REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] J 5
Poslovni broj: Us I-2229/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca JT, rođenog **.**.2000., državljanina Afganistana, 11. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška, KLASA: UP/I-216-01/25- 03/2, URBROJ: 511-11-11-25-186 od 4. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem naznačenim u izreci ove presude strancu JT, državljanina Afganistana, određen je smještaj u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka u trajanju od najdulje dva mjeseca. Rješenje je doneseno u skladu s čl. 212., čl. 213., čl. 214. te čl. 216. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.; dalje: Zakon o strancima). Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je za imenovanog stranca doneseno rješenje o protjerivanju te da je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno da se prisilno udaljenje stranca ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih Zakonom o strancima obzirom da stranac nema ispravu o identitetu ni putnu ispravu, nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, te je nezakonito ušao i nezakonito boravi u [adresa].
2. Upravni sud u Osijeku je na temelju rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-465/2025-1 od 14. srpnja 2025. dostavio ovome sudu navedeno rješenje i spis predmeta radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja na temelju odredbe čl. 216. st. 4. Zakona o strancima.
3. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24.; dalje: ZUS), a nakon što je izvršio uvid u predmetni spis i priložene isprave, ocijenio da je rješenje o smještaju stranca u Tranzitno prihvatni centar za strance Tovarnik zakonito.
4. Uvidom u dostavljeni spis utvrđeno je da je za imenovanog stranog državljanina doneseno rješenje o protjerivanju kojim se navedeni stranac, koji nezakonito boravi u [adresa], prisilno udaljuje iz Republike Hrvatske, odnosno Europskog gospodarskog prostora (EGP), te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 godine od dana prisilnog udaljenja.
5. Iz izjave koju je stranac dao na zapisnik nedvojbeno proizlazi da je nema putnu ispravu ni ispravu o identitetu, da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te da nezakonito boravi u [adresa].
6. Odredbom čl. 212. st. 1. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama. St. 2. istoga članka propisano je da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. Što se smatra blažim mjerama je propisano odredbom čl. 213. st. 1. istoga Zakona.
7. Prema odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o strancima državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno čl. 183. st. 2. i 3. toga Zakona. St. 2. istoga članka propisano je da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz st. 1. toga članka, između ostalog, jesu da državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu, nema prijavljen boravak, te da je nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku.
8. Prema ocjeni suda, donositelj rješenja je pravilno, uzevši u obzir sve okolnosti, individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti, utvrdio postojanje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stranac nema ispravu o identitetu, ni prijavljen boravak te je nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku kako to proizlazi iz sadržaja vlastite izjave), kao i to da se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama propisanih odredbom čl. 213. st. 1. istoga Zakona, te je zakonito odredio smještaj u centru u trajanju kraćem od šest mjeseci, u skladu s citiranom odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o strancima.
9. Uvidom u spis predmeta sud je utvrdio da je strancu u postupku omogućeno prevođenje na jezik koji razumije (čl. 196. st. 1. Zakona o strancima).
10. Slijedom svega navedenog, u konkretnom predmetu je zakonito, vodeći računa o svim utvrđenim činjenicama i okolnostima, pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o strancima, doneseno rješenje o smještaju stranca u Tranzitni prihvatni centar za strance.
11. Stoga je, na temelju odredbe čl. 216. st. 4. Zakona o strancima i čl. 12. st. 2. t. 5. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.
U Rijeci 11. studenoga 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
