REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1479/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa opunomoćenik Frano Štura, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, nakon objave presude, 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22-01/127, URBROJ: 513-04-24-2 od 25. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/22- 01/127, URBROJ: 513-04-24-2 od 25. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Samobor KLASA: UP/I-410- 23/2022-013/00005, URBROJ: 513-007-22-01-2022-0002 od 28. siječnja 2022.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 28. siječnja 2022. tužitelju se utvrđuje porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2021. i to porezna osnovica u iznosu 57.340,21 kn, porez na dohodak po stopi od 20% u iznosu od 11.468,04 kn, prirez porezu na dohodak po stopi od 0,000%, što čini ukupan iznos poreza i prireza od 11.468,04 kn. Utvrđeni iznos poreza i prereza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, tužitelj je dužan uplatiti u roku od 15 dana od primitka rješenja kao jednokratnu obvezu na broj računa naveden u točki III. rješenja. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava se i plaća zatezna kamata.

3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako je kupio 1/20 dijela nekretnine označene kao 860/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), trosobni stan na I katu, označen A4, površine 105,90 m2, a koja je sastavni dio k. č. br. [katastarska čestica] NOVA CESTA površine 1005 m2, dvorište površine 626 m2, stambena zgrada k.b.120 površine 379 m2, ukupne površine 1005 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa pravom suvlasništva na zajedničkim nedjeljivim dijelovima i uređajima stambene zgrade i zemljišta povezanih s vlasništvom posebnog dijela nekretnine temeljem čl. 68. i 370. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: Nekretnina) za iznos od 10.000,00 eura temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog sa ĐE dana 4. svibnja 2021., ovjerenog po javnom bilježniku Mladenu Matošu 5. svibnja 2021., broj: OV-5685/2021, te da je istu u roku kraćem od dvije godine prodao za isti iznos od 10.000,00 eura temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. kolovoza 2021. zaključenog između AE, ĐE i tužitelja kao prodavatelja i kupca ŽE, ovjerenog po javnom bilježniku Srđanu Markišu 12. kolovoza 2021. pod brojem: OV-4819/2021. Smatra kako je u provedenom upravnom postupku tuženik pogrešno utvrdio vrijednost tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine u iznosu od 136.589,54 kn na način da je ukupnu kupoprodajnu cijenu iz ugovora od 12. kolovoza 2021. podijelio sa 20 te da su navodi iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja međusobno proturječni. Ističe da prvostupanjsko tijelo navodi da je tužitelju iznos primitka i izdatka utvrđen na temelju Ugovora o kupoprodaji od 12. kolovoza 2021., ali da je to bio slučaj, prvostupanjsko tijelo bi utvrdilo kako tužitelj nije ostvario dohodak otuđenjem svog 1/20 suvlasničkog dijela obzirom je stekao predmetnu nekretninu za isti iznos za koji ju je naknadno otuđio. Navodi da je iz predmetnog ugovora o kupoprodaji od 12. kolovoza 2021. vidljivo kako je tužitelj primio iznos od 10.000,00 eura, a ne 1/20 kupoprodajne cijene. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je sud dana 4. studenoga 2025. održao usmenu i javnu raspravu. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS- a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Na raspravi održanoj dana 4. studenoga 2025. tužitelj navodi kao u tužbi i predlaže svoje saslušanje, usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje troškove prema troškovniku podnesenom na raspravi.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem jer je provođenje istog nesvrsishodno u ovom upravnom sporu. Sud je utvrdio da je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora te da se na temelju provedenih dokaza može donijeti meritorna odluka.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zaključio 4. svibnja 2021. ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sa ĐE ovjerenog po javnom bilježniku Mladenu Matošu, broj: OV-5685/2021., a kojim ugovorom je kupio od Tine Avdagić 1/20 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine za iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Također, tužitelj je sa ĐE zaključio aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine 5. svibnja 2021. kojim se tužitelj obvezao ĐE pronaći kupca koji bi kupio cijelu Nekretninu.

11. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužitelj zaključio 12. kolovoza 2021. ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine kojim je kao prodavatelj, zajedno sa JE i ĐE, prodao predmetnu Nekretninu kupcu ŽE. Kupoprodajna cijena je utvrđena na način da se JE kao prodavatelju 10/20 suvlasničkog dijela nekretnine ima isplatiti iznos od 180.000,00 eura, ĐE za 9/20 suvlasničkog dijela nekretnine iznos od 175.000,00 eura, a tužitelju za 1/20 suvlasničkog dijela nekretnine iznos od 10.000,00 eura, sve plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja.

12. Uvidom u osporeno prvostupanjsko rješenje Sud nalazi da je tužitelju utvrđen primitak na temelju kupoprodajnog ugovora od 12. kolovoza 2021. u iznosu od 136.589,54 kn, koji izračun je dobiven umnoškom iznosa od 25.820,33 kn sa 5,29 m2.

13. Nastavno, iz osporenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelju utvrđen izdatak, odnosno nabavna vrijednost nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji od 4. svibnja 2021. te mu je na nabavnu vrijednost nekretnine od 75.475,56 kn utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 2.264,26 kn i koji iznos je tužitelj platio 22. listopada 2021. tako da nabavna vrijednost nekretnine iznosi 77.739,82 kn (75.475,56 kn + 2.264,26 kn). Nadalje, da se nabavna vrijednost nekretnine sukladno članku 58. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020, dalje: ZPD) uvećava za rast proizvođačkih cijena po stopi od 2% za iznos od 1.509,51 kn. Slijedom navedenog utvrđeni su izdaci stjecanja nekretnine koji iznose 79.249,33 kn ( 77.739,82 kn + 1.509,51 kn) te je na temelju iznosa primitaka i izdataka tužitelju utvrđen dohodak od otuđenja nekretnina odnosno imovinskih prava u iznosu od 57.340,21 kn.

