REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-3431/2023-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mariji Krajnović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER HIMALAJA j.d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 06985882377, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik iz Zagreba, Savska cesta 32, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 29. rujna 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja ŽO i punomoćnice tuženika, s danom objave 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj 266-243/2007, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. studenog 2007. godine koji su sklopili Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877, 10000 Zagreb, Slavonska avenija 6 kao Banka/kreditor i JURICA ČO, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnik kredita na iznos 33.000,00 EUR.
2. Nalaže se Tuženiku Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877; 10000 Zagreb , Slavonska avenija 6 u roku od osam dana plati Tužitelju JUPITER HIMALAJA j.d.o.o. OIB: 06985882377 10000 ZAGREB, Šenoina ulica 3 iznos od 2.330,28 EUR uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 01. kolovoza 2015. godine te od 01. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počev od 13.01.2008. godine pa do isplate na iznos 2,54 EUR
počev od 10.02.2008. godine pa do isplate na iznos 34,42 EUR
počev od 16.02.2008. godine pa do isplate na iznos 18,71 EUR
počev od 16.04.2008. godine pa do isplate na iznos 18,64 EUR
počev od 13.06.2008. godine pa do isplate na iznos 16,91 EUR
počev od 11.07.2008. godine pa do isplate na iznos 18,51 EUR
počev od 31.07.2008. godine pa do isplate na iznos 21,10 EUR
počev od 01.10.2008. godine pa do isplate na iznos 18,22 EUR
počev od 19.11.2008. godine pa do isplate na iznos 34,50 EUR
počev od 28.11.2008. godine pa do isplate na iznos 21,82 EUR
počev od 14.12.2008. godine pa do isplate na iznos 18,68 EUR
počev od 20.01.2009. godine pa do isplate na iznos 6,77 EUR
počev od 15.02.2009. godine pa do isplate na iznos 0,33 EUR
počev od 15.02.2009. godine pa do isplate na iznos 8,96 EUR
počev od 13.03.2009. godine pa do isplate na iznos 21,24 EUR
počev od 19.04.2009. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 01.05.2009. godine pa do isplate na iznos 0,27 EUR
počev od 01.05.2009. godine pa do isplate na iznos 39,49 EUR
počev od 01.05.2009. godine pa do isplate na iznos 7,30 EUR
počev od 14.05.2009. godine pa do isplate na iznos 0,30 EUR
počev od 13.06.2009. godine pa do isplate na iznos 18,89 EUR
počev od 05.08.2009. godine pa do isplate na iznos 19,08 EUR
počev od 16.09.2009. godine pa do isplate na iznos 19,08 EUR
počev od 28.11.2009. godine pa do isplate na iznos 59,20 EUR
počev od 13.12.2009. godine pa do isplate na iznos 18,94 EUR
počev od 16.01.2010. godine pa do isplate na iznos 37,85 EUR
počev od 26.02.2010. godine pa do isplate na iznos 18,88 EUR
počev od 08.04.2010. godine pa do isplate na iznos 18,87 EUR
počev od 06.05.2010. godine pa do isplate na iznos 18,82 EUR
počev od 13.06.2010. godine pa do isplate na iznos 18,77 EUR
počev od 22.08.2010. godine pa do isplate na iznos 18,91 EUR
počev od 08.10.2010. godine pa do isplate na iznos 4,98 EUR
počev od 16.10.2010. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 10.11.2010. godine pa do isplate na iznos 14,60 EUR
počev od 13.11.2010. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 03.12.2010. godine pa do isplate na iznos 32,48 EUR
počev od 11.12.2010. godine pa do isplate na iznos 14,60 EUR
počev od 11.12.2010. godine pa do isplate na iznos 19,73 EUR
počev od 15.12.2010. godine pa do isplate na iznos 32,48 EUR
počev od 20.01.2011. godine pa do isplate na iznos 16,19 EUR
počev od 10.03.2011. godine pa do isplate na iznos 19,24 EUR
