REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P Ob-77/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Mataja kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene AL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Blaženka Dobrenić-Primorac, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja ĆL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Ruk Andreis, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave dana 1. listopada 2025. godine zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka dana 11. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici AL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.351,82 EUR na ime troškova režija za stan u [adresa], sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici AL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.531,45 EUR na ime naknade koristi nepoštenog posjednika od posjedovanja tuđe stvari stana u [adresa] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2016. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2025. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici-protutuženici AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da protutužitelju ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime otplate kredita isplati iznos od 5.537,44 EUR sa zateznim kamatama koje se plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju tekućim od 1.03.2001. do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dolje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 1.1.2023. do 31. prosinca 2024. po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 1. siječnja 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ĆL koji glasi:

„Nalaže se protutuženici AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužitelju ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.022,86 EUR sa zateznim kamatama koje se plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju tekućim od 27.4.1998. do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dolje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana."

V. Odbija se tužiteljica-protutužena AL sa zahtjevom za isplatom na ime troškova režija za stan u [adresa], preko dosuđenog iznosa od 4.351,82 EUR do zatraženog iznosa od 5.894,75 EUR.

VI. Odbija se tuženik-protutužitelj ĆL sa zahtjevom za isplatom na ime otplate kredita preko dosuđenog iznosa od 5.537,44 EUR do zatraženog iznosa od 20.528,71 EUR.

VII. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi parnični trošak tužiteljici- protutuženoj u iznosu od 31.112,70 EUR zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

VIII. Odbija se tuženik-protutužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tijekom trajanja ovog postupka, a koji je započeo tužbom tužiteljice od 1. prosinca 2005. godine, utvrđeno je da je tužiteljica AL samovlasnica stana u [adresa] i to na način da je djelomičnom presudom posl. br. P-17782/10 od 22.3.2012. godine odbijen tužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja za utvrđenje da je isti suvlasnik u ½ dijela stana u [adresa], a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-79414/12 od 19.2.2013. godine. Tužbom od 1.12.2005. godine posl. br. P-10743/05 tužiteljica je također zatražila i iseljenje tuženika iz stana te se od tada smatra da je tuženik nepošteni posjednik pa je tako tuženik do svog iseljenje koristio stan bez pravne osnove. Tuženiku je djelomičnom presudom P-3169/19-75 od 16. srpnja 2015. godine naloženo iseljenje iz predmetne nekretnine a koje presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-8906/15 od 27.9.2016. godine.

2. Stranke su inače bile u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od 8. mjeseca 1998. godine do početka 2004. godine dok je tuženik stanovao u stanu tužiteljice od 8. mjeseca 1998. godine do svog iseljenja 11.12.2016. godine, a što je među strankama je nesporno.

3. Tužiteljica je u podnesku od 7.11.2013. godine zatražila i isplatu troškova režija i izgubljene zarad zbog stanovanja tuženika bez pravne osnove i to za razdoblje od 1.10.2008. godine do 11.12.2016. godine. Nadalje je iznosila da je tuženik koristio stan kao nepošteni posjednik te je od takvog posjedovanja stana imao koristi. Tuženik je bespravnim korištenjem stana kao nepošteni posjednik u razdoblju od 1.10.2008. godine do 1.12.2016. godine ostvario korist sukladno nalazu vještaka u iznosu od 124.56,23 kn, a što se tiče režija tužiteljica je navela da tuženik nije plaćao režije u utuženom razdoblju te je stoga potraživala iznos za neplaćene režije također sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

4. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku ĆL da isplati tužiteljici ML iznos od 5.984,75 EUR na ime troškova režija za stan u [adresa] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate te se nalaže tuženiku ĆL da isplati tužiteljici AL iznos od 16.531,45 EUR na ima naknade koristi nepoštenog posjednika od posjedovanja tuđe stvari stana u [adresa] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2016. godine pa do isplate.

5. Tuženik se tijekom postupka protivio plaćanju režija i to HRT-pristojbe i pričuve budući pričuvu plaćaju suvlasnici nekretnine radi pokrića troškova i održavanja i poboljšavanja nekretnine te tereti suvlasnike razmjerno suvlasničkim dijelovima te tako plaćanje pričuve tereti isključivo vlasnika stana i ne predstavlja režijski trošak stana. U pogledu plaćanja TV pretplate naveo je kako nije imao mogućnost gledanja televizije jer u sobi koju je koristio nije bilo TV aparata. Slijedom navedenog protivio se je zatraženoj visini režijskih troškova.

6. U vezi isplate naknade za korištenje stana bez pravne osnove tuženik se protivio osnovu i visini. Iznosio je kako je pri kupnji stana smatrao da sudjeluje u zajedničkom stjecanju vlasništva stoga je tužiteljici iz svoje posebne imovine dao iznos od 2.000,00 DEM koliko je nedostajalo za dio gotovinskog plaćanja te traži povrat navedenog iznosa a što bi sada iznosilo 1.028,86 EUR. Vezano za plaćanje kredita tuženik je istaknuo da su se u razdoblju od 5. mjeseca 1998. godine do 3. mjeseca 2001. godine rate kredita plaćale iz devizne gotovine koja je predstavljala njegovu posebnu imovinu stečenu ranijom prodajom svog stana. Tužiteljica nije imala prihode kojima bi financirala i kredit i život pa je devizna gotovina služila osim za otplatu kredita i za podmirenje životnih troškova. Tuženik je dao tužiteljice 25.000,00 DEM radi ulaganja na štedni račun kojeg su obje stranke koristile za plaćanje rata kredita.

7. Tuženik je tijekom postupka podnio protutužbeni zahtjev konačno uređen podneskom od 8. rujan 2025. godine kojim predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tužiteljici-protutuženici AL da protutužitelju ĆL na ime otplate kredita isplati iznos od 20.528,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom te se nalaže protutuženici AL da protutužitelju ĆL isplati iznos od 1.022,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

8. Tužiteljica se je protivila protutužbenom zahtjevu tuženika za isplatom iznosa od 20.528,71 EUR (154.673,58 kn) na ime otplate kredita u razdoblju od 5. mjeseca 1998. godine do 1. mjeseca 2003. godine a koje je tuženik kako navodi plaćao što iz devizne gotovina a što sa svojeg tekućeg računa. Navela je da je tuženik najviše 2 godine i to od 2001. do 2003. godine otplaćivao kredit prema dogovoru stranaka na način da bi tužiteljica plaćala režije, a tuženik kredit. Prve tri godine i to od 5. mjeseca 1998. godine do 3. mjeseca 2001. godine kredit je otplaćivala isključivo tužiteljica. Osporavala je da bi tuženik otplaćivao kredit iz svoje devizne gotovine od prodaje stana i iz deviznih sredstava od 25.000 DEM budući isto nije dokazao. Tuženik nije kredit otplaćivao kao stvarno sudjelovanje u otplati kredita već kao način raspodjele životnih troškova. Također se protivila isplati iznosa od 1.022,86 EUR na ime učešća u isplati cijene stana kao nedokazanom.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao stranke i svjedoke, proveo odgovarajuća vještačenja te je izvršio uvid u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik iselio iz stana krajem 2016. godine. U prvom periodu su u stanu živjeli tužiteljica, njezin sin i tuženika a kad se sin iselio iz stana negdje 2012. odnosno 2013. godine u stanu su živjeli tužiteljica i tuženik. Zajedno su živjeli sve do trenutka njegovog iseljenja u prosincu 2016.g. Dok su u stanu živjeli svi troje iselila se iz njihove zajedničke sobe i spavala je u blagovaoni. Kad se sin odselio uselila se u njegovu sobu. Do svog iseljenja tuženik je cijelo vrijeme koristio nekad njihovu spavaću sobu. Koristio je inače cijeli stan hodnik, kupaonu, kuhinju, osim sobe koju je ona koristila. Za vrijeme dok su zajedno živjeli u istom stanu moglo se vidjeti da je tuženik povremeno više odnosno manje koristio kuhinju za kuhanje, ali je koristio frižider, blagovaonu, dok je nije bilo i dnevni boravak, zatim kupaonu. Tuženik je koristio frižider, u frižideru je bilo hrane koju nije kupila, pola frižidera je bilo njegovo a pola njezino. Zadnje dvije police su bile od tuženika. Nije prao veš ali je prao sebe. U to vrijeme bila je zaposlena te je nije bilo zbog posla u stanu od 6 sati ujutro do 15,00, 16,00 sati. Tuženik je također bio zaposlen, ranije je odlazila na posao pa ne zna kada je on išao na posao. Kada bi se sin koji puta ranije vratio s posla ili bi se vratio u stan jer je nešto zaboravio uhvatio bi tuženika da u stanu koristi kupaonu odnosno sve prostorije. Kad je bila u stanu poslije posla tuženik je izbjegavao koristiti kuhinju, kupaonu ali ih je ipak koristio. U stanu su bila dva tv, imala je svoj u blagovaoni gdje je spavala a tuženikov u sobi gdje je on spavao. U tom periodu sve režije je sama snosila. Tuženik je koristio stan ali nije plaćao ništa. Plaćala je centralno, struju, tv, telefon dok ga nije isključila što je napravila maltene odmah kad su se razišli 2006. ili 2007.g. Plaćala je čistačicu za stubište, holding odnosno odvoz smeća, pričuvu. Uplatnice je plaćala na pošti ili na Tisku. Tuženik je inače doselio u stan u jesen 1998.g. a stan je kupila prije. Tuženik je stanovao u stanu 17 godina tj. 1998. se uselio a 2016.g. je bilo iseljenje. Što se tiče njegovog bespravnog stanovanja u stanu 2005. godine je pokrenula postupak za iseljenje putem odvjetnika jer se nije htio dobrovoljno iseliti a o njegovom iseljenju su već razgovarali 2003. godine pa je rekao da će se iseliti kada nađe stan ali ga nije našao dvije godine pa je pokrenula postupak iseljenja. Što se tiče korištenja sobe od strane tuženika spavao je na krevetu, pa je spavao na podu, da bi se prikazao kao žrtvom. Kad je upala u sobu vidjela je da je krevet zgužvan znači da ga je koristio. Sobu je u potpunosti zanemario u pogledu čišćenja, parketa, namještaja a u sobi i je znao i jesti. Također nije održavao niti sanitarni čvor. Povremeno je ulazila u sobu koju je koristio da ju prekontrolira jer je ta soba dio njezinog stana i imovine. Tako je sobu znala i počistiti i proluftati. U stanu je wc u sklopu s kupaonicom to je jedna prostorija. Tuženik je koristio wc a to je vidjela po ostavljenim tragovima mokraće, nedovoljnog puštanja vode, kada je koristio kadu bila je masna. Stan ima balkon a tuženik ga je koristio u početku. Poslije je to izbjegavao jer je uglavnom bila doma. Kad nije bila doma ne može reći ali pretpostavlja da je sve koristio. U sobi tuženika je bio TV kojeg je gledao jer su se čuli glasovi iz sobe kada je bio sam a i vrata sobe imaju staklo pa se po svjetlu vidjelo da gleda TV. Njihov nepisani dogovor je bio da kada plaća režije za stan i podmiruje troškove zajedničkog života tuženik plaća kredit i obrnuto. To je mislila kad je rekla da mu prizna 50% troškova, 50% troškova života je ona snosila a 50% tuženik. Tuženik je plaćao kredit jedan kratki period i to dvije godine od 2001. do 2003. godine. U tom periodu tuženik nije podmirivao ostale troškove zajedničkog života. Tuženik je sve te godine živio u njenom stanu iako je sudski dokazano da je samo njezin jer se inatio i nije želio izaći.

11. Tuženik je iskazao da je stan kupljen negdje 1997.godine. Kad su stari vlasnici otišli iz stana dolazio je u stan i obavljao radove uređenja tog stana, sve što je znao i mogao. Ono što nije znao radio je zajednički prijatelj koji je bio vodoinstalater, on mu je pomagao. Radio je i električar od prijatelja. I to je bilo sve zabadava, jedino je morao kupiti materijal i to cijevi, školjka, kada, slavine u kupaoni i kuhinji, ventilator za izvlačenje mirisa u kupaoni, umivaonik, ogledalo. U stan su se svi uselili u ljeto 1998.g. U stanu je živio do pred Božić 2016. g. negdje 21. ili 22. U tom stanu su živjeli on, tužiteljica i njezin sin. Sin je često dolazio i odlazio iz stana. Ne zna kada je definitivno otišao jer je dolazio u stan sve dok se on nije odselio. Kad je bio u stanu znao ga je naći. Stan nije nikako koristio. Koristio je u stanu sobu i parket. U sobi koju je koristio bio je krevet u kojem nije spavao, spavao je na podu. U frižideru je koristio dvije police. Inače je kupio frižider. Koristio je sobu koja je nekad bila njihova spavaća soba. Nakon što su se odnosi poremetili jedno vrijeme su ipak spavali u istom krevetu a onda se je preselio na pod jer nije htio s tužiteljicom spavati u krevetu. Kada je sin otišao iz stana tužiteljica je uzela sebi krevet iz njihove spavaće sobe a stvari iz sinove sobe je stavila u sobu koju je koristio. Također je u njegovu sobu stavila stol i stolice iz dnevnog boravka. Njegovo radno vrijeme je službeno bilo od 7,00 do 15,00 sati a znao je ostati dulje također i raditi subotom. Kad su im odnosi bili dobri znao je kuhati jednostavnije stvari. Kad su se odnosi poremetili hranio se vani u restoranu, a znao si je u stan donijeti voće, jogurt, pivo, a znao je i pojesti neke sitnice ali nije kuhao. Kupaonicu je koristio vrlo rijetko budući je ona stalno bila i uneređena pogotovo poslije korištenja kupaonice od strane sina. Kupao se na Jelenovcu u sportskom centru nakon igranja nogometa, nedjeljom kod svoje sestre ili kćeri kad je išao na ručak. Rijetko se prao u kupaonici, to je sve obavljao na poslu. Veš je prao u praonici. U sobi je imao TV. U sobi su bila dva televizora, jedan stari zajednički i jedan njegov. U početku je i gledao TV ali kasnije više nije već je ekran okrenuo prema zidu jer je tužiteljica dolazila u sobu i isključivala TV, skidala je i žarulje iz lustera. Zatvorila je ventil na radijatoru i stavila na radijator dva ili tri lonca kako bi se čulo ako koristi grijanje odnosno ako ide otvarati ventil. Utakmice je gledao u kafiću ili kod prijatelja. Za vrijeme dok su imali normalne odnose i to pet godina plaćao je kredit od novca od prodanog stana i sve režije. To je sve iznosilo 1.000 do 1.100 DEM. Kasnije kad su se odnosi poremetili prestao je plaćati sve režije jer ništa nije niti koristio. Ne zna tko je plaćao režije. Kada je u Zagrebačkoj banci donesena odluka negdje 2003.g. da onaj tko prima plaću u banci plaća kredit tako da mu se automatski skida sa računa tužiteljica je počela plaćati kredit a onda je on plaćao režije. Kada je tužiteljica preuzela plaćanje kredita par puta je od banke dobio opomenu da mora platiti kamatu jer kredit nije bio redovno plaćen. Da se tužiteljica riješi jamaca po kreditu otišli su zajedno u banku u Maksimirsku i postao je sudužnik. To je bilo negdje 2003.g. U to vrijeme je tužiteljica svojoj mami otplaćivala otkup stana i uvijek joj je falilo novaca pa je nadodavao. Nije bilo dogovora između njih vezano za plaćanje troškova. Troškovi su se redovito plaćali. Kredit je počeo otplaćivati 1998.g. kada su se uselili. Što se tiče iskaza vezano za troškove da je bilo "nepisano pravilo" iznosi da su se troškovi dijelili. Prvih pet godina života u stanu plaćao je kredit i sve režije a kada je došla odluka Zagrebačke banke da se kredit skida s računa tužiteljice onda je plaćao režije. Kredit je otplaćivao od 1998. do 2003.g. također i režije. Od 2001. do 2003.g. su imali pravilo i to nepisano pravilo tj. nije bilo nikakvog dogovora. Od 2007. do 2016. godine ne podrazumijeva da su bili normalni odnosi i normalno stanovanje. Po presudi je bio u jednom periodu u stanu bespravno ali to ne smatram tako. Nije iselio iz stana jer nije imao sredstava da si osiguran novi stan. Bio je prisiljen živjeti u stanu jer je tražio da ga se isplati za novce koje je uložio u stan, da se to napravilo odmah bi se iselio. Tužiteljica ga je sprečavala da iseli iz stana jer mu nije htjela dati novce. Sada više nije bitno o koliko novaca se radi.

12. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži isplatu iznosa od 5.894,75 EUR na ime režija iznosi se da je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje iz kojeg proizlazi da u razdoblju od 1.10.2008. godine do 1.12.2016. godine ukupno plaćeni režijski troškovi i to za zajedničku pričuvu stambene zgrade, HRT-RTV pristojbu, HEP-Toplinarstvo, čišćenje stubišta, HEP-operater distribucijskog sustava, Grad Zagreb, Zagrebački holding-Podružnica vodoopskrba i odvodnja, Zagrebački holding-Podružnica čistoća, Zagrebački holding iznose 101.820,61 kn. Iako tužiteljica nije dostavila sve uplatnice za plaćene režije iz druge dokumentacije jasno proizlazi da su podmireni svi troškovi stanovanja uključujući i režije za HEP-Toplinarstvo, HEP- operator distribucijskog sustava i GSKG d.o.o.

13. Udio tuženika u režijama utvrđen je na način da je u istima dužan sudjelovati u 1/3 dijela u razdoblju do 2011. godine kada su u stanu stanovale tri osobe (tužiteljica, tuženik i sin tužiteljice ŠL) a od 2012. godine do 1.12.2016. godine u ½ dijela budući su stanovale dvije osobe (tužiteljica i tuženik).

14. Iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima proizlazi da je pričuva zajednička imovina svih vlasnika nekretnine te je namijenjena za pokriće troškova održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade te pričuvu moraju plaćati vlasnici stanova, garaža ili poslovnih prostora.

15. S obzirom da su pričuvu dužni plaćati vlasnici nekretnine (stanova i sl.) jer se taj trošak odnosi na održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade a u to je uključeno i čišćenje stubišta te kako između stranaka nije bilo dogovora da bi tuženi snosio trošak pričuve sud je od ukupnih režijskih troškova odbio trošak pričuve i trošak čišćenja stubišta.

16. Vezano za navode tuženika da nije bio dužan plaćati TV pristojbu budući nije mogao gledati TV ističe se da je tuženik imao svoju spavaću sobu u stanu dakle imao je svoj poseban prostor u stanu u kojem je mogao boraviti, spavati, pa i gledati TV ako je htio, stoga taj prigovor tuženika sud nije prihvatio.

17. Kako iz nalaza vještaka proizlazi da je na ime zajedničke pričuve u razdoblju od listopada 2008. godine do 2016. godine plaćeno 23.962,13 kn dok je trošak čišćenja stubišta iznosio 2.250,00 kn sveukupno 26.212,13 kn to je od ukupno utvrđenih troškova režija od 101.820,61 kn odbijen iznos od 26.212,13 kn te je iznos režija u kojima je tuženik bio dužan sudjelovati a koje se odnose isključivo na korištenje stana iznosio 75.608,48 kn. S obzirom na naprijed utvrđeni omjer tuženika u plaćanju režija, iznos režija koje je tuženik bio dužan platiti jest 33.788.88 kn tj. 4.351,82 EUR.

18. Slijedom navedenog odučeno je kao pod toč. I izreke presude.

19. Što se tiče zahtjeva tužiteljice za isplatom naknade za bespravno korištenje stana iz čl. 165 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima proizlazi da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

20. Tuženik je u razdoblju od 1.10.2008. godine do 1.12.2016. godine bio nepošteni posjednik što je utvrđeni i presudom posl. br. P-3169/13 od 16.7.2015. godine a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-8906/15 od 27.9.2016. godine iz koje proizlazi da je nepošteni posjednik od 1.12.2005. godine. Tuženik je dakle u utuženom razdoblju koristio stan bez pravne osnove te je korištenjem stana ostvario korist sukladno nalazu vještaka u iznosu od 124.556,23 kn a radi se o iznosu kojeg bi tuženik morao platiti kao naknadu za korištenje neke druge nekretnine koja bi po lokaciji, veličini, uvjetima stanovanja bila približno jednaka stanu u [adresa].

21. Tuženik je u utuženom razdoblju stanovao u stanu, imao je na raspolaganju sobu, kuhinju, kupaonicu, WC a u kojem obimu je koristio te prostorije tj. da li je kuhao ili samo koristio hladnjak, da li se je tuširao ili nije ovisilo je isključivo o njegovoj volji i organizaciji života. Nije odlučna činjenica da li je tuženik stvarno koristio cijeli stan ili nije budući je posjedom bez valjane pravne osnove ograničavao tužiteljicu u njezinom vlasničkom pravu.

22. Slijedom navedenog tužiteljica je osnovano zatražila isplatu naprijed navedenog iznosa te je odlučeno kao pod toč. II izreke presude.

23. Što se tiče protutužbenog zahtjeva za isplatu kredita tuženik je istog podnio za razdoblje od 5. mjeseca 1998. godine do 1. mjeseca 2003. godine. Sud smatra životnim i logičnim da su stranke organizirale svoj život, kako same navode, na način da je jedna strana plaćala režije a druga stranka kredit i obrnuto tj. za vrijeme dok je tuženik plaćao režije tužiteljica je plaćala kredit te dok je tuženik plaćao kredit tužiteljica je plaćala režije. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno temeljem nalaza vještaka da je tuženik plaćao kredit sa svojeg tekućeg računa od 3. mjeseca 2001. godine do 1. mjeseca 2003. godine.

24. Dakle u razdoblju od 3. mjeseca 2001. godine do 1. mjeseca 2003. godine tuženik je sa svojeg tekućeg računa platio kredit u iznosu od 41.721,89 kn te je tuženikov zahtjev za isplatom kredita u tom iznosu osnovan stoga je odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

25. Što se tiče razdoblja prije 3. mjeseca 2001. godine sam tuženik je naveo kako nije plaćao kredit prve dvije i pol godine. U pogledu navoda tuženika da je kredit otplaćivao iz svojih sredstava od svibnja 1998. godine iznosi se da iz nalaza vještaka iz lipnja 2021. godine proizlazi kako se za razdoblje od 15. svibnja 1998. godine do 28. veljače 2001. godine moglo utvrditi da su uplate vršene od strane AL tj. ne prileži dokumentacija na osnovu koje se može utvrdit da bi se uplate vršile sredstvima ĆL. U odnosu na navode tuženika da je imao sredstva ostvarena prodajom svog stana koja je koristio za otplatu kredita, tuženik sam iznosi da je sredstava koristio za razne stvari te je tako poklonio 10.000,00 DEM jednoj kćeri kada je diplomirala, mlađoj kćeri podmirio dug za podstanarski stan, kupio auto za 17.000,00 DEM, trošio novac za svakodnevne potrebe.

26. S obzirom na nalaz vještaka i navode tuženika sud smatra da tuženik u periodu od 5. mjeseca 1998. godine do 3. mjeseca 2001.godne nije dokazao da bi plaćao kredit.

27. Nadalje u pogledu navoda tuženika da je tužiteljici dao vlastitih sredstva u iznosu od 2.000,00 DEM (1.022,86 EUR) za kupnju stana ističe se da tuženik isto nije dokazao a osim toga tužiteljica je prilikom kupnje predmetnog stana imala sredstava od prodaje svojeg stana u [adresa] u iznosu od 45.000,00 DEM, podigla je kredit kod Zagrebačke banke u iznosu od 73.400,00 DEM stoga nije životno da ne bi imala sredstava za kupnju stana a radi se i o vremenu kada stranke nisu niti zajedno živjele.

28. Slijedom navedenog tuženik je odbijen sa tim dijelom protutuženog zahtjeva te je odlučeno kao pod toč. IV izreke presude.

29. Što se tiče prigovora zastare ističe se da zastara zahtijeva za povrat sredstava uloženih u tuđu nekretninu počinje teći od iseljenja tuženika iz stana a što je bilo 11. prosinca 2016. godine te od tada teče trogodišnji zastarni rok budući se radi o ulaganjima u nekretninu a što proizlazi iz rješenju Županijskog suda u Zagrebu posl. br. GŽ Ob-197/2022-3 od 12. prosinca 2023. godine.

30. Tuženik je prije svog iseljenje iz stana zatražio isplatu novčanog iznosa stoga je prigovor zastare neosnovan.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. Zakona o parničnom postupku. Trošak zastupanja po odvjetniku odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika a imajući u vidu zatraženi trošak kao i vrijednost predmeta spora.

32. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe po Tbr. 7 toč. 1 od 550 bodova, za pristup na ročište dana 08.06.2006., 12.12.2006., 28.06.2007., 11.09.2007., 22.01.2008., 26.02.2008, 30.11.2011., 08.03.2012., 16.09.2013., 07.11.2013., po Tbr. 9 toč. 1 od 550 bodova za svako ročište, za pristup na ročište dana 27. 5.2015. godine po Tbr. 9 toč. 2 od 125 bodova, za pristup na ročišta dana 10.6.2015., 11.9.2018., 26.9.2018., 30.6.2020., 29.9.2021., 18.10.2021., 17.10.2024., 6.2.2025., 1.10.2025. po Tbr. 9 toč. 1 od 250 bodova za svako ročište, za pristup na ročište dana 15.5.2017. to Tbr. 9 toč. 5 od 50 bodova, za sastav podnesaka od 28.11.2006., 29.01.2007., 10.02.2012, po Tbr. 8 toč. 1 od 550 bodova za svaki, za sastav podneska od 28.10.2013., 10.09.2018., 28.2.2018., 20.01.2020., 8.07.2021., 27.09.2021., 14.10.2021., 20.05.2024., po Tbr. 8 toč. 1 od 250 bodova za svaki, za sastav podnesaka od 8.6.2015., 22.11.2016., 7.12.2017., 3.12.2018., 25.01.2021. po Tbr. 8 toč. 3 od 100 bodova za svaki, za sastav podneska od 3.01.2019. po Tbr. 8 toč. 4 od 25 bodova, te je tako ukupno dosuđeno 12100 bodova što iznosi 24.200,00 EUR uz PDV od 25% po Tbr. 46 u iznosu od 6.050,00 EUR te je tako ukupno dosuđeno 30.250,00 EUR na što je dodan trošak financijskog vještačenja u iznosu od 464,53 EUR i građevinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR ovaj trošak sveukupno o iznosi 31.112,70 EUR.

33. Tužiteljici nije priznat trošak požurnica te podnesaka od 20.01.2006., 08.03.2006., 13.09.2006., 10.12.2007., 18.01.2011., 22.03.2011., 27.04.2011., 02.06.2011., 07.11.2013.,10.06.2015. 31.1.2018. , 2.7.2019., 8.7.2019., 8.7.2020., 13.7.2020., budući nisu bili potrebni za vođenje postupka, kao ni trošak odgovora na žalbu od 16.09.2015. koje sud nije cijenio potrebnim parničnim troškom.

34. U pogledu troška tuženika iznosi se da isti nije dosuđen sukladno čl. 154 st. 5 ZPP- a budući je u ovom postupku tuženik prvotno postavio zahtjev da je suvlasnik na predmetnom stanu u ½ dijela u čemu nije uspio te je zatim tražio isplatu ulaganja u stan i kredita u čemu je uspio u neznatnom dijelu.

U Zagrebu, 11. studenog 2025. godine.

S u d a c:

Zrinka Mataja

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

dna:

pun. tužitelja

pun. tuženika