Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: O-154/2024.-11.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Kutini po sutkinji Andreji Ivančić Podoreški, u ostavinskom postupku iza pokojne DT, r. TT, kćeri D, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1932., umrle **.**.2023., iz Mađarske, Görgeteg, odlučujući o prigovoru protiv rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika, 11. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor nasljednika RT i TT od 13. rujna 2024., izjavljen protiv rješenja javnog bilježnika Ive Medić poslovni broj O-154/2024 (UPP/OS 34/2024) od 31. srpnja 2024., te se rješenje javnog bilježnika Ive Medić poslovni broj O-154/2024 (UPP/OS 34/2024) od 31. srpnja 2024., održava na snazi u cijelosti.
Obrazloženje
1. Dana 31. srpnja 2024., od strane javnog bilježnika Ive Medić iz Kutine, doneseno je rješenje poslovni broj O-154/2024 (UPP/OS 34/2024) kojim je odlučeno da se Općinski sud u Kutini proglašava međunarodno nenadležnim u ostavinskom postupku iza ostaviteljice DT, kćeri D, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
2. Protiv naprijed navedenog rješenja nasljednici RT i TT izjavili su prigovor dana 13. rujna 2024.
U prigovoru nasljednici su naveli da se sva imovina koja je ostala iza ostaviteljice DT nalazi u Hrvatskoj, te da je ostaviteljica imala hrvatsko državljanstvo, kao što ga imaju i nasljednici, radi čega nasljednici smatraju da bi provođenje ostavinskog postupka u Mađarskoj bilo nesvrsishodno i da ne bi bilo ekonomično. Kao razlog tome naveli su okolnost da bi za provedbu rješenja u Republici Hrvatskoj gdje se nalazi sva imovina ostaviteljice, prvo morali pokrenuti postupak priznanja strane sudske odluke, uz prijevod rješenja s mađarskog jezika, nakon čega bi se tek isto rješenje moglo provesti u Republici Hrvatskoj, koja je jedina država u kojoj bi se rješenje provodilo. Nasljednici su naveli da stoga smatraju da ne postoje razlozi da se sud u Republici Hrvatskoj oglasi međunarodno nenadležnim. Pored navedenog, nasljednici su naveli da osporavaju oporuku ostaviteljice u cijelosti iz razloga što je njihova teta, ostaviteljica DT bila bolesna, što je po njima sudac propustio utvrditi, te nije provjeravao njezino zdravstveno stanje. Nastavno, naveli su da ostaviteljica kao neuka stranka bez završene škole zbog bolesti nije znala što radi, a da je oporučni nasljednik tri mjeseca nakon potpisa oporuke napustio Republiku Hrvatsku, i da mu se gubi svaki trag, i da je upitno da li je uopće živ, jer je otišao u listopadu 1991., na početku Domovinskog rata. U Bosni i Hercegovini i Srbiji od kuda je porijeklom, nasljednici nisu uspjeli pribaviti za oporučnog nasljednika smrtni list, a smatraju da je obzirom na svoju životnu dob, upitno da li je još uvijek živ.
Naveli su i da bi u postupku u Mađarskoj nasljednike morao zastupati odvjetnik iz Mađarske, te da je upitno na koji način bi oni s njim mogli komunicirati, budući ne pričaju niti engleski niti mađarski jezik, radi čega bi cijela stvar bila otežana, a po nasljednicima radi se o vrlo jednostavnom ostavinskom postupku. Nasljednici su stoga predložili da se rješenje javnog bilježnika Ive Medić iz Kutine, poslovni broj O-154/2024 (UPP/OS 34/2024) od 31. srpnja 2024., ukine u cijelosti i ostavinski postupak iza ostaviteljice provede pred nadležnim tijelom u Republici Hrvatskoj.
U podnesku od 24. travnja 2025., nasljednici su naveli da ostaju u cijelosti kod izjavljenog prigovora, te su dodali da uobičajeno boravište nije pitanje birokratske prijave boravišta, nego da to predstavlja činjenično i životno pitanje u međunarodnom pravu i pravu EU, te da se utvrđuje po načelu najuže veze, tako da sud mora utvrditi sa kojom državom neki građanin EU ima najužu vezu, a da je podatak o prebivalištu ili boravištu samo jedan od faktora, koji ni na koji način nije presudan.
3. Prigovor nasljednika RT i TT sud nije ocijenio osnovanim.
Naime, pitanje međunarodne nadležnosti u nasljednim stvarima između država članica Europske unije uređuje Uredba EU br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje: Uredba), čije odredbe imaju izravnu primjenu u Republici Hrvatskoj i imaju prednost pred odredbama nacionalnog zakonodavstva, kako je i propisano člankom 29. i člankom 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN broj 101/17 i 67/23).
