Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-92/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Pavičiću, odvjetniku iz Bjelovara, Ulica Josipa Jelačića 8, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici iz Varaždina, Zagrebačka 63, radi naknade štete, 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade materijalne štete isplati novčani iznos od 1.295,44 EUR – a uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promijene kamatne stope, sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od 11. studenoga 2025. godine kao dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, i to u dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete i to za razdoblje od 20. ožujka 2024. do 10. studenoga 2025. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.319,63 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 11. studenoga 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Prije svega valja istaknuti da je predmetni spis delegiran u rad ovome sudu rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. 31 Su-485/2024-2 od 25. listopada 2024.

2. Tužitelj MZ je podnio tužbu protiv tuženika EUROHERC osiguranje radi naknade materijalne štete.

2.1. Tužitelj u tužbi navodi da se je dana 19. ožujka 2024. godine, ispred njegove kuće, dogodila prometna nezgoda na način da je vozač teretnog vozila marke MAN TGS, reg. oznake [registarska oznaka], vozeći iz pravca centra mjesta Ivanska u pravcu mjesta Narta, dolaskom u mjesto Ivanska, Ulica Petra Preradovića kbr. 32, na ravnom dijelu ceste, uslijed ne držanja dovoljnog razmaka od desnog ruba kolnika, zahvatio desnu bankinu po kojoj se nastavio dalje voziti, a da bi potom sletio u desni putni jarak, gdje je u slijetanju, prednjim desnim dijelom vozila udario u ivicu betonskog mosta kod kbr. 34 gdje se nalazi njegova kuća, a nakon čega je došlo do prevrtanja vozila, te je uslijed prevrtanja vozila, vozilo oštetilo drvenu ogradu ispred njegove kuće, te je na opisani način nastala materijalna šteta.

2.2. U opisanoj prometnoj nezgodi sudjelovao je vozač teretnog vozila koji je prevozio mliječne proizvode (mlijeko), tako da je na nekretnini tužitelja nastala je velika materijalna šteta tako što je uništen betonski most ispred kuće zajedno sa svim odvodima koji idu uz most i koji su namijenjeni odvodnji oborinskih voda, uništena je i drvena ograda u dužini od oko 10 metara, nastradala je i kuća tužitelja gdje je od siline udarca i vibracija došlo do oštećenja na fasadi kuće i temeljima koji su popucali, kao i po fasadi kuće, jer se je mlijeko koje je to teretno vozilo raspršilo, uzrokujući pri tome štetu u vidu fleka i oštećenja boje na fasadi kuće.

2.3. Tužitelj je štetni događaj prijavio tuženiku jer je vozilo koje štetu uzrokovalo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police], a koja polica je važeća do 11. ožujka 2025. godine, te je po tuženiku izvršen izvid štete i tužitelju je dana ponuda naknade cjelokupne štete u iznosu od 1.516,00 eura, na koju ponudu tužitelj nije pristao, navodeći kako se isplaćenim iznosom niti približno ne može sanirati posljedica štetnog događaja.

2.4. Tužitelj navodi da je prije podnošenja prigovora na obrazloženu ponudu tuženika pribavio i ponudu ovlaštenog izvođača radova TIM – AS j.d.o.o., prema kojoj ponudi bi šteta, odnosno radovi vraćanja u prvobitno stanje iznosili 8.431,25 eura, ali da je tuženik u cijelosti odbio prigovor tužitelja.

2.5. Iz navedenog razloga tužitelj je podnio ovu tužbu zahtijevajući od tuženika isplatu štete, prvotno u iznosu od 6.915,25 eura, a radi se o iznosu dobiven umanjenjem iznosa od 8.431,25 eura za isplaćeni iznos od 1.516,00 eura, međutim, nakon provedenog prometno tehničkog i građevinskog vještačenja, tužitelj je u konačnosti postavio tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.295,44 eura zahtijevajući zakonske zatezne kamate tekuće od 20. ožujka 2024., kao dana nastanka štetnog događaja.

2.6. Naime, tužitelj je u podnesku od 6. studenoga 2025. (str. 185-186) postavio konačan tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka RZ, ali umanjen za nesporni i isplaćeni iznos od 1.516,00 eura koji je tužitelju isplaćen prije pokretanja ovog postupka, a na način kako je to pobliže navedeno u točci I. izreke ove presude, u odnosu na glavnu tražbinu.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik je naveo da ne osporava pasivnu legitimaciju, niti odgovornost, ali da opreza radi osporava aktivnu legitimaciju, jer da tužitelj nije ničim dokazao da je vlasnik nekretnina na kojima potražuje naknadu štete, dok u cijelosti osporava visinu štete.

3.1. Iz navedenog razloga tuženik je predložio da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i istog obveže da naknadi troškove ovog postupka.

4. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete nastale uslijed slijetanja i prevrtanja teretnog vozila koji je prevozio mlijeko, pri čemu je uništen betonski most ispred kućnog broja 34, kao i drvena ograda u dužini od oko 10 metara, te je nastala i šteta u vidu fleka i oštećenja boje na fasadi kuće, i to od mlijeka koje se je raspršilo u opisanoj prometnoj nezgodi.

5. Nesporno je da se je štetni događaj dogodio na način kako je to tužitelj opisao u obrazloženju tužbe, nesporna je pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika, kao osiguranika, kao i činjenica da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.516,00 eura na ime štete prije pokretanja ovog postupka.

6. Sporna je visina štete i aktivna legitimacija tužitelja.

7. Radi razjašnjenja navedenih spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u potvrdu PP Čazma (str. 5-6), u preslike fotografija mjesta događaja (str. 7-17), u obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi (str. 19), u izvid štete (str. 20), u prigovor na isplatu naknade štete i zahtjev za naknadu štete (str. 21-22), u ponudu broj 1 TIM-AS j.d.o.o. od 27. svibnja 2024. (str. 23), u fotografije mjesta događaja (str. 32-38), u izvid štete od 3. travnja 2024. (str. 39), u obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (str. 40-41), u obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi (str. 43), u izvadak iz zemljišne knjige (str. 62-67), u obavijest Županijske uprave za ceste (str. 72- 74), u dopis PP Bjelovar (str. 87), u potvrdu o događaju u fotoelaborat prometne nesreće od dana 19. ožujka 2024. od PP Čazma (str. 89-97), u zapisnik o očevidu od PP Čazma (str. 128-133), u fotodokumentaciju očevida PP Čazma (str. 134 – 138), čita se nalaz i mišljenje građevinskog vještaka RZ (str. 141-148) i prometnog vještaka Zlatka Jareša (str. 150-159), u očitovanje na nalaz i mišljenje vještakinje RZ (str. 179-180), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja MZ kao stranke (str. 77-78).

8. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odr. čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 dalje; ZPP) tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud je utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. Prije svega valjalo je odlučiti o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, koji je sud ocijenio neosnovanim, jer iz zemljišno-knjižnog izvatka (str. 62-66), proizlazi da je tužitelj MZ vlasnik nekretnina na kojima se dogodila prometna nezgoda i nastanak štete.

10. Nadalje, tijekom postupka je izveden dokaz kombinirano prometno – tehničko vještačenja po vještaku Zlatku Jarešu, na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode te uzročno – posljedične veze iste s oštećenjima na nekretninama tužitelja, te građevinsko vještačenje po vještakinji RZ, na okolnost opsega nastale štete u prometnoj nezgodi i visini štete nastale po osnovi sanacije štete na nekretninama tužitelja, pri čemu valja napomenuti da na nalaz i mišljenje prometno – tehničkog vještaka Zlatka Jareša nije bilo primjedbi, čiji nalaz i mišljenje je i sud prihvatio, jer je stručan, jasan i detaljno obrazložen, a i nastanak štetnog događaja je nesporan između stranaka.

11. Na okolnost uzročno – posljedične veze prometne nezgode sa oštećenjima na nekretninama tužitelja i opseg nastale štete u prometnoj nezgodi i visini štete nastale po osnovi sanacije štete na nekretninama tužitelja, iz nalaza i mišljenja vještakinje RZ proizlazi da ukupna vrijednost sanacije štete iznosi 2.811,44 eura, time da puknuće na fasadi kuće tužitelja nije nastalo kao posljedica slijetanja i prevrtanja teretnog vozila.

11.1. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje RZ u cijelosti prihvatio, jer je isti objektivan, stručan, jasan i detaljno obrazložen.

11.2.. Na takav nalaz i mišljenje vještakinje samo je tuženik imao primjedbu, i to u dijelu koji se tiče troškova sanacije štete na mostu i ogradi u koji trošak je vještakinja uračunala ugradnju armature, jer po navodima tuženika nije razjašnjeno da li je na oštećenom mostu i ogradi postojala armatura.

11.3. U podnesku od 5. listopada 2025. (str. 179-180) vještakinja se je očitovala na prigovor tuženika te je navela da je troškove sanacije obračunala prema pravilima struke, a da li je armatura postojala, navela je da nije odlučno u utvrđivanju činjenice da je šteta nastala na predmetnom mostu i da ju je potrebno sanirati, jer da bi se sanirala ta šteta prema pravilima struke, potrebno je ugraditi armaturu.

