REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-573/2024-17

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar, Stjepana Radića 64, Vukovar, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba OG, radi izdavanja odobrenja za nabavu oružja, 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko- srijemske, Policijske postaje Vukovar, KLASA: NK-UP/I-213-02/24-06/161, URBROJ: 511-15-07-24-1 od 4. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije, te sud utvrđuje da tuženik nije povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-213-02/24-06/161, URBROJ: 511-15-07-24-1 od 4. ožujka 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavu oružja – kratko vatreno oružje, iz razloga osobne sigurnosti, radi držanja i nošenja.

2. U tužbi tužitelj, u bitnome, ističe da ispunjava opće i posebne uvjete za izdavanje odobrenja za nabavu odnosno držanje i nošenje oružja, prema članku 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18., 42/20. i 114/22., dalje: ZNPOG), te da je kao razlog bilo dovoljno da obrazloži činjenicu postojanja razloga osobne sigurnosti, jer je kao dugogodišnji policijski službenik (koji uskoro planira ići u mirovinu) imao u obavljanju posla kontakta sa počiniteljima kaznenih djela. Smatra da djelatnica tuženika nije dala pravilnu uputu prilikom podnošenja zahtjeva, jer iz sadržaja ZNPOG ne proizlazi da bi podnositelj morao iscrpno obrazlagati razloge ugroze osobne sigurnosti. Također smatra da je ispunjen razlog iz članka 11. stavka 2. toč. 1. ZNPOG odnosno postojanje opravdanog razloga za izdavanje odobrenja. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan iznoseći historijat odlučivanja u povodu podnesenog zahtjeva tužitelja kao i sadržaj osporavanog rješenja. Ističe da nadležno povjerenstvo za davanje mišljenja o postojanju opravdanog razloga za nabavu oružja (Policijske uprave vukovarsko - srijemske) u svrhu osobne sigurnosti, donosi diskrecijsku ocjenu o mjeri ugroženosti osobne sigurnosti podnositelja zahtjeva, pri čemu razlog koji je naznačio tužitelj (skoriji odlazak u mirovinu kao policijski službenik) sam po sebi ne predstavlja opravdan razlog. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4.1. Tužitelj je 5. srpnja 2024. dostavio očitovanje na odgovor na tužbu u kojemu je ponovio tužbene navode te istaknuo da je kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova zaposlen od 1. srpnja 1982., te je zadužio službeno oružje nakon dovršenog pripravničkog staža. Ističe da je prilikom podnošenja predmetnog zahtjeva naglasio da je policijski službenik, te da je nazočna djelatnica MUP-a izjavila da primjenom članka 18. stavak 1. ZNPOG-a ispunjava uvjete za izdavanje odobrenja. Iznosi osobne razloge zbog kojih smatra da postoji opravdan razlog za nabavu oružja i držanje (nošenje) istog koji su vezani uz obavljanje policijske službe. Smatra da je na odluku povjerenstva utjecala činjenica da je po nacionalnosti D, te da mu je voditeljica upravnih poslova EG, nakon donošenja osporavanog rješenja, rekla da je razlog odbijanja što određena osoba (iz povjerenstva) “ima nešto protiv” tužitelja.

4.2. Kako se predmetni navod tužitelja može smatrati zahtjevom zahtjev za zaštitu od diskriminacije (po osnovi nacionalnosti) u smislu članka 17. stavka 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12.), sud je dopisom poslovni broj Us I-573/2024-8 od 11. rujna 2024. zatražio od tuženika dostavu dokaza iz kojeg bi proizlazilo da nije bilo diskriminacije po nacionalnoj osnovi u odnosu na tužitelja u ovoj upravnoj stvari (sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci poslovni broj: U-III-3273/2014 od 13. srpnja 2016.).

4.3. Naime, primjenom odredbe članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, te u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

5.1. Tuženik je 13. studenog 2024. dostavio očitovanje u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije u kojemu je naveo da policijski službenik ima službeno oružje za držanje i nošenje dok je u radnom odnosu, a kada policijski službenik odlazi u mirovinu Ministarstvo unutarnjih poslova (više) ne dodjeljuje na poklon oružje policijskim službenicima kako ne bi bili u privilegiranom položaju (prijašnja praksa) prema ostalim građanima, te se i u odnosu na bivše policijske službenike utvrđuju zakonski uvjeti potrebni za nabavu i posjedovanje oružja. Ističe da je Povjerenstvo u svom radu objektivno i nepristrano, a nakon iskazanog pojedinačnog mišljenja članova donosi se skupno mišljenje povjerenstva, pri čemu se ocjenjuju opravdani razlozi, te stoga nacionalnost podnositelja (ili vjeroispovijest) nije kriterij odlučivanja. Ističe da Povjerenstvo daje mišljenje na temelju činjenica i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenice i okolnosti utvrđene tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja, sukladno članku 12. stavku 2. ZNPOG-a, prema načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku - “Narodne novine” broj 47/09 i 110/21 - dalje: ZUP). Poziva se na praksu odbijenog zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavu oružja za držanje i nošenje radi osobne sigurnosti u rješenju Policijske postaje Vukovar, KLASA: NK UP/I-213-01/23-03/37824, URBROJ: 511-15-07-23-5 od 31. kolovoza 2023., gdje je povjerenstvo (također) dalo mišljenje kako predmetni podnositelj zahtjeva (pravosudni policajac) ne ispunjava zakonski uvjet, odnosno nema opravdani razlog za nabavu oružja za osobnu sigurnost radi držanja i nošenja (a navedeni podnositelj zahtjeva nije pripadnik srpske nacionalne manjine).

5.2. Stoga smatra da nije povrijeđeno pravo tužitelja na jednakost pred zakonom. Predlaže da radi utvrđivanja činjeničnog stanja u pogledu okolnosti podnošenja zahtjeva i donošenja osporavanog rješenja sud izvede dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka službenica CG (bivše referentice u PP Vukovar i tajnice povjerenstva, a sada referentice zaposlene u Postaji granične policije Županja) i EG (bivše savjetnice u PP Vukovar, sada u mirovini), također i na okolnosti da u odnosu na tužitelja nije bilo diskriminacije po nacionalnoj osnovi.

6.1. Dana 21. listopada 2025. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, u skladu sa člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS).

6.2. Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda.

6.3. Na upit sutkinje tužitelj je naveo da smatra da se prema njemu nije jednako postupalo s obzirom na to da je protiv njega bio vođen kazneni postupak u povodu sumnje u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina koji je pravomoćno dovršen 2009. oslobađajućom presudom, te da je tadašnji krim. policajac Policijske uprave Vukovar, a sadašnji načelnik ŽG, tužitelja prijavio u prekršajnom postupku radi omalovažavanja u povodu čega je prekršajni sud također donio oslobađajuću presudu. Smatra da je drugim policajcima prilikom odlaska u mirovinu omogućeno držanje i nošenje oružja.

6.4. Na upit sutkinje službena osoba tuženika navela je da je nadležno povjerenstvo u povodu zahtjeva tužitelja odlučivalo diskrecijskom odlukom pri čemu je policajcima koji bi odlazili u mirovinu doista najčešće bilo omogućeno držanje oružja ali ne i nošenje oružja.

6.5. Iz iskaza svjedokinje CG, u bitnome, proizlazi da je prilikom podnošenja zahtjeva od strane tužitelja (čega se točno ne sjeća) kao i kod drugih podnositelja zahtjeva procedura uvijek najprije utvrditi identitet podnositelja zahtjeva uvidom u osobnu iskaznicu RH, te se podnositeljima zahtjeva koji traže izdavanje odobrenja za držanje i nošenje oružja savjetuje da napišu specifično obrazloženje tj. pojasne okolnosti zbog kojih im je oružje potrebno. U daljnjem odlučivanju o zahtjevu tužitelja svjedokinja nije bila uključena te je u radu nadležnog Povjerenstva sudjelovala isključivo u svojstvu zapisničara. U odnosu na tužitelja nije se mogla prisjetiti da bi se radilo o ikakvom drugačijem postupanju, a kod podnošenja zahtjeva navodi da je eventualno dala uputu da se kao razlog navede osobna sigurnost i da nikako nije dala uputu da se takvi zahtjevi sigurno usvajaju. U odnosu na druge podnesene zahtjeve za držanje i nošenje oružja smatra da bi odobreni zahtjevi predstavljali prije iznimke nego pravilo, odnosno radilo se o specifičnim situacijama.

6.6. Svjedokinja EG, navela je da je posao voditeljice Policijske postaje Vukovar obavljala od 2012. (sada je u mirovini) te u odnosu na prigovor eventualnog nejednakog postupanja navela je da je o podnesenim zahtjevima za držanje i nošenje oružja rijetko došlo do usvajanja odnosno odobravanja istog, pri čemu nacionalnost tužitelja ne vidi kao odlučujući faktor niti je nacionalnost podnositelja ikada bila faktor već isključivo zakonski uvjeti odnosno opći i posebni uvjeti za držanje i nošenje oružja. Statistički gledano veća je vjerojatnost bila usvajanja zahtjeva (samo) za držanje oružja. Na upit tužitelja da se očituje o ishodima podnesenih zahtjeva za držanje i nošenje oružja isključivo pripadnika MUP-a, svjedokinja je navela da su eventualno kratko vatreno oružje mogli dobiti podnositelji zahtjeva po osnovi bavljenja lovom odnosno isti su mogli dobiti uz lovačko oružje i tzv. kratko vatreno oružje "za samilosni hitac" radi bavljenja lovom i samo u tu svrhu. Svjedokinja se ne sjeća da je itko od policajaca dobio odobrenje za držanje i nošenje oružja. Nadalje svjedokinja je navela da od stupanja na snagu Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj 94/18) niti jedan zahtjev policajca za držanje i nošenje oružja u svrhu osobne sigurnosti nije odobren te su pripadnici MUP-a eventualno oružje po toj osnovi mogli držati i nositi sukladno nekim ranije važećim propisima.

6.7. Na zahtjev tužitelja istome je omogućen uvid u zapisnik Povjerenstva za davanje mišljenja u povodu podnesenog zahtjeva.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja je priložena spisu, saslušanjem navedenih svjedoka kao i uvidom u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Sud je citirane iskaze obje svjedokinje ocijenio životnim, logičnim i vjerodostojnim.

8. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 6. veljače 2024. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja – kratko vatreno oružje, iz razloga osobne sigurnosti, radi držanja i nošenja, a u obrazloženju zahtjeva je (sukladno uputi službenice) naveo da zahtjev podnosi jer mu je kao policijskom službeniku Policijske granične postaje Tovarnik, oružje potrebno radi osobne sigurnosti, zbog skorog odlaska u mirovinu.

9. U postupku je utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjete iz članka 11. st. 2. toč. 3. i 4. ZNPOG-a, te je spis predmeta, sukladno članku 12. stavak 2. ZNPOG-a dostavljen nadležnom povjerenstvu radi utvrđivanja opravdanosti razloga za nabavu oružja.

10. Nakon razmatranja opravdanosti razloga, uvažavajući sve okolnosti, članovi povjerenstva najprije su dali zasebna vlastita mišljenja o ispunjavanju uvjeta a zatim i zajedničko (jednoglasno) mišljenje, o čemu je sastavljen zapisnik 18. veljače 2024., da kod tužitelja nije ispunjen uvjet opravdanosti za odobrenje zahtjeva. Valja istaknuti da se mišljenje povjerenstva donosi provođenjem testa razmjernosti, dakle specifikacijom razloga konkretnog podnositelja zahtjeva i stavljanjem istih u odnos s (legitimnim) interesom zaštite građana.

11. Nakon donošenja mišljenja povjerenstva tuženik je tužitelja upoznao sa sadržajem istoga, te mu je omogućio i izjašnjavanje u formi izjave na zapisnik, od 4. ožujka 2024., gdje je tužitelj ponovio razloge iznesene u zahtjevu.

12. Prema članku 11. stavku 1. ZNPOG-a nadležno tijelo izdat će podnositelju zahtjeva odobrenje za nabavu vatrenog oružja kategorije B radi bavljenja lovom, sportskim streljaštvom ili radi osobne sigurnosti ako ispunjava opće i posebne uvjete. Nadalje, prema stavku 2. točki 1. istog članka opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi je da je ista položila lovački ispit, ako vatreno oružje nabavlja radi bavljenja lovom ili da se aktivno bavi sportskim streljaštvom, ako vatreno oružje nabavlja radi bavljenja sportskim streljaštvom, o čemu mora priložiti odgovarajuće uvjerenje, potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz ili da ima opravdani razlog za nabavu oružja, ako oružje nabavlja radi osobne sigurnosti.

13. Prema članku 12. stavku 1. ZNPOG-a opravdani razlog za nabavu oružja radi osobne sigurnosti ima osoba koja dokaže da je njezina osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da joj za njezino osiguranje treba oružje te ako zbog naravi posla ili okolnosti u kojima ga obavlja postoji potreba za nabavom oružja, a aktivnostima i mjerama institucija sigurnosti ili drugim mjerama ne bi se mogla osigurati dostatna zaštita. Stavkom 2. istog članka određeno je da mišljenje o tome postoji li kod osobe koja je podnijela zahtjev za nabavu oružja radi osobne sigurnosti opravdani razlog za nabavu oružja daje povjerenstvo koje osniva čelnik nadležnog tijela, na temelju činjenica i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenica i okolnosti utvrđenih tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.

14. Sukladno odredbi članka 19. stavka 2. ZNPOG-a građaninu koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona nadležno tijelo izdat će odobrenje za nabavu lovačkog oružja radi držanja i nošenja te odobrenje za nabavu sportskog oružja i oružja za osobnu sigurnost radi držanja, dok je odredbom stavka 3. istog članka određeno kako iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, građaninu koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona nadležno tijelo može izdati odobrenje za nabavu oružja za osobnu sigurnost radi držanja i nošenja, o čemu nadležno tijelo odlučuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir činjenice i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenice i okolnosti utvrđene tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.

15. Sukladno načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza iz članka 9. ZUP- a službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16. Odredbom članka 20. stavka 1. ZNPOG-a određeno je da će nadležno tijelo odbiti rješenjem zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja građaninu ako ne ispunjava uvjete za nabavu oružja propisane ovim Zakonom.

17. Dakle, sukladno odredbi članka 12. stavka 2. ZNPOG-a, povjerenstvo je dalo mišljenje da tužitelj nema opravdani razlog za nabavu oružja radi osobne sigurnosti za držanje i nošenje oružja smatrajući kako isti nije dokazao da mu je osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena.

18. S time u vezi, ovaj sud napominje i kako je odredbom članka 5. stavka 2. ZUP-a propisano da u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Budući da, suprotno navodima tužitelja odluka o stupnju ugroženosti osobne sigurnosti građanina podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene prema članku 4. stavku 2. ZUP-a ograničen je na ocjenu zakonitosti takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, prema članku 4. stavak 2. ZUS-a.

19. Prema odredbama članka 12. ZNPOG-a teret dokazivanja činjenice da je sigurnost podnositelja zahtjeva ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u toj mjeri koja bi se smatrala opravdanim razlogom je na podnositelju zahtjeva (stavak 1.), a koji u konkretnom slučaju nije priložio niti jedan dokaz koji bi govorio u prilog postojanju opravdanog razloga, pri čemu je u konačnici i primjenom testa razmjernosti potrebno naglasiti da je cilj mjere tj. zadiranje tuženika u slobodu raspolaganja tužitelja oružjem legitiman (javni interes opće potrebe sigurnosti društva).

20. U odnosu na zahtjev za jednakim postupanjem, sud iz ukupnosti izvedenih dokaza zaključuje da nije osnovan navod tužitelja o arbitrarnosti tuženika prilikom odlučivanja gdje bi kao skriveni motiv arbitrarnosti u postupanju bila nacionalnost tužitelja. U tom smislu sud u potpunosti prihvaća kao pravilan izneseni stav tuženika koji govori o sustavnoj promjeni u odlučivanju o predmetnim zahtjevima od strane bivših policijskih službenika, neovisno o njihovoj nacionalnosti, započet stupanjem na snagu ZNPOG-a (dakle, počevši od 1. studenog 2018.).

21. Tužitelj nije svojim općenitim navodima, uz primjenu tereta dokazivanja po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, dokazao obilježja diskriminatornog postupanja (nejednakog postupanja) tuženika prilikom donošenja osporavanog rješenja.

22. Valja istaknuti da uvjeti iz članka 18. stavak 1. ZNPOG-a ne podrazumijevaju da policijski službenik odlaskom u mirovinu automatski zadržava pravo na držanje i nošenje oružja (koja se temelji na drugoj osnovi).

23. Uzevši u obzir navedeno, kao i sadržaj svih izvedenih dokaza, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, odnosno u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90. - 05/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori 18/97 - 1/17), te je slijedom navedenoga, primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

U Osijeku 11. studenog 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku