Poslovni broj: P Ob-76/2019-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, u pravnoj stvari tužitelja OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, protiv tuženika 1. ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. adriaPROPERTIES d.o.o., OIB: 62120303888, [adresa], zastupanih po punomoćniku Franji Matkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj OH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekao pravo vlasništva 1/2 dijela cijele z.č. 411 u g.t. 1. z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove Presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženika uknjiženog vlasnika trgovačko društvo "adriaPROPERTIES" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 62120303888 na ime tužitelja u odnosu na 1/2 dijela cijele z.č. 411 u g.t. 1. z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

II Nalaže se tužitelju OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženicima ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i adriaPROPERTIES d.o.o., OIB: 62120303888, [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.687,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. veljače 2019. godine navodi da su on i prvotužena bili u izvanbračnoj zajednici koja je trajala neprekidno od lipnja 2014. do kolovoza 2018. godine. U rujnu 2015. godine tužitelj, prvotužena i OHL osnovali su trgovačko društvo – drugotuženika, pri čemu je poslovni udio KH OHL isplaćen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužitelja i prvotužene. Drugotuženik je u listopadu 2015. godine zaključio predugovor za kupnju kuće u [adresa] sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema navodima tužitelja, na navedenu se kuću kao imovinu trgovačkog društva u vlasništvu stranaka ima primijeniti odredba čl. 36. st. 2. u vezi s čl. 11. Obiteljskog zakona prema kojoj su tužitelj i prvotužena suvlasnici takve imovine svaki u 1/2 dijela. Tužitelj dalje navodi da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice s prvotuženom prenio prvotuženoj svoj udio od 25% temeljenog kapitala u drugotuženiku, ali da je i nakon toga sudjelovao u razvijanju poslovnih planova društva i podmirivao troškove istoga. Tužitelj je stoga bio u uvjerenju da je navedeni ugovor o prijenosu poslovnih udjela bio samo formalne naravi, a osim toga u Ugovoru nije navedeno da se zaključenjem istoga odriče svojeg suvlasničkog dijela na kući u [adresa] koju je kupio drugotuženik. Tužitelj je stoga u kuću uložio znatna novčana sredstva. Pojedine radove, izrijekom navedene u historijatu tužbe, tužitelj da je izvodio sam, dok je druge radove financirao svojom vlastitom imovinom. Tužitelj da je u trenutku stupanja u izvanbračnu zajednicu imao na računima znatna novčana sredstva (180.000,00 CHF) koja čine njegovu vlastitu imovinu i koja je uložio u adaptaciju i opremanje predmetne kuće kupljene u roh bau stanju. S obzirom na navedeno, tužitelj potražuje isplatu uloženih novčanih ulaganja s osnova čl. 1111. , odnosno čl. 1115. i 1116. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kojim predlaže utvrditi da je stekao pravo vlasništva kuće u [adresa] sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela te se ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime. Toč. III. tužbenog zahtjeva traži utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji poslovnih udjela, a podredno poništavanje ugovora o prodaji poslovnih udjela, dok toč. IV. traži isplatu iznosa od 888.000,00 kn na ime povrata novčanih sredstava koje je tužitelj uložio u kuću u [adresa].

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu od 5. travnja 2019. godine osporili tužbeni zahtjev u cijelosti te istaknuli prigovor stvarne nenadležnosti u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti, podredno poništenja ugovora o prijenosu poslovnih udjela. U odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava suvlasništva tuženici ističu da kuća ne može predstavljati izvanbračnu stečevinu tužitelja i prvotužene jer je vlasnik iste drugotuženik, kao zasebna pravna osoba. Osim toga, sredstva kojima je kuća kupljena financirana su pozajmicama od strane društava LEXTOUR d.o.o. i Lifestyle Design d.o.o. U odnosu na ništetnost, podredno poništenje ugovora o prijenosu poslovnih udjela, tuženici ističu da je tužitelju na ime njegovog poslovnog udjela isplaćen iznos od 21.000,00 EUR, primitak kojeg iznosa je tužitelj potvrdio potpisom Sporazumnog utanačenja. Prilikom zaključenja ugovora između stranaka nije postojao nesporazum o pravnoj naravi ugovora niti o kojem bitnom sastojku. Osporavaju se navodi o novčanim sredstvima koja da je tužitelj uložio u kuću koja je predmetom postupka. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tužitelju da naknadi tuženicima prouzročeni trošak parničnog postupka.

