1

 

Poslovni broj Gž R-147/2023-4

 

 

 

Poslovni broj Gž R-147/2023-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz Z., OIB:……, zastupanog po punomoćniku G. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. 101 d.o.o. iz Z., OIB:….., radi prestanka radnog odnosa i isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 14 Pr-1712/2022-105 od 14. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 14 Pr-1712/2022-105 od 14. ožujka 2023. potvrđuje u točki II. izreke i točki IV. izreke u odnosu na odbiće zahtjeva tužitelja za isplatu bruto plaća za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. svibnja 2020.

 

              Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u točki I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje 11. siječnja 2011. kao dan prestanka radnog odnosa, točki IV. izreke u odnosu na odbiće zahtjeva tužitelja za isplatu bruto plaća za razdoblje od 1. ožujka 2011. do 31. prosinca 2014. i točki VI. izreke, i sudi:

 

              Utvrđuje se 1. siječnja 2015. kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

 

              Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime bruto plaća  za razdoblje od 1. ožujka 2011. do 31. prosinca 2014. isplati ukupan iznos od 31.352,81 eur[1]/236.227,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim iznosima, i to na iznos od:

 

 

 

 

-373,48 EUR / 2.814,00 kn od 15. travnja 2011.  do isplate

-373,48 EUR / 2.814,00 kn od 15. svibnja 2011.  do isplate

-530,89 EUR / 4.000,00 kn od 15. lipnja 2011.  do isplate

-663,61 EUR / 5.000,00 kn od 15. srpnja 2011.  do isplate

-663,61 EUR / 5.000,00 kn od 15. kolovoza 2011.  do isplate

-464,53 EUR / 3.500,00 kn od 15. rujna 2011.  do isplate

-464,53 EUR / 3.500,00 kn od 15. listopada 2011.  do isplate

-464,53 EUR / 3.500,00 kn od 15. studenoga 2011.  do isplate

-895,88 EUR / 6.750,00 kn od 15. prosinca 2011.  do isplate

-895,88 EUR / 6.750,00 kn od 15. siječnja 2012.  do isplate

-788,99 EUR / 5.944,67 kn od 15. veljače 2012.  do isplate

-683,08 EUR / 5.146,67 kn od 15. ožujka 2012.  do isplate

-705,20 EUR / 5.313,33 kn od 15. travnja 2012.  do isplate

-693,70 EUR / 5.226,70 kn od 15. svibnja 2012.  do isplate

-705,20 EUR / 5.313,33 kn od 15. lipnja 2012.  do isplate

-566,28 EUR / 4.266,67 kn od 15. srpnja 2012.  do isplate

-373,48 EUR / 2.814,00 kn od 15. kolovoza 2012.  do isplate

-597,25 EUR / 4.500,00 kn od 15. rujna 2012.  do isplate

-597,25 EUR / 4.500,00 kn od 15. listopada 2012.  do isplate

-597,25 EUR / 4.500,00 kn od 15. studenoga 2012.  do isplate

-597,25 EUR / 4.500,00 kn od 15. prosinca 2012.  do isplate

-597,25 EUR / 4.500,00 kn od 15. siječnja 2013.  do isplate

-597,25 EUR / 4.500,00 kn od 15. veljače 2013.  do isplate

-729,98 EUR / 5.500,00 kn od 15. ožujka 2013.  do isplate

-729,98 EUR / 5.500,00 kn od 15. travnja 2013.  do isplate

-729,98 EUR / 5.500,00 kn od 15. svibnja 2013.  do isplate

-729,98 EUR / 5.500,00 kn od 15. lipnja 2013.  do isplate

-729,98 EUR / 5.500,00 kn od 15. srpnja 2013.  do isplate

-729,98 EUR / 5.500,00 kn od 15. kolovoza 2013.  do isplate

-729,98 EUR / 5.500,00 kn od 15. rujna 2013.  do isplate

-709,98 EUR / 5.349,35 kn od 15. listopada 2013.  do isplate

-776,76 EUR / 5.852,49 kn od 15. studenoga 2013.  do isplate

-780,06 EUR / 5.877,33 kn od 15. prosinca 2013.  do isplate

-791,23 EUR / 5.961,50 kn od 15. siječnja 2014.  do isplate

-753,97 EUR / 5.680,80 kn od 15. veljače 2014.  do isplate

-775,08 EUR / 5.839,87 kn od 15. ožujka 2014.  do isplate

-775,08 EUR / 5.839,87 kn od 15. travnja 2014.  do isplate

-775,08 EUR / 5.839,87 kn od 15. svibnja 2014.  do isplate

-775,08 EUR / 5.839,87 kn od 15. lipnja 2014.  do isplate

-775,08 EUR / 5.839,87 kn od 15. srpnja 2014.  do isplate

-775,08 EUR / 5.839,87 kn od 15. kolovoza 2014.  do isplate

-775,08 EUR / 5.839,87 kn od 15. rujna 2014.  do isplate

-775,08 EUR / 5.839,87 kn od 15. listopada 2014.  do isplate

-775,08 EUR / 5.839,87 kn od 15. studenoga 2014.  do isplate

-782,69 EUR / 5.897,16 kn od 15. prosinca 2014.  do isplate

-782,69 EUR / 5.897,16 kn od 15. siječnja 2015.  do isplate

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 10.174,12 eur/76.656,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2023. do isplate i trošak žalbenog postupka u iznosu od 727,98 eur/5.484,94 kn,  dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

             

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja raskinut je ugovor o radu zaključen 28.veljače 2001. između tužitelja i tuženika, te je utvrđen 11. siječnja 2011. kao dan prestanka radnog odnosa (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja da se kao dan prestanka radnog odnosa odredi dan donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime bruto plaće iznose pobliže navedene točkom III. izreke citirane presude. Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu bruto plaća s kamatama za razdoblje od 1. ožujka 2011. do 31. svibnja 2020., pobliže navedeno točkom IV. izreke. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu  iznos od 5.224,82 eur/39.366,43 kn s kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka V. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja po punomoćniku (točka VI. izreke), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 331,80 eur/2.500,00 kn s kamatama tekućim od 14. ožujka 2023. do isplate (točka VII. izreke).

 

2. Protiv citirane presude u dijelu točke I. izreke kojom je utvrđen dan prestanka radnog odnosa 11. siječnja 2011., točke II. izreke, točke IV. i VI. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 354. st. 2. ZPP-a, na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

 

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporan je dan sudskog raskida ugovora o radu stranaka, te zahtjev tužitelja za isplatu plaće za razdoblje od 1. ožujka 2011.do 31. svibnja 2020.

 

 

 

 

7. Nije prijeporno da je u ovoj pravnoj stvari presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-223/2022-3 od 14. srpnja 2022. preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 14 Pr-3720/2018-88 od 1. prosinca 2021. u točki I., stavku prvom izreke i utvrđeno da odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 25. kolovoza 2010. kojom se otkazuje ugovor o radu zaključen 28. veljače 2001. između tužitelja i tuženika, nije dopuštena i da radni odnos tužitelju nije prestao.

 

8. Odlučujući o danu prestanka radnog odnosa tužitelja povodom zahtjeva tužitelja za sudskim raskidom predmetnog ugovora o radu, sud prvog  stupnja utvrđuje da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-466/10 od 11. siječnja 2011. nad tuženikom bio otvoren stečajni postupak, koji je zaključen 27. srpnja 2012., da je prethodno tome račun za redovno poslovanje trgovačkog društva R. 101 d.o.o. MB….. bio u neprekidnoj blokadi od 29. siječnja 2010., iz čega proizlazi da je prije otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu, tuženik bio nelikvidan, a račun u blokadi, da se plaće nisu isplaćivale, što je sve, a nakon otkaza tužitelju, dovelo do otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, te da je tek zaključenjem stečajnog postupka tuženik nastavio poslovati, ali u izmijenjenoj programskoj šemi i sa drugačijim poslovanjem. Drži da se utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu radnik vraća u stanje kao da otkaz nije ni bio donijet, što znači da ne može doći ni u povoljniji, niti u nepovoljniji položaj s ostalim radnicima, pa kako je u trenutku otvaranja stečajnog postupka, stečajni upravitelj svim preostalim radnicima otkazao ugovore o radu, zaključuje da bi ugovor o radu otkazao i tužitelju.

 

9. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud određuje sudski raskid ugovora o radu sklopljenog između stranaka s danom 11. siječnja 2011., do kojeg datuma tužitelju pripadaju neisplaćene plaće, odnosno plaće za prosinac 2010., siječanj 2011. i veljaču 2011. , jer bi tužitelj ostvario 30 dana otkaznog roka u smislu odredbe čl. 120. st. 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 129/00,123/03, 82/06,116/10, 25/12,133/12 i 45/13 - dalje SZ).

 

10. Odluku o naknadi štete zbog sudskog raskida ugovora o radu donosi pozivom na odredbu iz čl. 117. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje ZR), cijeneći da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. listopada 2001. do 11. siječnja 2011. te da tužitelj nije tvrdio da bi imao obveze uzdržavanja, iz kojih razloga predmetnu naknadu utvrđuje u visini od 7 prosječnih plaća, u iznosu od 5.224,82 eur/39.366,43 kn s kamatama.

 

11. Odluku o troškovima parničnog postupka donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 2. i  3. ZPP-a, s time da tuženika obvezuje naknaditi tužitelju trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,80 eur/2.500,00 kn.

 

12. Ovom sudu nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da bi tužitelju ugovor o radu bio otkazan otvaranjem stečajnog postupka nad tuženikom, budući da tuženik nije dokazao da bi stečajni upravitelj svim svojim radnicima otkazao ugovore o radu s danom otvaranja stečajnog postupka.

 

 

 

13. Naime, odredbom čl. 120. SZ-a propisano je da otvaranjem stečajnog postupka ugovori o radu ili službi sklopljeni s dužnikom kao poslodavcem ne prestaju (st.1.). Otvaranje stečajnog postupka je poseban opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (st.2.). Nakon otvaranja stečajnoga postupka stečajni upravitelj u ime dužnika poslodavca i radnik mogu otkazati ugovor o radu, bez obzira na dogovoreno trajanje ugovora ili dogovoreno isključenje prava na redoviti otkaz te bez obzira na zakonske ili ugovorene odredbe o zaštiti radnika. Otkazni rok iznosi mjesec dana, ako zakonom nije predviđen kraći rok. Ako otkaz izjavi stečajni upravitelj, druga strana može kao stečajni vjerovnik zahtijevati naknadu štete zbog prijevremenoga prestanka radnoga odnosa (st.3). Ako radnik smatra da otkaz njegova radnoga odnosa nije pravno valjan, može tražiti zaštitu svojih prava u skladu s odredbama Zakona o radu (st.4.). Stečajni upravitelj može, na temelju odobrenja stečajnog suca, sklopiti nove ugovore o radu na određeno vrijeme radi dovršenja započetih poslova i otklanjanja moguće štete (st.5.).

 

14. Iz navedenog je razvidno, da otvaranjem stečajnog postupka svi ugovori o radu ne prestaju automatizmom. Isto tako, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naredit će vraćanje radnika na posao. Ovo se primjenjuje i u slučaju kada je poslodavac trgovačko društvo u stečaju. Prema tome, da tužitelj nije zatražio sudski raskid ugovora o radu, to u konkretnom slučaju, kada je pravomoćno utvrđeno da je otkaz ugovora o radu nedopušten, a stečajni upravitelj nije otkazao ugovor o radu temeljem čl. 120. st. 2. SZ-a, proizlazi da se radnik i dalje nalazi u radnom odnosu i stečajni upravitelj bi ga morao vratiti na posao ako je to moguće.

 

15. Ocjena je ovoga suda da u okolnostima konkretnog slučaja, tuženik nije dokazao da tužitelja ne bi mogao vratiti na posao, a niti da bi svim radnicima otkazao ugovore o radu zbog nedostatka posla, sve tim više, kada i iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je prilikom izračuna prosječne bruto plaće koju bi tužitelj ostvarivao da je radio kod tuženika primijenjen izračun prosjeka plaće koja je vještaku dostavljena od strane tuženika, a koju su na radnom mjestu glazbenog urednika ostvarivali zaposlenici zaposleni na tom radnom mjestu, i to u prosincu 2010. S. B., R. B. K., D. L., S. Š. i N. D., 2011. S. B., R. B. K., D. L., S. Š., N. D. i S. P., 2012. S. B., R. B. K., D. L., L. K., S. V. i S. P., 2013. L. K., te 2014. L. K. i T. T., kao i da se u točki 9. Stečajnog plana u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom R. 101 d.o.o. u stečaju od 6. lipnja 2012. navodi da će stečajni upravitelj u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja o potvrdi Stečajnog plana sa zaposlenicima stečajnog dužnika koji su na dan pravomoćnosti rješenja o potvrdi Stečajnog  plana u radnom odnosu kod stečajnog dužnika sklopiti dvije vrste ugovora i to sa radnicima koji su na dan otvaranja stečajnog postupka sa dužnikom imali ugovore o radu na neodređeno vrijeme, ponovno će se sklopiti ugovori o radu na neodređeno vrijeme, te sa svim ostalim radnicima sklopit će se ugovori o radu na određeno vrijeme u trajanju od šest mjeseci.

 

 

 

 

16. Međutim, kako iz podataka spisa-podataka porezne uprave, provedenog knjigovodstvenog vještačenja, proizlazi da je tužitelj počev od 1. siječnja 2015. pa nadalje, ostvarivao naknadu od nesamostalnog rada, ocjena je ovoga suda da su se     pretpostavke za raskid predmetnog ugovora o radu ostvarile s danom 1. siječnja 2015.

 

17. Posljedično navedenom, tužitelju je valjalo dosuditi naknadu plaće za razdoblje od 1. ožujka 2011. do 31. prosinca 2014., prema prosjeku bruto plaće koju su na radnom mjestu glazbenog urednika ostvarivali zaposlenici tuženika na tom radnom mjestu i u navedenom vremenskom razdoblju, kako je to utvrđeno provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, te pobliže navedeno izrekom ove presude. Pri tome je za navesti da za 2011. od pretpostavljene bruto plaće nije oduzet iznos od 4.596,20 kn koji je isplaćen tužitelju, budući da je tužitelj priložio dokaz da se radi o iznosu isplaćenom od A. za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca za period prije otkaza i da za 2012. nije oduzet iznos od 25.836,76 kn, budući da je tužitelj dostavio dokaz da se radi o iznosu isplaćenom od stane tuženika za period prije otkaza sukladno Stečajnom planu.

 

18. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

 

19. Tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na statusni zahtjev-utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, pa mu je dosuđena potpuna jednokratna nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Tbr.7 toč.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,118/14, 37/22, 107/15 i 126/22; Tarifa) u zatraženom iznosu od 2.000,00 kn. Nadalje, do povišenja tužbenog zahtjeva podneskom zaprimljenim 9. rujna 2021. tužitelj je u cijelosti uspio (vrijednost predmeta spora 243.684,22 kn), kako po osnovi, tako i visini, pa mu je dosuđen  zatraženi trošak zastupanja na ročištima  17. rujna 2014., 16. ožujka  i 19. srpnja 2016., 8. studenoga 2018., 29. siječnja i 27. studenoga 2019. u iznosima od po 3.750,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 3. veljače 2016. i 28. travnja 2021. u iznosima od po 1.875,00 kn prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife, za sastav podnesaka od 1. srpnja 2013. i 2. travnja 2021. u iznosima od po 3.750,00 kn prema Tbr.8. toč. 1. Tarife, za sastav podnesaka od 25. travnja 2014., 19. listopada 2018., 6. lipnja 2019., 13. ožujka i 15. lipnja 2020., te 6. svibnja 2021. u iznosima od po 750,00 kn prema Tbr. 8. toč.3 Tarife, pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, te sastava žalbe od 19. rujna 2016. u iznosu od 4.687,50 kn prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife, što sa PDV-om ukupno iznosi 57.109,37 kn. Trošak za sastav podneska od 20. prosinca 2019. nije priznat, jer se ne radi o podnesku iz Tbr. 8. Tarife, već o dostavi dokaza o izvršenoj uplati predujma za vještačenje. Nije priznat ni trošak sastava podneska od 26. travnja 2021., budući da je navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti u prethodnom podnesku od 2. travnja 2021., a kojim se očitovao na nalaz i mišljenje angažiranog vještaka.

 

 

 

 

19.1. Nakon što je tužitelj podneskom od 9. rujna 2021. povisio tužbeni zahtjev na iznos od 721.478,72 kn, tužitelj je po osnovi uspio u omjeru od 100 %, a po visini u omjeru od 40 %, odnosno u omjeru od 70 %, (100 % + 40 % = 140 % : 2 = 70 %), dok je tuženik uspio u omjeru od 30 %, pa je u konačnici kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tužitelj uspio u omjeru od 40 %. Stoga je tužitelju od potpunog troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji za sastav podneska od 9. rujna 2021. iznosi 10.815,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 8. studenoga 2022. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, zastupanja na ročištima 20. listopada 2021. i 25. siječnja 2023. u iznosima od po 10.815,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te sastava žalbe od 9. prosinca 2021. u iznosu od 900,00 kn prema Tbr. 10. toč. 2. Tarife,  budući da je tužitelj uspio žalbom u odnosu na statusni dio zahtjeva, što uz PDV ukupno iznosi 42.618,75 kn, priznato 40 % od toga iznosa ili 17.047,50 kn. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn kao neophodan. Stoga je tužitelju dosuđen ukupan parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 10.174,12 eur/76.656,87 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

 

19.2. Tužitelj je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 35 % (presudu pobijao  za  iznos  od  668.776,27 kn  ( 721.478,72 kn  –  pravomoćno  dosuđenih 52.702,45 kn ), pa mu od potpunog troška za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 15.671,25 kn s PDV-om pripada 35 % od toga iznosa ili 727,98 eur/5.484,94 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

 

20. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1.i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

21. U preostalom dijelu (točka I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje da se ugovor o radu sklopljen 28. veljače 2001. raskida, te točkama III., VI. i VII. izreke), presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

 

U Rijeci, 5. listopada 2023.

 

 

 

                                                                                                                     PREDSJEDNIK VIJEĆA

                                                                                                                   

            Duško Abramović,v.r.