Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-825/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka 29. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Budimira Galića, odvjetnika u Biogradu na Moru te više državnoodvjetničke savjetnice ĆĐ, na ročištu za objavu presude 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:
"Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl. br. Z-3445/2011/2600 od 12. prosinca 2014. godine, na način da se vlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] Vrtane, pašnjak površine 4467 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], upiše za cijelo tužitelj TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uz istovremeno brisanje ranijeg upisa u korist Republike Hrvatske, OIB: 52634238587.
Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl. br. Z-3445/2011/2602 od 12. prosinca 2014. godine, na način da se vlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] Vrtane, pašnjak površine 3570 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], upiše za cijelo tužitelj TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uz istovremeno brisanje ranijeg upisa u korist Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj]."
II Nalaže se tužitelju TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR ( šesto eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 16. travnja 2024. navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužene Republike Hrvatske za cijelo. U zakonskom roku tužitelj je uložio prigovor na upis vlasništva i isti je odbijen o čemu je taj sud održao raspravu i donio Rješenje posl. br. Z-10753/2024 i Z-22363/20220 od 5. travnja 2024. godine. Opisana kat. čest. [katastarska čestica] površine 4467 m[2] po starom katastarskom premjeru odnosila se na dio kat. čest. [katastarska čestica] pašnjak ukupne površine 1567448 m[2] , kako je to i navedeno u sudskom Zapisniku posl. br. Z-3445/2011/2600 od 12. prosinca 2014. godine. Tužitelj i u ovoj tužbi ponavlja da je u mirnom posjedu predmetne nekretnine preko 200 godina. Prije njega posjednik je bio njegov otac UĐ pok. T, rođ. 1920. a umro 1991. godine. Prije njih posjednik je bio tužiteljev djed JĐ (rođ. 1897. a umro 1981. godine), a ranije u posjedu je bio pradjed tužitelja DĐ (DĐ je staro prezime sadašnje obitelji JĐ) koji je umro 1910. Sporna nekretnina ograđena je suhozidom, starim preko 150 godina. Po svojoj jugozapadnoj strani do međaša obitelji Ć i U, a suhozid je izgrađen i s njezine istočne strane do granice posjeda obitelji pok. PĐ. U naravi nekretnina predstavlja pašnjak, a ima i dijelom raslinja. Obitelj tužitelja je to koristila za ispašu stoke i sječu drva za ogrjev. Tužitelj ne pamti kad je izvršena dioba nekretnina na tom području između obitelji DĐ (sada PĐ) i obitelji J (prednici sadašnje obitelji U). U svakom slučaju predmetna nekretnina u toj diobi pripala je tužiteljevoj obitelji sve do današnjih dana. Stoga je tužitelji vlasništvo opisane nekretnine stekao dosjelošću a u vrijeme dosjedanja treba uračunati mirni posjed njegove obitelji. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 16. svibnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužba za ispravak predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na kat. čest. [katastarska čestica] bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama, ističe se da ista nije podoba za upis prava vlasništva na ime tužiteljice, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Tužitelj nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, niti je dokazao slijed stjecanja prava vlasništva od svojih pravnih predaka. Nadalje, dostavlja Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982-1991., u kojem se u cijelosti nalazi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja je bila u vlasništvu Republike Hrvatske i od koje je nastala utužena predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere. Ističe se da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000. godine, dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941.g do 12. siječnja 2000. godine na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Nastavno na prethodno, dostavlja se presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj: P-1170/09 od 14. studenog 2012. kojom je utvrđeno da je Republika Hrvatska stupanjem na snagu Zakona o izmjerama zakona o šumama (NN 41/90) dana 16. listopada 1990. stekla pravo vlasništva i na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 1569946 m2, koja između ostalih odgovara i nekretnini nove izmjere oznake 6095 k. o. [katastarska općina]. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu naknade parničnog troška tužiteljici.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj: P-825/2024 od 6. lipnja 2024. sud je spojio predmete ovog suda pod poslovnim brojem P-825/2024 i P-826/2024 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke pod poslovnim brojem P- 825/2024.
