REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Kž-158/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Edvine Draguzet Suevich, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika KŠ, [osobni identifikacijski broj] i 2. optuženika TŠ, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi 1. optuženika KŠ podnesenoj putem branitelja ĐŠ, odvjetnika iz [adresa] protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1024/2019-24 od 5. rujna 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025., u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, 1. optuženika KŠ, branitelja 1. optuženika ĐŠ, odvjetnika iz [adresa], 2. optuženika TŠ i branitelja 2. optuženika AŠ, odvjetnika iz [adresa]
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba 1. optuženika KŠ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1024/2019-24 od 5. rujna 2024. 1. optuženik KŠ i 2. optuženik TŠ oglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo protiv računalnog sustava, programa i podataka - računalnom prijevarom iz čl. 271. st. 1. KZ/11, te kazneno djelo protiv privatnosti - nedozvoljenom uporabom osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11, a sve uz primjenu čl. 51. KZ/11.
1.1. Temeljem odredbe čl. 271. st. 1. KZ/11 1. optuženiku KŠ je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci.
1.2. Temeljem odredbe čl. 146. st. 1. KZ/11 1. optuženiku KŠ je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci.
1.3. Temeljem odredbe čl. 51. KZ/11 1.optuženik KŠ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.
1.4. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 1.optuženiku KŠ izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 5 godina od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.5. Temeljem odredbe čl. 271. st. 1. KZ/11 2.optuženiku RŠ je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci.
1.6. Temeljem odredbe čl. 146. st. 1. KZ/11 2.optuženiku RŠ je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci.
1.7. Temeljem odredbe čl. 51. KZ/11 2. optuženik RŠ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.
1.8. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 2.optuženiku RŠ izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 4 godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.9. Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeniku [trgovačko društvo] [adresa] dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 6.009,43 eura/45.278,02 kune, te je naloženo 1. optuženiku FŠ i 2. optuženiku RŠ solidarno platiti navedeni novčani iznos oštećeniku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
1.10. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i 3. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i t. 6. ZKP/08
1. optuženik KŠ i 2. optuženik RŠ obvezani su naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove paušala u iznosu od po 100,00 eura svaki, a koji trošak su obvezani naknaditi u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi 1. optuženik KŠ putem branitelja ĐŠ, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se 1. optuženik KŠ i 2. optuženik RŠ oslobode od optužbe, a u odnosu na kazneno djelo neovlaštene pribave osobnih podataka da se u odnosu na 1. optuženika KŠ ukine presude i vrati na ponovni postupak. U žalbi je predloženo da se branitelj pozove na sjednicu žalbenog vijeća sukladno čl. 475. st. 1. ZKP/08.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-208/2025-3 od 2. travnja 2025. vratilo spis.
5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 11. studenog 2025. temeljem odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, 1.optuženika KŠ, branitelja 1.optuženika ĐŠ, odvjetnika iz [adresa], 2. optuženika TŠ i branitelja 2. optuženika AŠ, odvjetnika iz [adresa].
6. Žalba 1. optuženika KŠ nije osnovana.
7. Žalitelj 1. optuženik KŠ smatra da prvostupanjski sud nije detaljno analizirao dokaze već ih je samo nabrojao. Da se pri ocjeni iskaza svjedoka ŠŠ koristio sintagmom kako je obrana 1. optuženika KŠ usmjerena ka izbjegavanju kaznene odgovornosti. Pri tom da nije dovoljno obrazložio koji dijelovi iskaza ŠŠ smatra bitnim za utvrđenje sporne činjenice, a tj. kako se uopće sklapaju pretplatnički ugovori i kako je sklopljen sporni ugovor. 1. optuženiku KŠ da je time onemogućeno dobivanje obrazloženja, da presuda ne sadrži razloge, a razlozi da su u suprotnosti s izrekom presude. Prvostupanjski sud da nije obrazložio ni dao razloge zašto smatra utvrđenim činjenice, vezano uz dogovor 1.optuženika KŠ i 2. optuženika TŠ te da bi 1. optuženik KŠ znao da bi osobna iskaznica bila pribavljena bez znanja DŠ. Prvostupanjski sud da nije dao razloge o odlučnim činjenicama niti se bavio inkriminacijom.
8. Takve tvrdnje žalitelja 1. optuženika KŠ nisu osnovane. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri obrazložio i utvrdio sve odlučne činjenice te dao razloge vezano uz ocjenu obrane optuženika i izvedenih dokaza. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Analizu izvedenih dokaza i način ocjene istih biti će razmatrani s osnove podnesene žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Nije osnovana ni tvrdnja žalitelja da je obrazloženje u suprotnosti s izrekom. Žalitelj tako navodi da je pod toč.15. naznačeno da je DŠ sklopila pretplatnički ugovor sa ukupno 7 mobilnih uređaja, a za razliku od izreke presude. Prvostupanjski sud je pod toč.15. naznačio ono što piše u samom tekstu ugovora, ali je pravilno analizirao iskaz svjedoka DŠ koja je navela da ona nije potpisala zahtjev za sklapanje pretplatničkog odnosa, te da potpis nije njezin, te da se ne radi o originalnom žigu. Osobnu iskaznicu da je dala bratu. Stoga ne postoji kolizija u obrazloženju jer su dani razlozi i pojašnjenje zbog čega je prihvaćen iskaz svjedokinje DŠ, te su dani i razlozi zbog čega nisu prihvaćene obrane 1. optuženika KŠ i 2. optuženika TŠ.
10. Žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije unio očitovanje 2. optuženika TŠ koji je izjavio da će iznijeti svoju obranu, ali da neće odgovarati na postavljena pitanja te da je to bio razlog zašto nisu postavljena pitanja 2. optuženiku LŠ. Smatra da je time počinjena apsolutno bitna povreda odredba kaznenog postupka jer je sadržaj zapisnika o sadržaju obrane 2. optuženika TŠ suprotan onom što je 2. optuženik TŠ rekao. Na takvom iskazu 2.optuženika TŠ da se ne može temeljiti presuda niti može biti pretežan za donošenje odluke. Navedeno da je više puta izraženo kroz razne prakse Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava. U konkretnom slučaju 2. optuženik TŠ da je priznao djelo jednom rečenicom, nije pojašnjavao tijek događaja niti ulogu 1.optuženika KŠ te nije htio odgovarati na pitanja sudionika postupka. Stoga je prvostupanjski sud mogao odluku temeljiti na sadržaju njegove obrane samo u odnosu na njega, a on je bio zainteresiran za priznanje obzirom na visinu sankcije koju je dobio.
11. Takve tvrdnje žalitelja 1. optuženika KŠ nisu osnovane. Iz raspravnog zapisnika proizlazi da je 2. optuženik TŠ priznao počinjenje inkriminiranih kaznenih djela na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret, da je naveo da se kaje i da neće ubuduće činiti kaznena djela. Uz to je naveo da nema ništa za dodati te je zapisnički konstatirano da nema pitanja. Iz zapisnika ne proizlazi da je 2.optuženik TŠ izjavio da ne želi odgovarati na pitanja. Stoga tvrdnje žalitelja nemaju potkrijepe u sadržaju zapisnika. Na jednaki način zapisnički je utvrđeno da nema pitanja ni za 1.optuženika KŠ koji je prije toga opsežnije iznosio obranu. Na navedeni zapisnik žalitelj nije imao primjedbi. Uz to nije prihvatljiva ni tvrdnja žalitelja 1.optuženika KŠ da su činjenice u pretežitom dijelu utvrđene isključivo na obrani 2. optuženika TŠ i njegovom priznanju jer je prvostupanjski sud analizirao i druge izvedene dokaze, te temeljem istih utvrđivao sporne činjenice. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 i nije povrijeđeno pravo na obranu 2. optuženika TŠ.
12. Ni žalba 1.optuženika KŠ podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
13. Žalitelj 1. optuženik KŠ smatra kako on nije mogao sklopiti ugovore te da se ne može raditi o kaznenom djelu računalne prijevare. Prema općim odredbama o zasnivanju ugovornog odnosa potrebna je ponuda i prihvat ponude. U konkretnom slučaju da zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa priprema služba [trgovačko društvo] odnosno administratorica i svjedokinja ŠŠ na temelju podataka kojeg je u excel tablicu unio 1. optuženik KŠ kao kontakt između "[trgovačko društvo]" d.o.o. i [trgovačko društvo] Iz iskaza svjedoka ŠŠ i obrane 1.optuženika KŠ da proizlazi kako je ŠŠ isprintala obrazac i ovjerila pečatom VIPneta te ga poslala na email, a da je izdavanje otpremnice uslijedio tek kada bi navedeni zahtjev došao potpisan i sa žigom pretplatnika. Ovakav proces sklapanja ugovora da je u korelaciji s odredbama Obveznog prava te da je ugovor sklopljen kada se prihvati ponuda od strane ponuditelja. Iz iskaza svjedoka da ne proizlazi poseban program koji bi automatski ispunjavanjem podataka ili drugom računalnom operacijom doveo do sklapanja ugovora. Ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada je zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa bio vraćen kod [trgovačko društvo]. Iz obrane 1. optuženika KŠ da proizlazi kako je on zahtjev poslao stranci na email kojeg je dobio kao kontakt i da je nakon tog vraćenog ispunjenog zahtjeva isti proslijedio odjelu administracije. 1. optuženik KŠ da uopće nije sklopio pretplatnički ugovor niti ga je mogao sklopiti te da tužiteljstvo nije ničim dokazalo kakav to računalni program ili sustav koji je 1. optuženik KŠ navodno iskoristio da bi zaključio sporne ugovore. Kada se svemu tome doda da je pod toč.15. presude prvostupanjski sud utvrdio kako je DŠ sklopila pretplatnički ugovor za 7 mobilnih uređaja to smatra da je prvostupanjski sud pogriješio u odluci o postojanju kaznenog djela, čak i u odnosu na 2. optuženika TŠ koji je djelo priznao.
14. Nastavno žalitelj 1. optuženik KŠ smatra pogrešno utvrđenom i činjenicu da bi 1. optuženik KŠ znao i mogao znati da je 2. optuženik TŠ pribavio osobnu iskaznicu na nedopušten način. Iz njegove obrane da proizlazi kako mu je 2. optuženik TŠ pristupio s zahtjevom da se sklope navedeni ugovori i da mu je predao osobnu iskaznicu s podacima, a što više da mu se i 2. optuženik TŠ predstavio pogrešnim imenom (BŠ). U spisu da nema podataka niti je ispitan bilo koji svjedok u odnosu na pribavu osobne iskaznice pa do dostave spornih uređaja koji bi upućivao na 1. optuženika KŠ. Niti jedan svjedok ga ni ne poznaje osim ŠŠ. Stoga smatra da je jedina spona između 1. optuženika KŠ i svjedokinje DŠ upravo 2. optuženik TŠ koji je samo formalno priznao kazneno djelo i to jer je očekivao blažu sankciju a na pitanja nije htio odgovarati. U takvoj formalno-pravnoj situaciji da nema dokaza da bi 1. optuženik KŠ bio u prethodnom dogovoru s 2. optuženikom TŠ vezano uz neki plan prevare, niti da je 1. optuženik KŠ znao da je osobna iskaznica zlouporabljena ili pribavljena bez znanja DŠ. Iz samog činjeničnog opisa da ne proizlazi motiv zbog čega bi 1. optuženik KŠ oštetio VIPnet za koji radi, a iz njegove obrane proizlazi da je on žrtva prijevare 2. optuženika TŠ koji ga je iskoristio kao posrednika između potencijalnih klijenata i VIPneta d.o.o.
15. Valjano je prvostupanjski sud analizirao način sklapanja ugovora i temeljem iskaza ŠŠ koja je radila na radnom mjestu administratora u VIPnetu utvrdio sporne činjenice vezano uz način sklapanja ugovora. ŠŠ nije imala neposrednih kontakta sa korisnicima već bi na email kroz obrazac dobila podatke od prodajnih agenata o sklopljenim ugovorima za tarife i mobitele, a potom podatke unosila u sustav. Kada bi ih unijela izdavali su predračune, a kada bi se isti naplatili izdavale su se otpremnice. Svjedokinja ŠŠ nije imala neposrednih kontakata sa korisnicima već su sa strankama neposredne kontakte imali prodajni agenti. Tako je 1. optuženik KŠ kao agent prodaje koji je prodavao tarife, mobitele, mobitele fiksne usluge popunio obrazac odnosno excel tablicu, obrazac internog sustava VIPneta, te je sve to išlo kroz sustav na Odjel administracije, gdje bi ona po provjeri napravila zahtjev u sustav te obrazac printala, ovjerila pečatom firme i svojim potpisom, te dokumentaciju poslala na email agentu koji je dogovarao prodaju. Da bi se aktivirala usluga agent koji je vršio prodaju trebao je vratiti potpisanu ovjerenu dokumentaciju i skeniranu osobnu iskaznicu od potpisnika firme. Nakon što bi se vratio zahtjev potpisan i pečatiran da je izdana otpremnica. 1. optuženik KŠ je radio kao prodajni agent, a ona da je radila kao administrator te da su radili zajedno.
16. Imajući u vidu da je svjedokinja DŠ direktorica "[trgovačko društvo] navela da nije osobno potpisala zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, te da nije njezin potpis na istima, da žig ne odgovara obzirom na izgled slova žigu njezina poduzeća "[trgovačko društvo], te da je osobnu iskaznicu dala samo svom bratu, to pravilno prvostupanjski sud iz navedenog zaključuje da ona nije imala namjeru sklopiti nove pretplatničke ugovore niti pribaviti mobilne uređaje. U svom iskazu ona je okolnosno opisala da je tek uvidom u aplikaciju kada je pregledavala mobilnu potrošnju svojih linija utvrdila da ima potpisanih 7 novih ugovora koje ona osobno nije sklopila sa poduzećem VIP, te je zatražila od VIP-a da se ti ugovori ponište. Kada je saznala da je netko u njezino ime sklopio ugovore sjetila se da je presliku svoje osobne iskaznice dala svom bratu PŠ za potrebe ishodovanja kredita. Njezin brat svjedok PŠ naveo je da je pozajmicu zatražio od 2. optuženika TŠ koji mu je rekao da mu može pomoći oko dobivanja kredita u Zagrebačkoj banci zašto mu je potrebna preslika osobne iskaznice te je i presliku iskaznice njegove sestre predao 2. optuženiku LŠ, ali da do ishodovanja kredita nije došlo, a da PŠ za 1. optuženika KŠ nije čuo niti ga vidio. Iz navedenog proizlazi da je 2. optuženik TŠ do preslika osobne iskaznice DŠ došao na prijevaran način, a što je on u obrani priznao. Na neuvjerljivost obrane 1. optuženika KŠ dodatno upućuje okolnosti što se on nije na pouzdan način uvjerio da bi 2. optuženik TŠ bio ovlašten za sklapanje pretplatničkog ugovora, niti je od njega tražio punomoć ovlaštenog predstavnika tvrtke s kojom su mobilni uređaj i pretplatnički odnos trebali biti sklopljeni iako je upravo on od strane VIPneta unosio u računalni sustav podatke i prosljeđivao ih u administraciju, a ugovore prosljeđivao na potpis pretplatnicima. On osobno nije kontaktirao vlasnicu firme DŠ niti se uvjerio da ona želi sklopiti navedeni ugovor, a ona u poslovnici nije bila niti ju je poznavao, a u obrani neuvjerljivo navodi da se samo javio na neki telefon koji mu je dao 2. optuženik TŠ - osoba koja nije zaposlenik tvrtke "[trgovačko društvo], a niti punomoćnik. Navedeno postupanje upućuje na pravilnost činjeničnih zaključaka prvostupanjskog suda te pravilnu ocjenu da je obrana 1. optuženika KŠ neuvjerljiva. Uz to mobiteli nisu nikada dostavljeni u firmu "[trgovačko društvo] već su dostavljeni nepoznatoj muškoj osobi, a 1.optuženik KŠ je osoba koja je i unosila podatke u otpremnicu s kojom je dostavljač kontaktirao. Obzirom da 2. optuženik TŠ nije raspolagao nikakvom punomoći za zastupanje firme "[trgovačko društvo] niti od direktora te tvrtke DŠ, da se ona osobno nije potpisala na zahtjevu za sklapanje pretplatničkih ugovora te da je i korišten neovlašteni pečat te tvrtke to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su 1. optuženik KŠ i 2. optuženik TŠ djelovali zajedno i po prethodnom dogovoru koristeći osobne podatke direktorice DŠ iz preslika osobne iskaznice zastupnice trgovačkog društva "[trgovačko društvo] do kojih je neovlašteno došao 2. optuženik TŠ i bez čijeg su znanja sklopljeni pretplatnički ugovori s VIPnetom za 7 mobilnih uređaja ukupne vrijednosti 45.278,02 kuna. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio u opisanim radnjama 1. optuženik KŠ i 2. optuženika TŠ sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11 i nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11, utvrdivši da su 1. optuženik KŠ i 2. optuženik TŠ, a kojeg su počinili zajednički i po prethodnom dogovoru.
17. Obzirom da žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni drugostupanjski sud je ispitao presudu iz tog zakonskog osnova. Prvostupanjski sud je 1. optuženiku KŠ kao olakotno cijenio kaznenu i prekršajnu neosuđivanost te da je otac jednog maloljetnog djeteta o kojem skrbi, dok otegotnih okolnosti na strani 1.optuženika KŠ nije utvrdio. Kaznu je 1. optuženiku KŠ za kazneno djelo iz čl. 271. st. 1. KZ/11 utvrdio u visini od 10 mjeseci unutar zakonskih okvira kazne od 6 mjeseci do 5 godina, dok mu je za kazneno djelo neovlaštene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od 6 mjeseci koja je također unutar zakonskih okvira zapriječene kazne zatvora od 1 godine, te potom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine na koju je primijenio uvjetnu osudu odredivši da se kazna zatvora od 1 godine neće izvršiti ukoliko 1. optuženik KŠ u roku od 5 godina ne počini novo kazneno djelo. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud cijenio je težinu i pogibeljnost kaznenih djela kao i stupanj krivnje 1.optuženika KŠ koji je postupao sa izravnom namjerom, te naprijed naznačene olakotne okolnosti. Obzirom na raniju neosuđivanost 1.optuženika KŠ i primjenom uvjetne osude postići će se svrha kažnjavanja, a rok provjeravanja od 5 godina je primjeren kriminalnoj količini kaznenih djela te će se takvom sankcijom ispuniti zahtjevi individualne i generalne prevencije.
18. Žalitelj 1. optuženik KŠ navodi da žalbu podnosi i vezano uz dosuđeni imovinskopravni zahtjev. Iako je nije posebno obrazložio drugostupanjski sud je ispitao pobijanu odluku iz tog osnova. Imajući u vidu da su 1. optuženik KŠ i 2. optuženik TŠ oglašeni krivim da su zajednički počinili kazneno djelo protiv računalnog sustava programa i podataka - računalnom prijevarom čime su oštetili trgovačko društvo VIPnet (sada [trgovačko društvo]) za iznos od 45.278,02 kuna/6.009,43 eura to su solidarno obvezani platiti navedeni iznos oštećeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
19. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.
20. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Puli-Pola 11. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Edvina Draguzet Suevich
