Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-898/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika JK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku UK, odvjetnici iz [adresa], protiv prvo tuženika – protutužitelja ŽK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tuženice - protutužiteljice KK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (ranije iz [adresa]), oboje zastupani po punomoćniku Ivici Kučincu, odvjetniku iz Valpova, radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 14. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja – protutuženika UK, odlukom objavljenom 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 23.11.21. u formi javnobilježničkog akta pred javnobilježničkim prisjednikom HK u javnobilježničkom uredu Ružice Gagro pod brojem OU-163/2021-1 između tužitelja JK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja i tuženika ŽK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i KK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

ll. Odbija se u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev prvo tuženika – protutužitelja ŽK, OIB [osobni identifikacijski broj], i drugo tuženice - protutužiteljice KK, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku ČK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa] da tuženicima-protutužiteljima: MK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i KK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa] – [adresa], s osnova naknade za pruženo uzdržavanje isplate iznos od 5.600,00 eur (pettisućapestoeura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od donošenja presude pa do isplate, kao i da im nadoknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana."

lll. Nalaže se prvo tuženiku – protutužitelju ŽK, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženici - protutužiteljici KK, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju - protutuženiku JK, OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.195,23 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

lV. Odbija se tužitelj – protutuženik JK, OIB [osobni identifikacijski broj] sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu iznad stvarno plaćenog iznosa od 26,55 eura, do zatraženog iznosa od 53,09 eura, kao i sa zahtjevom za naknadnom troškova sudske pristojbe na žalbu protiv presude iznad stvarno plaćenog iznosa od 53,09 eura, do zatraženog iznosa od 106,09 eura, kao neosnovanima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. travnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju. U tužbi u bitnom navodi da je u formi javnobilježničkog akta, kao primatelj uzdržavanja, s tuženicima kao davateljima uzdržavanja zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Prema tom Ugovoru tuženici su dužni uzdržavati tužitelja do njegove smrti na način da mu osiguraju adekvatan smještaj u njegovom ili u svom kućanstvu, da mu pomažu u svakodnevnim aktivnostima, nabavci namirnica i različitih potrepština te u obavljanju uobičajenih poslova, poput plaćanja računa, uređenja nekretnine i slično, da mu u slučaju potrebe osiguraju liječničku pomoć i nabavu lijekova, da ga prevoze na preglede, kontrole i terapije, osiguraju smještaj u bolnici i da ga redovito posjećuju, donose potrepštine, da mu u slučaju bolesti ili nemoći osiguraju pomoć i njegu na način da ga njeguju osobno ili posredstvom članova svog kućanstva, da ga sahrane nakon smrti. Za pruženo uzdržavanje tužitelj prema navedenom Ugovoru tuženicima ostavlja svoje nekretnine nakon svoje smrti, kao i svu drugu pokretnu imovinu. Dalje navodi da tuženici od početka ne izvršavaju svoje obveze iz navedenog Ugovora te da posljednjih mjeseci s tužiteljem uopće ne komuniciraju, ne obilaze ga, niti mu pomažu na bilo koji način predviđen ugovorom pa stoga traži da se predmetni Ugovor raskine zbog neizvršavanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naglašavaju da su tužitelju pružili potrebnu skrb u skladu s čl. 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju na način da su mu svakodnevno osigurali kuhane obroke, kupovali su mu po njegovoj želji burek, peciva, pizze, salame, namaze, svinjsku mast i jestivo ulje, pekmez, kiseline, začine, svježe i suhomesnato meso, povrće, piće, cigarete i drugo. Nadalje navode da su pružili tužitelju svu potrebnu liječniku skrb kod doktora J u [adresa], da su ga vozili u bolnicu o svom trošku, da su pružali pomoć tužitelju radi održavanja njegove osobne higijene, da su mu redovito prali odjeću te temeljito čistili kuću, da su kosili travu na okućnici tužitelja, krčili drveće i grmlje, odvozili smeće, cijepali drva, nabavili vodenu pumpu i kantu za vodu, osigurali majstore za radne popravke, donosili tužitelju vodu za njegove potrebe kad je bila nestašica, osigurali mu i nabavili pelene, uredno održavali njegovo grobno mjesto, kupovali mu o svom trošku lijekove, o svom trošku ogradili dvorište tužitelja, postavili vrata na štagalj i drugo. Tužitelj je tuženicima iz njima nepoznatih razloga iznenada zabranio da dolaze kod njega, tuženici su pokušali i nakon toga uspostaviti kontakt s tužiteljem, no on je odbijao svaki razgovor. Stoga smatraju da je tužitelj navedenim ponašanjem onemogućio tuženike u daljnjem izvršavanju njihovih obveza koje imaju prema predmetnom Ugovoru.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim što su tuženici predlagali da se pokuša mirnim putem razriješiti predmetni spor na način da se stranke suglase o raskidu ugovora, uz to da tužitelj tuženicima nadoknadi odgovarajući novčani iznos za do sad pruženo uzdržavanje. Budući stranke nisu postigle sporazum oko mirnog rješenja spora, tuženici su na pripremnom ročištu održanom 17. studenog 2023. (str. 21-22 spisa), istaknuli na zapisnik protutužbeni zahtjev kojim traže, u slučaju da sud raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju, od tužitelja novčani iznos od 5.600,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao naknadu za do sad pruženo uzdržavanje, pojašnjavajući da se navedeni novčani iznos odnosi na ukupno 14 mjeseci uzdržavanja po 400,00 eura mjesečno.

4. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka saslušao ZK, AK, ĆK, TK, NK, na okolnost izvršavanja obveza iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju te na odnose stranaka, jednih prema drugima. Na iste okolnosti saslušane su i stranke te je na kraju dokaznog postupka izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju koja je sadržana u sudskom spisu, i to kako slijedi: u Ugovor o doživotnom uzdržavanju na str. 8-1 te u presliku osobnih iskaznica stranaka na str. 12 spisa.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je 10. travnja 2024. donio presudu pod poslovnim brojem P-296/2023-18, kojom je u cijelosti odbio kao neutemeljen tužbeni zahtjev. Povodom žalbe sada tužitelja –protutuženika Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem poslovni broj: Gž-357/2024-2 od 4. lipnja 2025. u cijelosti je ukinuo navedenu Presudu te je postupak vratio na ponovno suđenje. Iz citiranog rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici u bitnom proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer postoje očite proturječnosti između izreke i razloga presude. Stoga je županijski sud naložio da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otkloni navedenu bitnu povredu te donese novu odluku čiji razlozi neće biti proturječni s izrekom odluke. Ujedno je naložio da se o troškovima odluči u novoj odluci.

6. Ponovljeni postupak održan je pred drugim sucem iz razloga što je sudac prvobitno zadužen na rad na ovom predmetu u međuvremenu otišao u mirovinu. U ponovljenom postupku uz suglasnost stranaka nisu izvođeni ponovno personalni dokazi, već je sud na zapisniku o glavnoj raspravi održanoj 14. listopada 2025. u dokaznom postupku pročitao iskaze svih naprijed navedenih svjedoka i stranaka te je izvršio uvid u kompletnu dokumentaciju u spisu i to na način kako je to pobliže opisano u točki 4. obrazloženje ove presude. Tuženici – protutužitelji su putem punomoćnika podneskom od 12. listopada 2025. (str. 69-70 spisa) predložili održavanje glavne rasprave u ponovljenom postupku u njihovoj odsutnosti, odnosno odsutnosti njihova punomoćnika te su ujedno istim podneskom uredili protutužbeni zahtjev koji su ranije istaknuli na ročištu održanom 17. studenog 2023.. Uređenim protutužbenim zahtjevom isti ustvari specificiraju sporedno potraživanja u vidu zakonskih zateznih kamata na način da iste potražuju u skladu sa zakonskim promjenama u obračunu istih koje su za vrijeme trajanja ovog postupka stupile na snagu. Dakle, glavni dio protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.600,00 eura nisu mijenjali.

7. Predmet spora je raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta 23. studenog 2021. po javnobilježničkom prisjedniku OK u uredu javnog bilježnika Ružice Gagro iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-163/2021-1, dalje u tekstu: Ugovor, zbog neizvršavanja obveza koje su prvo tuženik–protutužitelj ŽK i drugo tuženica- protutužiteljica KK preuzeli sklapanjem predmetnog Ugovora. Predmet spora je, ukoliko je osnovan zahtjev za raskid, i potraživanje tuženika-protutužitelja s osnove novčane naknade za pruženo uzdržavanje tužitelju-protutuženiku od sklapanja Ugovora do zaključno sa siječnjem 2023.

8. Među strankama nije sporno da je predmetni Ugovor sklopljen u zakonom propisanoj formi, stvarnom voljom ugovornih strana.

9. Među strankama je sporno jesu li prvo tuženik – protutužitelj ŽK i drugo tuženica - protutužiteljica KK uredno izvršavali svoje obveze koje su preuzeli predmetnim Ugovorom, odnosno jesu li sukladno preuzetim obvezama pružili skrb, brigu i njegu tužitelju – protutuženiku u skladu s Ugovorom. Sporno je također je li tužitelj – protutuženik onemogućio svojim postupcima prvo tuženiku – protutužitelju ŽK i drugo tuženici - protutužiteljici KK da izvršavaju svoje obveze koje su preuzeli Ugovorom. Ukoliko su ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora, spornim se ukazuje imaju li prvo tuženik–protutužitelj ŽK i drugo tuženica- protutužiteljica KK pravo potraživati novčani iznos naznačen u protutužbenom zahtjevu za uzdržavanje koje su pružili tužitelju–protutuženiku do zaključno sa siječnjem 2023. u iznosu od 5.600,00 eura.

10. Iz materijalne dokumentacije priložene sudskom spisu, utvrđeno je kako slijedi:

-da su se prvo tuženik–protutužitelj ŽK i drugo tuženica- protutužiteljica KK člankom 4. Ugovora (str. 8-11 spisa), obvezali tužitelju– protutuženiku osigurati adekvatan smještaj u kućanstvu tužitelja ili u svom kućanstvu, istom pomagati u svakodnevnim aktivnostima, nabavci namirnica i različitih potrepština, plaćati račune, pomagati kod uređenja nekretnine i drugih uobičajenih poslova, a u slučaju potrebe osigurati mu liječničku pomoć, nabavku lijekova, prevoziti ga na preglede, kontrole i terapije, osigurati smještaj u bolnici gdje će ga redovno posjećivati te mu donositi potrepštine, po potrebi uslijed starosti, nemoći ili bolesti, ako tužitelj –protuženik ne bude u mogućnosti obavljati svakodnevne aktivnosti, osigurati mu pomoć i njegu na način da će ga njegovati sami ili posredstvom članova svog kućanstva te da će nakon njegove smrti organizirati dostojan ukopom prema mjesnim običajima o svom troškom ili eventualnom ušteđevinom tužitelja – protutuženika,

-da je tužitelj – protutuženik člankom 1. i 2. Ugovora ostavio nakon svoje smrti prvo tuženiku–protutužitelju ŽK i drugo tuženici- protutužiteljici KK kao naknadu za uzdržavanje svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kuće, dvora i oranice, ukupne površine 1833 m2 i kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], oranica u selu, površine 2823 m2, kao i sve vrijednije stvari koje se zateknu u njegovom vlasništvu u trenutku njegove smrti.

11. Iz iskaza saslušanih svjedoka EK, TK, NK, ZK i AK proizlazi kako slijedi:

11.1. ĆK u svom iskazu navodi da je vidjela kada bi dolazila u kuću tužitelja - protutuženika, prije i poslije zaključenog Ugovora, da je isti bio u lošem higijenskom stanju, da je svaki puta bio pod utjecajem alkohola, da je trijem bio prljav od izmeta kokoši koje su hodale nesmetano, ulazile u kuću, a da su u blizini bile i ovce koje su prljale hodnik, da je bilo 20-tak kokoši i 2 do 3 ovce, odnosno janjaca, dok svinje nije vidjela. Pomagala je tužitelju-protutuženiku oko pripremanja hrane, spremanja kuće jer je 1. rujna 2021. počela raditi kao gerontodomaćica.

11.2. Svjedok TK u svom je iskazu naveo da je prvo tuženik- protutužitelj ŽK dolazio u kuću tužitelja uglavnom ujutro i navečer, jer je imao kokoši koje je trebao nahraniti, da je postojao svinjac, ali da su svinje izlazile jer ih je prvo tuženik- protutužitelj ŽK puštao da hodaju po dvorištu, da je vidio da bi prvo tuženik- protutužitelj ŽK dolazio ujutro i navečer, samo radi kokoši, svinja i ovaca, ne zbog tužitelja. Od prvo tuženika- protutužitelja ŽK je saznao da je hrana koju mu je nosio uglavnom bila bačena, a kada bi došao k njemu vidio je da jede hranu, ali ne onu koju mu je nosio prvo tuženik- protutužitelj ŽK. Nadalje iskazuje da tužitelj – protutuženik ni tuženici – protužitelji nisu bili uredni, a da je vidio tuženike – protutužitelje da nešto rade samo kad su kosili travu.

11.3. U svom iskazu NK navodi da je prvo tuženik- protutužitelj ŽK držao ovce u zidanom štaglju, 3 - 4 ovce i 3 - 4 svinje, a bilo je i kokoši koje je nabavio prvo tuženik- protutužitelj ŽK. Navodi da je vidjela izmet životinje koji nitko nije čistio, a i kada su životinje otišle da je i dalje ostalo nečisto, a da je tako i dan, danas. Tužitelju-protutuženiku su i nakon sklapanja Ugovora dolazile kuću čistiti i pospremati žene koje su radile u programu pružanja pomoći osobama u potrebi u okviru projekta "Zaželi".

11.4. RK nema nesporednih saznanja o odnosima stranaka, bio je prisutan u kući tužitelja – protutuženika dva puta, prvi put da vidi što je potrebno za postavljanje ograde i drugi put kada je postavio 6-7 stupova radi ograđivanja dvorišta. Stupove je postavio nakon prethodnog dogovora sa prvo tuženikom - protutužiteljem ŽK koji mu je i platio trošak postavljanja tih stupova, s tim da pretpostavlja da je žičanu ogradu na stupove postavio prvo tuženik- protutužitelj ŽK. Tom zgodom je opazio da je unutrašnjost kuće u jako lošem stanju, vidno zapuštenom.

11.5. AK u svom iskazu navodi da poznaje tužitelja godinama te da mu je pomagala na razne načine kao stalni član udruge Svetog Vinka Paulskog Bizovac, kao što je pomagala u okviru te udruge i drugim mještanima [adresa] koji su bili u potrebi. Predložila je tužitelju da uzme tuženike za davatelje uzdržavanja, jer je znala da nemaju djece pa je pretpostavila da će moći tužitelju pružiti adekvatno uzdržavanje, s obzirom na njegovu dob i zdravstveno stanje u kojem se isti nalazi. Dalje navodi da je često obilazila tužitelja – protutuženika, kad god je išla iz crkve, pa joj je stoga poznato da tuženici – protutužitelji nisu davali uzdržavanje tužitelju u onom obliku kako je on očekivao. Naime, tužitelj – protutuženik očekivao je da će od tuženika

– protutužitelja dobivati mesne obroke koje mu oni nisu donosili pa mu je iste obroke donosila ona osobno, kao i susjedi. Također mu je kupovala namirnice te mu donosila povrće iz vrta. Tuženici – protutužitelji, iako imaju automobil, nisu vozili tužitelja – protutuženika doktoru, već ga je vozilo vozilo saniteta ili hitne pomoći te i ona sama kad je trebalo, vozila je tužitelja doktoru u [adresa]. Tuženici – protutužitelji nisu održavali higijenu kuće, kuća je bila u zapuštenom stanju, jednim dijelom zbog toga što su tuženici – protutužitelji kod tužitelja – protutuženika dovezli svoje svinje, ovce, janjce i piliće koji su ulazili u kuću. Kući je znala povremeno i osna sama očistiti zajedno za ženama koje su pomagale osobama u potrebi u okviruprojekta "Zaželi". Prvo tuženik- protutužitelj ŽK kupovao je namirnice i alkohol tužitelju – protutuženiku karticom tekućeg računa tužitelja - protutuženika.

12. Iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da je prvo tuženik – protutužitelj ŽK kupovao tužitelju različite namirnice i alkoholna pića novčanim sredstvima tuženika – protutuženika, odnosno njegovom karticom tekućeg računa. Prvo tuženik – protutužitelj ŽK nakon sklapanja Ugovora dovezao je kod tužitelja protutuženika svoje ovce, svinje i kokoši, koje je držao u svinjcu i štaglju, ali su te životinje preko dana od strane prvo tuženika – protutužitelja ŽK puštene da hodaju po dvorištu nekretnine tužitelja protutuženika te su ulazile i u hodnik kuće. Prvo tuženik – protutužitelj ŽK dolazio je u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima kod tužitelja protutuženika kako bi nahranio, napojio i zatvorio životinje te je ponekad dolazeći u večernjim satima donosio tužitelju protutuženiku obrok koji isti nije konzumirao, jer je imao naviku da jede u jutarnjim ili prijepodnevnim satima. Stoga si je tužitelj-protutuženik sam pripremao obroke, a znao je pojesti i obroke koje su donosili susjedi. Prema vlastitom iskazu prvo tuženik-protutužitelj ŽK nije odvozio tužitelja –protutuženika doktoru niti na preglede već je zvao sanitet i hitnu pomoć da odvezu tužitelja-protutuženika te je znao ponekad pokositi dvorište tužitelja, a o svom je trošku postavio i ogradu. Drugo tuženica -protutužiteljica KK rijetko je dolazila kod tužitelja -protutuženika.

13. Iskaze svjedoka i stranaka u naprijed navedenom djelu sud u cijelosti uzima kao istinite jer su isti u većem djelu sukladni te su životni. Svi su svjedoci zapazili da je kuća tužitelja-protutuženika neuredna i neodržavana, da po dvorištu i djelom na trijemu i hodniku kuće ima neočišćenog izmeta od životinja koje je prvo tuženik-protutužitelj ŽK dovezao i smjestio na nekretnini tužitelja-protutuženika nakon sklapanja Ugovora, a koje činjenicu u svom iskazu nisu osporavali niti sami tuženici-protutužitelji. Iz toga proizlazi da tuženici- protutužitelji nisu čistili i održavali higijenu u stambenom prostoru tužitelja-protutuženika pa su u tim okolnostima i životni iskazi svjedoka AK, NK i ĆK u djelu u kojem su suglasno iskazivali da su tužitelju-protutuženiku i nakon sklapanja Ugovora dolazile gerentodomačice iz programa "Zaželi" radi pomaganja oko čišćenja kuće, spremanja hrane i slično. Također tuženici – protutužitelji niti u svojim iskazima nisu navodili da bi svakodnevno donosili kuhane obroke tužitelju-protutuženiku ili da su mu o svom trošku kupovali namirnice i potrepštine već su samo naveli da je prvo tuženik – protutužitelj ŽK znao donositi namirnice iz trgovine tužitelju-protutuženiku koje je kupovao karticom tekućeg računa koju je dao tužitelj-protutuženik. Stoga je u tim okolnostima životan iskaz i tužitelja-protutuženika da si je sam znao kuhati i da nije konzumirao obroke koje mu je znao ponekad u poslijepodnevnim satima donijeti prvo tuženik- protutužitelj ŽK.

14. Iz čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane. Člankom 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Nadalje, iz čl. 5. ZOO-a proizlazi da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, s tim da iz čl. 6. ZOO- a proizlazi da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

15. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Ujedno je utvrđeno da je protutužbeni zahtjev neosnovan.

16. Prije svega treba istaknuti da Ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj prirodi podrazumijeva humane i korektne odnose ugovornih strana, odnose u kojima svaka ugovorna strana ispunjava ugovorom preuzete obveze te se isti može raskinuti ako se takvi odnosi izostave, odnosno ako je došlo do odlučnijeg zanemarivanja bitnih ugovornih obveza. Pri tome, teret dokazivanja da su nastali razlozi za raskid ugovora leži na onome koji se na te razloge poziva, odnosno na onome koji zbog tih razloga traži raskid ugovora. U konkretnom slučaju, na temelju provedenog dokaznog postupka sud je izveo zaključak da je tužitelj – protutuženik dokazao postojanje razloga za raskid predmetnog Ugovora. Naime, svjedoci ĆK, TK, AK i PK suglasno su iskazivali da je stambeni prostor nekretnine u kojem stanuje tužitelj -protutuženik bio neuredan i zapušten, da se u dijelu istoga nalazio izmet od životinja koje je prvo tuženik – protutužitelj dovezao na nekretninu tužitelja- protutuženika nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju. S tim u vezi, treba naglasiti da je tu činjenicu u svom iskazu potvrdio i svjedok ZK koji je naglasio da je kuća tužitelja – protutuženika bila općenito u jako lošem i zapuštenom stanju, a što sve potvrđuje navode koje je istaknuo tužitelj - protutuženik u tužbi, da tuženici – protutužitelji nisu ispunjavali obveze preuzete Ugovorom koje se odnose na pomaganje tužitelju – protutuženiku u svakodnevnim aktivnostima, odnosno da mu osiguraju adekvatan smještaj. Životni uvjeti tužitelja – protutuženika u tako neurednom prostoru ni u kojem slučaju se ne mogu smatrati adekvatnim smještajem, s tim da adekvatan smještaj nije niti okolnost da jedno vrijeme tužitelj – protutuženik u vlastitoj kući nije imao niti vode za osnovne životne potrebe, jer je svu vodu prvo tuženik –protutužitelj ŽK potrošio za napajanje svoje stoke koju je doveo na nekretninu tužitelja – protutuženika te ju je očito držao u neadekvatnim uvjetima na način da je ista slobodno šetala po dvorištu, zalazila u hodnik kuće, te na taj način ostavljala nered i narušavala životni prostor tužitelja – protutuženika. Sam prvo tuženik

– protutužitelj ŽK u svom je iskazu naglasio da je znao u poslijepodnevnim i večernjim satima donositi hranu tužitelju –protutuženiku koju isti nije konzumirao jer je imao običaj jesti ujutro ili prijepodne. Iako je isti bio svjestan te činjenice, nije ništa poduzeo da po tom pitanju bilo što promijeni, a njegovi izgovori da je tužitelj – protutuženik sklon alkoholu, nisu opravdanje, već su, baš nasuprot, obveza tuženicima

– protutužiteljima da u takvim okolnostima pomognu tužitelju – protutuženiku da ga odvrate od alkohola i neurednog života, a što su isti mogli, prema mišljenju ovog suda, samo da su pojačali skrb i brigu o istome, da su mu donosili kuhane obroke u jutarnjim i prijepodnevnim satima, da mu nisu kupovali alkohol. S obzirom da isti svojim primjerom i ponašanjem očito nisu pomogli tužitelju – protutuženiku, već su istome i prema vlastitim navodima, kupovali alkohol, sud zaključuje da isti zbog svega navedenoga nisu imali trajnu želju i namjeru da o istome skrbe sukladno obvezama preuzetim ugovorom, već im je jedina namjera bila da kroz sporadičnu i usputnu pomoć iskoriste nekretninu tužitelja –protutuženika za smještaj svojih životinja te sa konačnim ciljem da nakon smrti tužitelja –protutuženika te nekretnine postanu njihovo vlasništvo. Upravo takav trajni i kontinuirani izostanak pomoći, brige i skrbi o tužitelju- protutuženiku po ocjeni ovog suda predstavlja opravdani razlog za raskid predmetnog ugovora pa je stoga primjenom čl. 583.st.3. ZOO-a, odlučeno kao u izreci pod točkom I.

17. Tužitelj –protutuženik ne bi imao pravo na raskid Ugovora u okolnostima ako je on osobno svojim ponašanjem utjecao na poremećenost odnosa te na taj način zloupotrebljavao ugovorom preuzete obveze. Međutim, u konkretnom slučaju, tuženici

– protutužitelji tu okolnost nisu dokazali, iako je teret dokaza bio na njima. Iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i iz iskaza samih stranaka, jasno proizlazi da tužitelj – protutuženik nije bio niti svadljiva niti konfliktna osoba dok je bio trijezan, da je isti svojevoljno pristao na poticaj AK da sa tuženicima – protutužiteljima sklopi predmetni Ugovor, nadajući se da će na taj način dobiti adekvatnu skrb i brigu u vidu uzdržavanja te da će zauzvrat za tu skrb i brigu tuženicima – protutužiteljima nakon smrti ostaviti svoje nekretnine i pokretnine. Međutim, isti takvu skrb nije dobio, a jedine okolnosti kad je isti bio moguće neugodan i konfliktan, bile su upravo okolnosti kad je isti bio u alkoholiziranom stanju, s tim da su sami tuženici-protutužitelji kupovanjem alkohola tužitelju-protutuženiku doprinosili nastanku takvih okolnosti.

18. S obzirom da je utvrđeno da su tuženici – protutužitelji tek usputno i sporadično u neznatnom opsegu ispunjavali svoje obveze, sud zaključuje da je u cijelosti neosnovan protutužbeni zahtjev. Naime, da bi tuženici – protutužitelji imali pravo tražiti naknadu za pruženo uzdržavanje od strane tužitelja - protutuženika, isti su kroz utuženo razdoblje trebali tužitelju - protutuženiku pružiti adekvatnu skrb i brigu koja podrazumijeva stalno i kontinuirano ispunjavanje barem dijela preuzetih obveza, ovisno o potrebama i stanju samog tužitelja protutuženika. Kako isti takav vid skrbi i brige nisu pružili, po ocjeni ovog suda, ne mogu ništa niti potraživati od tužitelja – protutuženika. Činjenica što je prvotuženik-protutužitelj ŽK postavio o svom trošku ogradu na djelu dvorišta tužitelja –protutuženika te je povremeno kosio dvorište bila je usmjerena prije svega na to da isti ograđivanjem i košenjem dvorišta ostvari uvjete da u istom može držati svoje životinje. Dakle, niti u tom djelu, namjera tuženika- protutužitelja nije bila usmjerena na osiguranje primjernih životnih uvjeta tužitelju- protutuženiku već isključivo na zadovoljavanju svojih potreba.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da je visina troškova odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa), u skladu s naznačenom vrijednosti predmeta spora. Tužitelj - protutuženik u cijelosti je uspio u ovom postupku pa su istom dosuđeni troškovi koji su po ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, i to kako slijedi:

- trošak sastava po punomoćniku odvjetniku tužbe u iznosu od 200,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 7. 1. Tarife,

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na pripremnom ročištu/ glavnoj raspravi 23. listopada 2023., 17. studeni 2023., 15. prosinca 2023., 15. ožujka 2024. i 23. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eur za svako ročište ili 1.000,00 eur ukupno za svih 5 ročišta, a što je u skladu s Tbr. 9.1. Tarife,

-sastav po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podneska od 21. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 8.1. Tarife, jer se u tom podnesku tuženik očitovao o protutužbi koju su tuženici – protutužitelji istaknuli na pripremnom ročištu održanom 17. studenog 2023.

-sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku na prvostupanjsku presudu P-296/23 u iznosu od 250,00 eura, što je u skladu s Tbr. 10. 1. Tarife, jer je tom žalbom tužitelj protutuženik u cijelosti uspio, budući je navedena prvostupanjska presuda ukinuta.

Slijedom navedenoga, tuženiku su za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznati ukupni troškovi u iznosu od 1.650,00 eur, na što je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 2.062,50 eur. Pored navedenih troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, tuženiku je priznat trošak stvarno plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur, kao i iznos plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura. Također, priznata mu je i sudska pristojba na presudu od 53,09 eura. Slijedom navedenog ukupno odmjereni troškovi iznose 2.195,23 eur.

20. Tužitelj – protutuženik je odbijen sa zahtjevom za trošak sudske pristojbe na tužbu iznad stvarno plaćenog iznosa od 26,55 eura, do zatraženog iznosa od 53,09 eura, kao i sa zahtjevom za trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude, iznad stvarno plaćenog iznosa od 53,09 eura, do zatraženog iznosa od 106,19 eura, jer je isti prilikom podnošenja tužbe, odnosno žalbe, koristio mogućnost plaćanja polovice iznosa sudske pristojbe za tužbu, odnosno žalbu, budući je tužbu i žalbu podnio putem sustava e-komunikacija, u skladu s čl. 7. st.1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018 i 51/2023). Prema tome, isti ima pravo samo na onaj iznos koji je stvarno i platio pa je sa iznosom iznad stvarno plaćene sudske pristojbe za tužbu i za žalbu protiv presude, odbijen, kako je to navedeno u točki IV izreke ove presude.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 11. studenog 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja – protutuženika

2.Punomoćniku prvo i drugo tuženika – protutužitelja.