REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-4313/2025-5
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužiteljice AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 028-50-5722647 od 7. travnja 2011. sklopljenog između tužitelja i tuženog, koja u dijelu čl. 3. glasi: “Naknada za obradu kredita: 2.50% (dva zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”
II. Nalaže se tuženom RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69 da tužiteljici AJ iz [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 276,55 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 11. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 39,81 eura odbija se kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 028-50- 5722647 od 7. travnja 2011. prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 10.000,00 eura. Odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora tuženik je obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2.50 % od iznosa kredita. Tužiteljici je 7. travnja 2011. naplaćena ulazna naknada, odnosno naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 250,00 eura. O samoj ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tuženik tužiteljici prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03. - dalje: ZZP), odnosno odredba čl. 49. aktualnog ZZP-a („Narodne novine“ br. 41/14. i kasnije izmjene), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom. Posljedično, tužiteljica nije mogla niti utjecati na sadržaj sporne odredbe koja je u konačnici prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice. Nadalje, tuženik je tužiteljici odobrio jedan iznos kredita, a faktički joj isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ju za navedenu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužiteljici zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako joj je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita te i na taj način prouzrokovao neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača. Stoga traži od suda da donese presudu kojom će proglasiti navedenu ugovornu odredbu Ugovora o kreditu ništetnom, kako je to pobliže navedeno u izreci presude i obveže tuženika na naknadu parničnog troška u iznosu od 316,36 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženiku je 15. srpnja 2025. dostavljena tužba s pozivom da odgovor na tužbu dostavi u roku od 30 dana.
3. Tuženik je uz dostavu tužbe upozoren da ukoliko u određenom roku ne dostavi pismeni odgovor na tužbu da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev - presuda zbog ogluhe ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b st. 1. toč. 1. - 4. Zakona o parničnom postupku.
4. Budući da tuženik u određenom roku od 30 dana nije dostavio pismeni odgovor na tužbu, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, temeljem odredbe čl. 331.b st. 1. toč. 1. - 4. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude na temelju priznanja.
5. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), uvećan za PDV od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura ili ukupno 276,55 eura.
U Zagrebu, 11. studenog 2025.
S u d a c:
Andrea Grahovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka pismeno županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku