REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-796/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika: METALMINERAL-KAMEN d.o.o., OIB: 38656219197, Sveta Nedjelja, Kerestinec, Svetonedeljska 16, zastupanog po punomoćniku Borisu Jukić, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.575,15 eura uz zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 3.800,92 eura od 08.01.2017.,

- na iznos od 3.774,23 eura od 22.11.2018.,

do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je osiguranik tužitelja CV teže ozlijeđen u nezgodi na radu koja se dogodila 9. studenog 2009. kada mu je kotač dizalice prikliještio lijevu nogu, a za koju nesreću je odgovoran poslodavac jer nije poštivao sve mjere zaštite na radu propisane zakonom

Radi posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelj je rješenjem broj 806078 od 27. svibnja 2011. osiguraniku HZMO FV priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, te isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi štetu.

Tužitelj je u razdoblju od 1. prosinca 2014. do 30. studenog 2016. isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 28.638,02 kn, što predstavlja štetu za tužitelja.

Tužitelj je tuženiku uputio zahtjev za naknadu štete 21. prosinca 2016., na koji se tuženik oglušio.

Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenice iznesene u tužbi, ali poriče da bi osiguraniku tužitelja ozljeda nastala odgovornošću tuženika, zbog nepoštivanja mjera zaštite, te navoda o isplaćivanju mirovina jer mu je nepoznato.

Ističe prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja, smatrajući da je isti uzrokovao upravo osiguranik tužitelja, svojim nesmotrenim i iznenadnim postupkom kada je, odjednom i bez ikakve potrebe, prateći teret koji se prevozio ispod dizalice, i pridržavajući ga sa strane zakoračio pred dizalicu.

Osporava postajanje invalidnosti kod osiguranika tužitelja i stupnja iste, no koji okolnost predlaže provođenje medicinsko vještačenje, kao i postojanje uzročno posljedične veze između navodnog tuženikovog propusta u primijeni pravila zaštite na radu i nastanka štetnog događaja.

3. Podneskom 22. studenog 2018. tužitelj povisuje tužbeni zahtjev za iznos od 28.436,93 kn s pripadajućom zateznom kamatom za isplate invalidske mirovine osiguraniku FV, za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 31. listopada 2018.

S obzirom da je tužitelj preinačio tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti pa je sud preinaku dopustio kao u raspravom rješenju od 9. listopada 2020., sukladno odredbi čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

4. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušan je svjedok VV, čiji je iskaz sud uzeo u obzir u dijelu u kojem je isti u suglasju s dokumentacijom u spisu, osobito Prijavom o ozljedi na radu i zapisnikom Državnog inspektorata o provedenom inspekcijskom nadzoru od 3. veljače 2010.

Izvršen je uvid u predmet Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj P-2118/13, dok je odbijen prijedlog tuženika da se izvrši uvid ovosudni predmet P-672/2012 obzirom se radi o postupku u kojem nisu sudjelovale iste stranke, a tužitelj se izričito protivio tom prijedlogu tuženika.

Odbijen je i prijedlog tuženika za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost postojanja invalidnosti osiguranika tužitelja i stupnja istog, utvrđenog u rješenju tužitelja broj 806078 od 27. svibnja 2011., obzirom sud, sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku, slijedom čega je sud neosnovanim ocijenio takav izneseni prigovor tuženika.

Određeno je provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu, a na okolnost da li je u vrijeme nastanka štetnog događaja poslodavac osigurao primjenu svih potrebnih mjera zaštite na radu.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 7.575,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom, na ime isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2014. do 30. studenog 2016., te od 1. prosinca 2016. do 31. listopada 2018. .

7. Između stranaka je sporna odgovornost tuženika, odnosno postojanje uzročno posljedične veze između navodnog tuženikovog propusta u primijeni pravila zaštite na radu i nastanka štetnog događaja, kao i postajanje invalidnosti kod osiguranika tužitelja i stupnja iste.

8. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (tako i VSRH Rev 552/2008, Rev-x- 1262/11, kao i VTS RH Pž-1736/14, Pž-3057/14, Pž-9132/14) tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine. Zbog toga su za naknadu štete tužitelju u utuženom razdoblju mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 dalje u tekstu: ZOMO).

9. Odredba članka 161. ZOMO-a propisuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju te da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i tako novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

Odredba članka 162. ZOMO-a propisuje da tužitelj ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, te da za takvu štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

10. Tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje (subjektivna odgovornost), pa bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno da je poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu.

11. Uvidom u Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 3. veljače 2010. (toč. 10. i 15.) sud je utvrdio kako je radno mjesto osiguranika tužitelja radnik na stroju za rezanje kamena i za poslove signalist i vozač tereta na dizalicama, radno mjesto s posebnim uvjetima rada.

Da je inspektor rada u toč. 2.2. istog naveo da je poslodavac rasporedio osiguranika tužitelja na poslove s posebnim uvjetima rada, a da prethodno nije utvrđeno da radnik ispunjava potrebne uvjete (isti nije upućen na pregled ovlaštenoj ustanovi, odnosno u specijalističku ordinaciju medicine rada kako bi se utvrdila njegova zdravstvena sposobnost).

U toč. 4. stog inspektor rada je naveo kako je prilikom rada korišten stroj ili uređaji sa povećanim opasnostima hidraulička teleskopska dizalica SARD, Italija br. šas. SARD-60-01981, koji dana 3. prosinca 2009. nije bio ispitan u skladu s propisima (ispitan od strane ovlaštene tvrtke ATEST-KONTROLA d.o.o. Zagreb 4. prosinca 2009, te je za njega izdano uvjerenje br. U-1397-1-1-2009., i sastavljen zapisnik br. U-1397-1-1-2009., u kojem je utvrđeno da stroj ispunjava uvjete propisane pravilima zaštite na radu).

U toč. 8. istog inspektor rada je naveo da poslodavac nije pismenim putem prijavio ozljedu u roku od 48 sati od nastanka, već je ista prijavljena s danom 19. studenog 2009.

12. Zapisnik o inspekcijskom nadzoru predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a te se smatra da dokazuju istinitost onog što se u njima potvrđuje ili određuje. Međutim, prema odredbi članka 230. stavka 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, pa je, na prijedlog tuženika provedeno vještačenje po vještaku stručnjaku zaštite na radu.

13. U svom nalazu i mišljenju od 26. ožujka 2025. stalni sudski vještak Stanislav Topić navodi da je na temelju dokumentacije predočene u spisu, utvrđenih činjenica, te izvršene analize istih, zaključio da su u vrijeme nastanka štetnog događaja postojali propusti poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu, kako osnovnih, tako i posebnih pravila zaštite na radu.

Kao propust poslodavca u primjeni osnovnih mjera zaštite na radu navodi da hidraulička auto dizalica SARD Italija, D50 br. šas. 60-01981 nije bila ispitana u trenutku (09. 11. 2009.) nastanka štetnog događaja ozljeđivanja radnika CV.

Kao propust poslodavca u primjeni posebnih mjera zaštite na radu navodi da radna odnosno zdravstvena sposobnost i stručna osposobljenost za poslove s posebnim uvjetima rada, ozlijeđenog radnika CV sukladno odredbama važećih propisa u vezi primjene posebnih pravila zaštite na radu, čl. 10. i 34. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03 i 86/08), točke 1. i 6. čl. 3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84.), čl. 29., 54., 63., 64., 106. i 107. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta (NN 49/86.), Pravilnik o tehničkim normativima za dizalice (SL 65/91.) nije utvrđena/primijenjena, te na temelju utvrđenih činjenica smatra se da ozlijeđeni radnik CV u trenutku ozljeđivanja nije bio upoznat s pravilima zaštite na radu – zabranjeno zadržavanje u neposrednoj blizini stroja/dizalice za vrijeme transporta tereta, slijedom čega kao uzrok ozljede na radu navodi da poslodavac nije primijenio prije navedena propisana posebna pravila zaštite na radu, posljedica čega je teža ozljeda radnika zbog loše organizacije rada i prilikom izvođenja radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu.

Zaključno, navodi da smatra da na temelju predočenih i utvrđenih činjenica, te izvršene analize istih nije ispunio sve obaveze propisane Zakonom o zaštiti na radu, odnosno da nije proveo sve zakonom propisane mjere zaštite na radu u trenutku teškog ozljeđivanja (09. studeni 2009.) radnika „ CV Rubinić“, na lokaciji METALMINERAL-KAMEN do.o. 10431 Sveta Nedjelja, Kerestinec, Svetonedeljska 16.

14. Tuženik podneskom od 30. travnja 2025. prigovara nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti navodeći da je isti suprotan pravilima struke i praksi/načinu obavljanja posla.

U bitnome ponavlja tvrdnje da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranika tužitelja i njegov nesmotren i iznenadni postupak prilikom obavljanja rada, te ostaje kod stava da ne postoji uzročno posljedična veza između navodnog tuženikovog propusta u primijeni pravila zaštite na radu i nastanka štetnog događaja, kao i da istu vještak u nalazu i mišljenju nije utvrdio.

15. Vještak nakon što mu je dostavljen podnesak tuženika sa prigovorima na nalaz i mišljenje, u očitovanju od 26. svibnja 2025., isti dodatno obrazlaže i ostaje u cijelosti kod istog.

16. Vještak je prilikom usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja na ročištu, kao i u pisanom obrazloženju, ustrajao u cijelosti kod istog, te je sud isti u cijelosti prihvatio, a obzirom da je ocijenio da je isto izrađeno u skladu s pravilima znanosti i struke, te da je vještak svoje mišljenje iznio savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije, te da je dodatnim obrazloženjima otklonio sve prigovore tuženika.

17. Slijedom navedenog, tuženik, na kojem je sukladno odredbama članaka 219. stavka 1. i 221. a ZPP-a bio teret dokaza glede nepostojanja odgovornosti za štetu, odnosno da je proveo posebne mjere zaštite na radu i da je unatoč tome šteta nastala, nije otklonio svoju odgovornost koja proizlazi iz navedenih odredbi ZOMO-a.

18. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u tužiteljeve obračune iznosa invalidske mirovine isplaćene u razdoblju od 1. prosinca 2014. do 30. studenog 2016., te od 1. prosinca 2016. do 31. listopada 2018., koji su javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, s obzirom na to da je tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima koja izdaje uvjerenja, odnosno druge isprave o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnih ovlasti. Prema tome, navedene isprave dokazuju istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a tuženik tijekom postupka nije osporavao sadržaj istih, niti predlagao dokaze kojima bi se eventualno pobijala istinitost sadržaja istih.

19. Odredbom čl 165. st. 3. ZOMO-a propisano je da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na iznos potraživanja na ime naknade štete koje teku od sljedećeg dana po isteku roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu, a tuženik je poziv na isplatu iznosa od 3.800,92 eura zaprimio 23. prosinca 2016. godine, stoga je osnovan njegov zahtjev kojim potražuje zatezne kamate tekuće od 8. siječnja 2017., a na iznos od 3.774,23 eura dosuđena mu je kamata tekuća od povišenja tužbenog zahtjeva 22. studenog 2022., i to po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) koja se odnosi na ostale odnose.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1) tužitelju

2) tuženiku

3) kal