Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: P-17/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, člana vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Školski sindikat Preporod, Zagreb, Šubićeva 42/2, OIB 40398581914, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, protiv prvo tuženika Radničko vijeće kod poslodavca Osnovna škola Izidora Kršnjavoga, Zagreb, Ulica Isidora Kršnjavoga 2, OIB 39554538107 i drugo tuženika Izbornog odbora za izbor članova radničkog vijeća kod poslodavca Osnovna škola Izidora Kršnjavoga, Zagreb, Ulica Isidora Kršnjavoga 2, OIB 39554538107, radi poništenja izbora za radničko vijeće, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 7. studenoga 2025., na ročištu za objavu presude 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Poništavaju se izbori za članove Radničkog vijeća kod poslodavca Osnovna škola Izidora Kršnjavoga, Zagreb, Ulica Isidora Kršnjavoga 2, OIB 39554538107 održani dana 16.9.2025. godine.

II. Nalaže se tuženicima Radničko vijeće kod poslodavca Osnovna škola Izidora Kršnjavoga, Zagreb, Ulica Isidora Kršnjavoga 2, OIB 39554538107 te Izborni odbor za izbor članova radničkog vijeća kod poslodavca Osnovna škola Izidora Kršnjavoga, Zagreb, Ulica Isidora Kršnjavoga 2, OIB 39554538107 solidarno naknaditi tužitelju Školski sindikat Preporod, Zagreb, Šubićeva 42/2, OIB 40398581914 troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi prvo i drugo tuženicima parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi dostavljenoj ovome sudu 31. listopada 2025. u bitnom navodi da su njegovi članovi zaposlenici Osnovne škole Izidora Kršnjavog Zagreb gdje je drugo tuženik 16.9.2025. proveo izbore za radničko vijeće nakon što je tužitelj 29. 05. 2025. podnio listu kandidata za članove radničkog vijeća. Drugo tuženik je 18. 09. 2025. izradio zapisnik o prethodnim rezultatima izbora za radničko vijeće u kojem je utvrđeno da su dvije podnesene kandidacijske liste, i to ona tužitelja i kandidacijska lista Sindikata hrvatskih učitelja, skupile po 38 glasova svaka. Uz zapisnik o prethodnim rezultatima izbora za radničko vijeće izrađeno je i objavljeno obrazloženje u kojem je navedeno:

- da su obje kandidacijske liste ostvarile jednak broj glasova,

- da se sukladno čl. 147. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR) u slučaju izbora tri ili više predstavnika, raspodjela mjesta u radničkom vijeću vrši primjenom metode najvećih kvocijenata tzv. D'Hondtova metoda,

- da se navedenom metodom nije moglo jednoznačno utvrditi koja lista ostvaruje prednost slijedom čega je II-tuženik, „radi izbjegavanja pravne praznine i oslanjajući se na svrhu zakona, analogno primijenio kriterij iz članka 147. stavka 2. ZR, kojim se prednost daje listi čiji je nositelj zaposlen kod poslodavca duže vrijeme.“ Drugo tuženik je potom utvrdio da lista Sindikata hrvatskih učitelja ostvaruje pravo na dva predstavnika u radničkom vijeću, a lista tužitelja pravo na jednog predstavnika u radničkom vijeću. Povjerenica podružnice tužitelja, OH, je podnijela 22.9.2025. prigovor na prethodne rezultate izbora koje je drugo tuženik odbio 24.9.2025. s obrazloženjem da je primjena čl. 147. st. 2. ZR analogno na situaciju iz čl. 147. st. 3. istog zakona bila nužna radi popunjavanja pravne praznine i dovršetka izbornog postupka.

Drugo tuženik je nakon toga 25.9.2025. izradio zapisnik o konačnim rezultatima izbora za radničko vijeće koji je objavljen na svim oglasnim mjestima poslodavca, dostavljen je poslodavcu, sindikatima koji su podnijeli kandidacijske liste te nositeljima lista kandidata podnesenih od skupina radnika.

1.2. Tužitelj u sklopu činjeničnih navoda tužbe potom citira odredbe čl. 146.st. 1. i čl. 147. st. 1., 2. 3. i 5. ZR, nakon čega ukazuje da Zakon o radu ne propisuje način postupanja u slučaju izjednačenih glasova prilikom izbora tri ili više predstavnika radnika, za razliku od situacije kada se bira jedan predstavnik – u kojem slučaju je primjenjiva odredba čl. 147. st. 2. ZR. Niti jednom odredbom Zakona o radu nije propisano da se u slučaju izjednačenih glasova prilikom izbora tri ili više predstavnika radnika može primijeniti odredba čl. 147. st. 2. ZR, odnosno kriterij trajanja neprekinutog radnog staža kod poslodavca.

Stoga pronalazi kako je drugo tuženik arbitrarno i svojom voljom, bez uporišta bez uporišta u zakonskim odredbama i primjenom nedopuštene analogije, situaciju izjednačenih glasova prilikom izbora 3 predstavnika radnika u radničko vijeće odlučio riješiti primjenom odredbe čl. 147. st. 2. ZR uslijed čega je izabran 1 kandidat manje s liste tužitelja nego s liste Sindikata hrvatskih učitelja.

Smatra da je drugo tuženik u opisanoj situaciji bio dužan ponoviti glasovanje na što upućuje odredba čl. 9. st. 2. Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća („Narodne novine“ broj: 3/2016, 52/2017, 138/2020; dalje: Pravilnik) kojom je propisano da se izborni odbor brine o pravilnom provođenju izbora i objavljuje rezultate izbora, a prije objave rezultata izbora može odlučiti da se zbog utvrđenih nepravilnosti, dio ili cijeli izborni postupak ponovi, čemu u prilog govori i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Gž-11/2024 od 15. 5. 2024.

1.3. Tužitelj ističe kako je opisanim ponašanjem drugo tuženika počinjena teška povreda obveza iz Zakona o radu o provođenju izbora za radničko vijeće, koja je utjecala na rezultate izbora, pa temeljem čl. 162. u vezi čl. 219. ZR predlaže Županijskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom da provede postupak te donese presudu kojom se poništavaju izbori za članove radničkog vijeća te nalaže tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade parnične troškove postupka.

2. Prvo i drugo tuženicima je tužba otpravljena na odgovor, te su zajedničkim odgovorom od 6. studenoga 2025. osporili tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, smatrajući da je postupak izbora predstavnika za radničko vijeće proveden temeljem valjane pravne osnove u vidu odredaba ZR i Pravilnika te da nije počinjena teška povreda obveza iz ZR slijedom čega nisu niti ispunjene zakonske pretpostavke za poništenjem provedenih izbora. Tuženici ističu kako nije sporno da su dvije liste na izborima dobile isti broj glasova, a sporno je pravno pitanje da li se u takvim slučajevima može primijeniti analogija obzirom da odredbe čl. 147. ZR izričito ne propisuju kako se postupa u situaciji u kojoj dvije liste kandidata ostvaruju jednak broj glasova. Da se u opisanoj situaciji može analogno primijeniti odredba čl. 147. st. 2. ZR tuženik smatra da proizlazi i iz mišljenja nadležnog Ministarstva od 3. 5. 2011.. Nadalje, smatraju da je pogrešan zaključak tužitelja da je u konkretnom slučaju drugo tuženik bio dužan ponoviti glasovanje sukladno članku 9. toč. 2. Pravilnika jer je za primjenu te odredbe potrebno da se utvrde nepravilnosti u postupku izbora, što u konkretnom slučaju nije slučaj jer nepravilnosti nije bilo niti na njih tužitelj ukazuje. Pri tome ponavljanje glasovanja ili cijelog postupka izbora nije garancija da i kod novog glasovanja neće biti isti rezultati, odnosno da će se novim glasovanjem otkloniti mogućnost da obje liste ponovno dobiju isti broj glasova. U konkretnom slučaju radi se o situaciji u kojoj je Izborni odbor sukladno mišljenju Ministarstva, a primjenom odredbi ZR koje nudi rješenje takve situacije, analogno primijenilo odredbu ZR kako bi se navedena pravna praznina riješila. Stoga, tuženi tvrde da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za poništenje odluke jer nije došlo do teške povrede obveza Zakona o radu, koja povreda je utjecala na rezultate izbora, jer nikakvih nepravilnosti u toku postupka nije bilo već je rezultat izbora bio isti broj glasova kandidacijskih lista, a što nije i ne može predstavljati tešku povredu koja bi utjecala na rezultate izbora. Osim toga gledajući intenciju i duh ZR, a u skladu kojeg je i Ministarstvo zauzelo takvo pravno mišljenje, zakonodavac je dao rješenje za takvu situaciju, a koje rješenje je primijenio i drugo tuženik u konkretnom slučaju. Slijedom navedenog tuženici drže da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te predlažu da sud po provedenom postupku, odbije tužbu i tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da tuženicima podmiri troškove postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u tužbu tužitelja sa listom kandidata za članove radničkog vijeća od 29. svibnja .2025., zapisnik o prethodnim rezultatima izbora za radničko vijeće od 18. rujna 2025., obrazloženje uz zapisnik o prethodnim rezultatima izbora za radničko vijeće, prigovor od 22. rujna 2025., odluku o odbijanju prigovora na privremene rezultate izbora za radničko vijeće od 24. rujna 2025., zapisnik o konačnim rezultatima izbora za radničko vijeće od 25. rujna 2025., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-11/2024-2 od 15. svibnja 2024. (str. 1-28 spisa) te odgovor na tužbu prvo i drugo tuženika sa mišljenjem nadležnog Ministarstva KLASA:110-01/II-01/151 URBROJ:526-08-01-01/5-11-2 od 3. 5. 2011. ( str. 32-43 spisa).

