1

Poslovni broj: Gž R-246/2022-2

 

Poslovni broj: Gž R-246/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB …, iz R., zastupane po punomoćniku K. P., odvjetniku iz R. i umješača na strani tužiteljice Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova zastupane po N. P., savjetniku za pravna pitanja, protiv tuženika D. z. P.-g. ž., OIB …, iz R., zastupanog po OD K., K. i p. d.o.o. iz R., radi utvrđenja i uklanjanja diskriminacije i naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-93/2020-25 od 30. lipnja 2022., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e

 

Tužiteljičina žalba se odbija kao neosnovana, a tuženikova žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-93/2020-25 od 30. lipnja 2022.:

 

- potvrđuje u točki 5. izreke kojom je odbijen dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva

 

- preinačuje u točkama 1., 2. i 3. izreke kojima je usvojen dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva na način da se u cijelosti odbija dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik D. z. P.-g. ž., OIB: odustankom od odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tadašnjem radniku tuženika M. P. i neosnovanim slanjem tužiteljice na psiho/fizički pregled povrijedio pravo tužiteljice M. V. OIB: na jednako postupanje, odnosno da je nad tužiteljicom počinjena diskriminacija.

Zabranjuje se tuženiku D. z. P.-g. ž., OIB: …, poduzimanje daljnjih radnji opisanih u točci 1. izreke kojima se krši ili može prekršiti pravo tužiteljice M. V. O.: … na jednako postupanje.

Nalaže se tuženiku D. z. P.-g. ž.,, OIB: …, da na ime pravične naknade radi povreda prava osobnosti i to dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja isplati tužiteljici M. V. OIB: …4, iznos od 10.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom počev od 30. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

 

- preinačuje u točki 4. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku na način da se tužiteljici nalaže da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.031,92 EUR/7.775,00 kuna (jednu tisuću trideset jedan euro i devedeset dva centa/sedam tisuća sedamsto sedamdeset pet kuna)[1], u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik D. z. P.-g. ž., OIB:… odustankom od odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tadašnjem radniku tuženika M. P. i neosnovanim slanjem tužiteljice na psiho/fizički pregled povrijedio pravo tužiteljice M. V. OIB: … na jednako postupanje, odnosno da je nad tužiteljicom počinjena diskriminacija.

2. Zabranjuje se tuženiku D. z. P.-g. ž., OIB: …, poduzimanje daljnjih radnji opisanih u točci 1. izreke kojima se krši ili može prekršiti pravo tužiteljice M. V. OIB: … na jednako postupanje.

3. Nalaže se tuženiku D. z. P.-g. ž., OIB:…, da na ime pravične naknade radi povreda prava osobnosti i to dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja isplati tužiteljici M. V. OIB: …, iznos od 10.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom počev od 30. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

4. Svaka stranka snosi svoj prouzročeni parnični trošak.

5. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik D. z. P.-g. ž., OIB: … neraspoređivanjem tužiteljice u raspored rada za mjesec listopad 2019., uskratom davanja osnovnih sredstava za rad odnosno medicinske torbe s pripadajućim medicinskim materijalom tužiteljici i dovođenjem tužiteljice u ponižavajući položaj, povrijedio pravo tužiteljice M. V. OIB: …, na jednako postupanje odnosno da je nad tužiteljicom počinjena diskriminacija.

2. Zabranjuje se tuženiku D. z. P.-g. ž., OIB: … poduzimanje daljnjih radnji opisanih u točci 5.1. izreke kojima se krši ili može prekršiti pravo tužiteljice M. V. OIB: …, na jednako postupanje.

3. Nalaže se tuženiku D. z. P.-g. ž., OIB: …, da na ime pravične naknade radi povreda prava osobnosti i to dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja isplati tužiteljici M. V. OIB: …, novčani iznos od 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi od 6,11%

godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku D. z. P.-g. ž., OIB: …, da tužiteljici M. V. OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi od 6,11% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

2. Protiv presude žale se obje stranke.

 

2.1. Tužiteljica se žali protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.

 

2.2. Tuženik se žali protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude, također zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže da se pobijani dio preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima obiju žalbi, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

6. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj je navela da je radnica tuženika i da radi na radnom mjestu medicinske sestre te da ju je tuženik diskriminirao, odnosno povrijedio njezino pravo na jednako postupanje na način da je odustao od odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa tadašnjim radnikom M. P., da je tužiteljicu neosnovano poslao na psihofizički pregled, da ju nije rasporedio na rad u mjesecu listopadu 2019. i da joj je uskratio osnovno sredstvo za rad odnosno medicinsku torbu s pripadajućim medicinskim materijalom i doveo ju je u ponižavajući položaj. Stoga je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila da se gore navedeno utvrdi, da se tuženiku zabrani poduzimanje daljnjih gore navedenih radnji kojima se krši ili se može kršiti tužiteljičino pravo na jednako postupanje te da se tuženiku naloži da joj na ime pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti i to dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja plati iznos od 40.000,00 kn.

 

6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 2015. tadašnji radnik tuženika M. P. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-481/16-45 od 8. svibnja 2018. osuđen za počinjenje dva kaznena djela bludnih radnji iz članka 55. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. Kaznenog zakona/11 počinjenih na štetu tužiteljice za koja mu je temeljem članka 155. stavak 1. Kaznenog zakona/11 uz primjenu članka 51. stavak 1. Kaznenog zakona/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja je presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž-14/19 od 2. srpnja 2019. zamijenjena sa radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamijenio sa dva sata rada.

 

6.2. Nakon što je donesena gore navedena presuda Županijskog suda u Varaždinu tuženik je pokrenuo postupak donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu M. P. te je u postupku otkazivanja sindikalnim povjerenicima tuženika dostavljen prijedlog izvanrednog otkaza ugovora o radu i zatraženo njihovo očitovanje i oformljena je Komisija u sastavu od troje članova koja je nakon održanog sastanka 24. listopada 2019. donijela odluku o obustavi pokrenutog postupka izvanrednog otkazivanja ugovora o radu M. P..

 

6.3. Tužiteljica smatra da je takvom odlukom o obustavi pokrenutog postupka izvanrednog otkazivanja ugovora o radu M. P. diskriminirana kao žrtva navedenih kaznenih djela te je tužbenim zahtjevom zatražila da se utvrdi da je tuženik povrijedio njezino pravo na jednako postupanje na način da je odustao od odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa tadašnjim radnikom M. P..

 

6.4. Prvostupanjski sud je usvojio taj dio tužbenog zahtjeva no pri tom je, po ocjeni ovog suda, pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6.5. Člankom 1. stavak 1. Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08., 112/12.; dalje: ZSD) propisano je da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, a stavkom 2. propisano je da se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

 

6.6. Člankom 2. stavak 1. ZSD propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a stavkom 2. istog članka propisano je da neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

 

6.7. Poslodavac je autonoman u donošenju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Donošenje takve odluke je, dakle, stvar poslodavčeve prosudbe da li je u smislu članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; dalje: ZR) moguć ili nije moguć nastavak radnog odnosa sa nekim radnikom  zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka. Zakonom nisu propisane situacije u kojima bi poslodavac bio dužan donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu već sve zavisi od njegove prosudbe te stoga treće osobe mogu poslodavcu sugerirati da donese takvu odluku ali poslodavac sam odlučuje da li će takvu odluku donijeti ili ne. Stoga tuženik nije bio dužan postupiti po tužiteljičinom zahtjevu da se M. P. izvanredno otkaže ugovor o radu bez obzira na to što je tužiteljica bila žrtva gore opisanih kaznenih djela koja je on počinio te se stoga odustanak tuženika od donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne može smatrati kao diskriminatorno ponašanje kojim bi bilo povrijeđeno tužiteljičino pravo na jednako postupanje. Zbog tih razloga, a kako je prvostupanjski sud u odnosu na taj dio pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo, taj dio prvostupanjske presude je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen na način da je taj dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva odbijen. Tu još samo valja dodati da je tužiteljica od tuženika tražila donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa M. P. nakon primitka gore navedene drugostupanjske odluke Županijskog suda u Varaždinu, a što je bilo 2019. godine. Člankom 116. stavak 2. ZR-a propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Tuženik je za predmetni događaj saznao još 2015., kada se je taj događaj i zbio, te je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa M. P. mogao donijeti samo u roku od 15 dana od saznanja za predmetni događaj, dakle 2015., a 2019., sve da je i htio donijeti takvu odluku, nije ju mogao donijeti, a da ju je donio bila bi nezakonita.

 

6.8. Prvostupanjski sud je, nadalje, usvojio dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva kojim je ona tražila da se utvrdi da je tuženik neosnovanim slanjem tužiteljice na psihofizički pregled povrijedio njezino pravo na jednako postupanje te je na taj način nad njom počinjena diskriminacija. Pritom prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik kao poslodavac, sukladno odredbama Zakona o radu, Zakon o zaštiti na radu te Direktive 89/391/EEC ima pravo i mogućnost tražiti zdravstvene preglede radnika koji mogu biti redovni (vezano uz vrstu obavljenog posla), te se provoditi u jednakim vremenskim intervalima a mogu biti provedeni i izvanredno (kada to procijeni poslodavac). Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja uzevši u obzir stranački iskaz tužiteljice koji nije u suprotnosti sa dokumentacijom u  spisu prvostupanjski sud utvrđuje da je jedino tužiteljica temeljem zahtjeva voditeljice sanitetskog prijevoza A. A. od 6. rujna 2019. utemeljenom na zahtjevu grupe vozača saniteta za koje je utvrđeno da su pružali podršku počinitelju kaznenih djela na štetu tužiteljice, upućena na izvanredni psihofizički pregled koji je ista i obavila i koji je utvrdio kako je tužiteljica u cijelosti zdravstveno sposobna pa je tužiteljica na taj način stavljena u nepovoljniji položaj te je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje, odnosno nad tužiteljicom je počinjena diskriminacija.

 

6.9. Međutim, po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud je i tu pogrešno primijenio materijalno pravo. Povreda prava na jednako postupanje, sama za sebe, ne predstavlja diskriminaciju već je za postojanje diskriminacije potrebno da je pravo na jednako postupanje motivirano nekom od diskriminacijskih osnova iz članka 1. stavak 1. ZSD-a. Jedine diskriminacijske osnove iz te zakonske odredbe koje bi ovdje došle u obzir bile bi diskriminacija po osnovi zdravstvenog stanja ili po osnovi spola. Utvrđene činjenice ne ukazuju na to da je tuženik uputio tužiteljicu na liječnički pregled zbog toga što bi ona bila ženskog spola jer ništa ne upućuje na zaključak da tuženik u istoj situaciji ne bi jednako postupio i prema radniku muškog spola ukoliko bi posumnjao u pogoršano stanje njegovog zdravlja. Ne radi se niti o diskriminaciji po osnovi zdravstvenog stanja jer sumnja u pogoršano zdravstveno stanje i jest motiv zbog kojeg poslodavac može odlučiti da radnika uputi na liječnički pregled. Nadalje, iz činjenica koje je tužiteljica iznijela tijekom postupka ne proizlazi postojanje neke usporedive situacije u kojoj je tuženik, iako je, kao kod tužiteljice, imao dojave o sumnji u pogoršano zdravstveno stanje nekog radnika, prema tom radniku drugačije postupio nego što je ovdje postupio prema tužiteljici pa nisu utvrđene činjenice na temelju kojih bi se u smislu članka 2. stavka 1. ZSD-a moglo utvrditi da je prema tužiteljici počinjena izravna diskriminacija. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud usvajanjem tog dijela tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega je taj dio prvostupanjske presude na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

 

6.10. Zbog istih razloga je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen i dio prvostupanjske presude pod točkom 1.3. izreke pobijane presude kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici na ime pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti plati iznos od 10.000,00 kn na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen obzirom da tuženik nije diskriminirao tužiteljicu odustankom od odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa M. P. i slanjem tužiteljice na psihofizički pregled.

 

7. Prvostupanjski sud je, nadalje, pobijanom presudom odbio dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je povrijeđeno tužiteljičino pravo na jednako postupanje odnosno da je nad njom počinjena diskriminacija zbog toga jer ju tuženik nije stavio u raspored rada za mjesec listopad 2019. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica bila na bolovanju u rujnu 2019. te da je tuženik raspored rada za listopad 2019. radio u rujnu, a kako nije znao kada će se tužiteljica vratiti na rad, nije ju stavio na raspored rada za listopad. Međutim, kada se je tužiteljica ipak vratila na rad, raspoređena je na rad te je radila u listopadu i zbog tih razloga nema povrede tužiteljičinog prava na jednako postupanje. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud budući da je tuženik za nestavljanje tužiteljice na raspored rada za listopad 2019., kojeg je radio u rujnu 2019., dakle kada je tužiteljica bila na bolovanju i kada nije imao saznanja kada će se ona vratiti na posao, ima opravdani razlog da tužiteljicu ne stavi na raspored rada za listopad 2019. pa nema mjesta zaključku da se tu radi o bilo kakvoj diskriminaciji zbog čega je tužiteljičina žalba protiv tog dijela prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i taj dio je potvrđen.

 

7.1. Prvostupanjski sud je, nadalje, pobijanom presudom odbio dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je povrijeđeno tužiteljičino pravo na jednako postupanje odnosno da je nad njom počinjena diskriminacija zbog toga što tužiteljici nije dodijeljena njezina vlastita medicinska torba s pripadajućim medicinskim materijalom. Pri tom je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik tužiteljicu uputio na rad u ispostavu tuženika u O. utvrdivši na temelju provedenog dokaznog postupka da su u ispostavi tuženika u O. postojala dva tima sa sanitetskim vozilom koji su u zaduženju imali medicinske torbe, a koje su pojedini timovi zajednički koristili, pa tako i tužiteljica. Također je utvrđeno da je tužiteljica zatražila svoju vlastitu medicinsku torbu koju je u konačnici i dobila nakon što je kod tuženika proveden postupak nabave. Tako utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud i nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljica nije bila diskriminirana obzirom da iz iskaza svjedokinje R. T. proizlazi da su tek dva tjedna prije davanja njezinog iskaza svi medicinski timovi opremljeni sa medicinskim torbama, odnosno svaka medicinska sestra u timu ima svoju medicinsku torbu pa nema povrede prava na jednako postupanje jer ni ostale medicinske sestre nisu imale svoju vlastitu torbu. Zbog toga je tužiteljičina žalba protiv tog dijela prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i taj dio je potvrđen.

 

7.2. Odluka o naknadi parničnog troška donesena je na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a primjenom članaka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu pa je tuženiku dužna naknaditi parnične troškove.

 

7.3. Parnični trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn na temelju Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa), troška ročišta od 15. listopada 2020., 15. studenog 2021., 22. veljače 2022. i 25. ožujka 2022., svako u iznosu od 1.000,00 kn na temelju Tbr. 9.1. Tarife što ukupno s PDV-om iznosi 6.250,00 kn čemu treba pribrojiti trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn te PDV-a na taj iznos u iznosu od 275,00 kn koliko je tuženik tražio, a što ukupno iznosi 1.525,00 kn pa tuženikov trošak iznosi ukupno 7.775,00 kn/1.031,92  eura koliko mu je i dosuđeno.

 

7.4. Prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatske (“Narodne novine“ broj 85/22.) službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj na dan 1. siječnja 2023. postao je euro, a fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 pa je u izreci ove drugostupanjske odluke naloženo tužiteljici platiti tuženiku trošak postupka u eurima.

 

Koprivnica, 5. listopada 2023.