REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

P-1150/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, Ante Starčevića 14 protiv tuženika ČK, [adresa], zastupan po punomoćniku Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, radi isplate, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  je

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 5.309 EUR-a ( 40.000,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama počev od 01.01.2021. pa do konačne isplate po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku na ime troškova ovoga postupka iznos od 1.000,00 EUR-a.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 29. studenog 2021. tužitelj tvrdi da je tuženiku i njegovom bratu ŽK 2008. godine pozajmio novac potreban za firmu u iznosu od 60.000,00 kuna jer su tada braća ŽK zajedno radili. Tužitelj tvrdi da je riječ o usmenom ugovoru o zajmu zato što je među strankama ovoga postupka i bratom tuženika vladalo veliko povjerenje i nije bilo dvojbe da će zajam biti vraćen, zbog čega nije ugovoren rok vraćanja zajma, već da je rečeno da će to biti kad tuženik bude u mogućnosti, odnosno kad tužitelj zatraži vraćanje. Kako je tužitelj bio djelatnik firme tuženika, oni su se viđali i družili svakodnevno pa su se na jednom sastanku 2012. dogovorili da dio zajma od 20.000,00 kuna vrati tuženikov brat ŽK, a ostalih 40.000,00 kuna da će vratiti tuženik. ŽK svoj dio u međuvremenu je vratio, a tuženik nije, iako ga je tužitelj pozvao da to učini, i to u prosincu 2020. kada je tuženik obećao da će novac biti vraćen iza Nove godine.

2.Kako to tuženik nije učinio, tužitelj podnosi ovu tužbu i traži od tuženika isplatu iznosa od 40.000,00 kuna s kamatama, kako je i prikazano u izreci presude. Tužbenim zahtjevom ad. II. tužitelj je od tuženika tražio isplatu plaće, odnosno naknadu za rad od firme u iznosu od 39.300,00 kuna, s kamatama koji tužbeni zahtjev je tužitelj povukao na raspravnom zapisniku od 21. studenog 2023. , kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio, slijedom čega je odlučeno da je tužbeni zahtjev označen u tužbi ad. II., povučen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio istoj u cijelosti te je predložio da ista bude odbijena, a tužitelj obvezan na plaćanje troškova ovoga postupka. Tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi saslušanjem CK i PK kao svjedoka u postupku.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za povrat zajma u iznosu opisanom u izreci presude s kamatama.

7. Među strankama ovog postupka nema spora oko toga da su iste bile u poslovnim i prijateljskim odnosima i da je 2008. tužitelj pozajmio tuženiku i njegovom bratu za potrebe firme iznos od 60.000,00 kuna, te da je tuženikov brat PK tužitelju vratio 20.000,00 kuna 2012. godine.

8. Sporno je, pa je trebalo utvrditi u postupku je li predmetno potraživanje zastarilo kako to tvrdi tuženik. U tijeku postupka izveden je dokaz saslušanjem CK koji je 2008. bio direktor tvrtke tuženika i njegovoga brata, potvrdio je tvrdnju tužitelja da je on tuženiku i njegovom bratu posudio iznos od 80.000,00 kuna te da su obvezu vraćanja dogovorila braća, kao vlasnici firme po pola, kao i način povrata zajma koji je dogovoren prilikom predaje novca ali nije dogovoren rok vraćanja niti se o tome govorilo na sastanku koji je bio 2012.

9. PK, saslušan kao svjedok u postupku potvrdio je tvrdnje tužitelja koje su nesporne u ovom postupku, koje se odnose na pozajmljivanje novca, način vraćanja, rok koji nije ugovoren. Međutim, kako je već rečeno sve ove činjenice do kojih je sud došao saslušanjem ovih svjedoka su nesporne u ovom postupku. Ono što je sporno, a to je, je li tužitelj 2020. pozvao tuženika radi povrata duga sud nije mogao zaključiti iz dokaza koji su izvedeni u ovom postupku.

10. Člankom 1086 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 35/05 i 41/08) propisano je da opći zastarni rok za potraživanja iz ugovora, uključujući zajam, iznosi 5 godina. Ovakav stav zauzela je sudska praksa u presudi VSHR Rev-701/2021 gdje je utvrđeno da zastara nastupa istekom petogodišnjeg roka od dospijeća zajma. Iz dokaza izvedenih u tijeku postupka utvrđeno je da tužitelj nije dokazao da je svojim radnjama doveo do prekida zastare, niti da je tuženika pozvao 2020. godine da mu dug vrati, čime bi prekinuo zastaru. Unatoč tome, po mišljenju ovoga suda kako je usmeni ugovor o zajmu zaključen 2008., a kod činjenice da je o povratu duga razgovarano 2012., a kod činjenice da je zastarni rok za povrat zajma 5 godina, proizlazi da je zastara potraživanja nastupila još 2017., a tužitelj je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari 2021. Sve da je tužitelj i dokazao da je pozvao tuženika da mu vrati dug 2020., a što nije, već je nastupila zastara potraživanja, imajući na umu sastanak koji je održan 2012., kada je prekinut zastarni rok koji je počeo teći 2008.

11. Kako je došlo do zastare potraživanja, odlučeno je kao u izreci presude i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

12. O trošku postupka odlučeno je sukladno članku 154 stav 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) , a kako je tuženik u cijelosti uspio u parnici , trebalo mu je priznati za sastav odgovora na tužbu, za ročišta održana dana 19.10.2023., 21.11.2023., 9.10.2025, za svaku radnju po 100 bodova, sukladno tarifi Tbr.8 .Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 142/12 i dr.) , ukupno 400 bodova, što uvećano za PDV i vrijednost jednog boda od 2 EUR-a daje iznos od 1.000,00 EUR-a koliko je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovoga postupka.

Ocijenivši ove izdatke potrebitim za vođenje parnice u smislu članka 155 ZPP-a, sud je obvezao tužitelja da tuženiku na ime troškova ovoga postupka isplati iznos od 1.000,00 EUR-a.

U Imotskom, 11. studenog 2025.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.