Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-574/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stipi Vuletić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Porsche lesing d.o.o., OIB: 90275854576 iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Plertikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama parničnih stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1202/2023-23 od 19. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1202/2023-23 od 19. lipnja 2024. u pobijanom dijelu u točkama I., II., III., V., VI., VII. i VIII. izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1202/2023-23 od 19. lipnja 2024. u točki IV. izreke na način da se nalaže tuženiku Porsche leasing d.o.o. Velimira Škorpika br. 21, Zagreb, OIB: 90275854576 s osnova nepoštene odredbe o promjenama kamatnih stopa jednostranim odlukama tuženika isplatiti tužitelju HS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 724,63 EUR (sedamsto dvadeset četiri eura i šezdeset tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 6,01 EUR od 12.09.2006. godine,

na iznos od 5,97 EUR od 31.10.2006. godine,

na iznos od 5,87 EUR od 30.11.2006. godine,

na iznos od 5,82 EUR od 28.12.2006. godine,

na iznos od 12,26 EUR od 17.01.2007. godine,

na iznos od 12,13 EUR od 15.02.2007. godine,

na iznos od 12,01 EUR od 07.04.2007. godine,

na iznos od 11,88 EUR od 08.05.2007. godine,

na iznos od 11,52 EUR od 07.06.2007. godine,

na iznos od 11,41 EUR od 07.07.2007. godine,

na iznos od 17,32 EUR od 03.08.2007. godine,

na iznos od 17,24 EUR od 11.09.2007. godine,

na iznos od 17,15 EUR od 23.10.2007. godine,

na iznos od 16,71 EUR od 06.11.2007. godine,

na iznos od 16,56 EUR od 01.12.2007. godine,

na iznos od 16,55 EUR od 14.12.2007. godine,

na iznos od 16,48 EUR od 10.01.2008. godine,

na iznos od 16,35 EUR od 12.02.2008. godine,

na iznos od 16,60 EUR od 11.03.2008. godine,

na iznos od 16,38 EUR od 10.04.2008. godine,

na iznos od 15,68 EUR od 14.05.2008. godine,

na iznos od 15,66 EUR od 12.06.2008. godine,

na iznos od 15,38 EUR od 31.07.2008. godine,

na iznos od 14,95 EUR od 22.08.2008. godine,

na iznos od 14,79 EUR od 25.09.2008. godine,

na iznos od 14,94 EUR od 24.10.2008. godine,

na iznos od 15,49 EUR od 09.12.2008. godine,

na iznos od 14,99 EUR od 13.12.2008. godine,

na iznos od 15,51 EUR od 13.01.2009. godine,

na iznos od 15,45 EUR od 11.02.2009. godine,

na iznos od 15,28 EUR od 07.04.2009. godine,

na iznos od 14,82 EUR od 07.05.2009. godine,

na iznos od 14,45 EUR od 13.05.2009. godine,

na iznos od 14,01 EUR od 02.07.2009. godine,

na iznos od 13,60 EUR od 05.08.2009. godine,

na iznos od 13,58 EUR od 08.09.2009. godine,

na iznos od 13,46 EUR od 15.10.2009. godine,

na iznos od 13,10 EUR od 07.11.2009. godine,

na iznos od 12,81 EUR od 11.11.2009. godine,

na iznos od 12,61 EUR od 08.01.2010. godine,

na iznos od 12,94 EUR od 02.02.2010. godine,

na iznos od 12,75 EUR od 26.02.2010. godine,

na iznos od 12,43 EUR od 03.04.2010. godine,

na iznos od 12,49 EUR od 08.05.2010. godine,

na iznos od 11,98 EUR od 02.06.2010. godine,

na iznos od 11,79 EUR od 02.07.2010. godine,

na iznos od 12,00 EUR od 03.08.2010. godine,

na iznos od 11,44 EUR od 04.09.2010. godine,

na iznos od 11,67 EUR od 06.10.2010. godine,

na iznos od 11,02 EUR od 05.11.2010. godine,

na iznos od 10,43 EUR od 04.12.2010. godine,

na iznos od 10,62 EUR od 08.01.2011. godine,

na iznos od 10,72 EUR od 03.02.2011. godine,

na iznos od 9,93 EUR od 04.03.2011. godine,

na iznos od 9,64 EUR od 19.03.2011. godine,

pa sve do isplate i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržanim u točkama IX. i X. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1202/2023-23 od 19. lipnja 2024.

II. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki IX. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1202/2023-23 od 19. lipnja 2024. na način da se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.042,20 eura (dvije tisuće četrdeset dva eura i dvadeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 19. lipnja 2024. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 465,10 eura (četrsto šezdeset pet eura i deset centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 11. studenog 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF, promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe o snošenju troškova zaključenja ugovora i plaćanju naknade za prijevremeni raskid ugovora (točka I., III., V. i VII. izreke) te je tuženiku naloženo da s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 1.629,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate (točka II. izreke), s osnova ništetne odredbe o troškovima sklapanja ugovora iznos od 483,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 01. listopada 2006. pa do i8splate (točka VI. izreke) a s osnova ništetne odredbe o isplati naknade u slučaju prijevremenog prestanka ugovora iznos od 112,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. ožujka 2011. pa do isplate (točka VIII. izreke).

Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 724,63 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime preplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (točka VII. izreke), tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.120,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka IX. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti (točka X. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (točka I., II., III., V., VI., VII., VIII. izreke) te u dijelu parničnih troškova (točka IX. i X. izreke) iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno izreka presude proturječi njezinim razlozima dok su navedeni razlozi nejasni i proturječni sa sadržajem isparav i zapisnika u spisu.

2.2. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da je riječ o potrošačkom ugovoru već samo o ugovoru o kreditu kakav je i naslov ugovora a tužitelj uopće nije dokazao status potrošača osim paušalnog navoda da je osobni automobil koristio u privatne svrhe.

2.3. Namjena kredita je financiranje kupovine vozila a vozilo pri tome može kupiti bilo tko a ne samo potrošač.

Čak kad bi se i prihvatila tvrdnja tužitelja da je uistinu potrošač tuženik ukazuje na standard dužne pažnje i informiranosti prosječnog potrošača u pogledu kretanja tečaja CHF i promjene kamatne stope s tim što tužitelj nipošto ne može biti potrošač jer prosječni potrošač prije potpisivanja pročita ugovor te zahtjeva pojašnjavanje eventualno njemu nejasnih odredbi.

2.4. Tužitelj u svome iskazu navodi da se o odredbama ugovora o kreditu nije pregovaralo što samo potvrđuje činjenicu da pregovarati nije niti pokušavao niti je za to bio zainteresiran.

2.5. Tuženik nadalje navodi da u zaključci prvostupanjskog suda u pogledu vezanosti za utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF (dalje u tekstu kolektivni spor) u cijelosti neosnovani, nelogični i proturječni jer tuženik nije banka niti je bio stranka u predmetnom postupku.

2.6. Stoga osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, promjenjivoj kamatnoj stopi te troškovima sklapanja i prijevremenog raskida ugovora kao i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti zastare u pogledu preplate kredita zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli te tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi.

2.7. Posljedično svemu gore navedenom tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Tužitelj je također uložio pravodobnu žalbu protiv odbijajućeg dijela presude (točka VII. izreke) i protiv odluke o troškovima parničnog postupka (točka IX. izreke) iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.

4.1. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare za dio tražbine koji se odnosi na isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

4.2. Naime prvostupanjski sud se pravilno poziva na pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Međutim izvodi pogrešan zaključak u pogledu prekida i ponovnog početka tijeka zastarnog roka za ovaj dio tražbine kada ga povezuje sa pravomoćnošću presuda o ništetnosti valutne klauzule vezane za CHF i promjenjive kamatne stope u kolektivnom sporu.

4.3. Naime tijekom postupka među strankama je bilo nesporno da tuženik nije bio stranka u kolektivnom sporu tako da niti pravna utvrđenja iz toga postupka nisu primjenjiva u ovome predmetu.

4.4. Slijedom gore navedenog osporava i odluku o troškovima parničnog postupka obzirom da bi tužitelju pravilnom primjenom odredbe članka 154. ZPP-a trebali biti dosuđeni u cijelosti zatraženi troškovi.

5. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

6.Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra dijelom osnovanim tako da se presuda može ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu vezanog uz CHF u pogledu valutne klauzule, promjenjive kamatne stope, naknade za obradu kredita, naknade za prijevremeni raskid ugovora o kreditu kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita.

Među strankama je sporno da li tužitelj ima status potrošača, da li je u konkretnom predmetu prvostupanjski sud vezan za utvrđenja sudova u kolektivnom sporu te istaknuti prigovor zastare.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su parnične stranke 13. rujna 2006. sklopile ugovor o kreditu za kupovinu osobnog vozila prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 26.080,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju RBA banke d.d. Zagreb na dan plaćanja uz ugovorenu kamatnu stopu od 7% godišnje i mjesečni anuitet od 391,39 CHF; da je tužitelj sukladno članku 3. Ugovora isplatio troškove sklapanja ugovora u iznosu od 759,62 CHF; da je ugovor u cijelosti prijevremeno otplaćen te da je tužitelj sukladno odredbama ugovora platio naknadu za prijevremeni raskid u visini od 2% iznosa kredita odnosno 112,48 eura kao i to da je tijekom otplate kredita došlo do povećanje tečaja CHF u odnosu na kunu kao i početno ugovorene kamatne stope.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 81., članka 82., članka 84. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07. – dalje u tekstu ZPP/03.) nadalje na odredbe članka 269., članka 270. stavak 1., članka 272., članka 323. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi, troškovima obrade kredita i naknade za prijevremeni raskid ugovora te obvezuje tuženika na plaćanje preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, troškovima sklapanja ugovora i naknade za prijevremeni raskid ugovora i dijelom odbija tužbeni zahtjev zbog istaknutog prigovora zastare u pogledu iznosa preplate zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanog za ništetnost navedenih ugovornih odredbi i tužiteljevo svojstvo potrošača.

10.2. Naime kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud iz iskaza tužitelja kao i drugih provedenih dokaza jasnim proizlazi tužiteljevo svojstvo potrošača. Tužitelj je sklopio predmetni ugovor radi kupovine osobnog automobila koji je koristio u privatne svrhe.

Prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 1. ZZP/03. potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz sadržaja zapisnika s ročišta od 20. travnja 2024. na kojem je tužitelj dao svoj iskaz proizlazi da je po zanimanju policijski službenik dakle ne bavi se nikakvom poduzetničkom djelatnošću tako da su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženika da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru samo iz razloga što isti nije upravo tako i naslovljen.

Suprotno žalbenim navodima u prvostupanjskom postupku je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja jasno utvrđeno da se u konkretnom slučaju rad o potrošačkom ugovoru.

10.3. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

Prema odredbi članka 81. stavak 1., 2. i 4. ZZP/03. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o unaprijed formuliranom standardom ugovoru trgovca.

Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

Žalbena tvrdnja tuženika kojim osporava zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi u bitnom se odnosi na tvrdnju da tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije pristupio s pažnjom prosječnog potrošača odnosno da uopće nije bio zainteresiran za pregovaranje o navedenim odredbama.

10.4. Ovaj sud napominje da je tuženik kao trgovac bio dužan upoznati tužitelja sa navedenim ugovornim odredbama na način da ga upozori na pravne i socijalne posljedice sklapanja ugovora imajući u vidu tečaj CHF, objasniti mu parametre promjene kamatne stope, strukturu i svrhu troškova sklapanja ugovora i plaćanja naknade za prijevremeni raskid a sve u svrhu omogućavanja tužitelju da kao potrošač donese informiranu odluku za sklapanje ugovora.

