REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-5964/2024-5
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužiteljice ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Marasović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog RISPETTO d.o.o., Zagreb, Ulica Roberta Frangeša – Mihanovića 9, OIB: 76140555964, radi isplate, 11. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku RISPETTPO d.o.o. Zagreb, Ulica Roberta Frangeša - Mihanovića 9, da tužiteljici ZD iz [adresa], isplati iznos od 329,00 eura (tristodvadesetdeveteura) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku RISPETTPO d.o.o. Zagreb, Ulica Roberta Frangeša - Mihanovića 9, da tužiteljici ZD iz [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 63,28 euro, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 6,63 eura odbija se kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 13. studenog 2023. sklopila kupoprodajni ugovor broj 20234214 temeljem kojeg je tuženik kao prodavatelj prodao, a tužiteljica kao kupac kupila proizvod „Deka Naturale Ceramic 210x230“ za cijenu od 329,00 eura, koji je ugovor je sklopljen izvan poslovnih prostorija tuženika. Temeljem sklopljenog ugovora tužiteljica je 17. studenog 2023. izvršila uplatu kupoprodajne cijene te je istog dana predmetni proizvod i isporučen. Tužiteljica je predmetni proizvod kupila nakon održane prezentacije u kući tužiteljice od strane prodajnog savjetnika tuženika, gospođe ĆD. Tom prilikom prodajni savjetnik tuženika je proizvod opisao kao proizvod s „posebnom tehnologijom izrade i materijala koji garantiraju termo izolaciju do - 40°C, izrađen od merino vune uz punjenje sa srebrnim nitima, koji je redovno korišten od strane HGSS-a radi zagrijavanja unesrećenih prilikom spašavanja.“ Međutim, nakon kupovine bilo je očito da proizvod nema prezentirana svojstva te je pregledom etikete na samom proizvodu tužiteljica uvidjela da je proizvod napravljen gotovo potpuno od poliestera, a s čime tužiteljica nije bila upoznata prilikom prezentacije, potpisivanja ugovora, da isto ne proizlazi iz samog sadržaja ugovora niti se o istom mogla informirati pregledom web stranice tuženika, s obzirom na to da podatak o sastavu proizvoda na istoj nije vidljiv. Naime, i na samoj web stranici tuženika proizvod je oglašen sa sljedećim sastavom: „Izrađen je od materijala Z koji ima slične karakteristike kao i prirodna ovčja vuna“, dok iz etikete ušivene na samom proizvodu proizlazi sljedeći sastav - pokrivanje: 100% poliester, punjenje: 80% poliester, 20% biokeramička vlakna. Slijedom opisanih okolnosti, tužiteljica je 1. siječnja 2024. podnijela tuženiku pisani prigovor na predmetni proizvod putem elektroničke pošte. U svom odgovoru od 10. siječnja 2024. tuženik poučava tužiteljicu da se „uputi“ u proces povrata proizvoda i navodi da bi istu „najradije uputili na institucije jer u tom slučaju će se predmet riješiti za nekoliko godina.“ , te konačno, 1. veljače 2024., bez da se jasno i nedvosmisleno očitovao na okolnosti na koje tužiteljica ukazuje u svom prigovoru, tuženik otklanja prigovor tužiteljice te „odbija zahtjev za stornacijom zbog isteka zakonskog roka“.
2. Tužiteljica ističe da je potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 19/22. i 59/23., dalje: ZZP) koja je predmetni pravni posao sklopila kao fizička osoba izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Sukladno odredbama članka 60. ZZP-a prije sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija trgovca, tuženik je bio dužan tužiteljicu na jasan i razumljiv način upoznati s glavnim (osnovnim) obilježjima proizvoda. Osnovna obilježja su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu. Suprotno citiranoj zakonskoj obvezi, tuženik je propustio tužiteljicu upoznati sa sastavom konkretnog proizvoda, odnosno na jasan i razumljiv način ju upoznati s osnovnim obilježjima proizvoda. Tužiteljica se prvi put upoznala sa sastavom proizvoda tek nakon dovršene kupnje i prvog korištenja proizvoda, a kada je izvršila pregled proizvoda i na deklaraciji pročitala sastav proizvoda koji je gotovo u cijelosti poliester, a koja okolnost je tužiteljici u cijelosti bila prešućena. Štoviše, proizvod je neistinito predstavljen kao proizvod izrađen od „merino vune, podoban za korištenje na izrazito niskim temperaturama“, a takvo predstavljanje proizvoda je isključivi razlog zbog kojeg je tužiteljica donijela odluku o kupnji, koju ne bi donijela da je bila pravilno informirana o glavnim obilježjima proizvoda.
3. Odredbama članka 47. st. 1. i st. 2. ZZP-a propisano je da je trgovac dužan potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora, ZZP-a i propisa kojim se uređuju obveznopravni odnosi te da se u slučaju materijalnog nedostatka na robi na odnose potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojim se uređuju obveznopravni odnosi o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari. Odredbama čl. 401. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je da nedostatak na stvari postoji ako stvar ne odgovara kvaliteti i opisu uzorka ili modela koji je prodavatelj stavio na raspolaganje kupcu prije sklapanja ugovora. S obzirom na to da predmetni proizvod ne odgovara opisu uzorka ili modela koji je tužiteljici stavljen na raspolaganje prije sklapanja ugovora, a tuženik niti ne tvrdi suprotno u svom odgovoru na prigovor, tužiteljica drži da joj je prodan proizvod s nedostatkom za koji tuženik kao trgovac odgovara. O takvom nedostatku potrošač je obvezan obavijestiti prodavatelja u roku od 2 mjeseca od dana kad je otkrio nedostatak, a najkasnije u roku od dvije godine od dana prijelaza rizika na potrošača. S obzirom na to da je tužiteljica podnijela pisani prigovor tuženiku 1. siječnja 2024., ista je pravodobno i uredno obavijestila tuženika o nedostatku. Sukladno odredbama st. 1. čl. 410. ZOO-a, kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je: 1) zahtijevati uklanjanje nedostatka, 2) zahtijevati predaju druge stvari bez nedostatke, 3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor. Sukladno odredbama čl. 412. ZOO-a, kupac može raskinuti ugovor bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće ispuniti ugovor ni u naknadnom roku.
4. S obzirom na to da je tuženik u svom e-mailu od 10. siječnja 2024. tužiteljicu uputio „na institucije jer u tom slučaju će se predmet riješiti za nekoliko godina“, a zatim i otklonio njezin prigovor „zbog proteka roka“, očito je iz okolnosti konkretnog slučaja kako tuženik nije imao namjeru ispuniti ugovor ni u naknadnom roku te je tužiteljica putem punomoćnika raskinula predmetni ugovor 28. veljače 2024. i sukladno odredbama čl. 368. ZOO-a, zatražila povrat uplaćene cijene. Tuženik se putem punomoćnika 7. ožujka 2024. očitovao na obavijest o raskidu ugovora od 28. veljače 2024. te je odbio izvršiti povrat uplaćene cijene. Tužiteljica se na dopis tuženika od 7. ožujka 2024. očitovala putem punomoćnika 12. ožujka 2024., a na koji očitovanje nije dobila odgovor do dana podnošenja ove tužbe. Kako je ugovor među parničnim strankama raskinut, a tuženik nije izvršio povrat primljenog novca tužiteljici zajedno sa zateznim kamatama od dana primitka isplate, tužiteljica traži od suda da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 329,00 eura sa zateznim kamatama od 18. studenog 2023. do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 69,91 euro, sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
5. Tuženiku je 16. srpnja 2025. dostavljena tužba s pozivom da odgovor na tužbu dostavi u roku od 30 dana.
6. Tuženik je uz dostavu tužbe upozoren da ukoliko u određenom roku ne dostavi pismeni odgovor na tužbu da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev - presuda zbog ogluhe ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b st. 1. toč. 1. - 4. Zakona o parničnom postupku.
7. Budući da tuženik u određenom roku od 30 dana nije dostavio pismeni odgovor na tužbu, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela, te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, temeljem odredbe čl. 331.b st. 1. toč. 1. - 4. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude na temelju priznanja.
8. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1 OT), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 eura ili ukupno 63,28 eura.
U Zagrebu, 11. studenog 2025.
S u d a c:
Andrea Grahovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka pismeno županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
