REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] B 5
Poslovni broj: Us I-508/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja BĐ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag - Umago s ispostavom Buje - Buie, Buje, Ulica Nikole Tesle 6, OIB: 36162371878, radi zabrane ulaska i boravka u EGP-u, 11. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-216- 04/24-01/2226, URBROJ: 511-08-23-24-1 od 24. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-04/24-01/2226, URBROJ: 511-08-23- 24-1 od 24. svibnja 2024. utvrđeno je da tužitelj, državljanin treće zemlje (Bosne i Hercegovine), nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor - EGP (točka I.), zabranjuje mu se ulazak i boravak u EGP u trajanju od dvije godine (točka II.) te se prisilno udaljava u državu državljanstva (točka III.).
2. Tužitelj je radi ocjene zakonitosti navedene odluke podnio pravodobnu tužbu od 24. ožujka 2025. zaprimljenu kod ovog suda pod posl.br. Us I-349/2025. Rješenjem od 16. travnja 2025. je tužitelj pozvan na uređenje tužbe te je uređena tužba zaprimljena pod novim posl.br. Us I-508/2025 pod kojim poslovnim brojem se dalje vodi predmetni upravni spor. Osporavajući rješenje tuženika, tužitelj ne dovodi u pitanje činjenicu da je prekršio zabranu ulaska i boravka na području Republike Hrvatske. Međutim, navedeno ponašanje opravdava obiteljskim razlozima, ističući kako je u vrijeme donošenja osporenog rješenja posjetio svoju tadašnju djevojku, a sada suprugu, te njezina sina s kojim je uspostavio blisku emocionalnu vezu. Nadalje, tužitelj ukazuje na nepovoljne ekonomske i političke prilike u Bosni i Hercegovini, kao i na potrebu spajanja obitelji kao osnovni motiv svog postupanja. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Obrazlaže da su 23. svibnja 2024. policijski službenici u suradnji s djelatnicima Državnog inspektorata zatekli tužitelja u mjestu Dajla pri obavljanju poslova na gradilištu, bez odobrene dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Tužitelju je omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku, kojom prilikom je sam priznao da je 15. svibnja 2024. ušao nezakonito u Republiku Hrvatsku, kroz šumski put iz Bosne i Hercegovine, izbjegavajući policijsku kontrolu, svjestan da mu je izrečena zabrana ulaska i boravka. Izvršenim provjerama policijskih evidencija da je utvrđeno da se tužitelj vodi u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS), da je za njim raspisana potraga od strane Republike Slovenije radi kaznenog djela prijevare s mjerom „uhititi“, te da mu je ranijim rješenjem Policijske postaje Rijeka od 27. veljače 2024. izrečena zabrana ulaska i boravka u državama Europskog gospodarskog prostora do 16. veljače 2026. Ističe kako su tužitelj i njegova sadašnja supruga UĐ u vrijeme počinjenja prekršaja bili u ljubavnoj vezi, ne u bračnoj zajednici, te da okolnost kasnijeg sklapanja braka ne utječe na zakonitost ranije donesene odluke o protjerivanju. Slijedom utvrđenog, postupajući u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, uz uvažavanje olakotnih i otegotnih okolnosti te u skladu s međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava, doneseno rješenje je zakonito te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22.; dalje: Zakon o strancima) propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako: - nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem, - je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka, - se ne donosi rješenje o povratku sukladno čl. 185. st. 1. toga Zakona.
8. Dalje, odredbama čl. 192. st. 1. i 7. Zakona o strancima rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, te se zabrana ulaska i boravka računa od dana: 1. napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen, 2. prisilnog udaljenja, 3. isteka zabrane ulaska i boravka koja je izrečena prethodnim rješenjem o protjerivanju.
9. Prema odredbi čl. 193. st. 3. Zakona o strancima ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno čl. 185. st. 1. toga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.
10. Odredbom čl. 203. st. 2. Zakona o strancima određeno je da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a ako: 1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem, 2. se ne donosi rješenje o povratku sukladno čl. 185. st. 1. Zakona. Stavkom 3. istoga članka određeno je da se na temelju st. 2. ovoga članka državljanina treće zemlje može prisilno udaljiti u slijedeću treću zemlju: - u državu njegova podrijetla, - u državu iz koje je ušao u Republiku Hrvatsku ili - uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.
11. Među strankama nije ni sporno, a isto proizlazi i iz podataka u spisu upravnog postupka, da se tužitelj vodi u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) te da je za njim raspisana potraga od strane Republike Slovenije po osnovi kaznenog djela prijevare s mjerom „uhititi“, kao i da mu je ranije izrečena zabrana ulaska i boravka u državama Europskog gospodarskog prostora do 16. veljače 2026. temeljem rješenja Policijske postaje Rijeka od 27. veljače 2024. Nije sporno ni da je tužitelj unatoč zabrani ulaska i boravka nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku i da je radio bez odobrene dozvole za boravak i rad. Nesporno je i da je brak tužitelja i UĐ (rođ. U) sklopljen nakon donošenja osporavanog rješenja.
12. Slijedom, na temelju tako utvrđenih (nespornih) činjenica, sud zaključuje kako je tuženik ispravno utvrdio da je tužitelj, državljanin treće zemlje, nezakonito boravio i radio na području Republike Hrvatske, te da je ušao na njezin teritorij unatoč važećoj zabrani ulaska i boravka izrečenoj ranijim rješenjem Policijske postaje Rijeka od 27. veljače 2024. Time su se stekli uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju sukladno odredbi čl. 190. st. 1. t. 2. Zakona o strancima. Sud nadalje ocjenjuje da je tuženik postupio u skladu s čl. 192. i 193. Zakona o strancima, pravilno utvrdivši da se radi o nezakonitom boravku državljanina treće zemlje te da se u konkretnom slučaju nije mogao odrediti rok za dragovoljni odlazak, već je bilo potrebno donijeti rješenje o prisilnom udaljenju i određivanju države udaljenja, sukladno odredbama čl. 193. st. 3. i 203. st. 2. i 3. istoga Zakona.
13. U odnosu na navode tužitelja o obiteljskim razlozima i potrebi spajanja obitelji, sud nalazi da iste nije moguće smatrati odlučnim u ovom postupku budući je brak sa sadašnjom suprugom sklopljen tek nakon donošenja osporavanog rješenja (25. siječnja 2025.), a sud ocjenjuje zakonitost rješenja prema činjenicama i pravnom stanju u trenutku njegova donošenja. Sud napominje da, iako obiteljske veze mogu predstavljati okolnost koja se uzima u obzir pri odluci o duljini trajanja zabrane ulaska i boravka, one ne mogu retroaktivno utjecati na zakonitost već donesenog rješenja o protjerivanju, osobito imajući u vidu da je tužitelj svjesno prekršio zabranu ulaska i boravka te radio bez dozvole, čime je postupao protivno propisima o kretanju i radu stranaca.
14. Imajući u vidu sve navedeno, sud zaključuje da je tuženik pravilno i zakonito primijenio materijalno pravo, da je postupak proveden u skladu s pravilima upravnog postupka, te da tužbeni navodi nisu takve naravi da bi doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja.
15. Slijedom svega navedenoga, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odnosno odlučeno je kao u izreci presude.
U Rijeci 11. studenoga 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