Predmetne ugovorne odredbe su nesumnjivo prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača slijedom čega su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne u cijelosti.

10.5. Također je ništetna ugovorna odreda u pogledu naknade za prijevremeni raskid ugovora.

Kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud ugovorna odredba o plaćanju naknade o 2% od iznosa glavnice nije jasna odnosno nije određeno navedeno na što se ti troškovi odnose pri čemu je nelogično da visina ove naknade ovisi o visini iznosa kredita.

Kako se o ovoj ugovornoj odredbi također nije pregovaralo ista je ništetna u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03 (o tome i zaključak broj 8. sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova sa predsjednikom Građanskog odjela VSRH od 05. studenog 2020. broj Su IV-308/2020.).

10.6. U pogledu troškova sklapanja ugovora o kreditu također je među strankama nesporno da se radi o odredbi standardiziranog i unaprijed formuliranog ugovora a prema članku 3.2. Ugovora tužitelj kao korisnik kredita ovlašćuje tuženika da mu isplati iznos kredita umanjen za troškove zaključenja ugovora.

Po ocijeni i ovoga suda radi se o nejasnoj odredbi ugovora odnosno nije jasno u čemu se sastoje navedeni troškovi a ukoliko se isti odnose na troškove tuženika koje je imao prilikom sklapanja ugovora (plaće djelatnika i ostali troškovi) tada proizlazi da je tuženik svoje troškove poslovanja prenio na teret tužitelja što zasigurno narušava pravičnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača (o tome i sudska praksa Suda EU u spojenim predmetima C-84/2019., C-222/2019., C- 252/2019.).

Naime bez obzira na visinu iznosa koje je tužitelj platio na ime troškova sklapanja ugovora o kreditu znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka proizlazi već iz same činjenice da se tužitelju nameće plaćanje naknade odnosno dodatne obveze koja uopće nije specificirana.

10.7. Prvostupanjski sud je djelom pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare.

Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da u pogledu preplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prekid i ponovni tijek zastarnog roka veže za podnošenje tužbe odnosno pravomoćnost presuda u kolektivom sporu.

10.8. Kako to pravilno navodi tužitelj u žalbi pitanje zastare u ovome predmetu se ne može vezati za pravomoćnost presuda u kolektivnom sporu već zbog same činjenice da tuženik nije bio stranka u tome postupku odnosno zbog granica pravomoćnosti presuda u kolektivnom sporu.

Stoga je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare i u tome dijelu trebao primijeniti pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora odnosno pojedinih njegovih odredbi.

10.9. Slijedom navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava neosnovan je prigovor zastare i u pogledu zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

11. Stoga je ovaj sud sukladno odredbi članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a uvažio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke na način da je tuženik obvezan da tužitelju isplati i preplaćeni iznos kredita zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

11.1. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom ovaj sud je sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačio i odluku o troškovima parničnog postupka temeljem odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. navedenog zakona.

11.2. O troškovima parničnog postupka je odlučeno temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155 stavka 1. ZPP-a imajući vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT).

Tužitelju zastupanom po odvjetniku su priznati troškovi sastava tužbe, sastava 4 podneska po tbr 81. OT, 1 podneska po tbr 8.3. OT, zastupanja na 2 ročišta po tbr 9.1. OT, PDV, troškovi vještačenja i troškovi sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 2.042,20 eura.

Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom ovi troškovi su mu dosuđeni u cijelosti.

11.3. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u žalbenom postupku dosuđeni su mu troškovi u iznosu od 465,10 eura po tbr 10.1. OT u koji su uključeni troškovi sudske pristojbe na žalbu.

11.4. Kako je žalba tuženika u cijelosti odbijena kao neosnovana odbijen je i njegov zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Vukovar, 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić