/24-02/82, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 8. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, KLASA: NK-UP/I-114-04/24-02/230, URBROJ: 511-01-158-24-7 od 26. lipnja 2024.

2. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju događaja, te ističe da se upravne odluke temelje na paušalnim, nedokazanim i nedokazivim tvrdnjama, te su u drugostupanjskom rješenju žalbeni navodi tužitelja u potpunosti ignorirani, smatra da mu je uskraćeno pravo obrane tijekom provedenog upravnog postupka, te je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine, nije cijenjena dokumentacija koja je u spis dostavljena od strane Policijske postaje Velika Gorica, tj. konkretno raspored poslova policijskih službenika iz kojeg je jasno vidljivo tko je zadužen za pisanje žalbe i da to nije tužitelj.

3. Navodi da je postupak rezultat mobinga od strane nadređenih policijskih službenika za namjerom da se tužitelj udalji sa radnog mjesta na koje pretendira gospodin Č – mlađi, koji je inače neko vrijeme obavljao poslove pomoćnika, ali očito nedovoljno dobro kada je na tu funkciju u slučaju da ova odluka bude pravomoćna predložena druga osoba.

4. Nepotizam koji vlada unutar Ministarstva unutarnjih poslova doveo je do toga da je postupak protiv tužitelja završen u rekordnom roku, a tužiteljeva prijava mjesecima stoji u ladici i po istoj se ne postupa iako su optužbe u tim prijavama nekoliko puta teže od optužbi podnesenih protiv tužitelja.

5. Smatra da je u ispitnom postupku trebalo izvesti dokazni materijal koji je predložen od strane tužitelja i saslušati predložene svjedoke, a posebno svjedoka BČ u odnosu na ponižavanje tužitelja od strane nadređenih osoba zbog utjecaja gospodina Č u MUP-u, te je propustom vijeća da se isto napravi počinjena povreda na štetu tužitelja.

6. Ističe da je zanimljivo da je kao disciplinska mjera predložen premještaj na drugo radno mjesto, iako tužitelj do sada nije bio kažnjavan niti je imao propusta u svom radu, nije saslušana niti prekršajna sutkinja da postupak vezan za korištenje zastave i grba nikada nije niti trebao biti pokrenut te je iz obrazloženja oslobađajuće presude razvidno da je udruga okrivljenika iz prekršajnog postupka poštivala sve zakone Republike Hrvatske u pogledu obilježja udruge, pa nije bilo uvjeta za pokretanje bilo kakvog postupka, a samim time i pisanja žalbe, bez obzira čija je obveza bila da se žalba napiše, jer sukladno rasporedu poslova tužitelj nije bio zadužen za pisanje žalbi na rješenje prekršajnih sudova.

7. Vijeće zaključuje da je tužitelj odgovoran za nepostupanje po mailu u kojem je navedeno da piše žalbu, iako je taj mail još jedan pokazatelj neznanja da nije tužitelj osoba odgovorna za pisanje žalbi, nego drugi policijski službenik.

8. Smatra da se najprije iniciralo pokretanje prekršajnog postupka zbog radnje koja nema obilježje prekršaja, a zatim se nalaže pisanje žalbe osobi koja po rasporedu poslova u Policijskoj postaji Velika Gorica nije zadužena za pisanje žalbe, tim više što mail sa uputom za pisanje žalbe ni nije izravno poslan tužitelju, pa nije jasno zašto postupak nije pokrenut i protiv drugih policijskih službenika.

9. Tužiteljeva zadaća prema rasporedu poslova unutar Ministarstva unutarnjih poslova nije bila da piše bespredmetnu žalbu niti da zastupa predlagatelja pred Prekršajnim sudom, iako je on sve potrebno odradio, te ne može biti odgovoran za poslove izvan njegove odgovornosti, jer bi po toj logici odgovorni bili i njegovi nadređeni koji nisu vodili računa da se žalba pošalje na vrijeme.

10. Predlaže sudu poništiti osporavano prvostupanjsko rješenje i nadoknaditi trošak upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, te su izvedeni svi potrebni dokazi i iz tako izvedenih dokaza izveden je ispravan zaključak da je tužitelj odgovoran za djelo činjenično i pravno opisano u izreci osporavanog rješenja.

12. U osporavanim rješenjima dana su detaljna obrazloženja u smislu načela utvrđivanja materijalne istine i slobodne ocjene dokaza, te su u prvostupanjskom rješenju na stranici 6 i 7 dani valjani razlozi za odbijanje dokaznih prijedloga obrane.

13. Tuženik navodi da je člankom 4. stavkom 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima propisano da policijski službenik obavlja policijski posao i primjenjuje policijske ovlasti po službenoj dužnosti na temelju zapovijedi nadređenog te na temelju naloga državnog odvjetnika, suda ili drugog nadležnog tijela kada je to propisano zakonom, dok se u preostalom dijelu upućuje na opširno obrazloženje na stranici 5 drugostupanjskog rješenja.

