1

Poslovni broj: Gž-1518/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1518/2022-3

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika A. b. d.d. Z., Z., OIB: … koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-270/2021-20 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća 5. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

              I  Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-270/2021-20 od 25. svibnja 2022. u točki II izreke u dijelu kojim je prihvaćen restitucijski zahtjev tužiteljice zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za isplatu iznosa od 249,44 kn/33,11 eur[1] s zateznom kamatom i sudi:

              "Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 249,44 kn/33,11 eur s zateznom kamatom na pojedine iznose kako slijedi:

              - na iznos od   9,18 kn/1,22 eur  počevši od 12. listopada 2005.,

- na iznos od 15,74 kn/2,09 eur počevši od 12. studenog 2005.,

- na iznos od   8,84 kn/1,17 eur počevši od 12. prosinca 2005.,

- na iznos od 15,02 kn/1,99 eur počevši od 12. siječnja 2006.,

- na iznos od 14,68 kn/1,95 eur počevši od 12. veljače 2006.,

- na iznos od   8,21 kn/1,09 eur počevši od 14. siječnja 2009.,

- na iznos od 13,96 kn/1,85 eur počevši od 17. veljače 2009.,

- na iznos od   7,82 kn/1,04 eur počevši od 18. ožujka 2009.,

- na iznos od 13,14 kn/1,74 eur počevši od 11. travnja 2009,

- na iznos od 12,75 kn/1,69 eur počevši od 13. lipnja 2009.,

- na iznos od 11,88 kn/1,58 eur počevši od 15. srpnja 2009.,

- na iznos od   6,71 kn/0,89 eur počevši od 15. kolovoza 2009.,

- na iznos od 11,06 kn/1,47 eur počevši od 12. rujna 2009.,

- na iznos od   6,18 kn/0,82 eur počevši od 13. listopada 2009.,

- na iznos od 10,19 kn/1,35 eur počevši od 13. studenog 2009.,

- na iznos od   9,80 kn/1,30 eur počevši od 12. prosinca 2009.,

- na iznos od   5,51 kn/0,73 eur počevši od 15. siječnja 2010.,

- na iznos od 8,93 kn/1,19 eur počevši od 09. veljače 2010.,

- na iznos od   4,97 kn/0,66 eur počevši od 09. ožujka 2010.,

- na iznos od   8,02 kn/1,06 eur počevši od 10. travnja 2010.,

- na iznos od   7,53 kn/1,00 eur počevši od 08. svibnja 2010.,

- na iznos od   6,62 kn/0,88 eur počevši od 11. lipnja 2010.,

- na iznos od   3,62 kn/0,48 eur počevši od 13. listopada 2009.,

- na iznos od   5,65 kn/0,75 eur počevši od 13. studenog 2009.,

- na iznos od   3,09 kn/0,41 eur počevši od 12. prosinca 2009.,

- na iznos od   4,68 kn/0,62 eur počevši od 15. siječnja 2010.,

- na iznos od  4,15 kn/0,55 eur počevši od 09. veljače 2010.,

- na iznos od   2,22 kn/0,29 eur počevši od 09. ožujka 2010.,

- na iznos od   3,19 kn/0,42 eur počevši od 10. travnja 2010.,

- na iznos od   1,64 kn/0,22 eur počevši od 08. svibnja 2010.,

- na iznos od   2,12 kn/0,28 eur počevši od 11. lipnja 2010.,

- na iznos od   1,59 kn/0,21 eur počevši od 13. listopada 2009.,

- na iznos od   0,19 kn/0,03 eur počevši od 13. studenog 2009.,

- na iznos od   0,53 kn/0,07 eur počevši od 12. prosinca 2009.,

do isplate."

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika te se ukida citirana presuda suda prvog stupnja u točki I izreke u cijelosti, točki II izreke djelomično za dosuđeni iznos od 5.573,88 kn/739,78 eur (zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli) kako slijedi:

              - za iznos od   24,99 kn/3,32 eur ,

- za iznos od   24,99 kn/3,32 eur ,

- za iznos od   24,99 kn/3,32 eur,

- za iznos od   24,99 kn/3,32 eur,

- za iznos od   24,99 kn/3,32 eur,

- za iznos od   39,55 kn/5,25 eur,

- za iznos od   39,55 kn/5,25 eur,

- za iznos od   39,55 kn/5,25 eur,

- za iznos od   30,37 kn/4,03 eur,

- za iznos od   23,81 kn/3,16 eur,

- za iznos od   30,71 kn/4,08 eur,

- za iznos od   24,53 kn/3,26 eur,

- za iznos od   24,87 kn/3,30 eur,

- za iznos od   31,34 kn/4,16 eur,

- za iznos od   25,59 kn/3,40 eur,

- za iznos od   31,73 kn/4,21 eur,

- za iznos od   26,41 kn/3,51 eur,

- za iznos od   26,80 kn/3,56 eur,

- za iznos od   42,74 kn/5,67 eur,

- za iznos od   27,67 kn/3,67 eur,

- za iznos od   32,84 kn/4,36 eur.,

- za iznos od   28,49 kn/3,78 eur,

- za iznos od   77,37 kn/10,27 eur,

- za iznos od   73,36 kn/9,74 eur,

- za iznos od 105,75 kn/13,64 eur,

- za iznos od 141,19 kn/18,74 eur,

- za iznos od 137,76 kn/18,28 eur,

- za iznos od 141,72 kn/18,81 eur,

- za iznos od 138,67 kn/18,40 eur,

- za iznos od 201,73 kn/26,77 eur,

- za iznos od 210,85 kn/27,98 eur,

- za iznos od 202,64 kn/26,89 eur,

- za iznos od 205,64 kn/27,29 eur,

- za iznos od 203,61 kn/27,02 eur,

- za iznos od 249,46 kn/33,11 eur,

- za iznos od 247,87 kn/32,90 eur,

- za iznos od 335,40 kn/44,52 eur,

- za iznos od 337,33 kn/44,77 eur,

- za iznos od 276,36 kn/36,68 eur,

- za iznos od 277,91 kn/36,88 eur,

- za iznos od 277,43 kn/36,82 eur,

- za iznos od 277,96 kn/36,89 eur,

- za iznos od 279,36 kn/37,08 eur,

- za iznos od 523,02 kn/69,42 eur,

 

s zateznom kamatom te u odluci o naknadi parničnog troška u točki IV izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II   Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o kreditu od 11. ožujka 2005. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora i pravnog slijednika S. b. d.d. O. i H. A.-A.-B. d.d. Z. u čl. 2., čl. 3. st. 1. toč. 2., čl. 3. st. 1. toč. 5. i čl. 4. st. 1. u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude.

2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 5.823,32 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 23. st. 1. i 2. istog ugovora o kreditu kao i dio zahtjeva za isplatu iznosa od 169,93 kn kao neosnovan.

4. Točkom IV izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.587,50 kn s zateznom kamatom, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen.

5. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja u pobijanom-dosuđujućem dijelu potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u sadržaju pobliže navedenom u točki I izreke pobijane, te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 5.823,32 kn.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik u žalbi ukazuje, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te je presudu moguće ispitati.

11. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na zahtjev iz točke I izreke pobijane presude za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to u ovoj fazi postupka odredbe o valutnoj klauzuli, zatim u odnosu na restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to odredbe o valutnoj klauzuli za ukupan iznos od 5.573,88 kn zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost u primjeni materijalnog prava u odnosu na taj dio presuđenja, dok su, osnovani žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za ukupan iznos od 249,44 kn s zateznom kamatom, budući da tuženik osnovano ističe da je u odnosu na taj dio zahtjeva nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja.

12. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je između tužiteljice i prednika tuženika S. b. d.d. O. koja je pripojena H. A.-A.-B. d.d. Z. 11. ožujka 2005. sklopljen ugovor o namjenskom kreditu bez depozita kojim je prednik tuženika odobrio tužiteljici kredit u protuvrijednosti iznosa od 13.600,00 CHF na vrijeme od sedam godina, u 84 mjesečna anuiteta, kao i da je tužiteljica u cijelosti otplatila predmetni kredit.

13. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza zaključio da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane pravnog prednika tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj kao i da je pravni prednik tuženika više puta mijenjao ugovornu kamatnu stopu, a takva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora prema stajalištu prvostupanjskog suda je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga pozivom na odredbe čl. 81. st. 2., 3. i 4., čl. 87. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 - dalje ZZP) utvrđujući da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača prvostupanjski sud zauzima stajalište da su navedene ugovorne odredbe nepoštene. Također je stajališta da je pozivom na odredbu čl. 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora okončanog pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., o direktnom učinku te presude i to za utvrđenje da je pravni prednik tuženika koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pa je stoga otklonio kao neosnovane prigovore tuženika kojima osporava ništetnost spornih ugovornih odredbi zbog čega je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje njegovog djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu.

14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna tužba podnesena 8. rujna 2021., da u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli tužiteljičino potraživanje zastarijeva u roku od pet godina s time da zauzima stajalište da je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, 13. lipnja 2014. prekinut tijek zastare te da je zastarijevanje počelo iznova teći u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) pa je stoga prigovor zastare ocijenio kao neosnovan.

15. Tuženik u žalbi, između ostalih žalbenih prigovora, ustraje kod prigovora zastare tužiteljičinog potraživanja. Ovi žalbeni navodi tuženika su djelomično osnovani i to u odnosu na potraživanje tužiteljice (restitucijski zahtjev) zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., od kada je zastara počela iznova teći, te je u odnosu na ovo potraživanje nastupila zastara 13. lipnja 2019., s obzirom da je tužba podnesena 8. rujna 2021.

              16. Iz pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da visina potraživanja tužiteljice zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 249,44 kn/33,11 eur, sukladno izračunu vještaka knjigovodstvene struke iz tablice broj 2. stupca 11 (list 334.-336. spisa), i pojedinačnim iznosima potraživanja.

              17. Stoga je, ne ulazeći u ocjenu osnovanosti ostalih žalbenih prigovora tuženika u odnosu na ovaj dio restitucijskog zahtjeva jer osnovanost prigovora zastare ima za posljedicu neosnovanost tog dijela zahtjeva, trebalo je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu u točki II izreke za navedeni novčani iznos preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kako je to i odlučeno u izreci ove presude.

              18. Žalbeni navodi tuženika o osnovanosti prigovora zastare u odnosu na potraživanje tužiteljice (restitucijski zahtjev) zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nisu osnovani, jer je citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., slijedom čega do podnošenja tužbe zastarni rok od pet godina nije protekao (istekao je 14. lipnja 2023.), a žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

              19. Žalbeni navodi tuženika da je izreka presuda proturječna stanju spisa jer da Ugovor o kreditu nije sklopio tuženik kako je to navedeno u izreci presude već njegov prednik S. b. d.d. O. nisu osnovani, jer u situaciji kada nije sporno a što i sam tuženik navodi u žalbi da je S. b. d.d. O. kao kreditor iz predmetnog ugovora o kreditu pripojena H. A.-A.-B. d.d. Z. u odnosu na koju je donesena presuda u kolektivnom sporu "Potrošač, a koja je pak isto pravna prednica tuženika to nominacija ugovorne strane iz ugovora o kreditu ne čini izreku presude nerazumljivom, odnosno, tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

              20. Tuženik u žalbi ističe da je već u odgovoru na tužbu, zatim na pripremnom ročištu te tijekom postupka ustrajao kod dokaznog prijedloga za saslušanje zaposlenika banke H. P. na okolnost sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te smatra da je odbijanjem tog dokaznog prijedloga sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a i na taj način onemogućio raspravljanje u postupku.

              21. Nije u pravu tuženik kada ističe da je ovime sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već bi se radilo o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

              22. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešno postupio kada je odbio navedeni dokazni prijedlog tuženika jer imajući u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/5458/21 od 30. lipnja 2022. treba reći da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja pri čemu je Ustavni sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502.c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

              23. S druge strane prema stajalištu ovog suda saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećim zakonodavnim propisima nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope.

              24. Prema tome, zbog odbijanja dokaznog prijedloga tuženika za saslušanje njegovog zaposlenika na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o kreditu činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je, pobijanu presudu u preostalom dijelu (točka I izreke u cijelosti, djelomično u točki II na isplatu iznosa od 5.573,88 kn/739,78 eur, za koji dio nije nastupila zastara potraživanja), trebalo ukinuti. Sud će u ponovnom postupku provesti dokaz saslušanjem tuženikovog zaposlenika, te iskaz tog svjedoka ocijeniti zajedno sa svim ostalim izvedenim dokazima u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a te će zaključiti jesu li ugovorne strane o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovarale i jesu li one ništetne nakon čega će imajući u vidu citirane odredbe ZZP, odredbu čl. 502.c ZPP-a o učincima  presude donesene u kolektivnom sporu, kao i odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine a koje sve odredbe dolaze u primjenu, ponovno dati ocjenu o ništetnosti spornih ugovornih odredbi iz predmetnog ugovora o kreditu i posljedično tome o dijelu restitucijskog zahtjeva tužiteljice zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

              25. Isto tako prvostupanjski sud će donoseći novu zakonitu odluku, odlučiti i o naknadi troškova cijelog postupka, pritom imajući u vidu da je o navedenom dijelu restitucijskog zahtjeva tužiteljice na isplatu iznosa od 249,44 kn pravomoćno odlučeno na način da je isti odbijen, dok je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

              26. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a dok se rješenje temelji na odredbi čl. 370. ZPP-a.

              27. Prvostupanjska presuda u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 5. listopada 2023.

             

                 Predsjednica vijeća

                      Dubravka Butković Brljačić, v.r.