3. Rješenjem posl. br. P Ob-76/2019 od 7. listopada 2022. godine ovaj se sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje glede toč. III. i III.a tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti, podredno poništenja ugovora o prijenosu poslovnog udjela zaključenog između tužitelja i prvotužene te je predmet u tom dijelu ustupljen Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. Dana 3. listopada 2025. godine održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari. Iako su prethodno održana dva ročišta za glavnu raspravu na kojima nisu izvođeni dokazi, nakon izmjene uređujućeg suca održano je pripremno ročište budući da u ranijem tijeku postupka nije proveden prethodni postupak i nije odlučeno o dokaznim prijedlozima.

5. Na pripremnom ročištu sud je raspravnim rješenjem razdvojio postupak u odnosu na obveznopravni tužbeni zahtjev te je odlučeno da će se postupak radi isplate voditi pod novim poslovnim brojem. Iako su postavljeni tužbeni zahtjevi u međusobnoj vezi, isti se temelje na različitoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, pri čemu se stvarnopravni tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanbračne zajednice između tužitelja i prvotužene, a obveznopravni zahtjev na izvršenim ulaganjima. Odluka o stvarnopravnom tužbenom zahtjevu prema stavu ovoga suda zapravo predstavlja pravno pitanje o kojem se može donijeti odluka temeljem stanja u spisu, dok odluka o obveznopravnom tužbenom zahtjevu ovisi o činjenicama koje tek treba utvrditi provođenjem predloženih dokaza – građevinskog vještačenja i saslušanja svjedoka na okolnost izvršenih ulaganja, a što će nedvojbeno utjecati na trajanje postupka. Imajući stoga u vidu da su predložena različita dokazna sredstva za utvrđivanje činjenica relevantnih za odluku o pojedinim tužbenim zahtjevima, sud je radi ekonomičnosti postupka u smislu čl. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) prema kojem stranke i sud moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, razdvojio postupanje po obveznopravnom tužbenom zahtjevu, a nastavio postupanje po stvarnopravnom tužbenom zahtjevu u kojem je stvar sazrela za donošenje odluke.

6. Odlučujući o prigovoru tuženika da je vrijednost predmeta spora prenisko označena jer nekretnina koja je predmetom postupka vrijedi najmanje 500.000,00 EUR, kojim navodima tužitelj nije prigovorio, sud je postupio po čl. 40. ZPP-a koji propisuje da će sud po prigovoru tuženika najkasnije na pripremnom ročištu rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Sud je prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora uzeo u obzir da je kupoprodajna cijena za kuću u roh bau stanju bila 130.000,00 EUR, a nakon izvršenih ulaganja, koja među strankama nisu sporna već je sporno tko ih je financirao, vrijednost kuće je porasla. Osim toga, predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Ugovoru o kupoprodaji opisana je kao kuća i dvor, a ukupna površina kuće i okućnice prema podacima iz Ugovora o kupoprodaji iznosi 1345 m2. S obzirom na navedeno, sud je vrijednost cijele nekretnine (kuće s okućnicom) cijenio u iznosu od najmanje 400.000,00 EUR te je vrijednost predmeta spora raspravnim rješenjem određena u iznosu od 200.000,00 EUR (kao vrijednost 1/2 dijela nekretnine).

7. Sud je na pripremnom ročištu, koje je nastavljeno u odnosu na stvarnopravni tužbeni zahtjev, prihvatio dokazni prijedlog da se izvrši uvid u dokumentaciju i fotografije priležeće spisu. Odbijen je dokazni prijedlog da se saslušaju parnične stranke i svjedoci na okolnost postojanja izvanbračne zajednice između tužitelja i prvotužene, iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku. O drugim dokaznim prijedlozima (građevinsko vještačenje, knjigovodstveno vještačenje i sl.) nije odlučivano budući su isti predloženi na okolnost dokazivanja osnova i visine podnesenog obveznopravnog tužbenog zahtjeva o kojem će sud odlučivati u razdvojenom postupku. S obzirom na takvu odluku suda, na istom je ročištu zaključen prethodni postupak te je provedena i zaključena glavna rasprava.

8. U smislu čl. 8. ZPP-a, sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim, iz razloga kako slijedi.

9. Društvenim ugovorom od 8. srpnja 2015. godine (list 18-25 spisa) tužitelj, prvotužena i OHL osnovali su trgovačko društvo adriaPROPERTIES d.o.o., pri čemu je OHL preuzela jedan poslovni udio nominalnog iznosa 10.00,00 kn, a tužitelj i prvotužena svaki po jedan poslovni udio nominalnog iznosa 5.000,00 kn.

9.1. Predugovorom o kupoprodaji nekretnine od 2. listopada 2015. godine (list 105- 108 spisa) zaključenim između ŽH kao prodavateljice i drugotuženika kao kupca, ugovorne su strane preuzele obvezu zaključiti glavni ugovor o kupoprodaji k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Glavni Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 109-113 spisa) između ŽH i drugotuženika zaključen je 22. ožujka 2016. godine. Ugovorom je izrijekom utvrđeno da drugotuženik kao kupac kupuje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja nedovršenu kuću u roh-bau fazi na adresi [adresa] i dvor, ukupne površine 1345 m2. Kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od 130.000,00 EUR.

9.2. Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela od **.**.2017. OHL i tužitelj svoje su poslovne udjele prenijeli na prvotuženu (list 211-214 spisa).

9.3. Sporazumnim utanačenjem (list 216-217 spisa) od 31. svibnja 2017. godine zaključenim između tužitelja i prvotužene ugovorne su strane utvrdile da potpisom istoga imaju namjeru riješiti sve međusobne odnose vezane uz drugotuženika, pri čemu se tužitelj obvezao istupiti iz drugotuženika, uključujući i s mjesta direktora, dok se prvotužena obvezala tužitelju isplatiti iznos od 21.000,00 EUR na ime rada i eventualno uloženih sredstava u društvo drugotuženika, kao i na ime svih prava koja bi tužitelju eventualno pripadala kao članu drugotuženika s osnova njegova poslovnog udjela kojeg je prenio prvotuženoj. Tužitelj se tako, prema čl. 2. Sporazumnog utanačenja, potpisom Sporazuma i primitkom iznosa od 21.000,00 EUR odrekao bilo kakvih daljnjih potraživanja prema tuženicima po bilo kojoj osnovi.

9.4. Dostavljeni izvadak po tekućem računu građana (list 115-123 spisa), privatne fotografije tužitelja i prvotuženika te računi za građevinski materijal i namještaj nisu od značaja za odluku o stvarnopravnom tužbenom zahtjevu, već će ih sud cijeniti prilikom odlučivanja o obveznopravnom tužbenom zahtjevu. Također, sud ni dokumentaciju koja se odnosi na godišnje financijske izvještaje, bilancu stanja, račune dobiti i gubitka, knjigovodstvene kartice, bilješke uz financijske izvještaje nije cijenio relevantnom za odluku u ovoj pravnoj stvari jer se ista odnosi na poslovanje drugotuženika koje nije od značaja za utvrđenje prava vlasništva kuće koja je predmetom postupka.

9.5. Dakle, iz isprava priležećih spisu te suglasnih navoda stranaka iz tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da je drugotuženik u svojstvu kupca 22. ožujka 2016. godine zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine iz izreke presude i da je drugotuženik zemljišnoknjižni vlasnik iste.

10. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 36. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, dalje; ObZ) prema kojoj bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te su, ako nije drukčije ugovoreno, bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine. Izvanbračna zajednica, kao životna zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ-a o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova (čl. 11. ObZ-a).

11. Međutim, iz navoda stranaka proizlazi da je nekretnina koja je predmetom postupka vlasništvo drugotuženika, odnosno trgovačkog društva, a ne prvotužene u odnosu na koju bi tužitelj mogao isticati postojanje izvanbračne zajednice i utvrđenje bračne stečevine.

12. Odredba čl. 4. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, dalje: ZTD), koji je bio na snazi u vrijeme osnivanja drugotuženika, propisuje da trgovačka društva, time i drugotuženik kao društvo s ograničenom odgovornošću, stječu svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar. Drugotuženik je upisan u sudski registar po zaključenju Društvenog ugovora, što dokazuje izvadak iz sudskog registra dostavljen uz tužbu (list 26-28 spisa). Odredba čl. 5. ZTD-a propisuje da trgovačko društvo može u pravnom prometu stjecati prava i obveze, može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari te može tužiti i biti tuženo pred državnim ili izabranim sudom i sudjelovati u drugim postupcima. Drugotuženik kao trgovačko društvo ima pravnu osobnost odvojenu od pravne osobnosti njezinih osnivača i članova, a što proizlazi i iz čl. 385. st. 2. ZTD-a prema kojem članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva, već trgovačka društva odgovaraju za svoje obveze cijelom svojom imovinom različitom od imovine članova.

13. Prava koja su stečena u ime trgovačkog društva predstavljaju nepodijeljenu imovinu osnivača isključivo ako su ta prava stečena prije upisa društva u sudski registar (preddruštvo iz čl. 6. ZTD-a), što ovdje nije slučaj jer je drugotuženik u vrijeme zaključenja Predugovora i Ugovora o kupoprodaji već bio upisan u sudski registar. Iz prednje spomenutog izvatka iz sudskog registra vidljivo je da je upis drugotuženika u glavnu knjigu sudskog registra proveden 29. srpnja 2015. godine, dok je Predugovor zaključen 2. listopada 2015., a Ugovor o kupoprodaji 22. ožujka 2016. godine.

14. Imovina trgovačkog društva pripada društvu i odvojena je od imovine njenih članova. Bračna stečevina mogu biti poslovni udjeli trgovačkog društva, ali ne i imovina trgovačkog društva. Tužitelj kao nositelj poslovnog udjela u drugotuženiku u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine nije mogao s osnova bračne stečevine steći pravo vlasništva na imovini tog društva jer imovina društva pripada društvu kao samostalnoj pravnoj osobi odvojenoj od fizičkih osoba i na njoj imatelji poslovnih udjela u društvu ne mogu steći pravo vlasništva, već imaju isključivo upravljačka prava koja pripadaju odgovarajućem poslovnom udjelu. Uostalom, kada bi nositeljima poslovnih udjela u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji pripadalo pravo vlasništva na imovini društva, to bi svoje pravo mogla isticati i OHL budući je i ona, kao i tužitelj, svoj poslovni udio prenijela na prvotuženu Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela zaključenim 31. svibnja 2017. godine, odnosno nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine.

14.1. Dakle, bračnu stečevinu mogu predstavljati samo poslovni udjeli u trgovačkom društvu, koji nisu obuhvaćeni tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari, ali ne i imovina trgovačkog društva na koju je usmjeren tužbeni zahtjev.

15. S obzirom na zaključak suda da je imovina trgovačkog društva odvojena od imovine osnivača i članova društva te da ista ne može predstavljati bračnu stečevinu osnivača društva, sud nije našao svrsishodnim provoditi dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka na okolnost postojanja izvanbračne zajednice između tužitelja i prvotužene. Eventualno utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice tužitelja i prvotužene ne bi dovelo do drugačije odluke suda radi čega je sud odbio dokazne prijedloge čijim bi se izvođenjem protivno načelu iz čl. 10. ZPP-a dodatno odugovlačio postupak.

16. Budući da sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, sud je ispitao i pretpostavke stjecanja prava vlasništva propisane čl. 114.-159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/14, 152/15 i 94/17, dalje: ZVDSP). Prema odredbi čl. 114. ZVDSP- a pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a pravo vlasništva je stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

16.1. Prema čl. 115. ZVDSP-a, na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, na način određen zakonom. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine da bi bio valjan treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku (čl. 115. st. 3. ZVDSP-a). Pravni posao je samo temelj (titulus) stjecanja prava vlasništva, dok je način (modus) stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla uknjižba prava vlasništva u zemljišnu knjigu (čl. 120. st. 1. ZVDSP-a).

16.2. Odlukom suda ili drugog tijela stječe se pravo vlasništva u slučajevima određenima zakonom i to u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke drugog suda (čl. 126. ZVDSP-a). Pravo vlasništva nasljeđivanjem stječe se u času otvaranja nasljedstva (čl. 128. ZVDSP-a), a na temelju zakona u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki (čl. 129. ZVDSP-a).

16.3. Tužitelj predmetnu nekretninu nije stekao na temelju valjanog pravnog posla, odlukom suda ni nasljeđivanjem, a nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva posjedovanjem kroz točno određeno vremensko razdoblje propisane čl. 159. ZVDSP-a.

17. U odnosu na novčana sredstva koja tužitelj ističe da je uložio u kuću u [adresa], a glede kojih je postavio obveznopravni zahtjev radi isplate, ukazuje se na odredbu čl. 156. ZVDSP-a prema kojoj se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, ili je ulagao u istu, određuju pravila obveznog prava (čl. 156. st. 2. ZVDSP-a). Tužitelj tijekom postupka nije niti tvrdio da bi među strankama postojao dogovor oko stjecanja prava vlasništva ulaganjem, a radi čega je i postavio obveznopravni zahtjev pozivom na čl. 156. st. 2. ZVDSP-a. Tužitelj stoga ne bi stjecanje prava vlasništva mogao temeljiti na izvršenim ulaganjima, već će se o istima odlučivati prema pravilima obveznog prava u razdvojenom postupku.

18. Zaključno, u postupku u kojem se traži utvrđenje prava vlasništva pasivno su legitimirani upisani zemljišnoknjižni vlasnici, shodno čemu je tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na prvotuženu valjalo odbiti već i uslijed promašene pasivne legitimacije.

19. Slijedom svega navedenog, tužbeni je zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

20.1. Troškovi koji su priznati tuženicima sastoje se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa). Kako je od podnošenja tužbe do utvrđivanja vrijednosti predmeta spora rješenjem od 3. listopada 2025. godine vrijednost predmeta spora iznosila 402.000,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 53.354,57 EUR (402.000 : 7,53450 = 53.354,57 EUR), tuženiku za radnje poduzete u tom razdoblju pripada nagrada koja se ima utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 53.354,57 EUR, dok se vrijednost predmeta spora u iznosu od 200.00,00 EUR primjenjuje samo na radnje poduzete od 3. listopada 2025. godine. To stoga što se kod promjene vrijednosti predmeta spora tijekom trajanja parnice visina troškova za svaku poduzetu radnju valja odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora u času poduzimanja te radnje.

20.2. Tuženicima za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 24. listopada 2019. i 13. rujna 2022. pripada nagrada u visini 500 bodova za pojedinu radnju (Tbr. 8.1. Tarife u vezi s Tbr. 7.1.), što prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 1.000,00 EUR po radnji, ukupno 3.000,00 EUR. Tuženicima pripada naknada za sastav žalbe od 26. listopada 2022. godine (žalba protiv rješenja o stvarnoj nenadležnosti) u visini 50% nagrade iz Tbr. 7.1. Tarife (Tbr. 10.4. Tarife), što iznosi 250 bodova, odnosno 500,00 EUR. Za pristup ročištima od 19. srpnja 2019. i 27. siječnja 2020. godine tuženicima pripada nagrada u iznosu od 1.000,00 EUR po radnji (Tbr. 9.1. Tarife), a za pristup ročištu održanom 3. listopada 2025., kada je sud utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 200.000,00 EUR, tuženicima pripada nagrada u iznosu od 3.000,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife).

20.3. Tuženicima na priznati trošak u iznosu od 8.500,00 EUR pripada pravo na uvećanje zbog zastupanja dviju stranaka (Tbr. 40.1. Tarife) u visini od 10%, što iznosi 850,00 EUR. Tuženici potražuju uvećanje za 20%, međutim prema Tbr. 40. Tarife kada odvjetnik zastupa više osoba pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%. Dakle, kada odvjetnik zastupa dvije osobe, kao u ovom slučaju, ima pravo na povišenje tarifnih stavaka za 10%, dok bi pravo na povišenje u visini 20% ostvarivao kada bi zastupao tri osobe.

20.4. Tuženicima je na trošak zastupanja u visini od 9.350,00 EUR obračunat zatraženi PDV u iznosu od 25%, što iznosi 2.337,50 EUR, ukupno 11.687,50 EUR.

20.5. Tuženicima nije priznat trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i presudu jer tuženici nisu obveznici plaćanja pristojbe na presudu, dok obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici. Osim toga, sud o trošku odlučuje samo na određen zahtjev stranke pa kako trošak pristojbi nije zatražen u točnom iznosu, sud o istom ne može ni odlučivati.

U Krku, 11. studenog 2025.

Sutkinja:

Katja Bajčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.