počev od 13.04.2011. godine pa do isplate na iznos 40,66 EUR
počev od 16.04.2011. godine pa do isplate na iznos 1,84 EUR
počev od 15.07.2011. godine pa do isplate na iznos 17,25 EUR
počev od 20.07.2011. godine pa do isplate na iznos 7,96 EUR
počev od 22.07.2011. godine pa do isplate na iznos 11,28 EUR
počev od 27.07.2011. godine pa do isplate na iznos 22,53 EUR
počev od 17.08.2011. godine pa do isplate na iznos 19,32 EUR
počev od 24.08.2011. godine pa do isplate na iznos 0,57 EUR
počev od 18.10.2011. godine pa do isplate na iznos 19,40 EUR
počev od 13.11.2011. godine pa do isplate na iznos 16,59 EUR
počev od 26.11.2011. godine pa do isplate na iznos 6,64 EUR
počev od 11.12.2011. godine pa do isplate na iznos 15,26 EUR
počev od 22.12.2011. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 31.12.2011. godine pa do isplate na iznos 18,58 EUR
počev od 15.01.2012. godine pa do isplate na iznos 9,35 EUR
počev od 17.01.2012. godine pa do isplate na iznos 19,57 EUR
počev od 31.03.2012. godine pa do isplate na iznos 20,14 EUR
počev od 15.04.2012. godine pa do isplate na iznos 19,24 EUR
počev od 16.05.2012. godine pa do isplate na iznos 19,55 EUR
počev od 28.06.2012. godine pa do isplate na iznos 19,97 EUR
počev od 18.07.2012. godine pa do isplate na iznos 19,48 EUR
počev od 14.09.2012. godine pa do isplate na iznos 19,46 EUR
počev od 16.09.2012. godine pa do isplate na iznos 16,59 EUR
počev od 20.09.2012. godine pa do isplate na iznos 2,61 EUR
počev od 06.10.2012. godine pa do isplate na iznos 19,48 EUR
počev od 27.10.2012. godine pa do isplate na iznos 19,58 EUR
počev od 16.01.2013. godine pa do isplate na iznos 19,78 EUR
počev od 17.02.2013. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 20.02.2013. godine pa do isplate na iznos 19,64 EUR
počev od 17.03.2013. godine pa do isplate na iznos 5,31 EUR
počev od 11.04.2013. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 19.04.2013. godine pa do isplate na iznos 21,20 EUR
počev od 15.06.2013. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 20.06.2013. godine pa do isplate na iznos 7,30 EUR
počev od 10.07.2013. godine pa do isplate na iznos 38,10 EUR
počev od 06.09.2013. godine pa do isplate na iznos 5,97 EUR
počev od 07.09.2013. godine pa do isplate na iznos 4,65 EUR
počev od 12.09.2013. godine pa do isplate na iznos 9,29 EUR
počev od 17.09.2013. godine pa do isplate na iznos 9,95 EUR
počev od 20.09.2013. godine pa do isplate na iznos 7,96 EUR
počev od 01.11.2013. godine pa do isplate na iznos 9,29 EUR
počev od 23.11.2013. godine pa do isplate na iznos 11,95 EUR
počev od 26.11.2013. godine pa do isplate na iznos 9,29 EUR
počev od 28.11.2013. godine pa do isplate na iznos 6,64 EUR
počev od 30.11.2013. godine pa do isplate na iznos 3,40 EUR
počev od 24.01.2014. godine pa do isplate na iznos 22,56 EUR
počev od 30.01.2014. godine pa do isplate na iznos 17,43 EUR
počev od 08.03.2014. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 04.04.2014. godine pa do isplate na iznos 6,64 EUR
počev od 10.04.2014. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 20.05.2014. godine pa do isplate na iznos 9,29 EUR
počev od 25.05.2014. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 27.05.2014. godine pa do isplate na iznos 4,65 EUR
počev od 15.07.2014. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 18.07.2014. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 23.07.2014. godine pa do isplate na iznos 6,27 EUR
počev od 20.08.2014. godine pa do isplate na iznos 7,30 EUR
počev od 26.08.2014. godine pa do isplate na iznos 13,27 EUR
počev od 17.09.2014. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 21.10.2014. godine pa do isplate na iznos 9,29 EUR
počev od 19.11.2014. godine pa do isplate na iznos 11,95 EUR
počev od 19.12.2014. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 24.12.2014. godine pa do isplate na iznos 2,78 EUR