4. Tužitelj u tužbi inicijalno podnesenoj u predmetu pod poslovnim brojem P-826/2024 je naveo da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kat. čest. [katastarska čestica] upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužene Republike Hrvatske za cijelo. U zakonskom roku tužitelj je uložio prigovor na upis vlasništva i isti je odbijen o čemu je taj sud održao raspravu i donio Rješenje posl. br. Z-10755/2024 (Z-22365/2020) od 5. travnja 2024. godine. Tijekom dosadašnjeg postupka tužitelj je isticao da je sporna nekretnina njegovo vlasništvo. Ograđena je sa tri strane suhozidom starim preko 150 godina. Na zemljištu je zasađeno 5-6 maslina starih također stotinjak godina. Uokolo maslina podignut je mali suhozid kao brana za odron zemljišta uslijed kiše i drugih oborina. Nekretnina je služila za pašnjak tužitelju i njegovim prednicima. Dok je bila živa tužiteljeva baka po majčinoj strani ČĐ rođ. D, sve do svoje smrti (1990. godine), koristila je nekretninu za ispašu ovaca i tovara, te je sjekla šumu za ogrjev i sl. Tužitelj posjeduje i pisanu izjavu ZĐ (rođ. 1928. godine) od 15. siječnja 2020., kojom on potvrđuje da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja i njegove obitelji koja se ranije prezivala DĐ, te obitelji ČĐ s majčine strane. Pravni osnov za stjecanje vlasništva opisane nekretnine u korist tužitelja je dosjelost. Nekretnina je u posjedu tužitelja, a prije njega i njegovih prednika majke MĐ rođ. ČĐ te njezinog oca KĐ pok. HĐ, kako je već i navedeno, preko 150 godina. Tužitelja, a prije njega ni njegove prednike nitko nikada nije smetao u mirnom posjedu navedene nekretnine. Iza smrti BĐ pok. HĐ (otac tužiteljeve majke) Općinski sud u Zadru donio je Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O- 907/71 od 3. veljače 1973. godine. Predmetna nekretnina nije ušla u ostavinu umrlog, ali se u obrazloženju navodi da su kćerke ostavitelja MĐ (majka tužitelja) i NĐ navele da ostaviteljeve nekretnine sačinjavaju i druge čestice koje nisu upisane u zemljišnim knjigama, a upravo u tu kategoriju nekretnina spada i sporna kat. čestica. Rečeni KĐ rođen je 1903. a nekretninu je još posjedovao i njegov pok. otac HĐ, tako da se zaista može govoriti da je opisana nekretnina u posjedu tužitelja i njegovih prednika još od prije 1900. – te godine.
Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
5. Tuženica u odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2024. koji je inicijalno podnesen u predmetu poslovni broj P-826/2022 se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako tužba za ispravak predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je Sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Tužitelj u tom smislu nije dostavio niti jedan dokaz, a nije dostavio niti dokaz o tome da bi stjecateljica (Republika Hrvatska) bila nepoštena. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama, ističe se da ista nije podoba za upis prava vlasništva na ime tužiteljice, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako za napomenuti je da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti jer da istu posjeduje osobno i putem svojih pravnih prednika preko 150 godina. Tužitelj nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, niti je dokazao slijed stjecanja prava vlasništva od svojih pravnih predaka. Nadalje, dostavlja Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982- 1991., u kojem se u cijelosti nalazi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja je bila u vlasništvu Republike Hrvatske i od koje je nastala utužena predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere. Ističe se da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000. godine, dakle jasno je da dosjelošću tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941.g do 12. siječnja 2000. godine na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Nastavno na prethodno dostavlja presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj: P-1170/09 od 14. studenog 2012. kojom je utvrđeno da je Republika Hrvatska stupanjem na snagu Zakona o izmjerama zakona o šumama (NN 41/90) dana 16. listopada 1990. stekla pravo vlasništva i na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 1569946 m/2, koja između ostalih odgovara i nekretnini nove izmjere oznake 6480 k. o. [katastarska općina]. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid i pročitao: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10753/2024 ( Z-22363/2020) ( list spisa 4-5), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na moru, posl.br. O-87/91 od 20. travnja 1992. ( list spisa 6-8), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. O-15/83 od 9. listopada 1987. ( list spisa 9-10), izjava ZĐ pok. PĐ ( list spisa 11, 31), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982-1991. ( list spisa 18-19, 38-39), presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-1170/09 od 14. studenog 2012. ( list spisa 20-22, 40-42), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10755/2024 (Z- 22365/2020) ( list 27-28), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl.br. O- 97/71-5 od 3. veljače 1973. ( lis spisa 29-30), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, dipl. geod. od 16. srpnja 2024.. (list spisa 53), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića, ing.građ. od 25. veljače 2025. ( list spisa 65- 79), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta u prisutnosti vještaka geodetske struke, u svojstvu svjedoka saslušani su LĐ ( list spisa 91), NĐ ( list spisa 96-97) i CĐ ( list spisa 97-98) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja.
6.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
7. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetnih nekretnina upiše tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.
9. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnine za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].
10. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnim nekretninama koji su provedeni u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to za cijelo, s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
11. Uvidom u zapisnik sastavljen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10753/2024, Z-22363/2020 ( list spisa 4-5) sastavljen povodom prigovora podnositelja TĐ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana donošenja tog rješenja.
12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru iza pok. UĐ pok. T, posl.br. O-87/91 od 20. travnja 1992. ( list spisa 6- 7) razvidno je da su pok. ostavitelja UĐ na nekretninama naslijedili: sin TĐ za 2/6 dijela, kćer RĐ za 2/6 dijela te unuka ŠĐ za 1/6 dijela. Nije razvidno da bi predmetne nekretnine činile ostavinsku masu pok. ostavitelja.
13. Uvidom u rješenje nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru iza pok. TĐN, pok. DĐ, posl.br. O-15/83 od 9. listopada 1987, ( list spisa 9- 11) razvidno da su njegovim nasljednicima na temelju oporuke proglašeni: UĐ za 2/6 dijela, nevjesta UĐ MĐ za 2/6 dijela, kćer SĐ za 1/6 dijela i unuk TĐ za 1/6 dijela. Nije razvidno da bi ostavinsku masu pok. ostavitelja činile predmetne nekretnine.
14. Uvidom u zapisnik sastavljen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10755/2024, Z-22365/2020 ( list spisa 27-28) sastavljen povodom prigovora podnositelja TĐ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana donošenja tog rješenja.
15. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl.br. O-97/71-5 od 3. veljače 1973. ( list spisa 29-30) razvidno je da su zakonskim nasljednicama pok. KĐ proglašene: supruga ČĐ, kćer MĐ i kćer NĐ, svaka za 1/3 dijela, dok nije razvidno da bi sporne nekretnine činile ostavinsku imovinu pok. ostavitelja.
16. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], u naravi obrasli pašnjaci.
16.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. na listu spisa 54 razvidno je da na skici žutom bojom označena nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 3570 m[2] , na skici sudskog očevida listu spisa 55 dio obojan žutom bojom nosi oznaku 6095 k. o. [katastarska općina] u površini od 4467 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio suhozide koji egzistiraju i omeđuju predmetne nekretnine.
17. Stalni sudski vještak Ante Vuković, ing. građ. je u svom nalazu i mišljenju (list spisa 65-79) naveo da se na aviosnimku iz 1959. vide da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ograđena suhozidom sa sjeverozapadne strane, sa jugozapadne strane ( na dan očevida dio uz makadamski put) i dijelom sa sjeveroistočne strane. Ujedno na snimci se vidi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ograđena suhozidom sa jugozapadne strane i sjeverozapadne strane, dok, ostali suhozidi zatečeni na dan očevida nisu vidljivi od raslinja. Prema svemu prikazanom, na temelju očevida i službenog zračnog snimka iz 1959. dobivenog od Državne geodetske uprave, vještak je mišljenja da su zatečeni pokazani suhozidi izgrađeni prije 1959.
18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnima, izrađenih u skladu s nalogom suda. Ujedno niti stranke nisu imale primjedbe na naprijed citirane nalaze stalnih sudskih vještaka.
19. Svjedok LĐ je u iskazu (list spisa 91) naveo da je upoznat s nekretninama koje TĐ posjeduje u [adresa], konkretno u predjelu " [adresa]. Te parcele su nazivali " [adresa]. Naveo je da u " [adresa] TĐ ima više parcela koje bi znao pokazati na terenu. To zna zato što se TĐ zajedno sa njegovom suprugom, odnosno njegovom sestrom podijelio vezano za imovinu iza njihovih roditelja pokojne MĐ i DĐ. Njegovog oca su poznavali pod ovim nadimkom,misli da se zvao TĐN. Te nekretnine koliko pamti su ograđene oduvijek duplim zidom-suhozidom, ali ne zna jesu li ograđene sa svih strana. Koliko mu je poznato TĐ je navedene nekretnine naslijedio iza svojih roditelja, ne zna je li naslijedio sa majčine ili očeve strane. Sve parcele su predstavljale pašnjak pa tako i ove koje su pripale TĐ, a na jednom je bio dijelom i maslinik, bilo je nešto i crnike. Kao dijete je poznavao pokojnoga djeda TĐN pa tako se sjeća da je tu čuvao blago, sjekao drva za ogrjev te je sjekao ("kiće") graničice za hranjenje ovaca. Još tu kao dijete je znao prolaziti pa čak i sa TĐ jer je tu njegova obitelj imala parcele i tu je gonio ovce. Marinov otac kao i djed se na isti način koristio parcelama. Lugar nikad nije zalazio na ove nekretnine jer su bile ograđene i u privatnom posjedu, a lugar je intervenirao samo onda kada se sjeklo na državnoj zemlji. Pamti da nikada unutar obitelji TĐ nije bilo spora vezano za imovinu, a niti im je itko treći osporavao pravo vlasništva.
20. Svjedokinja NĐ je u iskazu (list spisa 96-97) navela da koliko je njoj poznato TĐ na predjelu Brižine ima tri parcele, zna da su dvije veće i jedna je manja, ali da se ne može izjasniti o parcelama koje predstavljaju predmet spora te nakon što su navedenoj predočene fotografije koje prileže na listu spisa 74 i 76 te nakon što su joj predočene skice sudskog očevida, iskazala je da se ne može izjasniti jesu li to parcele opisnog naziva Brižine koje se nalaze u [adresa]. Navela je da se na svim trima parcelama koje pripadaju TĐ nalaze masline. Na poseban upit je iskazala da te parcele nisu ograđene suhozidom, već gribljama. Ove parcele da je tužitelj stekao od svoje majke koja je njezina sestra. Te dvije parcele su pripale njezinoj sestri, a onda TĐ poslije njezine smrti. Te parcele da je njezina sestra stekla od oca pok. BĐ, njih dvije da su podijelile imovinu koju su naslijedile iza pokojnog oca. Prije nego što su se podijelili, navela je da je brala masline koje se nalaze na ovim parcelama. Nikada nikoga iz šumarije nije vidjela da dolazi na ove terene. Na ovim terenima bilo je nešto crnike, planike pa su se pretežno ove nekretnine koristile za sječu drva za ogrjev, a i brala se trava za hranjenje blaga tzv. muravina. U predjelu Brižine su čuvali ovce, ovce se nisu čuvale samo u predjelu gdje su bile masline. Na poseban upit svjedokinja je iskazala da je sve parcele koje TĐ posjeduje u predjelu Brižine stekao s majčine strane, dakle sa strane njezine sestre. Njegov otac i njegova obitelj s očeve strane na tom predjelu nisu imali svoje zemlje.
21. Svjedok CĐ je u iskazu (list spisa 97-98) naveo da je jedna parcela pod nazivom Vinska Dražica, ona se nalazi južno od parcele njegove obitelji i gleda od mora prema brdu. Koliko mu je poznato TĐ je ovaj teren naslijedio od svoje majke MĐ, djevojački BĐ. Kao dijete je dolazio i to negdje do 1955./1956. kada je viđao na ovoj parceli EĐ koja je držala blago, skupljala drva za ogrjev i slično. Koliko mu je poznato EĐ je ovo stekla od svoga oca pokojnoga KĐ. Naveo je da ta parcela na dijelu koji graniči s njihovom parcelom ograđena duplim kamenim suhozidima, a sve ostalo jednoslojnim suhozidom. Od kad sebe zna taj suhozid postoji na terenu, vjerojatno ga je gradio pradjed TĐ. Druga parcela također graniči s parcelom njegove obitelji i dijeli ih samo jedan suhozid. Ova parcela se lokalno naziva Brižine. Na ovom terenu se nekad nalazio maslinik, masline je najvjerojatnije sadio još pokojni djed TĐ, odnosno pokojni KĐ. Koliko mu je poznato, TĐ je stekao ovu parcelu na isti način kao i prethodnu parcelu o kojoj je pričao, dakle stekao ju je od majčine strane od obitelji KĐ. Što zna nikada nije bilo nikakvih sporova niti za jednu niti za drugu parcelu. Nakon što su svjedoku predočene skice sudskog očevida iskazao je da parcela oznake 6480 nosi lokalni naziv "Vinska Dražica" dok druga pokazana nekretnina naziva "Brižine" bi odgovarala parceli koja na predočenoj skici sudskog očevida nosi oznaku 6095, a pokazane parcele po obliku i površini odgovaraju predmetnim parcelama. Nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva. Na poseban upit suda JĐ je bio Marinov djed s očeve strane i on na ovom predjelu nije imao svojih parcela jer je bio JĐ.
22. U stranačkom iskazu tužitelj TĐ (list spisa 98-99) je naveo da je obje predmetne parcele stekao nasljeđivanjem svojih roditelja. S tim da parcelu naziva Vinska Dražica - Brižine da je stekao nasljeđivanjem majke pokojne MĐ djevojački Lukačić, dok drugu parcelu Zavrijanje da je stekao nasljeđivanjem svoga oca OĐ. Što se tiče parcele Brižine – Vinska Dražica stekao ju je od majke, a ona od svoga oca pokojnoga KĐ. Na njoj se nalaze 3-4 masline, nešto stabala crnike i planike i nešto borova u zadnje vrijeme. Ova parcela se pretežno koristila za sječu drva za ogrjev, a dijelom za ispašu, ovdje se gulila i trava tzv. muravina kao hrana za ovce. Što se tiče ove druge parcele "Zavrijanje" nju su koristili na isti način, samo na njoj nije bilo maslina. Ova parcela je oduvijek u posjedu njegove obitelji koja se ranije prezivala DĐ. Naveo je da se podijelio sa sestrom i nije bilo spora vezano za ove parcele među njima. Na pitanje tko je zadnji iz obitelji držao blago na ovim parcelama navodi da od obitelji KĐ to je bila baka pokojna ČĐ majka poslije nešto malo, a od OĐ držao je on još držao kao dijete.
23. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno ne proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnim nekretninama.
24. Odredbom članka 14. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
25. Prema prijelaznoj odredbi članka 388. stavka 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom stavaka 3. ovog članka propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavaka 2. ovog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.
26. U ocjeni činjenične osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored okolnosti da je stjecatelj imao samostalan posjed stvari, uz sposobnost subjekta na stjecanje prava vlasništva, od odlučnog su značaja i okolnost da je posjed neke osobe nad nekretninom trajao zakonom određeno vrijeme te da taj posjed ima određenu kvalitetu koja se traži za dosjelost.
27. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZVDSP ( čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („ Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992. i 77/1992., dalje u tekstu: ZOVO) koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika ( paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala do 1. rujna 1980., kao dana stupanja na snagu ZOVO, na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( „ Službeni list“ broj: 86/1946.) odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/1991.).
28. U skladu s odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
29. U konkretnom slučaju, iz činjeničnih navoda tužbe, kao i navoda iznijetih tijekom postupka, proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji da je utužene nekretnine stekao dosjelošću i to dugogodišnjim posjedovanjem nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osobno i putem svojih pravnih prednika pok. oca UĐ, zatim djeda pok. TĐN te ranije pradjeda DĐ, dok nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću osobno i putem svojih pravnih prednika pok. majke MĐ te njezinog oca pok. KĐ.
30. U konkretnom slučaju, s obzirom da je se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva na temelju zakona ( dosjelošću), potrebno je utvrditi tijek vremena potreban za dosjelost odnosno jesu li se pravni prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetnih nekretnina. Prvenstveno je za istaknuti da iz dostavljenih rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi da bi utužene nekretnine činile ostavinsku imovinu pravnih prednika tužitelja, pa tako niti pok. AĐ, pok. T ( oca tužitelja), niti iza pok. TĐN pok. P ( djeda tužitelja) te konačno utužene nekretnine nisu činile ostavinsku imovinu iza pok. KĐ ( djeda tužitelja s majčine strane). Ovdje se ukazuje da tužitelj u tužbi navodi da je utužena kat. čest. [katastarska čestica] nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica], međutim za isto ne dostavlja sudu nikakv dokaz ( npr. uvjerenje o uspoređenju, zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na utužene nekretnine) kraj nesporne činjenice da je uslijed postupka preoblikovanja i obnove zemljišne knjige došlo do izmjene oznake katastarske čestice.
30.1. Nadalje, na okolnost posjedovanja utuženih nekretina od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika saslušani su svi predloženi svjedoci i to: LĐ, NĐ te CĐ. Naime, svjedok LĐ navodi da tužitelj posjeduje nekretnine u [adresa], konkretno u predjelu „ Brižine“ na kojima da je viđao djeda tužitelja pok. TĐN koji je držao blago, sjekao drva za ogrijev te „ kiće“ grančice za hranjenje ovaca, poslije tužiteljev otac na jednak način, a to da mu je sve poznato jer je još kao dijete prolazio goneći ovce te da je na tom predjelu njegova obitelj imala nekretnine. Nadalje, svjedokinja NĐ ( teta tužitelja) je iskazala da joj je poznato da tužitelj u predjelu „ Brižine“ posjeduje tri parcele, izričito navodeći da je tužitelj sve parcele u predjelu Brižine stekao s majčine strane ( ujedno njezine sestre s kojom se podijelila) jer da tužiteljev otac i njegova obitelj s očeve strane nemaju svoje zemlje u ovom predjelu. Konačno, svjedok CĐ u iskazu je naveo da utužena nekretnina naziva Brižine graniči s nekretninom njegove obitelji, da ju je tužitelj stekao s majčine strane odnosno da ju je posjedovao još djed tužitelja pok. KĐ koji je nekad sadio maslinike, dok da je drugu utuženu nekretninu naziva Vinska Dražica za koju je ujedno naveo da graniči s parcelom njegove obitelji s koje strane da je ograđena duplim kamenim suhozidom, tužitelj da je stekao nasljeđivanjem majke pok. MĐ, djevojački KĐ koja je na istoj držala ovce, sjekla drva za ogrijev, a ona da ju je stekla od svog oca pok. KĐ.
30.2. Analizom iskaza saslušanih svjedoka, a cijeneći i sve ostale izvedene dokaze tijekom postupka, ovaj sud je stava da tužitelj u skladu s odredbom članka 221. a ZPP- a nije dokazao valjani pravni temelj, kao niti valjani pravni slijed posjedovanja utuženih nekretnina od tužitelja pa do pravnih prednika i to u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do djeda UĐ odnosno pradjeda TĐN, a u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do djeda tužitelja pok. KĐ. Naime, tužitelj tijekom postupka, osim saslušanja svjedoka, nije predložio i druge dokaze, prvenstveno materijalne dokaze iz kojih bi se moglo sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj posredstom pravnih prednika posjedovao predmetne nekretnine na prednje opisani način. Kao što je to prednje obrazloženo, u postupku su saslušani troje svjedoka koji u pogledu posjedovanja spornih nekretnina nisu iskazivali na suglasan način. Pa tako svjedok LĐ je iskazao da je na utuženim nekretninama još kao dijete viđao tužiteljevog djeda s očeve strane pok. TĐN, dok s druge strane svjedokinja NĐ je izričito iskazala da tuželjev otac odnosno tužiteljeva obitelj s očeve strane u predjelu Brižine nije posjedovala nekretnine, dok konačno svjedok CĐ je iskazivao u bitnom da je obje utužene nekretnine posjedovao još pok. KĐ, djed tužitelja s majčine strane, izričito navodeći da JĐ ( djed tužitelja s očeve strane) na ovom predjelu nije imao svojih parcela jer je bio JĐ. Slijedom toga, u nedostatku drugih dokaza, sud ne nalazi nedvojbeno dokazanim prvenstveno pravni slijed posjedovanja utuženih nekretnina od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika.
31. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži neosnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
32. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tužitelj je u obvezi tuženici naknaditi troškove postupka jer je tuženica u cijelosti uspjela u sporu.
32.1. Tuženici je u fazi postupka prije spajanja predmeta priznat trošak sastava odgovora na tužbu u predmetu pod posl.br. P- 825/2024 -100 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 200,00 EUR te sastav odgovora na tužbu u predmetu pod posl.br. P-826/2024 u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 200,00 EUR. Nadalje, nakon spajanja postupka tuženici je priznat trošak zastupanja na ročištu od 29. rujna 2025. -100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 200,00 EUR. Dakle, tuženici je priznat ukupa parnični trošak u iznosu od 600,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (10. listopada 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
33. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 11. studenog 2025.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužiteljici po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru,
- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel.