Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-184/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, protiv tuženog ŽŠ sin ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa otac ŠŠ i HŠ, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj: P- 646/2022-43 od 22. ožujka 2023. na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli broj: P-646/2022-43 od 22. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica], vrt od 155 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u skici izmjere ureda za geodetske poslove Gauss d.o.o. iz Splita po mjerniku dipl. ing. geod. RŠ sa očevida od 21. listopada 2019. označen točkama 1, 2, 3, 4, 45, 17, 18, 26, 44, 28 i 1, površine 78 m2 i punom crvenom linijom, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude označeni dio opisane parcele izdvojiti u zasebnu parcelu putem nadležnog ureda za katastar u [adresa] i istu uknjižiti na svoje ime i vlasništvo za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje tog suvlasničkog dijela sa imena tuženog ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka tuženom u iznosu od 1.493,11 € / 11.249,83 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 165,26 € / 1.245,15 kn) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija takvu prvostupanjsku presudu zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu se dodijeli vlasništvo na dio sporne nekretnine i da ga se ovlasti na upis njegova prava vlasništva na tom dijelu u zemljišne knjige i to dio prema preciziranom tužbenom zahtjevu od 21. listopada 2019. temeljem nalaza i mišljenja mjernika vještaka i priložene skice.

7. Nesporno je da je sporna čestica k. č. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika u cijelosti i to temeljem provedbe Diobenog ugovora od 6. svibnja 1986. kao nasljednik SŠ.

Isto tako je nesporno da su tužitelj DŠ i baka tuženog SŠ brat i sestra koji su zajednički i na jednake dijelove naslijedili iza svog oca ĐŠ po Rješenju o nasljeđivanju broj O-340/70 od 30. rujna 1971. Navedeni nasljednici ĐŠ su diobenim ugovorom od 6. svibnja 1986. izvršili diobu zajednički naslijeđene imovine.

8. Sporno je da li je SŠ, a time i tuženik kako njen nasljednik temeljem navedenog Diobenog ugovora stekla isključivo pravo vlasništva čitave k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili je dio te nekretnine, koja u naravi predstavlja pristupni put zajedno s okretištem pripao u vlasništvo tužitelju.

9. Stav je prvostupanjskog suda, a koji u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da je upravo SŠ nasljeđivanjem iza smrti svoga oca, a potom i diobom postala vlasnica u cijelosti sporne čestice, koje pravo je ona kao prednica tuženika upisala u zemljišne knjige i da ta činjenica nije mogla ostati nepoznata tužitelju.

10. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije stekao niti je mogao steći pravo vlasništva na spornom dijelu te nekretnine niti temeljem Diobenog ugovora a niti po nekoj drugoj osnovi.

11. Točkom III. Diobenog ugovora i to sporazumom stranaka DŠ i SŠ izričito je određeno da SŠ pripada u isključivo vlasništvo posjed između ostalog i stara kućica – zgr 404 sa česticom broj 5272/2 veličine 155 m2 uključujući i sve vrtove oko kuće koji su ograđeni žicom.

Točkom V. tog ugovora regulirana su zajednička prava pa je tako točkom 2. navedeno da su asfaltirani put sa okretištem od Pelješke ceste do kuće SŠ zajednički izgradili ĐŠ i VŠ kao privatni-vlastiti put. Također je navedeno da kao nasljednicima MŠ ostaje njihovo zajedničko pravo vlasnosti i korištenja tog puta sa ĆŠ kao zajedničko vlasništvo.

12. Prema članku 57. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP) stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona, pa je po ocjeni ovog suda navedena formulacija zapravo odredila zajedničko korištenje toga puta kojeg su izgradili ĐŠ MŠ i ĆŠ od strane istih osoba i njihovih nasljednika, a što potvrđuju i saslušani svjedoci pa tako i svjedok JŠ saslušana na zapisniku od 29. kolovoza 2019.

Točno je da sud prvog stupnja nije obrazlagao iskaz tog svjedoka, ali je ocjena ovog suda da niti iz iskaza tog svjedoka ne proizlazi da je tužitelj vlasnik sporne čestice već da su njezin djed VŠ i ĐŠ dogovorili da će sporna nekretnina biti zajedničko okretište i da se taj dogovor uvijek poštovao sve do nedavno, jer se automobili nisu imali gdje okrenuti te je dogovor bio da svi koriste to okretište, što su i činili.

13. Pored navedenog tuženik tijekom postupka potvrđuje da ne brani tužitelju da se koristi predmetnim putem, pa čak i spornom nekretninom a radi pristupa njegovim nekretninama, ali ne želi da tužitelj na spornu nekretninu parkira, jer na takav način blokira pristup kući tuženog.

14. Kao što je već navedeno predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje vlasništva, a ne način korištenja sporne čestice i parkiranja vozila pa navedeno nije odlučno za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

15. Svjedok GŠ također potvrđuje da je sporni prostor bio namijenjen kako za prolaz tako i za okretanje i parking za parnične stranke pa niti na njegovom iskazu kao niti na iskazu svjedoka ČŠ sud nije mogao utvrditi da bi tužitelj bio vlasnik sporne čestice.

16. Odluka o parničnom trošku je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa niti u tom dijelu žalba nije osnovana.

17. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 11. studenoga 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak