Poslovni broj 5 Kž-95/2023-7. 

                           

                               

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU  

                  SLAVONSKI BROD                                           Poslovni broj 5 Kž-95/2023-7. 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Slavena Vidmara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika B. P., II. okrivljenika Z. P. i III. okrivljenog N k. O., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, utajom poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19, 84/21. i 114/22. - dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi I., II. i III. okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 8. studenog 2022., poslovni broj 26 K-324/2015-63., u javnoj sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Prihvaća se žalba trećeokrivljenika N. k. O. i preinačuje pobijana presuda pod točkom XII izreke, kojom se nalaže da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 105.495,74 kn / 14.001,69 EUR-a u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, na način da se ista u tom dijelu ukida.

 

II. Odbija se žalba trećeokrivljenika N. k. O. u preostalom dijelu kao neosnovana, odbijaju se žalbe prvookrivljenika B. P. i drugookrivljenika Z. P. kao neosnovane te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda

 

 

Obrazloženje

                           

 

1. Općinski sud u Karlovcu, presudom od 8. studenog 2022., poslovni broj 26 K-324/2015-63., proglasio je krivima I. okrivljenika B. P., II. okrivljenika Z. P. i III. okrivljenog N. k. O., zbog kaznenih djela i to: 1.optuženi Branko Pribanić kaznenim djelom pod točkom I. počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11.), 2.optuženi Z. P. kaznenim djelom pod točkom III. počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. KZ/11. i 3.optuženi N. k. O. kaznenim djelom pod točkom V. počinio kaznena djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisana i kažnjiva po članku 256. stavku 1. KZ/11. u svezi s člankom 3. stavkom 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12), sve u vezi s člankom 51. KZ/11., pa se,-na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11., za djelo pod točkom I.,1. okrivljeni B. P. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11. za djelo pod točkom III., 2. okrivljeni Z. P. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11. u svezi s člankom 10. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, za djela pod točkom V., 3. okrivljenom N. k. O. se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 15.000,00 (petnaest tisuća) kuna / 1.990,84 (jedna tisuća devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centa), za svako djelo. Na temelju članka 51. KZ/11., 3. okrivljeni N. k. O. se osuđuje se na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 (trideset tisuća) kuna /3.981,68 (tri tisuće devetsto osamdeset i jedan euro i šezdeset osam centi). Novčanu kaznu 3. okrivljena pravna osoba N. k. O. dužan je platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, u protivnom novčana kazna će se naplatiti prisilno.

Na temelju članka 56. KZ/11., 1. okrivljenom B. P. i 2. okrivljenom Z. P., izriče se uvjetna osuda, pa se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju su 1. i 2. okrivljenici osuđeni, neće izvršiti ako isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08.), utvrđuje se da:

-novčani iznos od 105.495,74 kuna / 14.001,69 eura1 predstavlja imovinsku korist koju je 3.okrivljena pravna osoba ostvarila počinjenim kaznenim djelima iz članka 256. stavka 1. KZ/11. i novčani iznos od 105.495,74 kuna / 14.001,69 eura predstavlja imovinu Republike Hrvatske, te se nalaže 3. okrivljenoj pravnoj osobi N. k. O. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 105.495,74 kuna / 14.001,69 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1 ZKP/08., 1. do 3. okrivljenici su dužni podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. i to trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 4.233,00 kuna / 561,82 eura, svaki, i paušalni iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eura, svaki, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

4. Na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., odbija se optužba prema: 1. okrivljenom B. P., II. okrivljenom Z. P. i III. okrivljenom N. k. O. da bi počinili i to: 1.optuženi B. P. djelom pod točkom XV. počinio kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplatom plaće, opisano u članku 132. stavku 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 132. stavku 1. KZ/11., 2.optuženi Z. P. djelom pod točkom XVII. počinio kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplatom plaće, opisano u članku 132. stavku 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 132. stavku 1. KZ/11. te 3. okrivljeni N. k. O. djelom pod točkom XIX. počinilo kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplatom plaće, opisana u članku 132. stavku 2. KZ/11., a kažnjiva po članku 132. stavku 1. KZ/11. u svezi s člankom 3. stavkom 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

 

5. Odbija se prijedlog ovlaštenog tužitelja da se oduzme novčani iznos od 93.819,45 kuna / 12.451,98 eura kao imovinska korist ostvarena kaznenim djelima opisanim u članku 132. stavku 2. KZ/11., a kažnjivim po članku 132. stavku 1. KZ/11.

 

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio I. okrivljenik B. P., po braniteljici Đ. L. odvjetnici iz ZOU Đ. L. i T. B. B. u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da I. okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. U žalbi su zatražili da budu obaviješteni o sjednici vijeća.