14. Temeljem prikupljenih podataka o prodaji predmetne nekretnine, osporenim rješenjem utvrđeno je da je pravnim poslom izvršeno otuđenje iste nekretnine unutar roka od 2 godine od dana stjecanja te je ostvaren dohodak od imovine iz članka 58. ZPD-a.

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaključio sa ĐE ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine 4. svibnja 2021. kao i aneks ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine 5. svibnja 2021. te ugovor o kupoprodaji od 12. kolovoza 2021. kojim je zajedno sa JE i ĐE predmetnu Nekretninu prodao kupcu ŽE.

16. Međutim, sporno je da li je tužitelj u konkretnom slučaju dužan platiti porez na dohodak od otuđenja nekretnine i imovinskih prava kako je to određeno osporenim rješenjem.

17. Prema članku 56. ZPD-a dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

18. Prema članku 58. stavku 1. ZPD-a dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave te troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Stavkom 2. istog članka propisano je da se dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave odnosno nakon dvije godine od dana kada je nekretnina osposobljena za uporabu, ako je nekretnina izgrađena, rekonstruirana ili je promijenila oblik i namjenu.

19. Prema članku 60. stavku 1. ZPD-a, ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

20. Sukladno članku 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14.- dalje: ZV) ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

21. Sukladno članku 37. ZV-a kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova.

22. Predmet ovog spora je otuđenje nekretnine unutar roka od dvije godine od dana stjecanja slijedom čega je tužitelju utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnine i imovinskih prava za 2021. godinu. Sud nalazi kako je tužitelj zaključio 4. svibnja 2021. ugovor o kupoprodaji nekretnine sa ĐE ovjerenog po javnom bilježniku Mladenu Matošu, broj: OV-5685/2021., a kojim ugovorom je kupio od Tine Avdagić 1/20 suvlasničkog dijela predmetne Nekretnine za iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Također, da je 12. kolovoza 2021. zaključio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine kojim je kao jedan od prodavatelja prodao 1/20 svog suvlasničkog dijela Nekretnine kupcu ŽE te je navedenim kupoprodajnim ugovorom ugovoreno da se tužitelju za prodaju njegove 1/20 suvlasničkog dijela nekretnine ima isplatiti iznos od 10.000,00 eura, prodavatelju JE za prodaju 10/20 dijela predmetne nekretnine ima se isplatiti iznos od 180.000,00 eura, a prodavateljici ĐE za prodaju 9/20 dijela predmetne nekretnine iznos od 175.000,00 eura, sve plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja. Dakle, tužitelj je stekao 1/20 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine ugovorom od 4. svibnja 2021. i isti otuđio ugovorom od 12. kolovoza 2021., čime je ispunjen uvjet koji propisuje članak 58. ZPD-a te je došlo do otuđenja predmetne nekretnine unutar roka od dvije godine od dana stjecanja.

23. Nadalje, tužitelj smatra kako je kupio 1/20 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine ugovorom od 4. svibnja 2021. za isti iznos za koji ga je prodao ugovorom od 12. kolovoza 2021., te da iz tog razloga nije obveznik poreza na dohodak od otuđenja nekretnine i imovinskih prava kako je to određeno osporenim rješenjem.

24. Međutim, sud ne prihvaća takvo stajalište. Naime, idealni dio nekretnine je, sukladno članku 36. i 37. ZV-a računski određen razmjerno prema cijelom pravu vlasništva stvari te su svi idealni dijelovi nekretnine jednako vrijedni razmjerno u odnosu na vrijednost cijele stvari. Prema tome, ukupna vrijednost nekretnine jednaka je zbroju svih idealnih dijelova. Slijedom navedenog, iako u predmetnom kupoprodajnom ugovoru od 12. kolovoza 2021. nije izrijekom navedena kupoprodajna cijena predmetne nekretnine, nego su navedeni iznosi i način isplate pojedinom prodavatelju, ukupnu kupoprodajnu cijenu, odnosno vrijednost nekretnine, čini zbroj navedenih iznosa koliko se kojem prodavatelju ima isplatiti.

25. Stoga se vrijednost tužiteljeve 1/20 suvlasničkog dijela nekretnine mora računati razmjerno prema ukupnoj vrijednosti nekretnine. Kako predmetna nekretnina ima 105,90 m2, tužitelju pripada 5,29 m2 u odnosu na ukupnu kvadraturu predmetne nekretnine, odnosno 1/20 njegovog suvlasničkog dijela odgovara 5,29 m2 predmetne nekretnine.

26. Sukladno navedenom, ispravno su tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrdili osporenim rješenjima vrijednost tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine koji je otuđio kupoprodajnim ugovorom od 12. kolovoza 2021., kao i izdatke stjecanja istog kupoprodajnim ugovorom od 4. svibnja 2021., slijedom čega mu je na temelju utvrđenih iznosa primitaka i izdataka utvrđen dohodak od otuđenja nekretnina odnosno imovinskih prava.

27. S obzirom da tužiteljevi prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

28. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

29. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, odluka o troškovima donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Frano Štura, [adresa]

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za

drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis