REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] N 5
Poslovni broj: Us I-755/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica NVT, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica grada Vukovara 54, OIB: 28454963989, radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka , 11. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-009-01/25-03/9, URBROJ: 567-04-02/02-25-1 od 1. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-009-01/25-03/9, URBROJ: 567-04-02/02- 25-1 od 1. travnja 2025. (str. 11-16 spisa) odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka kao neosnovan. Predmetni zahtjev (str. 17-29 spisa) odnosi se na osobne podatke tužitelja objavljene na YouTube kanalu Z1 Televizije 7. ožujka 2023. u video zapisu naziva „ NVT, član uprave Holdinga, poznat po aferi „Tesla“, podnio ostavku!“. Tuženik svoju odluku obrazlaže navodima da Zakon o medijima predstavlja pravnu osnovu za obradu osobnih podataka te da postoji legitiman javni interes za obradu osobnih podataka u smislu odredbe čl. 6. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, Opća uredba o zaštiti podataka (dalje: Opća uredba).
2. Tužitelj je tužbu podnio Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a predmet je na temelju rješenja Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-8 od 16. svibnja 2025. ustupljen ovom sudu na daljnje rješavanje kao manje opterećenom sudu (čl. 11. Zakona o sudovima, Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).
3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede pravila upravnog postupka. Obrazlaže kako je tuženiku podnio zahtjev radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka te uklanjanja članaka i videozapisa objavljenih na više internetskih portala i platformi koji sadrže njegove osobne podatke, a objavljene bez zakonite svrhe i pravne osnove sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR). Sporne objave, njih ukupno 45, a tako i predmetni video od 7. ožujka 2023. objavljen na YouTube kanalu Z1 Televizije, na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=aK7DlVnKvV8, pod naslovom „ NVT, član uprave Holdinga, poznat po aferi „Tesla“, podnio ostavku!“ odnose se na podatke o njegovom privatnom automobilu marke Tesla, visini osobnih primanja i drugim osobnim podacima. Navodi da predmetna objava, osim što je neistinita, ne služi ni javnom interesu jer ne doprinosi transparentnosti rada javnih tijela, već zadire u njegov privatni život i šteti njegovu ugledu. Ističe da nije obavljao poslove javne osobe niti je bio član političke stranke da bi se eventualno opravdalo zanimanje javnosti za njegove osobne podatke. Sve i da je javni interes postojao, budući je član uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. bio od 3. rujna 2021. do 31. ožujka 2023., takav interes od 1. travnja 2023. više ne postoji. Voditelj obrade nije vodio računa o svrsi i opsegu osobnih podataka koji se objavljuju pa je za tužitelja nastala šteta povrede njegova prava na privatnost i izloženost mogućoj zlouporabi neovlašteno objavljenih osobnih podataka. Ukazuje kako nije dao privolu za obradu svojih osobnih podataka te su objavom informacija povrijeđeni čl. 5. i 6. Opće uredbe, kao i odredbe Zakona o medijima. Smatra da ne postoji osnova za daljnju dostupnost spornog sadržaja te da je ispunjen uvjet za primjenu čl. 17. Opće uredbe (pravo na zaborav). Predlaže sudu poništiti osporeno rješenje uz obvezu uklanjanja spornog internetskog sadržaja, podredno predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obrazlaže kako je postupao po zahtjevu tužitelja sukladno čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine broj 42/18.) i čl. 77. Opće uredbe. U postupku da je utvrđeno kako se radi o obradi osobnih podataka u smislu čl. 4.2. Opće uredbe, no da su objavljene informacije imale opravdani javni interes u smislu čl. 8. Zakona o medijima. Ističe potrebu uspostave ravnoteže između prava na zaštitu privatnosti (čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dalje: Konvencija) i prava na slobodu izražavanja (čl. 10. Konvencije), koja su jednako zaštićena temeljna prava, kao i da legitiman interes proizlazi iz čl. 8. Zakona o medijima, a koji je u konkretnom slučaju utvrdio. Predmetna objava da je bila nužna i proporcionalna svrsi informiranja javnosti, a ne senzacionalistička ili usmjerena na narušavanje ugleda tužitelja. Tuženik da je za svako pravo (iz čl. 8. i 10. Konvencije) proveo test razmjernosti legitimnog interesa u smislu čl. 6. Opće uredbe, ocjenjujući nužnost i opravdanost objave u odnosu na javni interes i prava pojedinca te su razmotreni svi relevantni čimbenici: priroda podataka, razumna očekivanja subjekta, učinak na osobu i dodatne mjere zaštite. Utvrđeno je da je obrada bila utemeljena na legitimnom interesu javnosti te u skladu s člancima 5. i 6. Opće uredbe. Ističe da nije nužna privola na koju se poziva tužitelj, već da bi se objava/obrada osobnih podataka mogla smatrati zakonitom ako je, između ostalog, takva obrada podataka nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da je objava prekomjerno zadirala u privatnost tužitelja. Objavljeni sadržaj da ima javni značaj i informativnu vrijednost, a tužitelj da nije dokazao da je došlo do povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Ukazuje na relevantne odluke Europskog suda za ljudska prava. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Sud je proveo dokazni postupak pregledom video zapisa, čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS- a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Sud je raspravnim rješenjem od 21. listopada 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, ocijenivši navedeni dokaz suvišnim za rješavanje ovoga spora budući se okolnosti na koje se predlaže saslušati navedene mogu utvrditi iz isprava koje se nalaze u spisu predmeta. Ukazuje se da, iako tužitelj nije saslušan u smislu čl. 86. ZUS-a, stranci je na ročištu omogućeno izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima spora, a što je vidljivo iz sadržaja zapisnika (str. 68-70 spisa).
7. Među strankama nije sporno da su predmet javne objave na YouTube kanalu Z1 Televizije od 7. ožujka 2023. osobni podaci tužitelja u opsegu imena i prezimena, funkcije, društva u kojem je bio zaposlen, marke osobnog automobila, podatka o naknadi za korištenje privatnog automobila i plaći.
8. Kako su osobni podaci objavljeni u okviru medijskog istraživanja, to su u konkretnom slučaju, osim Opće uredbe, mjerodavne i odredbe Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04., 84/11., 81/13., 114/22.: dalje: Zakon o medijima).
9. Odredba čl. 5. st. 1. Opće uredbe propisuje da osobni podaci moraju biti: (a) zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika („zakonitost, poštenosti transparentnost”); (b) prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama; daljnja obrada u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe, u skladu s čl. 89. st. 1. ne smatra se neusklađenom s prvotnim svrhama („ograničavanje svrhe”); (c) primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se obrađuju („smanjenje količine podataka”); (d) točni i prema potrebi ažurni; mora se poduzeti svaka razumna mjera radi osiguravanja da se osobni podaci koji nisu točni, uzimajući u obzir svrhe u koje se obrađuju, bez odlaganja izbrišu ili isprave („točnost”); (e) čuvani u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanikâ samo onoliko dugo koliko je potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju; osobni podaci mogu se pohraniti na dulja razdoblja ako će se osobni podaci obrađivati isključivo u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe u skladu s čl. 89. st. 1., što podliježe provedbi primjerenih tehničkih i organizacijskih mjera propisanih ovom Uredbom radi zaštite prava i sloboda ispitanika („ograničenje pohrane”); (f) obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera („cjelovitost i povjerljivost”); St. 2. istoga članka propisuje da je voditelj obrade odgovoran za usklađenost sa stavkom 1. te je mora biti u mogućnosti dokazati („pouzdanost”).
10. Prema odredbi čl. 6. st. 1. Opće uredbe obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: (a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; (b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; (c) obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade; (d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe; (e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade; (f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.
11. Čl. 17. Opće uredbe propisuje pravo ispitanika ishoditi od voditelja obrade brisanje osobnih podataka (pravo na zaborav).
12. Prema čl. 2. Zakona o medijima javno informiranje jest ono informiranje koje se ostvaruje posredstvom medija.
13. Čl. 3. Zakona o medijima propisana je sloboda izražavana i sloboda medija koja obuhvaća, između ostalog, slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, dostupnost javnim informacijama. Stavkom 3. istoga članka propisano je da je slobode medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira, sprječavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom.
14. Čl. 7. Zakona o medijima određeno je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti (st. 1.), osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja (st. 2.), osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani (st. 3.).
15. Čl. 8. Zakona o medijima propisuje da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.
16. Sud utvrđuje, a isto proizlazi i iz navoda iz tužbe, da je tužitelj od 3. rujna 2021. do 31. ožujka 2023. obavljao funkciju člana uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. U konkretnom slučaju, objava informacija o imenu i prezimenu, funkciji te plaći i naknadi za korištenje osobnog vozila člana uprave navedenog društva, upravo za vrijeme dok je tužitelj obavljao takvu funkciju (čl. 7. st. 2. Zakona o medijima), predstavlja pitanje od javnog interesa, budući je riječ o trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Zagreba koje je djelomično financirano i javnim sredstvima. Transparentnost poslovanja i naknada članova uprave u takvom društvu opravdano je pitanje interesa javnosti u smislu čl. 8. Zakona o medijima. Pravo javnosti da bude informirana o korištenju javnih resursa u tom kontekstu ima prevagu nad pravom na privatnost, pri čemu objava nije sadržavala podatke iz njegova obiteljskog ili intimnog života, već isključivo podatke vezane uz obavljanje službene dužnosti (uključujući i marku osobnog automobila koji je, iako u privatnom vlasništvu, korišten u službene svrhe).
17. Sud zaključuje da je tuženik pravilno proveo test razmjernosti legitimnog interesa te ocijenio da objava nije prekomjerna i da se obrada osobnih podataka može smatrati zakonitom, opravdanom i nužnom u smislu čl. 5. i 6. Opće uredbe, a kako je to opsežno obrazloženo u odgovoru na tužbu.
18. U odnosu na tužbene navode prema kojima sporni video zapis treba biti uklonjen jer, po mišljenju tužitelja, sadrži neistinite informacije i šteti njegovu ugledu, sud ukazuje da tuženik nije nadležan utvrđivati istinitost objavljenih podataka (kada su one objavljene u okviru iznimke obrade u novinarske svrhe iz čl. 85. Opće uredbe) niti ocjenjivati utječu li oni na ugled tužitelja. Tužitelj je imao mogućnost zatražiti ispravak ili objaviti vlastito očitovanje na navedene informacije, sukladno člancima 40. i 56. Zakona o medijima. Sud nadalje napominje da tužitelj ne osporava korištenje vlastitog automobila u službene svrhe, već navodi da je za to imao odobrenje Skupštine Zagrebačkog holdinga. Prigovor tužitelja da je u opisu videozapisa pogrešno navedena riječ „afera“ te da ista ima negativnu konotaciju nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, budući se istinitost i karakter objavljenih informacija mogu osporavati drugim pravnim sredstvima (poput zahtjeva za ispravak, objave ispravka, tužbe za naknadu štete i dr.), a ne kroz postupak zaštite osobnih podataka. Stoga je tuženik u konkretnom slučaju pravilno odbio zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.
19. Pravo na brisanje osobnih podataka (pravo na zaborav) na koje se tužitelj poziva nije apsolutno. Odredba čl. 17. st. 3. Opće uredbe izričito propisuje da se to pravo ne primjenjuje ako je obrada nužna radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i informiranja. Ovaj sud je utvrdio, kako je ranije obrazloženo, da se radi o ostvarivanju prava na slobodu izražavanja i informiranja te, iako tužitelj više ne obnaša funkciju člana uprave, predmetne objave i dalje doprinose javnom uvidu u okolnosti upravljanja javnim društvom pa stoga i dalje postoji opravdani javni interes za njihovu dostupnost, sukladno odredbi čl. 6. st. 1. t. (f) Opće uredbe i čl. 8. Zakona o medijima. Stoga, prema mišljenju ovog suda, nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 17. Opće uredbe za brisanje osobnih podataka.
20. Kako je utvrđeno da je obrada nužna u smislu odredbe čl. 6. st. 1. t. (f) Opće uredbe, to nije od utjecaja na zakonitost iste izostanak privole predviđene odredbom čl. 6. st. 1. t. (a) budući je za zakonitost obrade, kako sama odredba propisuje, nužno da je ispunjeno najmanje jedan od propisanih uvjeta, a što konkretno jest (točka f).
21. Slijedom, budući je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, objavljivanje osobnih podataka tužitelja u svezi njegove funkcije člana uprave društva Zagrebački holding d.o.o., radi medijske obrade, u okolnostima konkretnog slučaja, nije bilo protupravno, niti je, s obzirom na općeprihvaćene standarde medijske obrade pojedine osobe, nerazmjerno povrijedilo privatnost tužitelja, to tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja pa je pobijano rješenje valjalo ocijeniti zakonitim.
22. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u t. I. izreke presude.
23. O trošku upravnog spora sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.
U Rijeci 11. studenoga 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).