1

Poslovni broj: Gž R-110/2023-2

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: Gž R-110/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R JE Š E N J E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić-Ivanović kao izvjestitelja i člana vijeća i Branimira Miljevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. L., OIB…, iz Z., zastupane po punomoćniku M. S., odvj. iz Z., protiv I-tuženika H. K. D. N., OIB…, Z., Strano sjedište: S., B., i II-tuženika N. F. d.o.o., OIB…, Z., zastupani po punomoćnici T. Š. K., odvjetnici iz O. H. i Š. K. iz Z., radi utvrđenja,, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14783/2021-22 od 23.veljače 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 5.listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14783/2021-22 od 23.veljače  2023. u točki I izreke presude, točki II izreke presude u pogledu dosuđenog parničnog troška (osim zakonskih zateznih kamata), te u rješenje o privremenoj mjeri.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.                                     

 

 

 

r i j e š i o j e

 

I Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i ukida se presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14783/2021-22 od 23.veljače  2023. u dijelu točke II izreke presude u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka tekuće od 23.2.2023. do isplate.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom i rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14783/2021-22 od 23.veljače  2023. odlučeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se, da radni odnos između tužiteljice S. M. L. iz Z., i II-tuženika N. F. d.o.o., Z., nije prestao navršenjem 65 godina života i 15 godina staža osiguranja tužiteljice, te se nalaže II-tuženiku, da tužiteljicu vrati na rad, i priznaju sva prava iz radnog odnosa u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici S. M. L., da I-tuženiku udruzi H. N., i II-tuženiku N. F. d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 547,25 € / 4.123,26 kn s zateznim kamatama tekućim od 23.02.2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana, i

riješio je

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere, kao neosnovan."

 

2.Pravodobno izjavljenom žalbom tužiteljica podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.ZPP-a i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da je sud ispravno zaključio da ne postoji faktična samostalnost II-tuženika u pogledu poslovne politike osnivača, tj. I-tuženika. Naslovni sud ovu činjenicu nije na pravilan način doveo u vezu sa postupanjem direktora II-tuženika prema tužiteljici. Tužiteljica smatra da neovisno o dogovoru sa I-tuženikom njezin radni odnos nije prestao. Tužiteljica je dana 22.5.2021. navršila 65 godina života i stekla uvjete za mirovinu, međutim tužiteljica je i nakon navedenog datuma nastavila raditi sve do 14.lipnja 2021. Odjava prestanka osiguranja tužiteljice je predana 26.svibnja 2021. Te je datum prestanka svojstva osiguranika naznačen 23.5.2021. a ne 22.5.2021. kada je tužiteljica navršila 65 godina života pa je jasno da u konkretnom slučaju radni odnos nije prestao navršenjem 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža osiguranja, obzirom da je tužiteljica nakon navršenih 65 godina života nastavila raditi kod II tuženika. Naslovni sud nije pravilno cijenio dokazanu tvrdnju da je tužiteljica sa predsjednikom I tuženika N. Č. u vrijeme dok je tužiteljica još bila direktor II-tuženika postigla dogovor o njezinom radnom odnosu do 31.12.2021. kod II-tuženika, smatrajući pogrešno da taj dogovor nije pravno valjan i obvezujući jer nije dogovoren sa ostalim članovima uprave u pravnom relevantnom broju uzimajući u obzir da prema Statutu I tuženika Središnja uprava ima 15 članova. Statut I tuženika ne ukazuje na pojedine odredbe koje bi bile uporište za takav stav. Tužiteljica smatra da su u pogledu zasnivanja prava i obveza u ime i za račun I–tuženika H. k. d. N. (koji je čl. 1. Statuta i normiran kao Društvo) mjerodavne odredbe čl. 34.38. i 46. Statuta. Čl.46.st.1. Statuta propisano je da društvo zastupa i predstavlja Predsjednik Društva, a čl. 34.Statuta propisano je da skupština bira Predsjednika Društva, koji je ujedno i predsjednik Središnje uprave. Čl.38.st.1. i 46.st.2. Statuta propisane su ovlasti Središnje uprave (čl.36.) odnosno Predsjednika Društva (čl. 46.st.2. ) te nema nikakvih odredbi vezanih uz zapošljavanje odnosno uređivanje ravnopravnog statusa već zaposlenih osoba u Društvu ili pravnim osobama kojima je Društvo tj. I–tuženik osnivač. Takvih odredbi nema niti u čl. 30.Statuta kojima su utvrđene ovlasti skupštine društva, a niti u čl. 51. gdje su utvrđene ovlasti nadzornog odbora društva.

 

2.1.Nadalje, tužiteljica u žalbi navodi da je u čl. 46.st.2. Statuta propisano da Predsjednik donosi odluke u ime društva ako nisu u nadležnosti drugih tijela Društva iz čega slijedi da N. Č. kao P. S. uprave I-tuženika i Predsjednik Društva tj. I- tuženika jedina ovlaštena osoba sa kojom je tužiteljica mogla dogovoriti i urediti svoj radno pravni status, a što je učinjeno kako po kazivanju tužiteljice tako i po kazivanju predsjednika I tuženika N. Č.. Dogovor koji je tužiteljica postigla sa N. Č. kao predsjednikom I tuženika i predsjednikom Središnje uprave I tuženika je valjani i pravno obvezujući dogovor o nastavku radnog odnosa tužiteljice kod II tuženika u smislu čl. 112.st.1.točka 4. Zakona o radu. Smatra da za implementaciju dogovora između tužiteljice i I tuženika nije bila potrebna suglasnost ostalih članova Središnje uprave ili većina njezinih članova, kako to pogrešno zaključuje sud već je bilo potrebno da II tuženik politiku odnosno volju osnivača provede na način kako je dogovoreno sa I tuženikom. Što se tiče privremene mjere pobijana odluka ne sadrži nikakve razloga, a odluka o troškovima parničnog postupka nije osnovana jer sud nije mogao priznati tuženima zatezne kamate od presuđenja do isplate obzirom da tuženi isto nisu zahtijevali u troškovniku. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu usvoji i pobijanu presudu preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz obvezu tuženika da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava ove žalbe.

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i rješenje u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, osim u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata u pogledu kojih je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

5.1. U razlozima presude i rješenja prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli preispitati, niti su u bilo čemu nerazumljivi ili ima proturječja između izreke i razloga presude i rješenja.

 

6.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da radni odnos između nje i II tuženika nije prestao navršenjem 65 godina života i 15 godina staža osiguranja tužiteljice, te nalog II tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i da joj se priznaju sva prava iz radnog odnosa te prijedlog za određivanje privremene mjere vraćanja tužiteljice na rad i posao koji je obavljala prije nego što joj je prestao radni odnos odjavom od 26.5.2021.

 

7.Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica S. M. L. do 14. siječnja 2021. bila član Uprave-direktorica trgovačkog društva N. F. d.o.o. iz Z.,.

- da je središnja uprava H. K. D. N., ovdje I-tuženika, u svojstvu osnivača N. F. d.o.o. iz Z., ovdje II-tuženika, na prvoj elektroničkoj sjednici održanoj 14. siječnja 2022. donijela Odluku o razrješenju S. M. L. s mjesta člana Uprave-direktorice trgovačkog društva N. F. d.o.o. iz Z., s danom donošenja odluke, te da je istom odlukom S. M. L. raspoređena na radno mjesto zaposlenice u trgovačkom društvu N. F. d.o.o.

- da su na 10. sjednici S. H. N. održanoj 30. siječnja 2021. u T. potvrđene Odluke donesene na I. elektroničkoj sjednici S. H. N. 14.01.2021. odnosno Odluka o razrješenju člana uprave-direktorice N. F. d.o.o., i raspoređivanju na mjesto zaposlenika, i odluka o imenovanju člana Uprave-v.d. direktora N. F. d.o.o. G. Š..

- da je tužiteljica S. M. L. od 14.01.2021 do 22. svibnja 2021. nastavila raditi u trgovačkom društvu N. F. d.o.o. iz Z..

- da je II-tuženik N. F. ponudio S. M. L. 18.05.2021. sklapanje Ugovora o radu na određeno vrijeme do 31.12.2021. radi obavljanja poslova administrativni referent.

-da je Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 18.05.2021. tužiteljici ponuđena plaća u mjesečnom bruto iznosu od 10.453,05 kn.

- da tužiteljica S. M. L. nije prihvatila odnosno, da nije potpisala Ugovor o radu na određeno vrijeme od 18.05.2021.

 

7.1. Tužiteljica tvrdi, da je postojao usmeni dogovor između tužiteljice, i predsjednika središnje uprave I-tuženika, da tužiteljica nastavi raditi kod II-tuženika, nakon razrješenja s pozicije direktorice II-tuženika tj. od 14.01.2021., pa do 22.05.2021. godine (s kojim datumom tužiteljica navršava 65 godina života, i stječe uvjete za odlazak u mirovinu), te, da će u tom razdoblju tužiteljica primati mjesečnu plaću u istoj visini u kojoj je njezina plaća bila za vrijeme dok je bila na funkciji direktorice II-tuženika, a, da će nakon 22.05.2021. do 31.12.2021. tužiteljica sklopiti s II-tuženikom N. F. d.o.o. Ugovor o radu na određeno vrijeme temeljem kojeg Ugovora će ostvarivati istu plaću koju je ostvarivala kod II-tuženika, u razdoblju u kojem je bila direktorica, a od 01.01.2022. do 30.06.2022., da će temeljem Ugovora o djelu, raditi, ali s plaćom u visini od pola plaće direktorice, radi potrebnog angažiranja u O. kući u G., a nakon 30.06.2022., nadalje, da će raditi po potrebi ukoliko bude potrebno voditi projekte koji bi se realizirali u O. kući u G..

Tuženici osporavaju navode tužiteljice, te navode, da tužiteljica nije postigla sporazum o naprijed navedenom sa cijelom središnjom upravom I-tuženika koji je osnivač II-tuženika, već samo s predsjednikom središnje uprave N. Č., te, da vezano za njezin radno-pravni status kod II-tuženika odluke donosi II-tuženik, i na odluke II-tuženika I-tuženik ne može utjecati, i ne utječe.

 

7.2.Temeljem provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje spornim pitanje  postoji li usmeni, ili pisani ugovor između tužiteljice i poslodavca na temelju kojeg bi tužiteljica stekla pravo nastaviti s radom kod tuženika, i nakon što je navršila 65 godina života, i 15 godina staža osiguranja. Iz provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno, da između tužiteljice, i poslodavca II-tuženika H. N. d.o.o. ne postoji pisani Ugovor na temelju kojeg bi tužiteljica stekla pravo nastaviti s radom kod tuženika i nakon što je 22.05.2021. navršila 65 godina života i 15 godina staža osiguranja. Utvrđeno je, da tužiteljica Ugovor o radu na određeno vrijeme koji joj je 18.05.2021. ponudio direktor II-tuženika N. F. d.o.o. G. Š. za razdoblje od 23.05.2021. do 31.12.2021. nije prihvatila iz razloga što se nije slagala s iznosom plaće koji je bio naveden u tom ugovoru, a koju je tužiteljica trebala ostvarivati u navedenom razdoblju. Što se tiče pitanja postoji li usmeni ugovor između tužiteljice i poslodavca II-tuženika N. F. d.o.o., utvrđeno je, da on ne postoji.

 

7.3.S obzirom, da je I-tuženik jedini osnivač II-tuženika, sporno je pitanje da li je nadležno tijelo I-tuženika H. N., a to je S. uprava postigla bilo pismeni bilo usmeni sporazum o radno pravnom statusu tužiteljice S. M. L. nakon što ona 22.05.2021. stekne uvjete za mirovinu. Iz zapisnika koji su naprijed navedeni, a koji su vođeni povodom sjednica Središnje uprave u razdoblju od siječnja do lipnja 2021. proizlazi, da Središnja uprava H. N. nikada nije donijela pisanu odluku odnosno zaključak o postupanju prema S. M. L. nakon što ista stekne uvjete za mirovinu navršetkom 65 godina života (22.05.2021.). Iz zapisnika je vidljivo, da je predsjednik Središnje uprave sam predlagao, da se radno pravni status tužiteljice nakon što stekne uvjete za mirovinu riješi na način kako tužiteljica tvrdi, da se trebao riješiti u konkretnom slučaju, ali, da nikad o tome nije provedeno glasanje, a kad je u lipnju 2021. provedeno glasanje, ali o drugačijim odnosno izmijenjenim prijedlozima, to je Središnja uprava odbacila.

 

7.4.Prvostupanjski sud temeljem provedenog dokaznog postupka zaključuje da pisanog sporazuma odnosno odluke o nastavku radnog odnosa tužiteljice kod II-tuženika nakon što navrši 65 godina života, i stekne uvjete za mirovinu, u sadržaju kako to tvrdi tužiteljica nema, odnosno Središnja uprava nije o tome nikada donijela pisanu odluku, što prihvaća kao ispravan zaključak i ovaj drugostupanjski sud. Navedeno proizlazi i iz zapisnika s prve elektronske sjednice središnje uprave H. od 14.01.2021. godine, da je ovo što tvrdi tužiteljica u tužbi, a vezano za nastavak njezinog radnog odnosa nakon što stekne uvjete za mirovinu bio dogovor samo između nje i predsjednika I-tuženika H., a ne i ostalih članova Središnje uprave koje je tijelo koje o tome donosi odluku, po odgovarajućoj proceduri, i s određenim brojem glasova (propisuje Statut), pa s obzirom, da ostali članovi Središnje uprave H. nisu postigli suglasnost između sebe o prijedlogu predsjednika N. Č. od 14.01.2021., vidljivo je, da niti usmenog sporazuma nije bilo. Radilo se samo o dogovoru između predsjednika Središnje uprave, i tužiteljice, ali ne i ostalih članova središnje uprave u propisanoj većini (Statut). Osim toga, uvidom u Statut udruge H. kulturnog društva napredak u čl. 38.st.1.točka 21. propisano je da središnja uprava postavlja i otpušta namještenike Društva, a u članku 40. je propisano da može odlučivati ako je sjednici nazočno najmanje osam njezinih članova, a odluke su punovažne ako za njih glasuje više od polovice nazočnih.

 

7.5.Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda koji sud smatra, da nije postojao niti usmeni, niti pisani ugovor između radnice i poslodavca, o nastavku radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nakon 22.05.2021., onog sadržaja za koji tužiteljica navodi, da je dogovoren sa predsjednikom Središnje uprave H. N.. Kako tužiteljica nije dokazala postojanje pravno valjanog i obvezujućeg dogovora o nastavku njezina radna odnosa kod II-tuženika, pa je njezin tužbeni zahtjev pravilno odbijen u cijelosti. Iz istog razloga odbijen je i prijedlog za određivanje privremene mjere, pa činjenica da sud nije posebno obrazlagao zakonske članke i svoju odluku ne ukazuje na pravilnost i zakonitost same odluke. Troškovi parničnog postupka pravilno su obračunati sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22).

 

8.Zbog navedenog žalba tužitelja nije osnovana, zbog čega je sud istu odbio i potvrdio točku I izreke presude, točku II u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka i izreku rješenja u pogledu odluke o predloženoj privremenoj mjeri, u skladu sa odredbom čl. 368.st.1. ZPP-a.

9. Što se tiče žalbenog razloga da sud nije mogao priznati tužiteljici zatezne kamate od presuđenja do isplate s obzirom da tužiteljica isto nije zahtijevala u troškovniku sud smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo s obzirom na činjenicu da je odredbom čl. 151. st.3. ZPP-a propisano da o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, zbog  čega je sud u tom tijelu točke II ukinuo dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos troškova tekuće od presuđenja do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 380.st.1.točka 3. ZPP-a.

 

10. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan sukladno odredbi čl. 154.st.2.ZPP-a i čl. 166.st.1. ZPP-a.

 

U Požegi, 5.listopada 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                Branka Ribičić,v.r.