P-2962/2019-33

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Domagoju Pejiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Erste & Steiermärkische banke d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i vraćanja novčane tražbine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, uz javnu objavu od dana 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51404627-5102472684 sklopljenog dana 16. 6. 2005. između tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische banke d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51404627-5102472684 sklopljenog dana 16. 6. 2005. između tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermärkische banke d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische banci d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos u visini od 4.324,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sa zateznom kamatom po stopi koja se od određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se uređuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje kamate teku na iznos od:

- 3.10 EUR počev od 2. rujna 2005. do isplate,

- 2.22 EUR počev od 2. listopada 2005. do isplate,

- 1.92 EUR počev od 2. studenog 2005. do isplate,

- 1.73 EUR počev od 2. prosinca 2005. do isplate,

- 1.90 EUR počev od 2. siječnja 2006. do isplate,

- 0.40 EUR počev od 2. veljače 2006. do isplate,

- 7.85 EUR počev od 2. studenog 2008. do isplate,

- 10.06 EUR počev od 2. siječnja 2009. do isplate,

- 10.96 EUR počev od 2. veljače 2009. do isplate,

- 11.87 EUR počev od 2. ožujka 2009. do isplate,

- 9.16 EUR počev od 2. travnja 2009. do isplate,

- 14.71 EUR počev od 2. svibnja 2009. do isplate,

- 11.66 EUR počev od 2. lipnja 2009. do isplate,

- 8.09 EUR počev od 2. srpnja 2009. do isplate,

- 9.56 EUR počev od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- 12.15 EUR počev od 2. rujna 2009. do isplate,

- 9.63 EUR počev od 2. listopada 2009. do isplate,

- 9.38 EUR počev od 2. studenog 2009. do isplate,

- 12.38 EUR počev od 2. prosinca 2009. do isplate,

- 14.78 EUR počev od 2. siječnja 2010. do isplate,

- 17.92 EUR počev od 2. veljače 2010. do isplate,

- 17.16 EUR počev od 2. ožujka 2010. do isplate,

- 22.56 EUR počev od 2. travnja 2010. do isplate,

- 21.39 EUR počev od 2. svibnja 2010. do isplate,

- 22.68 EUR počev od 2. lipnja 2010. do isplate,

- 37.05 EUR počev od 2. srpnja 2010. do isplate,

- 33.87 EUR počev od 2. kolovoza 2010. do isplate,

- 45.57 EUR počev od 2. rujna 2010. do isplate,

- 39.77 EUR počev od 2. listopada 2010. do isplate,

- 34.76 EUR počev od 2. studenog 2010. do isplate,

- 49.72 EUR počev od 2. prosinca 2010. do isplate,

- 57.35 EUR počev od 2. siječnja 2011. do isplate,

- 51.64 EUR počev od 2. veljače 2011. do isplate,

- 53.40 EUR počev od 2. ožujka 2011. do isplate,

- 48.62 EUR počev od 2. travnja 2011. do isplate,

- 49.15 EUR počev od 2. svibnja 2011. do isplate,

- 64.31 EUR počev od 2. lipnja 2011. do isplate,

- 66.82 EUR počev od 2. srpnja 2011. do isplate,

- 84.08 EUR počev od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- 81.64 EUR počev od 2. rujna 2011. do isplate,

- 68.09 EUR počev od 2. listopada 2011. do isplate,

- 66.08 EUR počev od 2. studenog 2011. do isplate,

- 65.14 EUR počev od 2. prosinca 2011. do isplate,

- 68.63 EUR počev od 2. siječnja 2012. do isplate,

- 72.52 EUR počev od 2. veljače 2012. do isplate,

- 72.61 EUR počev od 2. ožujka 2012. do isplate,

- 70.18 EUR počev od 2. travnja 2012. do isplate,

- 70.98 EUR počev od 2. svibnja 2012. do isplate,

- 72.48 EUR počev od 2. lipnja 2012. do isplate,

- 71.05 EUR počev od 2. srpnja 2012. do isplate,

- 71.16 EUR počev od 2. kolovoza 2012. do isplate,

- 69.79 EUR počev od 2. rujna 2012. do isplate,

- 67.08 EUR počev od 2. listopada 2012. do isplate,

- 70.20 EUR počev od 2. studenog 2012. do isplate,

- 71.09 EUR počev od 2. prosinca 2012. do isplate,

- 71.16 EUR počev od 2. siječnja 2013. do isplate,

- 66.64 EUR počev od 2. veljače 2013. do isplate,

- 69.55 EUR počev od 2. ožujka 2013. do isplate,

- 70.33 EUR počev od 2. travnja 2013. do isplate,

- 68.59 EUR počev od 2. svibnja 2013. do isplate,

- 63.69 EUR počev od 2. lipnja 2013. do isplate,

- 61.76 EUR počev od 2. srpnja 2013. do isplate,

- 63.78 EUR počev od 2. kolovoza 2013. do isplate,

- 65.83 EUR počev od 2. rujna 2013. do isplate,

- 69.62 EUR počev od 2. listopada 2013. do isplate,

- 67.79 EUR počev od 2. studenog 2013. do isplate,

- 68.78 EUR počev od 2. prosinca 2013. do isplate,

- 69.46 EUR počev od 2. siječnja 2014. do isplate,

- 71.50 EUR počev od 2. veljače 2014. do isplate,

- 72.66 EUR počev od 2. ožujka 2014. do isplate,

- 71.84 EUR počev od 2. travnja 2014. do isplate,

- 70.36 EUR počev od 2. svibnja 2014. do isplate,

- 69.62 EUR počev od 2. lipnja 2014. do isplate,

- 70.27 EUR počev od 2. srpnja 2014. do isplate,

- 72.04 EUR počev od 2. kolovoza 2014. do isplate,

- 74.30 EUR počev od 2. rujna 2014. do isplate,

- 74.68 EUR počev od 2. listopada 2014. do isplate,

- 75.46 EUR počev od 2. studenog 2014. do isplate,

- 76.79 EUR počev od 2. prosinca 2014. do isplate,

- 76.02 EUR počev od 2. siječnja 2015. do isplate,

- 77.04 EUR počev od 2. veljače 2015. do isplate,

- 77.04 EUR počev od 2. ožujka 2015. do isplate,

- 77.04 EUR počev od 2. travnja 2015. do isplate,

- 77.04 EUR počev od 2. svibnja 2015. do isplate,

- 77.04 EUR počev od 2. lipnja 2015. do isplate,

- 77.06 EUR počev od 2. srpnja 2015. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische banci d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, naknaditi tužitelju ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eura pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom Erste & Steiermärkische bankom d. d. 16. lipnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006 – 1031262160 / 51404627 - 5102472684, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 7,99 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 16. lipnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006 – 1031262160 / 51404627 - 5102472684, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Predmetni kredit je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) te je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bernardi Hunjadi te saslušao tužitelja ŠL.

3.1. Na pripremnom ročištu održanom 12. lipnja 2024. punomoćnik tuženika je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka EL.

3.2. Tužitelj ŠL u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu iz obiteljskih razloga jer u obitelji nitko nije radio. U banci mu nije pojašnjeno što znači valutna klauzula, što znači promjenjiva kamatna stopa, kako se iste mijenjaju te kakve su eventualne posljedice tih promjena. U banci su mu rekli da je to "hit" kredit, da je najpovoljniji, da ga svi dižu i da je odnos kamate i rate najpovoljniji. U banci su mu isključivo ponudili kredit u švicarskim francima, a nisu mu nudili kredite u drugim valutama. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik trgovačkog društva, poslovnih udjela niti obrta. On je otplaćivao kredit. Nitko mu u banci nije rekao da je HNB tada štitila tečaj kune u odnosu na valutu euro, a ne i u odnosu na druge valute. Ne može se sjetiti kolika mu je bila početna rata, a misli da je rata narasla više od 50%.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Bernarde Hunjadi od 4. ožujka 2025. proizlazi da je preplaćeni iznos po osnovi povećanja kamatne stope 353,80 eura, a po osnovi promjene tečaja 3.971,04 eura, te da je ukupno više obračunato zbog promjene kamatne stope i tečaja 4.324,84 eura.

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (u daljnjem tekstu ZID ZPK/15), imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

8. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj (u daljnjem tekstu VSRH) Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

9. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio punih deset godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci ovoga suda broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)

10. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. VSRH je još u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj oduci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

11. Treba uzeti u obzir odluku Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG gdje je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci ovoga suda broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Ovaj sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.

12. Također je potrebno dodati da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 HL protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

13. Potrošač se, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu HL protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

14. Nadalje, iz odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Š protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

15. Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

16. Ovaj sud smatra da na ovaj način dolazi do izjednačenja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak Ugovoru o kreditu i proveli konverziju u odnosu na one korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili takav dodatak ili isti nisu mogli sklopiti. U razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu pa do dana konverzije takvi potrošači imali su jednak pravni status i trpjeli su jednake pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

17. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

17.1. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

17.2. Kako se u konkretnom slučaju radi o postupku utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu navedeni stavovi iz točke 17. i 17.1. su primjenjivi i u ovom slučaju.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 3. 11. 2021., 14. 5. 2024., 12. 6. 2024., 5. 9. 2025. i 2. 10. 2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak obrazloženog podnesaka od 2. 11. 2021. i 7. 3. 2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 11. 11. 2025. u visini od 50 bodova odnosno 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, što čini iznos od 1.700,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 425,00 eura, što čini trošak zastupanja u iznosu od 2.125,00 eura.

19.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura.

19.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 2.625,00 eura.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 11. studenoga 2025.

SUDAC

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

- pun. tužitelja

- pun. tuženika