14. Razvidno je da je upravo tužitelj kao pomoćnik načelnika od samih početaka bio uključen u predmet ŽČ i predstavnik tužiteljstva na ročištu u Prekršajnom sudu u Velikoj Gorici, te je bio dužan podnijeti žalbu protiv presude Prekršajnog suda, a što je propustio učiniti u zakonskom roku i to nakon što je od neposredno nadređenih po liniji rada ZČ i RČ dobio jasne i nedvosmislene naloge da to učini.

15. Predložena mjera premještaja na drugo radno mjesto predložena je zbog samog djela, tj. prirode i težine počinjene povrede službene dužnosti, a na što se nadovezuju i drugi elementi odmjeravanja vrste i visine disciplinske kazne sukladno članku 111. stavku 1. Zakona o policiji, te je otegotnom ocjenjena činjenica da je tužitelj faktički drugi čovjek u policijskoj postaji, te da se takvim propuštanjem izvršenja zadaće visokog rukovodećeg službenika dovodi u pitanje učinkovitost i pouzdanost rada cjelokupne policijske postaje i Policijske uprave zagrebačke, te tuženik smatra da se radi o ponašanju koje narušava uredno i zakonito funkcioniranje policijske službe, a naročito obzirom da su zbog takvog ponašanja međuljudski odnosi između tužitelja i njemu nadređenih po liniji rada dugotrajno narušeni, pa bi se izrečenom kaznom trebala postići svrha kažnjavanja.

16. Smatra da je tužitelj svojim nepostupanjem ostvario sva obilježja teže povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji opisano kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, a za što je tužitelju izrečena odgovarajuća kazna.

17. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

18. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, a čime je strankama omogućeno da se očituju o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.

20. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

21. Prema podacima spisa predmeta, drugostupanjskim rješenjem od 8. listopada 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu od 26. lipnja 2024., a kojim je riješeno da je tužitelj odgovoran da je počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u istom rješenju, te mu je izrečena disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja: "policijski službenik za nadzor i planiranje prometne tehnike, šifra RM Q253" u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Sektor pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Službi za tehniku u Odjelu prometne i policijske tehnike.

22. U obrazloženju tuženik navodi da je vijeće ovoga suda po službenoj dužnosti utvrdilo da u prvostupanjskom postupku nema nepravilnosti koje ga čine ništavim prema odredbi članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21).

23. Ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju slobodne ocjene dokaza, te nije obveza suda prihvatiti svaki predloženi dokaz, već upravo suprotno otkloniti sve što odugovlači postupak i ne pridonosi potpunijem utvrđivanju činjeničnog stanja, kao što je to od branitelja predložen dokazni materijal kompletnog spisa Prekršajnog suda u Velikoj Gorici Pp 1746/23 iz prekršajnog postupka protiv ŽČ, saslušanje u svojstvu svjedoka sutkinje Zorane Matešić koja je donijela presudu u tom prekršajnom postupku, saslušanje svjedoka ŠČ koji je bio na ročištu sa tužiteljem i saslušanje svjedoka BČ načelnika Policijske postaje Velika Gorica, iz razloga koje je na stranici 6 i 7 već dao prvostupanjski sud.

24. Prvostupanjski disciplinski sud po službenoj dužnosti pribavio je opis poslova radnih mjesta pomoćnika načelnika Policijske postaje Velika Gorica, te je analizirao sve izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, kao i obrazložio kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru i utvrdio odlučne činjenice, a sa kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovo vijeće.

25. Sam tužitelj u svom iskazu je naveo da kolega B piše žalbu, a da ju on onda kontrolira i potpiše, te je upravo iz ove izjave nesporno da je tužitelj zadužen za postupak po žalbi, da ima uvid u sadržaj žalbe koju u konačnici nakon kontrole i potpisuje, pa je razvidno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir opis poslova radnog mjesta tužitelja.

26. Tuženik se poziva na sadržaj odredbe članka 30. Zakona o policiji (Narodne novine, broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19 i 155/23) i članka 4. stavka 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine, broj: 76/09, 92/14 i 70/19), te ističe da nije sporno da je na mail tužitelju odgovoreno isti dan 27. studenoga 2023. u 10,55 od strane pomoćnika načelnika Sektora za javni red i sigurnost ZČ "obvezno žalba", a sa navodom potrebno je uložiti žalbu na presudu tužitelju se istog dana u 13,26 obratio pomoćnik voditelja Službe za temeljnu policiju RČ, a istoga dana voditelj Službe za temeljnu policiju FČ tužitelju šalje mail da uz žalbu treba priložiti određenu dokumentaciju, pri čemu nije od utjecaja da su mailovi poslani osim tužitelju i CČ i LČ.

27. Slijedom iznesenog upravo je tužitelj kao pomoćnik načelnika koji je od samih početaka bio uključen u predmet ŽČ i bio predstavnik tužitelja na ročištu na Prekršajnom sudu u Velikoj Gorici, bio dužan podnijeti žalbu protiv presude tog suda, a što je propustio učiniti u zakonskom roku i to nakon što je od neposredno nadređenih po liniji rada ZČ i RČ dobio jasne naloge da to učini, a uvidom u opis poslova radnog mjesta tužitelja razvidno je da isti između ostalog obavlja i druge poslove iz djelokruga rada po nalogu nadređenog službenika.

28. Predmet ovog postupka nije ocjena uvjeta zakonitosti za pokretanje bilo kakvog postupka protiv ŽČ, jer je tužitelj trebao postupiti po nalogu da podnese žalbu protiv predmetne prekršajne presude, a kako to nije učinio ostvarena su sva obilježja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji.

29. Tuženik detaljno obrazlaže da je kao otegotna okolnost uzeta činjenica što je tužitelj pomoćnik načelnika, a od olakotnih okolnosti uzeta je u obzir okolnost to što je tužitelj imao dobre radne ocjene i što je ostvario dugogodišnji rad u službi od 1999., pa pri tome mnije od utjecaja što nije posebno navedeno da tužitelj nije bio disciplinski kažnjavan prije izrečene sankcije, te je Prvostupanjski disciplinski sud između mogućih disciplinskih sankcija izabrao onu koju je smatrao odgovarajućom za postizanje cilja vođenja ovakvih postupaka u smislu osiguranja urednog i učinkovitog funkcioniranja službe, uz održavanje radne discipline i zaštite ugleda i časti službe unutarnjih poslova, te činjenicu da su postupanjem tužitelja međuljudski odnosi između tužitelja i njemu nadređenih po liniji rada dugotrajno narušeni, te da će se kaznom postići svrha kažnjavanja u smislu individualne i generalne prevencije.

30. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima propisano je da policijski službenik obavlja policijski posao i primjenjuje policijske ovlasti:

1. po službenoj dužnosti,

2. na temelju zapovijedi nadređenog,

3. na temelju naloga državnog odvjetnika, suda ili drugog nadležnog tijela kad je to propisano zakonom.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da nalog i zapovijed za obavljanje policijskog posla moraju biti utemeljeni na zakonu, jasni i određeni, a pri njihovu izdavanju mora se imati u vidu razmjer između povoda i cilja obavljanja policijskog posla.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će policijski službenik odbiti izvršiti nalog ili zapovijed za koje je očito da se njihovim izvršenjem čini kazneno djelo. O odbijanju naloga ili zapovijedi policijski službenik će odmah izvijestiti višeg nadređenog, višeg državnog odvjetnika, predsjednika suda ili čelnika drugog nadležnog tijela.

31. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

32. U prvostupanjskom rješenju nabrojan je sav dokazni materijal, te su dani razlozi za utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i razlozi za dokaze koje je bilo svrsishodno provesti i one čije provođenje nije bilo svrsishodno, a u drugostupanjskom rješenju ocijenjeni su žalbeni navodi tužitelja, a koje razloge sud prihvaća kao razumne i logične te utemeljene na činjeničnom stanju spisa i u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama, te su u konkretnom slučaju pri izricanju kazne uzete u obzir i olakotne i otegotne okolnosti, pa je u disciplinskom postupku pravilno ocijenjen utjecaj navedenih okolnosti na izrečenu kaznu i svrha individualne i generalne prevencije.

33. Naime, sud nije ocijenio uvjerljivim obranu tužitelja u kojoj navodi da njegova zadaća prema rasporedu poslova unutar Ministarstva unutarnjih poslova nije bila da piše bespredmetnu žalbu niti da zastupa predlagatelja pred Prekršajnim sudom, a obzirom da je sukladno članku 4. stavku 1. Zakona o policiji, tužitelj kao pomoćnik načelnika, koji je od samih početaka bio uključen u predmet ŽČ i bio predstavnik tužitelja na ročištu na Prekršajnom sudu u Velikoj Gorici, bio dužan po nalogu nadređenih podnijeti žalbu protiv presude tog suda, a što je propustio učiniti u zakonskom roku i to nakon što je od neposredno nadređenih po liniji rada ZČ i RČ dobio jasne naloge da to učini, a uvidom u opis poslova radnog mjesta tužitelja razvidno je da isti između ostalog obavlja i druge poslove iz djelokruga rada po nalogu nadređenog službenika.

34. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

35. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Josip Reljić, e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis