REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1626/2025-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČE iz [adresa], Mandelova 4/9, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, zastupanog po punomoćniku ME, dipl.prav. kod tuženika, uz umješača REPUBLIKA HRVATSKA, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a odsutnosti uredno pozvanog umješača, objavljene 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, isplatiti tužitelju ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 315,48 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, i to na:

- iznos od 80,26 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 69,16 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 67,33 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 56,96 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 41,77 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate

sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB 69715301002, naknaditi tužitelju ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog za ponavljanjem postupka u ovom predmetu kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. travnja 1996. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN-81/03, Aneksom II NN-203/

-/03, Dodatkom III NN-28/06, Dodatkom IV NN-11/08, Ispravak Dodatka IV NN- 46/08) koji se prema čl. 2. primjenjuju na parnične stranke u čl. 48. određeno je da radnicima koji rade u posebnim uvjetima pripada dodatak na plaću u visini od 5 do 15% proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme odnosno uvjeti izloženosti opasnostima, time da je u čl. 52. st. 2. navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te sindikalni povjerenik. Popis poslova odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi, te popis radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu znanosti u roku 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju prethodno navedeni podaci te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

2. Dana 22. listopada 2020. sklopljen je novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem Kolektivnom ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN-81/03, Aneksom II NN-203/03, Dodatkom III NN-28/06, Dodatak IV NN- 11/08, Ispravak Dodatka IV NN-46/08). Ispunjavajući obvezu iz čl. 80. KU-a tuženik je Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008., a kasnije i 2013. koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti te njihov postotak izloženosti izoru opasnosti od ukupnog radnog vremena. Ugovorne strane KU-a su kršile obvezu iz čl. 52. st. 4. KU-a te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke te popis radnih mjesta posebnim uvjetima rada.

3. Tužitelj je zaposlen kod tuženika tako da ima pravo na dodatak na plaću za vrijeme od 1. listopada 2010. pa nadalje. Tužitelj je naveden na popisima zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2008. s postotkom izloženosti izvorima opasnosti od 10-25% radnog vremena. Međutim, prema Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2013. tužitelj je izložen izvorima opasnosti od 25% do 50% od ukupnog radnog vremena s utvrđenim dodatkom na plaću u iznosu od 12%, a zaposlenik koji redovito radi s izvorima opasnosti od 25% do 50% radnog vremena ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini od 12% proračunske bruto osnovice.

4. Prema tome, od 1. listopada 2010. pa do 17. srpnja 2013. tužitelj ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovice za izračun plaće u javnim službama, dok od 18. srpnja 2013. ima pravo na dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovice. Od 1. travnja 2009. pa do 1. siječnja 2017. osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosila je 5.108,84 kn bruto, tako da u razdoblju od 18. srpnja 2013. tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću u iznosu od 613,06 kn.

5. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je 27. prosinca 2013. otkazan od strane Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te je isti prestao vrijediti s danom 27. ožujka 2014. Međutim, navedeni otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 27. prosinca 2013. nije zakonit i dopušten te ne proizvodi nikakve učinke.

6. Nadalje, navodi da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) bio sukladno čl. 4. st. 1. na snazi do dana isteka roka od četiri godine, 22. listopada 2014., odnosno sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu još tri mjeseca od isteka toga roka, odnosno do 22. siječnja 2015., radi navedenog tuženik je dužan tužitelju temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) platiti dodatne na plaću za posebne uvjete rada do 22. siječnja 2015.

7. Tužitelj je podneskom od 9. rujna 2025. specificirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

8. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, ističe da u razdoblju važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje pravo na dodatak na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima regulirano je Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojim je ugovorom u čl. 55. propisano da zaposleniku u javim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada dodatak na plaću. St. 2. istog članka propisano je da će se radna mjesta i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto utvrditi Granskim kolektivnim ugovorom.

9. Slijedom gore citiranog KU-a (NN 142/10) člancima od 54. do 59. uređena su prava zaposlenika na dodatak, visina dodatka na plaću, te postupak utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti. Na taj način ugovorne strane ugovorile su pravnu osnovu i postupanje prilikom ostvarivanja prava na dodatak na plaću.

10. Čl. 58. Granskog kolektivnog ugovora propisano je da se temeljem odredaba Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi treba izraditi Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, te Popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima predstavlja akt koji zajednički utvrđuju poslodavac i sindikalni predstavnik, što je pretpostavka valjanosti istog, te je upravo taj Popis predstavljao osnovni akt temeljem kojeg je tužitelj ostvarivao svoje pravo na dodatak u prethodnim postupcima, a na koje se u smislu sudske prakse poziva i u ovom tužbenom zahtjevu. Naime, Popis koji prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora predstavlja temeljni akt za isplatu dodataka na plaću, sačinjava se sukladno propisima koji uređuju područje zaštite na radu i procjene opasnosti tuženika koji akt se usvaja na tijelima tuženika sukladno zakonskoj proceduri. Tuženik je prema propisanoj obvezi iz Granskog kolektivnog ugovora sastavio Popis za 2013., dok za 2014. obveza sastava Popisa nije postojala.

11. Naime, 27. prosinca 2013. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, slijedom koje odluke je Granski kolektivni ugovor prestao s važenjem 27. ožujka 2014.

12. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje, te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću. Jedina odredba koja načelno uređuje dodatke na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima jest odredba čl. 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kasnije čl. 54. Temeljenog kolektivnog ugovora (NN 24/17), kojom odredbom ugovorne strane utvrđuju pravo zaposlenika koji rade u javnim službama i u posebnim uvjetima na dodatak na plaću, dok se obvezuju da će se radna mjesta utvrditi Granskim kolektivnim ugovorom. Ovakva odredba općeg normativnog značaja ne može se neposredno primijeniti na dodatke na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima iz razloga jer ista ne definira visinu dodataka na određene poslove obzirom na njihovu težinu i specifičnost uvjeta rada. Razvidno je da tužbeni zahtjev za razdoblje od travnja 2014. do veljače 2015., dakle nakon prestanka važenja Granskog kolektivnog ugovora, nema uporišta u primjeni ugovornih normi, obzirom nije propisan način na koji se utvrđuje visina dodataka na plaću ovisno o stupnju izloženosti tužitelja izvorima opasnosti.

13. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora ove kategorije ugovorne strane nisu uredile, a što je razvidno i iz tužbenog zahtjeva obzirom se isti ne temelji na primjerni ugovorne odredbe, već na sudskoj praksi iz činjenično istovrsnih predmeta, a koja ne predstavlja izvor prava. Ovakav način postavljanja tužbenog zahtjeva nije u skladu s primjenom načela odredbe suglasnosti volja ugovornih strana i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnom sastojcima ugovora, a niti prema odredbama Zakona o parničnom postupku koje uređuju pitanja tijeka postupka.

14. Nadalje, tuženik je stava da pitanje primjene Granskog kolektivnog ugovora, a na kojem su se temeljili tužbeni zahtjevi tužitelja na koje se poziva u ovoj spornoj stvari, predstavlja prethodno pitanje sukladno čl. 12. Zakona o parničnom postupku obzirom je odluka o primjeni odredaba Granskog kolektivnog ugovora uvjetovana odlukom suda u postupku Pr-8589/14 koji se vodi upravo radi raskida Granskog kolektivnog ugovora.

15. Tuženik je predložio da se o parnici obavijesti Republika Hrvatska radi eventualnog miješanja na strani tuženika, budući je ista osnivač tuženika, te je podneskom od 30. listopada 2018. Republika Hrvatska prijavila svoje miješanje u parnicu na strani tuženika. Rješenjem od 9. rujna 2019. dopušteno je miješanje Republike Hrvatske u parnicu kao umješača na strani tuženika, s obzirom da sukladno odredbi čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama, osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za obveze ustanove pa stoga umješač ima pravni interes stupiti u ovu parnicu, a sve s obzirom da s tuženikom solidarno i neograničeno odgovara za njegove obveze.

16. Dana 20. prosinca 2019. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-2177/19- 26 kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 792,00 eura (5.9967,22 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 16-tog u mjesecu i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.026,52 eura (7.734,37 kn); tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva koja se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak.

17. Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Zagrebu svojom presudom i rješenjem Gž R-396/2020-2 od 28. svibnja 2020. odbio je kao djelomično neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod t. I kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 406,84 eura (3.065,30 kn) sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 16-tog u mjesecu. Rješenjem je odbačena žalba tuženika u dijelu pod t. I prvostupanjske presude kojim su dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržana u bruto iznosu od 406,84 eura (3.065,30 kn) kao djelomično nedopuštena, te je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu pod t. I kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 385,15 eura (2.901,92 kn) sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 16-tog u mjesecu i u dijelu t. II te predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku da razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na visinu dodatka s osnove posebnih uvjeta rada za vrijeme korištenja bolovanja u prvih 42 dana, te osnove traženja istog dodatka od poslodavca za vrijeme korištenja bolovanja nakon proteka 42 dana, a koje su nužne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

18. Tuženik je podneskom od 30. studenoga 2021. predložio ponavljanje postupka temeljem odredbe čl. 421. st. 1. t. 8. ZPP-a u svezi s čl. 423. st. 1. t. 5. ZPP-a.

19. Rješenjem na ročištu održanom 4. ožujka 2022. sud je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka Pr-8589/14.

20. Postupak je nastavljen rješenjem ovog suda Pr-7368/2020-47 od 6. svibnja 2025.

21. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 6-8 spisa), Popis radnih mjesta (strana 9-22 spisa), isplatne liste (strana 66 spisa), saslušan je tužitelj (strana 92 spisa).

22. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je i preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja osnovan.

23. Među strankama je ostalo sporno pripada li tužitelju dodatak na plaću u iznosu od 12% izloženosti opasnosti i za daljnje razdoblje od rujna 2014. do siječnja 2015., budući mu je navedeni dodatak isplaćen za razdoblje od travnja 2014. do kolovoza 2014. uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj bio na bolovanju.

24. U odnosu na navode tuženika i pitanje primjene odredaba GKU-a, odnosno radi raskida GKU-a između ugovornih strana i to Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja s jedne strane i Vlade RH s druge strane, ističe se da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-16194/2021- 90 od 23. travnja 2024. utv rđeno da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. (Narodne novine 142/2010), objavljena 30. prosinca 2013. u Narodnim novinama broj 159/2013, nezakonita i nedopuštena te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, i utvrđeno je da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 142/2010) bio na snazi do 22. listopada 2014.

25. Slijedom navedenog odbačen je kao nedopušten zahtjev tuženika za ponavljanjem postupka Pr-2177/19, odnosno djelomične presude od 20. prosinca 2019. temeljem odredbe čl. 425. ZPP-a.

26. Prema stavu ovoga suda, uz utvrđenje da je u utuženom razdoblju na snazi bio Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. do 22. listopada 2014., svoje pravo na isplatu dodatka izloženosti opasnostima tužitelj ostvaruje temeljem KU-a za znanost i visoko obrazovanje sa svim Dodacima i Aneksima, temeljem odredbi čl. 48. i čl. 51. kojim je utvrđena visina dodataka prema provedenom redovnom radu s izvorima opasnosti. Čl. 52. utvrđena je obveza tuženika jednom godišnje reažuriranje popisa radnika i poslova, odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti, koju obvezu je tuženik kršio, odnosno dostavio je popis za 2008. i potom tek 2013. Dakle, kako je nesporno među strankama da se tužitelj nalazio na Popisu radnih mjesta i zaposlenika tuženika s postocima na plaću za 2013. i kako je taj postotak kod tužitelja utvrđen više od 10-25% radnog vremena i dodatka na plaću od 12%, tužbeni zahtjev tužitelja je i u preostalom dijelu osnovan, budući je tužitelj svoje potraživanje uskladio s trajanjem bolovanja, na koju visinu nije bilo prigovora.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

28. Tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća 16. u mjesecu za protekli mjesec, osim zakonskih zateznih kamata na plaćanje poreza i prireza budući u trenutku donošenja ove odluke isti nisu dospjeli na naplatu te dospijevaju na naplatu tek isplatom utuženog potraživanja, a temeljem Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici.

30. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe 75 bodova, pristup na ročište 15.10.2018., 3.12.2018., 9.9.2019., 4.11.2019., 11.1.2021., 7.4.2021., 17.5.2021., 14.9.2021., 4.3.2022., 10.9.2025. i 7.10.2025. svako po 75 bodova, četiri obrazložena podneska svaki po 75 bodova, ročišta za objavu 50 bodova, ukupno 1250 bodova odnosno 2.500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 625,00 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 3.125,00 eura, a u preostalom dijelu zahtjeva tužitelj je odbijen kao neosnovanim.

31. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 6 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. pun. umješača