4. Iz tako provedenog dokaznog postupka na temelju dokaznih prijedloga stranaka utvrđeno je sljedeće:

- da su kod poslodavca Osnovne škole Izidora Kršnjavog, Zagreb, dana 16. rujna 2025. provedeni izbori za radničko vijeće radi izbora tri predstavnika tog vijeća,

- da su dva ovlaštena predlagatelja, i to tužitelj te Sindikat hrvatskih učitelja, predložili liste kandidata za izbor predstavnika radnika, pri čemu je svaka lista sadržavala tri kandidata i njihova zamjenika,

- da je izborni odbor za izbor članova radničkog vijeća nakon provedenih izbora zapisnikom od 18. rujna. 2025. utvrdio izbore valjanim te je nakon prebrojavanja valjanih glasova utvrdio da su obje liste kandidata (Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu – Preporod i Sindikata hrvatskih učitelja) dobile svaka po 38 glasova,

- da je drugo tuženik obrazloženjem uz zapisnik o prethodnim rezultatima izbora konstatirao da primjenom odredbe čl. 147. st. 3. ZR kojom se treba izvršiti raspodjela mjesta u slučaju izbora tri predstavnika (tzv. D'Hondtova metoda) niti jedna lista ne ostvaruje prednost, pa je radi izbjegavanja pravne praznine i oslanjajući se na svrhu zakona, analogno primijenio odredbu čl. 147. st. 2. ZR koja prednost daje listi čiji je nositelj zaposlen kod poslodavca duže vrijeme, pa je u radničko vijeće temeljem provedenih izbora izabrao dva predstavnika sa kandidacijske liste Sindikata hrvatskih učitelja (OHM i UHM) te jednog predstavnika sa kandidacijske liste tužitelja (UH),

- da je povjerenica podružnice tužitelja 22. rujna 2025. uložila prigovor na zapisnik o provedenim izborima nakon čega je drugo tuženik odlukom od 24. rujna. 2025. odbio prigovor ponavljajući razloge u prilog analogne primjene čl. 147. st. 2. ZR,

- da su zapisnikom od 25. rujna 2025. utvrđeni konačni rezultati izbora za radničko vijeće i gdje su u radničko vijeće izabrana dva predstavnika sa kandidacijske liste Sindikata hrvatskih učitelja te jedan predstavnik sa liste tužitelja te njihovi zamjenici,

5. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, a temeljem rezultata cjelokupnog postupka i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), Županijski sud u Zagrebu kao prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet postupka predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem izbora za članove Radničkog vijeća.

7. Navedeni izbori na kojima su se kod poslodavca Osnovne škole Izidora Kršnjavog u Zagrebu birala tri predstavnika radničkog vijeća, provedeni su 16. rujna 2025. te nije sporno da je drugo tuženik kao tijelo određeno za provedbu tih izbora, utvrdio prethodne te potom konačne rezultate u sklopu kojih je utvrđeno da su obje prijavljene liste kandidata (tužitelja i Sindikata hrvatskih učitelja) dobile jednak broj glasova birača.

8. U situaciji u kojoj se provode izbori za tri ili više predstavnika radničkog vijeća mjerodavne odredbe čini odredba članka 147. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) kojom je propisano: „(3) Ako se biraju tri ili više predstavnika, broj predstavnika koji je izabran sa svake liste utvrđuje se tako da se ukupan broj glasova koje je dobila svaka lista (biračka masa liste) dijeli s brojevima od jedan do, zaključno, broja predstavnika koji se bira; svi tako dobiveni rezultati redaju se od najvećeg do najmanjeg, a rezultat koji po redu odgovara broju predstavnika koji se bira je zajednički djelitelj; svaka lista dobit će onoliko predstavničkih mjesta koliko puta ukupan broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa liste) sadrži cijeli broj zajedničkog djelitelja; ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može utvrditi koja bi između dviju ili više lista dobila koje predstavničko mjesto, ono će pripasti onoj listi koja je dobila više glasova.“

9. Navedena odredba članka 147. stavka 3. ZR polazi od tzv. D'Hondtove metode koja u matematičkom smislu predstavlja sustav razmjerne raspodjele predstavničkih mandata gdje se izračun provodi na način da se brojevi dobivenih glasova pojedine kandidacijske liste dijele sa zajedničkim djeliteljem (brojevima od 1 do zaključno broja predstavnika koji se biraju – u ovom slučaju 3), nakon čega se dobiveni rezultati redaju po veličini dobivenih glasova (od najvećeg do najmanjeg) te rezultat dijeljenja broja glasova neke liste i zajedničkog djelitelja predstavlja broj predstavnika koji lista osvaja.

10. Kako su u konkretnom slučaju i kandidacijska lista tužitelja i druga predložena lista (Sindikata hrvatskih učitelja) dobile jednak broj glasova, to primjena D'Hondtove metode u sklopu odredbe članka 147. stavka 3. ZR ne dovodi do mogućnosti izbora trećeg predstavnika, budući da primjenom te odredbe obje kandidacijske liste dobivaju pravo na jednog predstavnika, ali kod izbora trećeg predstavnika dolazi do potpuno izjednačenog rezultata (broj dobivenih glasova od 38 se nakon dijeljenja sa brojem 1, dijeli sa brojem 2, te obje liste dobivaju istovjetan rezultat odnosno broj 19).

11. Drugo tuženik je u takvoj situaciji u sklopu koje propisana odredba ne omogućuje izbor predstavnika u radničko vijeće, proveo analognu primjenu odredbe članka 147. stavka 2. u svezi članka 147. stavka 1. ZR, i prema kojoj ako u slučaju kada se bira jedan predstavnik u radničko vijeće, dva ili više kandidata dobiju isti broj glasova, izabran je kandidat koji je duže neprekidno zaposlen kod poslodavca.

12. Stoga je u postupku sporno i odlučno da li je takva analogna primjena na konkretan slučaj moguća i dopuštena, te da li takve okolnosti mogu dovesti do poništenja izbora u smislu članka 162. stavka 1. ZR. Navedenom odredbom je propisano da sindikat koji ima svoje članove zaposlene kod poslodavca može u roku od 90 dana od dana objave konačnih rezultata izbora, od nadležnog suda zahtijevati da u slučaju teške povrede obveze iz ZR o provođenju izbora za radničko vijeće, koja je utjecala na rezultate izbora, poništi provedene izbore.

13. Sam izborni proces za izbor člana radničkog vijeća ima značaj u demokratskom, slobodnom i neposrednom odlučivanju u odabiru predstavnika koji će zastupati radnike u tijelima poslodavca „u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa“, kako je to propisano odredbom članka 141. stavka 1. ZR-a.

14. Ovaj prvostupanjski sud prije svega primjećuje da iz provedenog postupka proizlazi kako sam izborni postupak (u pogledu glasanja birača) te rezultat izbornog procesa (u sklopu kojeg su obje kandidacijske liste dobile jednak broj glasova), nije sporan, već je sporno pitanje utvrđivanja rezultata izbora od strane drugo tuženika u smislu primjene odredbe članka 147. ZR.

15. Pod tim uvjetima nadalje valja poći od nesporne činjenice da odredba članka 147. stavka 3. ZR ne omogućuje izbor predstavnika tzv. D'Hondtovom metodom razmjerne raspodjele predstavničkog mandata, u situaciji u kojoj su obje liste dobile identičan broj glasova (u ovom slučaju svaka po 38).

16. Međutim, ovaj sud primjećuje da se takva nemogućnost u sklopu samog matematičkog izračuna odnosi prije svega na izbor trećeg predstavnika, budući da sam princip razmjernog odabira prema članku 147. stavku 3. ZR dovodi do toga da kada se rezultati poredaju po veličini od najvećeg do najmanjeg, i kandidacijska lista tužitelja i lista Sindikata hrvatskih učitelja, ostvaruju nesporno pravo na po jednog predstavnika.

17. Dakle, i tužitelj i druga kandidacijska lista primjenom članka 147. stavka 3. ZR ostvaruju pravo na jednog predstavnika, a riječ je o kandidatima koji su na listama navedeni pod rednim brojem jedan, odnosno za tužitelja kandidatu UH a za drugu listu kandidata DHM.

18. U odnosu na trećeg predstavnika odredba članka 147. stavka 3. ZR ne dovodi do mogućnosti izbora, obzirom da kandidati koji su navedeni pod rednim brojem 2 na obje kandidacijske liste (DH za tužitelja te UHM za Sindikat hrvatskih učitelja) u sklopu D'Hondtove metode izračuna bivaju posve izjednačeni te odredba navedenog članka ne pruža odgovor na pitanje njihova izbora jer propisuje ako se iz podijeljenih glasova ne može utvrditi koja bi od dviju lista dobila predstavničko mjesto, ono će pripasti listi koja je dobila više glasova.

19. Stoga, iako se u konkretnom slučaju biraju tri predstavnika, odredbom članka 147. stavka 3. ZR je moguće izabrati dva predstavnika (konkretno prva dva kandidata na listi u odnosu na koje se dobiveni broj glasova dijeli sa brojem jedan) gdje i lista tužitelja i lista drugog sindikata ostvaruju pravo na jednog predstavnika, ali do nemogućnosti izbora dolazi u odnosu na posljednjeg, neparnog trećeg predstavnika, jer su treći i četvrto rangirani predstavnici jednako bodovani.

20. Ovaj prvostupanjski sud u takvim okolnostima pronalazim opravdanim i pravilnim stajalište drugo tuženika u pogledu primjene odredbe članka 147. stavka 2. u svezi članka 147. stavka 1. ZR, a koja kod izbora jednog predstavnika propisuje da kada dva ili više kandidata dobiju isti broj glasova, izabranim će biti kandidat koji je duže neprekidno zaposlen kod poslodavca.

21. Naime, analogna primjena prava se u svojoj suštini odnosi na primjenu pravne norme koja nije izravno primjenjiva na određeni slučaj, ali se koristi kao smjernica za rješavanje sličnih pravnih pitanja, kako bi se osigurala dosljednost, svrsishodnost i ravnoteža u primjeni prava. Analogna primjena pri tome ne bi sjela biti takvom da odstupa od opće prihvaćenih načela prava ili da proizvodi učinak koji ugrožava samu suštinu instituta na koji se primjenjuje.

22. U tom smislu valja primijetiti da je ZR u sklopu odredbe članka 147. stavka 2. u vezi članka 147. stavka 1. ZR propisao princip rješavanja spornih situacija kod izbora jednog predstavnika, kada dva ili više kandidata dobiju jednak broj glasova, i gdje se kao kriterij izbora uzima duže trajanje neprekidnog radnog odnosa kod poslodavca. Pri tome tužitelj u ovom postupku osporava samu analognu primjenu navedene odredbe, ne i činjenicu da stvarno izabrani treći kandidat ne bi ispunjavao kriterij propisan tom odredbom.

23. Budući je sam zakonodavac u slučaju izbora jednog predstavnika radničkog vijeća te postojanja jednakog broja glasova dva ili više kandidata, propisao dodatni kriterij izbora u vidu duljine trajanja neprekidnog radnog odnosa kod poslodavca, nije nelogično niti neživotno da se takav istovjetni kriterij primjeni i u situaciji u kojoj se biraju tri predstavnika i gdje odredbom članka 147. stavka 3. ZR nije moguće izvršiti izbor posljednjeg trećeg predstavnika.

24. Drugo tuženik je u takvim okolnostima slučaja pravilno analogno primijenio odredbu članka 147. stavka 2. u vezi članka 147. stavka 1. ZR, pri čemu je riječ o kriteriju koji je kao rješenje spornog pitanja predvidio i sam zakonodavac i koje kao takvo ne ugrožava suštinu instituta na koji se primjenjuje, a osim toga ne predstavlja tešku povredu obveze iz članka 162. stavka 1. ZR na temelju koje bi tužitelj osnovano mogao tražiti poništenje izbora.

25. U odnosu na sam tužbeni zahtjev za poništenjem izbora valja ukazati da iz odredbe članka 162. stavka 1. ZR proizlazi kako je za osnovanost takvog zahtjeva potrebno kumulativno ispunjenje zakonskih pretpostavki u vidu postojanja teške povrede obveza propisanih ZR-om o provođenju izbora za radničko vijeće te uzročno posljedična veza između tih povreda (bez obzira na to koliko teške bile) i rezultata izbora, tj. da bi rezultati izbora bili drugačiji da predmetnih povreda nije bilo. Teret dokaza postojanja ovih pretpostavki je na tužitelju (članak 7. stavak 1. u svezi članka 219. stavka 1. ZPP-a), odnosno onoj strani koja tvrdi da postoje povrede koje su utjecale na rezultate izbora ili zbog čijeg postojanja su rezultati izbora drugačiji i nepovoljniji za njih. U tom je smislu je Vrhovni sud Republike Hrvatske već izrazio pravno shvaćanje (primjerice u odlukama Gž 32/2005 od 5. prosinca 2005., Gž 4/2022 od 16. ožujka 2022., Gž 11/23 od 7. kolovoza 2023.).

26. Pri tome se valja osvrnuti i na sudsku praksu na koju se poziva tužitelj (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-11/2024-2 od 15. svibnja 2024.) te ukazati kako se ne radi o istovjetnim okolnostima slučaja poput onih koji su predmetom ovog postupka, slijedom čega je upitna i primjenjivost te odluke na konkretan slučaj. Naime, u predmetnoj odluci je razmatrana situacija u sklopu koje je jedna lista kandidata prema konačnim rezultatima izbora imala 39 glasova, a druga 38, nakon čega je osporeno utvrđivanje rezultata Izbornog odbora koji je jedan glasački listić utvrdio nevažećim, a što je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio nepravilnim te utvrdio da sporni glasački listić nije bio nevažeći već važeći, što je posljedično dovelo do izjednačenog rezultata. Stoga, kada Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci na koju se poziva tužitelj utvrđuje tešku povredu obveze o provođenju izbora za radničko vijeće u smislu članka 162. stavka 1. ZR, takvu povredu pronalazi u nepravilnom proglašavanju spornog glasačkog listića nevažećim, i koja je kao takva utjecala na ukupne rezultate izbora. Navedena situacija nije primjenjiva na okolnosti slučaja konkretnog postupka budući je cjelokupan izborni proces u pogledu glasovanja birača i rezultata izbora u postupku koji je predmetom odlučivanja, proveden na zakonit i pravilan način, dok je sporan samo postupak utvrđivanja rezultata izbora u smislu primjene članka 147. ZR.

27. Glede navedenog pravilno tuženici ukazuju da poništenje izbora u situaciji u kojoj su obje liste nesporno dobile jednak broj glasova, ne jamči da se i u ponovljenim izborima ne bi dogodila istovjetna situacija, pa kako zakonodavac očigledno za takvu situaciju nije izričito predvidio i propisao zakonsko rješenje, to je analogna primjena rješenja propisanog pri izboru jednog kandidata prihvatljiva i jedino moguća, a što potvrđuje i stajalište nadležnog ministarstva na koje se tuženici pozivaju.

28. Prema tome i zaključno, kada je drugo tuženik na temelju zakonito i pravilno provedenog izbornog procesa za izbor predstavnika radničkog vijeća u sklopu kojeg su se kod poslodavca birala tri predstavnika tog vijeća, utvrdio da su obje kandidacijske liste dobile istovjetan i jednak broj glasova birača, a odredba članka 147. stavka 3. ZR u takvoj situaciji u sklopu primjene D'Hondtove metode izračuna ne dovodi do mogućnosti izbora neparnog trećeg predstavnika (jer su treće i četvrto rangirani predstavnici jednako bodovani), pravilna je analogna primjena odredbe članka 147. stavka 2. u vezi članka 147. stavka 1. ZR i kriterija duže neprekidne zaposlenosti kod poslodavca kao kriterija predviđenog od strane samog zakonodavca i čija primjena ne ugrožava suštinu instituta na koji se primjenjuje te ne predstavlja tešku povredu obveze iz članka 162. stavka 1. na temelju koje bi tužitelj osnovano mogao tražiti poništenje izbora.

29. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

30. Trošak zastupanja tuženika po odvjetniku sastoji se od sastavka odgovora na tužbu – 200,00 eura prema Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. 107/25., dalje: Tarifa) te zastupanja na ročištu – 7. studenog 2025. – 200,00 eura po Tbr 9./1. Tarife, uz primjenu Tbr. 46. Tarife – porez na dodanu vrijednost 100,00 eura, ukupno 500,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Medaković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove presude, a žalba se izjavljuje Vrhovnom sudu Republike Hrvatske putem ovog suda.