 

7. Protiv navedene presude žalbu je podnio i II. okrivljenik Z. P., po braniteljici T. M. Š., odvjetnici iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešne primjene kaznenog zakona, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

 

8. Žalbu protiv navedene presude podnijela je i III. okrivljena pravna osoba N. k. "O.", po predstavniku M. M., a on po punomoćniku B. G., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dviju koji se odnosi na obvezu ponovnog plaćanja iznosa od 105.495,74 kn / 14.001,69 EUR-a koji je već namiren u korist državnog proračuna RH i novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kn / 3.981,68 EUR-a, te odredi kako se 3. okrivljeni oslobađa obveze plaćanja navedenih iznosa.

 

9. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

10. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

 

11. Sjednica vijeća održana je u nenazočnosti uredno obaviještenih državnog odvjetnika, I. okrivljenika B. P. i njegove braniteljice Đ. L.

 

12. Žalbe I. i II. okrivljenika nisu osnovane, dok je žalba III. okrivljenika djelomično osnovana.

 

 

O žalbi I. okrivljenika, osim odluke o sankciji

 

13. I. okrivljenik žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., smatra da prvostupanjski sud ne obrazloživši pravni kontinuitet predmetnog kaznenog djela između tadašnjeg zakona KZ/97. i novog KZ/11., te ne obrazloživši povoljniji propis, čini rečenu bitnu povredu.

 

14. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje smatra kako tijekom postupka nije dokazano da bi terećeno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom jer je njegova uloga predsjednika kluba bila protokularne naravi a financijsko poslovanje je vodilo IGM T. a M. V. ga nikada nije upozorio na učinjene propuste neplaćanja poreza i prireza, pa je očigledno odgovoran on a ne okrivljenik.

 

15. Ne radi se rečenoj bitnoj povredi na koju u žalbi ukazuje I. okrivljenik. Istina, prvostupanjski sud ne obrazlaže pravni kontinuitet i povoljniji propis, međutim, okrivljenici su optuženi a onda i proglašeni krivima po istom tom propisu, tj. po propisu iz članka 256. stavak 1. KZ/11., koji doista ima pravni kontinuitet u članku 286. stavak 1. KZ/97., ali je povoljniji od njega. Za zaključiti je da je već u fazi optuženja državno odvjetništvo vodilo računa o pravnom kontinuitetu i povoljnijem propisu, pa prvostupanjski sud u datim okolnostima to ne obrazlažući, ne čini rečenu bitnu povredu.

 

16. Naime, I., II. i III. okrivljenici su proglašeni krivima za počinjena kaznena djela u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 7. rujna 2009., odnosno 8. rujna 2009. do 31. prosinca 2010.. na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11. Međutim, u inkriminirano vrijeme bio je na snazi KZ/97. i njegov članak 286. stavak 1. Prema članku 3. stavak 1. i 2. KZ/11. ali i KZ/97. prema počinitelju se primjenjuje zakona koji je bio na snazi kada je kazneno djelo počinjeno. Ako se nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne prvostupanjske presude izmijeni jednom ili više puta primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Prema stavku 3. članka 3. KZ/11. ako se u slučajevima iz stavka 2. ovog članka izmijeni naziv ili opis kaznenog djela sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona, pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. Nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji.

 

17. U konkretnom slučaju došlo je do izmjene naziva kaznenog djela, odnosno po KZ/97., radi se o utaji poreza i drugih davanja (članak 286. stavak 1.), a prema 256. stavak 1. KZ/11. radi se utaji poreza ili carine. Pravni kontinuitet između ova dva kaznena djela postoji. Međutim, da bi bilo ostvareno kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11. mora se raditi o iznosu koji prelazi 20.000,00 kn, a za kazneno djelo iz članka 286. stavak 1. KZ/97. o iznosu koji prelazi 10.000,00 kn.

 

18. Dakle, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je za okrivljenike povoljniji propis iz članka 256. stavak 1. KZ/11. upravo zbog ovog imovinskog cenzusa.

 

19. Glede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja reći da je protivno gornjim navodima prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je nakon svestrane analize provedenih dokaza zaključio da je I. okrivljenik u svemu postupao na način opisan u izreci pobijane presude pod točkom I. za koje je zaključke dao uvjerljive razloge utemeljene na rezultatima izvedenih dokaza. Naime, nema nikakve dvojbe da je I. okrivljenik u inkriminirano vrijeme (od 1. siječnja do 7. rujna 2009) prema Statutu N. k. O. bio predsjednik tog kluba i između ostalog odgovorna osoba za zakonitost rada kluba te osoba koja organizira i vodi rad i poslovanje kluba. Prema tome, on je bio u obvezi obračunati i uplatiti državnom proračuna RH porez na dohodak u ukupnom iznosu od 26.202,62 kn i proračunu G. O. prirez poreza na dohodak od ukupno od 1.288,44 kn, a nije. Prebacivanje odgovornosti na svjedoka M. V. jednostavno ne stoji a kako se to obrazlaže u točki 50 pobijane presude.

 

20. Dakle, činjenično stanje u odnosu na I. okrivljenika je pravilno i potpuno utvrđeno, te na tako utvrđeno pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjen kazneni zakon.

 

 

O žalbi II. okrivljenika osim odluke o sankciji

 

21. Pobijajući prvostupanjsku odluku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka II. okrivljenik tvrdi kako postoji nesuglasje između činjeničnog opisa djela koje mu se stavlja na teret, činjenica u spisu i samog pravnog opisa kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Naime, u činjeničnom opisu djela navodi se kako se II. okrivljeniku stavlja na teret da je za sebe zadržao ukupan iznos od 78.004,68 kn, a s druge strane iz činjenica i dokaza u spisu i samog obrazloženja presude proizilazi da je navedeni iznos nepripadno zadržao N. k. O. a ne sam II. okrivljenik. Uostalom to proizilazi i iz dijela presude  u kojem je osuđen N. k. O., jer navodi da je isti ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 105.495,74 kn. Dakle, nejasno je i nerazumljivo je li II. okrivljenik postupao s ciljem da druga osoba (N. k. O.) izbjegne plaćanje poreza ili s ciljem da navedeni novčani iznos zadrži za sebe, i jeli na kraju novac zadržan za II. okrivljenika ili drugu osobu (N. k. O.).

 

22. U okviru iste žalbene osnove II. okrivljenik smatra kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi počinio terećeno kazneno djelo sa izravnom namjerom, odnosno da je bio svjestan svojih djela i htio njegovo počinjenja, kada se iz pobijane presude ne može iščitati  ovakvo što, odnosno nema dokaza o tome. Kako je postojanje namjere bitan element kaznenog djela a pobijana presuda u tom dijelu ne sadrži obrazloženje ostvarena je bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. 

 

23. Dalje, II. okrivljenik tvrdi u žalbi da bi bila ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11., potrebno je da u jednoj fiskalnoj godini dođe do utaje poreza u iznosu koji prelazi 20.000,00 kn. Njemu se stavlja na teret kazneno djelo počinjeno u razdoblju od 8. rujna 2009. do 31. prosinca 2010. Dakle, kazneno djelo počinjeno u dvije fiskalne godine a da nije vidljivo za koliki iznos je i za koju godinu utajen. Na ovaj način pobijana presuda se u ovom dijelu ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, odnosno nije jasno naznačeno koliki je iznos utajenog poreza za svaku od fiskalnih godina odnosno je li uopće visina utajenog poreza za pojedine godine 20.000,00 kn.

 

24. Nije u pravu II. okrivljenik kada tvrdi da postoji nesuglasje između činjeničnog opisa djela koje mu se stavlja na teret, činjenica u spisu i samog pravnog opisa kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Pod točkom II. izreke presude okrivljenik je proglašen krivim što je u inkriminirano vrijeme propustio obračunati i uplatiti državnom proračuna RH porez na dohodak u ukupnom iznosu od 74.107,76 kn i proračunu G. O. prirez poreza na dohodak u iznosu od 3.896,72 kn, na koji način je N. k. O. protupravno za sebe zadržao 78.004,68 kn.

 

25. Dakle, u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim pod točkom II. presude, niti jednom jedinom riječju se ne spominje da je II. okrivljenik za sebe zadržao ukupan iznos od 78.004,68 kn, nego se potpuno jasno i razumljivo navodi da je II. okrivljenik postupao s ciljem da druga osoba (N. k. O.) izbjegne plaćanje poreza i na taj način protupravno N. k. zadrži za sebe ukupan iznos od 78.004,68 kn.

 

26. Stoga, ispravno prvostupanjski sud u pravnom opisu kaznenog za koje je okrivljenik proglašen krivim pod točkom II. navodi da je II. okrivljenik postupao s ciljem da druga osoba (NK O.) potpuno izbjegne plaćanje poreza u slučaju obvezne prijave jer okrivljenik nije prijavio prihod koji je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kn.

 

27. Dalje, protivno navodima žalbe, II. okrivljenik je čineći kazneno djelo za koje je proglašen krivim pod točkom II. pobijane presude, postupao sa izravnom namjerom, odnosno bio je svjestan svoga djela i htio njegovo počinjenje, kao i I. okrivljenik. Za ovako što prvostupanjski sud je dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje je utemeljio upravo na rezultatima i ispravnoj ocjeni dokaza izvedenih na raspravi a posebno iskaza M. V. i Z. R. S.. Tako Z. R. S. tvrdi da je primijetila da kod isplata nisu plaćeni porezi odnosno doprinosi, te da je na to svaki puta upozoravala V. koji joj je odgovorio da klub nema novca i da će o tome razgovarati na svojim sastancima na kojim sastancima je bio prisutan II. okrivljenik, međutim, uprava bi samo prešla preko toga. Dalje je naveo da je predsjednik kluba, dakle, II. okrivljenik naređivao plaćanje računa, a on predavao naloge bez poreza i doprinosa. Dakle, II. okrivljenik je kao predsjednik NK O. postupao s izravnom namjerom odnosno bio svjestan da iako je bio dužan obračunati i uplatiti državnom proračuna RH porez na dohodak i prirez, propustio to učiniti, na koji način je nogometnom klubu pribavio protupravnu imovinsku korist kao u izreci, odnosno počini kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

 

28. Nije u pravu II. okrivljenik kada tvrdi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, odnosno nije jasno naznačeno koliki je iznos utajenog poreza za svaku fiskalnu godinu odnosno je li uopće visina utajenog poreza za pojedine godine 20.000,00 kn.

 

29. Istina, II. okrivljenik je proglašen krivim pod točkom 2. za razdoblje od 8. rujna 2009. do 31. prosinca 2010., dakle, za dva razdoblja u dvije kalendarske godine i proglašava se krivim da je postupanjem po točkom 2. izreke presude pribavio imovinsku korist nogometnom klubu na ime poreza na dohodak ukupan iznos od 74.107,76  i za prirez poreza na dohodak ukupan iznos od 3.896,92 kn ili ukupno 78.004,68 kn. Međutim, vještak financijsko knjigovodstvene struke D. J. je u dopuni svog nalaza i mišljenja (točka 45 obrazloženja pobijane presude), jasno i nedvosmisleno naveo da kada se razdvoje iznosi poreza koji su u nalazu navedeni u ukupnom iznosu od 78.004,68 kn na pojedine godine, dolazi se do poreza u 2009. godini ( 8.09. do 31.12.2009) u iznosu od 27.141,33 kn,  te u 2010. godini (1.01. do 31.12.2010) u iznosu od 50.863,34 kn od čega u 2009. godini 25.261,30 kn poreza i 1.880,03 kn prireza, a u 2010. godini 48.846,46 kn poreza i 2.016,88 kn prireza. Dakle, iako je prvostupanjski sud naveo ukupan iznos za razdoblja u dvije kalendarske godine u svakoj kalendarskoj godini 2009. i 2010., II. okrivljenik je NK O. pribavio imovinsku korist preko 20.000,00 kn.

 

30. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje II. okrivljenik u bitnome navodi da je poduzeo sve u svojoj moći da bi se porezi i doprinosi plaćali a svjedok M. V. je kao glavni tajnik upozoravan na obvezu plaćanja poreza i doprinosa, odnosno znao je da se porezi ne plaćaju i to je prešutno odobrio. Odgovornost II. okrivljenika proizilazi iz njegovog položaja sukladno Statutu, pa shodno tome može samo prekršajno odgovarati a nikako kazneno.

 

31. Prigovor II. okrivljenika da je u pobijanoj presudi činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jednostavno ne stoji. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je zaključio da je okrivljenik u svemu postupao na opisan način u izreci pobijane presude pod točko 2., za koje je zaključke dao uvjerljive razloge utemeljene na rezultatima izvedenih dokaza, a posebno na iskazima svjedoka M. V. i Z. R. S., koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

 

O žalbi III. okrivljenika

 

32. Iako se III. okrivljenik uvodno žali zbog svih žalbenih razloga  iz sadržaja žalbe se dade zaključiti da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o novčanoj kazni i oduzimanju imovinske koristi.

 

33. Tako u žalbi navodi da tijekom postupka nije dokazana namjera I. i II. okrivljenika da bi počinili kaznena djela za koja su proglašeni krivima, a što posljedično dovodi i do kaznene odgovornosti III. okrivljenika. Istina, vještačenjem je utvrđeno da nisu podmirene zakonske obveze na vrijeme, no I. i II. okrivljenik nisu profesionalni zaposlenici kod III. okrivljenika pa nisu stručno osposobljeni za financijske i knjigovodstvene poslove. Ove poslove okrivljenici su povjerili tajniku kluba i stručnoj osobi M. V. koji je ustvari odgovoran za neplaćanje. Dalje u žalbi navodi kako iz obrazloženja presude nije jasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da je cijeli iznos neplaćenih obveza imovina državnog proračuna. Utvrđeni iznos neplaćenog prireza je poseban prihod lokalnih jedinica u ovom slučaju G. O. Stoga smatra da je za iznose prireza neopravdan nalog za plaćanje u korist državnog proračuna. Posebno ulaže žalbu zbog naloga za plaćanje iznosa iz točke XII izreke odnosno točke 53 obrazloženja presude (105.495,74 kn /14.001.69 EUR), jer je taj dug podmiren u cijelosti temeljen sklopljenog upravnog ugovora o namirenju poreznog duga od 2. studenog 2015.

 

34. Što se tiče prigovora III. okrivljenika o nepostojanju namjere u postupanju I. i II. okrivljenika, odnosno prebacivanju odgovornosti na tajnika kluba M. V., ovaj sud se već očitovao o tome pod točkama 19 i 27 ove odluke.

 

35. Ispitujući odluku o kaznenoj sankciji, odnosno kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud I.. i II. okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu I. i II. okrivljeniku osnovano kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju neosuđivanost, obiteljske i imovinske prilike, te znatan protek vremena od počinjenja djela (više od 10 godina), a kao otegotne okolnosti uzeo u obzir društvenu opasnost i težinu počinjenih kaznenih djela, pa ih ispravno osudio na kaznu zatvora od 6 mjeseci, svakog, koje se kazne na temelju članka 56. KZ/11. neće izvršiti ako okrivljenici u roku od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo. III. okrivljenoj pravnoj osobi N. k. O. je prvostupanjski sud ispravno za svako kazneno djelo utvrdio novčane kazne u iznosu od 1.990,84 EUR-a / 15.000,00 kn, te u smislu članka 51. KZ/11. osudio ga na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 3.981,68 EUR / 30.000,00 kn, koji je dužan platiti u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude jer će se u protivnom novčana kazna naplatiti prisilno.

 

36. Tako izrečene uvjetne osude i jedinstvena novčana kazna, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda su pogodne i adekvatne za ostvarenja svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. pa blaže kažnjavanje nije osnovano.

 

37. U odnosu na prigovor III. okrivljenika da je iznos neplaćenog prireza poseban prihod G. O. i da je stoga neopravdano naloženo njegovo plaćanje u korist državnog proračuna, valja reći da će se prema članku 77. KZ/11. imovinska korist oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. Imovinska korist oduzet će se i od osobe na koju je prenijeta ako nije stečena u dobroj vjeri I. i II. okrivljenik su svojim postupanjem – činjenjem kaznenog djela ostvarili protupravnu imovinsku korist za NK O. neplaćanjem poreza i prireza, međutim, kako je iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprava, Područni ured Karlovac, Ispostava Ogulin od 10. listopada 2017. (broj lista spisa 1324) vidljivo da je sklopljen upravni ugovor 2. studenog 2015. između N. k. O. i Porezne uprave i da je N. k. do 10. listopada 2017. podmirio ukupno  292.297,76 kn, koji se odnosi na dug po upravnom ugovoru i na tekuće kamate, te da zadnji anuitet nastupa 2.11.2017., to je prvostupanjski sud pod točkom 12. neopravdano naložio III. okrivljeniku da RH isplati u korist proračuna novčani iznos od 14.001,69 EUR-a / 105.495,74 kn, zbog čega je u ovom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti na način da se ista u tom dijelu ukida. Što se tiče iznosa prireza koji su prihod G. O., valja reći da ih G. O. može potraživati od RH.

 

38. U odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, okrivljenici samo formalno ulažu žalbu na istu i ne navode iz kojih razloga ju pobijaju, no, unatoč tome prvostupanjski sud je pravilno na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. obvezao okrivljenike (I., II. i III.), na podmirenje troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. i to trošak financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 561,72 EUR-a / 4.253,00 kn, svakog i paušal sudu u iznosu od 132,72 EUR-a / 1.000,00 kn svakog, smatra ovaj sud drugog stupnja, jer iz priložene dokumentacije i stanja spisa ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično.

 

39. Kako žalbe I. i II. okrivljenika nisu osnovane, a žalba III. okrivljenika samo djelomično osnovana glede odluke o oduzimanju imovinske koristi, te kako preispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon, valjalo je presuditi kao u izreci na temelju članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP/08.

 

 

Slavonski Brod, 5. listopada 2023.

 

 

                                                                                           Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                            Mile Soldo