11.4. Sud je takvo mišljenje vještakinje u cijelosti prihvatio, i to ne samo kao stručno i jasno, već kao i logično i životno, jer se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete koja se odnosi na troškove sanacije štete nastale uslijed predmetnog štetnog događaja, koja šteta, a da bi se sanirala na mostu i ogradi, iznosi 66,00 eura, imajući pri tom posebno u vidu da su most i ograda oštećeni uslijed ovog štetnog događaja, za koji je odgovoran osiguranik tuženika, i da troškovi sanacije te štete i po pravilima struke iznose 66,00 eura. Obzirom na navedeno, sud stoga smatra, sada u takvim okolnostima, nebitnim da li je armatura postojala.

12. Slijedom navedenih nespornih činjenica i utvrđenja, iz kojih proizlazi da je tužitelj dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, sud je primjenom odredbi čl. 1046. u vezi 1085., čl. 1086. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, 152/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO/05) dosudio tužitelju štetu s osnova popravljanja (sanacije) štete u iznosu od 1.295,44 eura. Radi se o priznatoj šteti tužitelja utvrđenoj u ovom postupku u iznosu od 2.811,44 eura, umanjenje za iznos od 1.516,00 eura koji je tuženik isplatio tužitelju prije pokretanja ovog postupka, i radi se o iznosu štete koju je tužitelj naveo i u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 6. studenoga 2025. precizirajući tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka RZ. Sud je mišljenja da se ne radi o povlačenju dijela tužbe glede glavne tražbine u kojem slučaju bi tuženik imao pravo na razmjerni dio parničnih troškova, već da se radi o konačnom usklađivanju tužbenog zahtjeva sa provedenim vještačenjem.

12.1. Podredno prethodno navedenom, sud je mišljenja da je tužitelj mogao i preinačiti tužbu. Naime, u konkretnom slučaju, a s obzirom da tužitelj točnu visinu štete nije mogao znati prije nego što je proveden dokaz vještačenjem, jer se radi o utvrđivanju činjenice za koje je potrebno stručno znanje, to tužitelj sukladno odr. čl. 190. st. 2. ZPP- a može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, jer istu nije mogao preinačiti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka. U takvom slučaju sukladno odr. čl. 190. st. 3. ZPP-a, sud može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, imajući posebno u vidu i okolnost da tužitelj tijekom cijelog postupka nije mijenjao niti činjeničnu niti pravnu osnovu tužbe te da je tužbu preinačio nakon provedenog vještačenja. Slijedom navedenoga moglo bi se reći da je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu iz preinačene tužbe iz čega proizlazi da je preinaku tužbe i dopustio. Međutim, radi li se u konkretnom slučaju samo o usklađivanju tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka, ili o preinaci tužbe, u svakom slučaju tuženik nema pravo na naknadu razmjernog dijela parničnih troškova.

12.2. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u točci I. izreke presude.

13. Na dosuđeni iznos štete tužiteljici pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu po stopi propisane odr. čl. 29. st. 2. i 8. ZOO/5, ali koja teče na dosuđeni iznos od 11. studenoga 2025. kao dana presuđenja, a ne od dana nastanka štetnog događaja od 20. ožujka 2024., a kako je to tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu. Naime, prema odr. čl. 1089. st. 2. ZOO-a nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja jer opseg naknade takve štete kao novčane obveze u smislu odr. čl. 21. ZOO-a može biti poznat tek onda kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu, pa je stoga valjalo zateznu kamatu dosuditi od dana presuđenja, odnosno 11. listopada 2025., a kako je to presuđeno u točci II. izreke.

14. Odluka troškovima ovog postupka temelji se na odr. čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti uspjela u ovoj parnici glede glavne stvari, a trošak u iznosu od 2.319,63 eura odnosi se na nagradu punomoćnika tužitelja za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura, na zastupanje na raspravama održanih dana 27. studenoga 2024., 13. prosinca 2024., 15. svibnja 2025. i 11. studenoga 2025., za svaku u iznosu od 200,00 eura, za sastavljanje podneska od 6. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 eura, na PDV od 25% koji iznosi 300,00 eura, a sve to sukladno Tarifi o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14. i 118/14.), na trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 708,74 eura, te na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 57,80 eura, na presudu u iznosu od 53,09 eura, time da sud nije priznao trošak rasprave radi objave presude u iznosu od 125,00 eura, jer ista nije bila niti održana. Na dosuđeni trošak tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu sukladno odr. čl. 29. st. 2. i 8. ZOO/05 koja teče od dana donošenja presude, dakle od 11. studenoga 2025. pa do isplate. Stoga je o troškovima ovog postupka odlučeno kao u točci III. izreke.

15. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

U Virovitici 11. studenoga 2025.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvj. Matko Pavičić, Bjelovara

2. Odvj. Katarina Ileković, Varaždin