počev od 30.12.2014. godine pa do isplate na iznos 8,04 EUR
počev od 08.01.2015. godine pa do isplate na iznos 10,24 EUR
počev od 11.01.2015. godine pa do isplate na iznos 17,42 EUR
počev od 13.01.2015. godine pa do isplate na iznos 4,36 EUR
počev od 15.01.2015. godine pa do isplate na iznos 7,96 EUR
počev od 17.02.2015. godine pa do isplate na iznos 7,60 EUR
počev od 15.03.2015. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 29.04.2015. godine pa do isplate na iznos 10,62 EUR
počev od 23.05.2015. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 03.06.2015. godine pa do isplate na iznos 9,29 EUR
počev od 27.06.2015. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 17.07.2015. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 17.08.2015. godine pa do isplate na iznos 7,30 EUR
počev od 20.08.2015. godine pa do isplate na iznos 8,63 EUR
počev od 22.08.2015. godine pa do isplate na iznos 3,65 EUR
počev od 22.09.2015. godine pa do isplate na iznos 19,45 EUR
počev od 12.11.2015. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 20.11.2015. godine pa do isplate na iznos 19,91 EUR
počev od 15.12.2015. godine pa do isplate na iznos 9,95 EUR
počev od 19.12.2015. godine pa do isplate na iznos 6,64 EUR
počev od 31.12.2015. godine pa do isplate na iznos 2,69 EUR
počev od 13.01.2016. godine pa do isplate na iznos 19,78 EUR
počev od 15.01.2016. godine pa do isplate na iznos 437,65 EUR."
II. Nalaže se tužitelju JUPITER HIMALAJA j.d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 06985882377, naknaditi tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, parnični trošak u visini od 1.812,50 EUR, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio naslovnome sudu tužbu za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 266-243/2007, sa osiguranjem novčane tražbine od 15. studenog 2007. i isplate neosnovano isplaćenih kamata. U tužbi navodi da je Ugovor o kreditu broj: 266-243/2007, sa sporazumom za osiguranje novčane tražbine od 15. studenog 2007. sklopljen između Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, pravni slijednik HYPO ALPE ADRIA BANK, kao kreditora i ČO, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita na iznos od 33.000,00 EUR. Ugovorom o cesiji broj HAAB 005, cedent ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da je ustupio cesionaru JUPITER HIMALAJA j.d.o.o. OIB: 06985882377, kao cesionaru ovdje tužitelju - jednu dvadesetinu (1/20) novčane tražbine s osnove restitucije na temelju ništetnosti - radi stjecanja bez pravnog osnova iz 33.000,00 EUR, odnosno njegovih odredbi koje ima prema Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877, ovdje tuženiku. Člankom 20. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) određeno je da obveze nastaju i stjecanjem bez osnove, slijedom čega pitanje ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu da predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj ovisi obveza tuženika prema tužitelju, ali i tijek zastare radi čega da tužitelj ima pravni interes u smislu članka 187. ZPP, tužbom tražiti utvrđenje ništetnosti. Poziva se na odredbe čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je korisnik kredita dužan vratiti glavnicu te platiti i kamate (naknadu) po srednjem tečaju tuženika, dok je čl. 3. st. 2. ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti kamate po srednjem tečaju tuženika, a da iz ugovora nije razvidno kako se određuje srednji tečaj što je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. ZOO-a, pa da je stoga činidba neodređena i neodrediva radi čega je ništetan cijeli ugovor o kreditu sa sporazumom za osiguranjem novčane tražbine. Navodi da je čl. 6. ugovorena promjenljivost kamatne stope da da iz sadržaja ugovora o kreditu nije razvidno (i) o promjenjivom parametru, (ii) strukturi kamatne stope, (iii) načinu usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, (iv) trenutak kada se vrši usklađivanje, (v) vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te (vi) referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi. Nastavno navodi da obzirom da nije određen način određivanja promjenjive kamatne stope, a što da je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. ZOO-a, što ugovor čini ništetnim po čl. 270. i 322 ZOO-a. Nastavno navodi da sve što su ugovorne stranke ovdje tuženik (banka/kreditor) i cedent-korisnik kredita smatrali bitnim, te odlučim - a to da je promjenjiva kamata su posebno ugovorile – što je bio uvjet za zaključenje te odlučujuća pobuda suugovaratelja u smislu članka 324. stavak 1. ZOO), te stvarna volja stranka za slobodno uređenje ugovornih odnosa. Međutim da promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu koju su kao suugovoaratelji ugovorili predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu, radi čega da je ništetan Ugovor o kreditu po članku 270. i 322. ZOO). Tuženik Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, da je sastavljao Ugovor o kreditu koji sadrži odredbu da kreditor sam mijenja kamate (ii) da je to bio tipski ugovor o kreditu (adhezijski ugovor) koji je kao kreditor zaključivao sa korisnicima kredita, te da je bio uvjet za zaključenje, te odlučujuća pobuda za zaključenje Ugovora o kreditu, te prihvaćanje baš ugovora s takvim odredbama. Tužitelj smatra da, obzirom je ništetan Ugovor o kreditu, plaćanje po tom kreditu da nema osnove u nekom pravnom poslu u smislu članka 1111. stavak 1. ZOO, radi čega da postoji pravni interes, te nastaje i obveza iz stjecanja bez osnove. Nadalje navodi da iz sadržaja financijskih kartica tuženika proizlazi da je cedent ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] platio po Ugovor o kreditu broj ukupno iznos od 351.149,15 kn. Obzirom je po tužitelju ništetan Ugovor o kreditu, a Ugovorom o cesiji broj od 023 139 određeno je da cedent ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], ustupa uz naknadu cesionaru JUPITER HIMALAJA j.d.o.o., OIB: 06985882377, ovdje tužitelju - jednu dvadesetinu (1/20) novčane tražbine s osnove restitucije na temelju ništetnosti - radi stjecanja bez pravnog osnova iz Ugovor o kreditu odnosno njegovih odredbi koje ima prema Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, ovdje tuženiku, to da tužitelj ima novčanu tražbinu u iznosu od 2.330,28 EUR s gore naznačenim dospijećima s osnove restitucije na temelju ništetnosti - radi stjecanja bez pravnog osnova iz Ugovora o kreditu odnosno njegovih odredbi koje ima prema Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, ovdje tuženiku. Korisnik kredita da je imao obvezu predati jednu običnu zadužnicu kojom daje suglasnost radi naplate tražbine vjerovnika zaplijene njegova stalna primanja Tužitelj smatra da čak da je cedent (korisnik kredita) ČO znao ili mogao znati, a nije znao da bi ugovor o kreditu bio ništetan, podmirivao je obveze po Ugovoru o kreditu kako je prezentirao tuženik ovdje kreditor jer da je predao (spomenutu zadužnicu) kojom daje suglasnost o zaplijeni svojih stalnih primanja. Obzirom je tuženik kao specijalizirani poslovni subjekt koji posluje po posebnom propisu – Zakonu o bankama, dužan imati za to posebno odobrenje, to da se ima primijeniti članak 10. stavak 2. ZOO kojim je određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka u smislu članka 211 ZOO/21 (istovjetan članku 1112. ZOO) pa da je kao stjecatelj bio nepošten i na temelju članka 214. ZOO (istovjetan članku 1115. ZOO) dužan platiti i zatezne kamate od primitka svakog pojedinog iznosa.
2. Tužitelj je podnio prijedlog za pokretanje oglednog spora pozivajući se na odredbe čl. 502.i Zakona o parničnom postupku.
3. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu protivio prijedlogu tužitelja za pokretanjem oglednog spora, ističe prigovor zastare utuženih iznosa, pozivajući se na zastarni rok od pet godina, osporava tužitelju svojstvo potrošača pa da stoga nema aktivnu legitimaciju, također navodi kakao ni korisnik kredita nije potrošač, jer se bavi turističkom djelatnošću, u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, te iz istoga proizlazi da tuženik čini nespornim da su isti kao kreditor i ČO iz [adresa], Smokvjenac 50, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita sklopili 15. studenog 2007. Ugovor o kreditu broj 266-243/2007 s sporazumom za osiguranje novčane tražbine kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 33.000,00 EUR, da se radi o ugovoru sa valutnom klauzulom, pa da se u konkretnom slučaju pojavljuje pitanje je li Ugovor ništetan u cijelosti, jesu li odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, jesu li odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetne, a posljedično tome je li tuženik određene iznose stekao bez pravne osnove, valutnom klauzulom. Nadalje, navodi u bitnom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske Rješenjem od 16. studenog 2021. poslovni broj Revd 729/2021-2, dopustio reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020., a radi pravnog pitanja koje glasi: „Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno članku 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005. ) i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003. 46/2007, 79/2007) i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007), ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?“ Tuženik je sukladno prethodno navedenom rješenju podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji se postupak da se vodi pod poslovnim brojem Rev-259/2022. Preostali navodi tuženika iz odgovora na tužbu tužitelja, svode se u bitnom na prigovore neodređenosti i nejasnoće tužbenog zahtjeva tužitelja, zastare, promašenosti aktivne legitimacije na strani tužitelja kao i korisnika kredita ČO, da korisnik kredita ČO dakle nema svojstvo potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača jer da je sklopljeni pravni posao s tuženikom namijenjen njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti odnosno poduzetničkoj djelatnosti. Također tuženik prigovara kako Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti. Tuženik se protivi pravnom stavu tužitelja kako ništetnost odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli posljedično čini ništetnim i cijeli Ugovor o kreditu. U nastavku tuženik citirajući sudsku praksu iz koje da proizlazi da ništetnost odredbi o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora o kreditu.
4. Predmet spora je utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj: 266-243/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. studenog 2007. koji su sklopili tuženik kao banka kreditor i ČO kao korisnik kredita na iznos od 33.000,00 EUR kao i isplata iznosa kojeg da je tužitelj više platio tuženiku uslijed jednostranog povećanja kamatne stope u tijeku otplate Ugovora o kreditu u visini od 2.330,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
5. Među strankama nije sporno da su prednik tuženika (tuženik) kao kreditor i ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj: 266-243/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. studenog 2007. (dalje: "Ugovor o kreditu").
6. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz Ugovora o cesiji broj HAAB 005 da je ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao cedent ustupio JUPITER HIMALAJA j.d.o.o., OIB: 06985882377, kao cesionaru ovdje tužitelju - jednu dvadesetini (1/20) novčane tražbine s osnove restitucije na temelju ništetnosti - radi stjecanja bez pravnog osnova iz iz Ugovora o kreditu broj: 266-243/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. studenog 2007. odnosno njegovih odredbi koje ima prema Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, ovdje tuženiku.
7. U tijeku postupka provedeni su dokazi čitanjem i pregledanjem svih isprava priloženih spisu. Tako je sud pročitao; Ugovor o kreditu 266-243/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 22-28 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 29- 33 spisa), zk izvadak sa prijedlozima za uknjižbu (list 34-37 spisa), ugovor o cesiji sa popisom tražbina (list 38-41 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 42-66 spisa), presliku osobne iskaznice (list 68 spisa), sudsku praksu (list 72-141, 182-250 spisa), prijedlog revizije (list 251-270 spisa), sudsku praksu (list 271-330 spisa), zapisnik (list 331-340 spisa), sudsku praksu (list 340-362 spisa), izjavu svjedoka ŽOM (list 363-366 spisa), presliku biltena tuženika (list 369-496 spisa), sudsku praksu (list 497-508 spisa), zapisnike različitih sudova (list 515-552 spisa), sudsku praksu (list 560-577 spisa), zapisnik sa sjednice svih sudaca trgovačkog suda u Varaždinu (list 583-592 spisa), odluke različitih sudova (list 603-617 spisa), odluku Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-259/2022 (list 622-636 spisa), odluku Vrhovnog suda RH u predmetu Gop-4/2024 (list 642-673 spisa), saslušan je svjedok ČO (list 686-688 spisa).
8. Druge dokaze sud nije izvodio kao nepotrebne i to financijsko-knjigovodstveno vještačenje te saslušanje svjedoka KO, VO, FO, OO, AO, EO, GO i TO predloženih na okolnost odlučujuće pobude odnosno motiva za zaključenje ugovora o kreditu.
9. Iz Ugovora o kreditu broj: 266-243/2007 sa sporazumom za osiguranje novčane tražbine od 15. studenog 2007. (list 22-27 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između ugovornih strana Hypo Alpe-Adria Bank d.d., Zagreb, podružnica Dubrovnik kao banke i ČO, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita. Kojim ugovorom se regulira kreditni posao između banke i korisnika kredita, način otplate kredita, osiguranje novčane tražbine iz kreditnog posla u korist banke, te druga međusobna prava i obveze ugovornih strana. Nadalje proizlazi da je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 33.000,00 EUR prema srednjem tečaju za devize HNB-a važećem na dan korištenja kredita (čl. 2.). Nadalje iz navedenog ugovora proizlazi i to iz članka 3. da se na ugovoreni iznos kredita zaračunavaju kamate od 6,9% dekurzivno godišnje, kredit da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima protuvrijednosti anuiteta 381,46 eur, a da se podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća. Nadalje proizlazi da se kamata obračunava u EUR, a naplaćuje u kunama po važeće srednjem tečaju za devize HNB-a na dan plaćanja, da banka može i ovlaštena je izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta, da je korisnik kredita svojim potpisom potvrdio da je suglasan i bez pogovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatnih stopa, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu sa promjenljivom kamatnom stopom, kao i da je korisnik suglasan da se radi osiguranja tražbine iz ovog ugovora zasnuje založno pravo na nekretnini pobliže opisanoj u čl. 10. Ugovora.
10. U konkretnom slučaju radi se o kreditu u kojem su prava i obveze ugovornih strana vezane uz devizni tečaj HNB-a, a ugovorena je i redovna kamata čija stopa se određuje prema odluci banke.
11. Tužitelj u predmetnom postupku traži utvrditi ništetnim Ugovor o kreditu u cijelosti. Tuženik je u predmetnom postupku istaknuo protunavode da predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti.
12. Stoga se u predmetnom postupku javilo sporno pravno pitanje može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne.
13. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
14. Uvidom u Ugovora o kreditu broj: 266-243/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. studenog 2007. (list 22-27 spisa) sklopljenog između ugovornih strana Hypo Alpe-Adria Bank d.d., Zagreb, podružnica Dubrovnik kao banke i ČO, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita proizlazi i to iz članka 3. da se na ugovoreni iznos kredita zaračunavaju kamate od 6,9% dekurzivno godišnje, da se kamate obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete, da se kredit isplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 381,46 EUR, obračunatih po srednjem tečaju EUR na dan plaćanja (čl.4.) kao da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke kao i da je korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavio da je suglasan i da bez pogovora prihvaća pisanu obavijest banke o visini kamatnih stopa, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu sa promijenjenom kamatom.
15. Iz iskaza svjedoka, korisnika kredita ČO, a i iz Ugovora o kreditu proizlazi da je kredit odobren za adaptaciju turističkih kapaciteta. Iz iskaz nadalje proizlazi da je isti sa tadašnjom Hypo Alpe Adria bankom zaključio ugovor o kreditu broj 266-243/2007, da je u to vrijeme bio zaposlenik HEP-a, koji je sa Raiffeisen bankom imao nekakav ugovor za kredite djelatnicima HEP-a sa kamatom od 5%. Međutim u toj banci mu nisu dali kredit obzirom da nije bio vlasnik nekretnine u to vrijeme pa je njegov otac koji je bio vlasnik obiteljske kuće darovnim ugovorom na njega prenio dio obiteljske kuće, odnosno etažirao je obiteljsku kuću i njemu darovao jedan stan. Međutim tada je već bilo kasno da dobije kredit od Raiffeisen banke pa je tražio mogućnost za podizanje kredita kod drugih banaka i odlučio sam se za Addiko Bank tadašnju Hypo Alpe Adria banku iako je kamata bila znatno veća. Podigao je kredit u eurima. Mogao je podignuti stambeni kredit ili turistički kredit, međutim turistički kredit je bio povoljniji pa se odlučio za turistički kredit i tim novcem od kredita uredio je 2 apartmana i 3 sobe koje je kasnije iznajmljivao turistima i od toga vraćao kredit. Obzirom da se bavio turističkom djelatnošću ponekad je vršio uplatu u eurima što je banka preračunavala u kune pa onda opet kupovala eure i s tim nije bio zadovoljan. Jedno vrijeme je plaćo taj kredit, no međutim kako je primao plaću preko OTP banke zamolio je u toj banci da kod njih digne kredit po povoljnijim uvjetima, što mu je i odobreno i tim kreditom zatvoren je kredit kod ovdje tuženika.
16. Iz iskaza svjedoka kao nesporno proizlazi da se bavi registriranom turističkom djelatnošću. Iz iskaza nadalje proizlazi da svjedok od djelatnika banke nije tražio nikakva pojašnjenja vezano za kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Nadalje iz njegovog iskaza proizlazi da uopće nije pregovarao s bankom nego je od ponuđenih stambenog ili turističkog kredita izabrao turistički, kao i da ni na koji način nije mogao provjeriti kako je tuženik obračunavao visinu anuiteta niti provjeriti matematički obračun, kao da mu nije bilo jasno na koji način banka obračunava tečaj eura, te da od banke nije dobio informaciju kolika će biti rata u kunama, niti da ne zna na koji način se mijenjala kamatna stopa. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da mu je bilo jasno što znači valutna klauzula, kao i da mu je poznato da ugovaranje promjenljive kamatne stope znači da kamatna stopa može biti veća ili manja.
17. Prema odredbi iz članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/003. i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Prema članku 2. Direktive vijeća Europe 93/13/EEZ potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim tom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije. Kako iz stanja spisa proizlazi da je pravni prednik tužitelja zatražio i dobio kreditna sredstva kao fizička osoba ali u svrhu povećanja prihoda i to od obavljanja turističke djelatnosti po stajalištu ovog suda pravni prednik tužitelja može se smatrati potrošačem u smislu ranije citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.
18. Međutim, neovisno o navedenom, kada bi se sve i uzelo u obzir da se radi o odredbama u kojima su parametri promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, valja naglasiti da je odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
19. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
20. Odredbama čl. 87. ZZP 03, odnosno čl. 102. ZZP 07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.
21. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom čl. 324. st. 2. ZOO.
22. Potrebno je dakle utvrdit i odlučiti o pitanju mogućnosti opstanaka predmetnog ugovora u cjelini polazeći od toga da su navedene odredbe ništetne, odnosno postavlja se pitanje da li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za daljnji učinak ništetnost predmetnog ugovora u cijelosti.
23. Pravno stajalište da ugovor nije ništetan u cijelosti zauzeto je od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi i rješenju od 09. listopada 2024. pod poslovnim brojem Rev 259/2022 (nalazi se u spisu), sukladno kojoj je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelost, pa je tako u navedenoj odluci Vrhovnog suda navedeno je:
"…Dakle, postavlja se pitanje je li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za daljnji učinak ništetnost predmetnih ugovora u cijelosti. Kao što je već rečeno bitni sastojci ugovora o kreditu (čl.1021. ZOO) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita (taj dan ne mora biti identičan danu sklapanju ugovora), a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.
Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi. Međutim, valutna klauzula (čl. 22. st. 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora Hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nesrazmjeran dobitak.
Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).
Ostaje za razmotriti je li ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima za učinak nemogućnost opstanka ugovora o kreditu sklopljenog u CHF. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.
Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja Hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstradobitak na teret druge ugovorne strane.
Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima.
Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekim sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.
Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje", te zbog toga ostaje valjan (čl. 324. st. 2. ZOO).
Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.
Uostalom, postupak u kojem je donesena ta presuda pokrenut je tužbom udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti (vjerojatno zbog toga što je shvaćeno da ništetnost tih ugovora u cijelosti ne bi bilo u interesu svih korisnika kredita, naročito onih koji su ugovore sklopili na dulje vrijeme, a ne bi bili u mogućnosti odmah vratiti sve ono što su stekli na temelju ništetnih ugovora, što bi im u tom slučaju bila obveza). Niti jedna stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije zastupala tezu o ništetnosti predmetnih ugovora u cijelosti.
Nakon pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se eksplicitno ili implicitno temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., Rev1172/18 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. itd.)
Dakle, u dosadašnjem suočavanju s pitanjem zbog kojeg je podnesena revizija statistički je u praksi sudova dominantno shvaćanje da je u ovakvim slučajevima moguć opstanak ugovora bez ništetnih odredaba. U praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske takav odgovor je bezizniman.
Promjena ustaljenog pravnog shvaćanja na kojem je već utemeljen veliki broj sudskih odluka, dakle, drukčije tumačenje ili primjena istih pravnih normi čijom primjenom je već odlučeno u velikom broju slučajeva, dovodi se u pitanje jednaka primjena zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, naročito kada su u nastanku ustaljene prakse sudjelovali najviši sudovi u Republici Hrvatskoj. Zbog toga bi takva promjena, bez naročito opravdanih razloga (kojih u ovom slučaju nema) dovela do ustavnopravno problematične destabilizacije sudske prakse u području u kojem se odlučuje o pravima i interesima izuzetno velikog broja sudionika.
Dakle, odgovarajući na pitanje zbog kojeg je podnesena revizija ovaj revizijski sud zbog svega izloženog zaključuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP…"
24. Stoga ovaj sud zaključuje da ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ništetnost cijelog ugovora. Konačno, odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.
25. Stoga, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu u cijelosti neosnovan, što je konačno potvrđeno i zauzetim stajalištem Vrhovnog suda u pogledu istog pravnog pitanja, a kako je odlučio i ovaj sud u točki I. izreke presude.
26. U odnosu na II. točku tužbenog zahtjeva za istaknuti je da ne postoji osnovanost kondemnatornog (novčanog) zahtjeva na temelju ništetnosti predmetnih ugovora u cjelini. Stoga je ovaj dio zahtjeva odbijen točkom II. izreke presude.
27. Također, ovaj sud o istaknutom prigovoru zastare nije odlučivao jer je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, kao i da nije provodio financijsko vještačenje, a nakon kojeg vještačenja bi tužitelj eventualno specificirao tužbeni zahtjev u točki II. izreke, jer kako je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan već u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva gdje se traži utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog ugovora, tako nije bilo niti potrebe provoditi predloženo vještačenje. Iako je tužitelj predložio sudu pokretanje oglednog spora sukladno odredbi čl. 502.k) ZPP-a, sud o tom prijedlogu nije bio dužan donijeti, a niti je donosio posebno rješenje. Naime, uređujući sudac je taj koji odlučuje postoje li u konkretnom slučaju uvjeti iz čl. 502.k st. 1. ZPP-a za pokretanje oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, u kojemu slučaju, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke/umješača, predlaže predsjedniku suda zakazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje tog prijedloga. S obzirom da uređujuća sutkinja nije smatrala da su konkretnom slučaju ti uvjeti bili ispunjeni, to nije bilo osnove za postupanje sukladno odredbi čl. 502.k st. 1. ZPP-a. Uostalom, iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gop-4/2024-25 od 18. veljače 2025., proizlazi da je Trgovački sud u Varaždinu pokrenuo pred tim sudom ogledni spor radi dobivanja odgovora na određena pravna pitanja, među kojima se navodi i pitanje koje je tužitelj istaknuo u ovom postupku te da je takav prijedlog odbijen.
28. O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te se parnični trošak odnosi se na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa), budući da je tuženika zastupao odvjetnik. U taj trošak ulazi naknada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. l.), trošak podnesaka od 04. srpnja 2024., 18. veljače 2025. i 16. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 EUR, svaki (Tbr. 81.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 28. studenog 2024., 05. lipnja 2025. i 29. rujna 2025., u iznosu od po 200,00 EUR, svako (Tbr. 9.1. Tarife), te trošak ročišta od 27. veljače 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.5. Tarife). Dakle, ukupno 1.450,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 1.812,25 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
29. Tuženiku nije priznat dio zatraženog troška za ročište održano dana 27. veljače 2025. u iznosu od 187,50 EUR, s uračunatim PDV-om iz razloga jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa tuženiku za navedeno ročište pripada trošak po Tbr. 9.5. Tarife kako mu je to i dosuđeno, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.
U Zagrebu, 11. studenog 2025.
Sudac:
Marija Krajnović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o 11 P-1887/2024 ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
DNA:
-Tužitelju uz pristojbu na presudu
-Tuženiku po odvj.