Člankom 4. Uredbe EU br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012., propisan je način određivanja nadležnosti, tako što je propisano da sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti, imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti.
Prema navedenoj odredbi Uredbe, za provođenje ostavinskog postupka iza ostavitelja nadležna je država u kojoj je ostavitelj imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti, te obzirom da je ostaviteljica u trenutku smrti živjela u [adresa], i to duže vrijeme, to sud utvrđuje da je sukladno članku 4. Uredbe, određena i nadležnost i mjerodavno pravo države Mađarske za provođenje ostavinskog postupka iza ostaviteljice DT.
Članak 4. Uredbe primjenjuje se bez obzira što ostaviteljica ima hrvatsko državljanstvo, što se ostavinska imovina nalazi u Republici Hrvatskoj, što se nasljednici nalaze u Republici Hrvatskoj i što je oporuka sastavljena i čuvana u Republici Hrvatskoj, budući navedene okolnosti nisu odlučujući kriteriji za utvrđivanje nadležnosti.
Načelo najuže veze na koje se pozivaju nasljednici, može se primijeniti samo iznimno, temeljem članka 21. stavak 2. Uredbe, kojim je propisano da ako je, kao izuzetak, jasno iz svih okolnosti slučaja da je u trenutku smrti umrli bio očigledno bliže povezan s državom koja nije država čije bi pravo bilo mjerodavno po stavku 1., da je mjerodavno pravo za nasljeđivanje pravo te druge države. Međutim, ovaj izuzetak se primjenjuje samo ako bi se iz okolnosti jasno vidjelo da je ostaviteljica imala očito bližu i jaču povezanost s Republikom Hrvatskom nego s Mađarskom, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj, budući je ostaviteljica duži niz godina živjela u [adresa], te tamo nije bila privremeno ili iz određenog razloga kraće vrijeme, već joj je životno središte bilo dugi niz godina u Mađarskoj, dok nasljednici ostaviteljice pored toga nisu ničim dokazali da bi Republika Hrvatska, kao država podrijetla ostaviteljice, ostala i dalje središte interesa ostaviteljice i njezine obitelji, te da se u Republici Hrvatskoj odvijao društveni život ostaviteljice.
4. Republika Hrvatska mogla bi biti nadležna u ostavinskom postupku iza ostaviteljice sukladno članku 5. stavak 1. i 2. Uredbe, da je ostaviteljica u oporuci izričito izabrala primjenu hrvatskog prava sukladno članku 22. Uredbe, i da je to pravo države članice, u kojem slučaju bi se tada stranke na koje se to odnosi mogle sporazumjeti da sud ili sudovi te države članice imaju isključivu nadležnost odlučivati o svim nasljednim stvarima, koji sporazum mora biti sklopljen u pisanom obliku. Nastavno, sukladno članku 6. Uredbe, da je ostaviteljica u oporuci izričito izabrala primjenu hrvatskog prava za uređenje svog nasljeđivanja u skladu s člankom 22. Uredbe, i da je to pravo države članice, tada bi sud pred kojim je pokrenut postupak u skladu s člankom 4. ili člankom 10. Uredbe, mogao na zahtjev jedne od stranaka u postupku, odbiti nadležnost ako bi smatrao da su sudovi države članice izabranog prava u boljem položaju odlučivati o nasljeđivanju, uzimajući u obzir praktične okolnosti nasljeđivanja, poput uobičajenog boravišta stranaka i mjesta gdje se imovina nalazi, ili bi mogao odbiti nadležnost ako stranke u postupku postignu sporazum, u skladu s člankom 5., o prenošenju nadležnosti na sud ili sudove države članice izabranog prava.
Međutim, u konkretnom slučaju ostaviteljica u svojoj oporuci nije izričito izabrala primjenu hrvatskog prava sukladno članku 22. Uredbe, radi čega se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti članci 5. i 6. Uredbe, već se primjenjuje odredba članka 4. Uredbe, kako je to naprijed navedeno.
5. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da prigovor nasljednika RT i TT od 13. rujna 2024., izjavljen protiv rješenja javnog bilježnika Ive Medić poslovni broj O-154/2024 (UPP/OS 34/2024) od 31. srpnja 2024., nije osnovan, radi čega je sud isti prigovor odbio u cijelosti, te je rješenje javnog bilježnika Ive Medić poslovni broj O-154/2024 (UPP/OS 34/2024) od 31. srpnja 2024., održano na snazi u cijelosti, sve temeljem članka 187. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19)
6. Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Kutini 11. studeni 2025.
Sutkinja:
Andreja Ivančić Podoreški
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.
Dna:
1. Nasljednici RT i TT po pun.
2. Javni bilježnik Iva Medić, Kutina, nakon pravomoćnosti
