Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-86/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupano po pun. iz OD Praljak & Savić iz Zagreba, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. lipnja 2025.godine u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja NN, odvjetničkoj vježbenici u odvjetničkom uredu Davora Bartolca, odvjetnika iz Karlovca i zamjenika punom. tuženika Andrije Duvnjaka, odvjetnika iz OD Praljak & Savić iz Zagreba, po objavi 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.I. Ovrha koja se provodi u postupku izravne naplate kod Financijske agencije, Zagreb, temeljem zahtjeva za naplatu od dana 22. prosinca 2023. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao ovršenika, a na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br. Ovrv-745/15 javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca od 1. listopada 2015. proglašava se nedopuštenom.

I.II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb da tužitelju MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu do 218,75 eur-a, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnosi tužbu radi proglašenja nedopuštenim postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom Zagreb za naplatu tražbine po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-745/15 izdanog od strane javne bilježnice Snježane Plavetić Zrnić iz [adresa] od 1. listopada 2015., a na teret ovdje tužitelja kao ovršenika. Obrazlaže da je saznavši kako je protiv njega pokrenut postupak izravne naplate putem FINA-e, podnio dana 10. siječnja 2024. prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te je zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-34/2024-3 od 22. siječnja 2024. upućen u parnicu radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim, zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona. Naime, tužitelj smatra kako tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju navedene ovršne isprave odnosno spomenutog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić, obzirom je iz specifikacije izvršenja osnova za plaćanje od 28. prosinca 2023. vidljivo kako je osnovu za plaćanje – rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv- 745/15, tuženik podnio FINA-i na izravnu naplatu dana 10. veljače 2016., te je predmetna osnova za plaćanje isknjižena iz Očevidnika dana 11. veljače 2019. godine, temeljem odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne Novine" BR. 68/18, dalje u tekstu: ZPONS). Istim je propisano, kako navodi, da Agencija prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, i to nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika. Pri tom se tužitelj poziva na zaključak sa zajedničkog sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je održan 27. studenog 2019., broj Su-IV-245/2019-3, a u kojem je zaključeno kako nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

1.1. Slijedom toga, a imajući u vidu da je tuženik u ovom slučaju iznova podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu protiv njega - tužitelja temeljem osnove za plaćanje - rješenja o ovrsi, posl.br. Ovrv-745/15, koja osnova je već jednom izbrisana iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, odnosno budući je tu osnovu FINA-a već prestala izvršavati temeljem odredbe članka 12. ZPONS-a, tužitelj sukladno tome smatra da tuženik nije više ovlašten zahtijevati provođenje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika temeljem predmetne osnove za plaćanje, t.j. tužitelj smatra da je takav prijedlog za ovrhu nedopušten. Stoga a slijedom navedenog, tužitelj s pozivom na članak 52. OV-a podnosi ovu tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao u odbijajućem dijelu izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je u svojstvu ovrhovoditelja predao Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koji je donesen na teret tužitelja kao ovršenika od strane javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić dana 1. listopada 2015. pod poslovnim brojem Ovrv-745/15. No, smatra neosnovanim navode tužitelja da tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu putem FINA-e na temelju Rješenja o ovrsi (jer je takvo postupanje protivno članku 12. stavku 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kao i pozivanje tužitelja na zaključak broj Su-IV-245/2019-3 od dana 27. studenog 2019. sa zajedničkog sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te drži da je takvo navođenje tužitelja „rezultat pogrešnog tumačenja zakonskih odredbi, kao i Zaključka od 27. studenoga 2019. Stoga se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu tužitelja i iznosi da članak 12. stavak 1. ZPONS-a, na koji se tužitelj poziva, uopće ne normira postupanje nakon što ovršna isprava bude isknjižena već samo propisuje uvjete pod kojima će FINA ovršnu ispravu ukloniti iz redoslijeda naplate. Obrazlaže; „Nakon što su ti uvjeti nastupili FINA je predmetnu ovršnu ispravu uklonila iz redoslijeda naplate, čime je spomenuta odredba u potpunosti konzumirana. Cilj članka 12. stavka 1. ZPONS-a nije onemogućiti ovrhovoditelje u naplati duga putem FINA-e, što bi dovelo do dodatnog opterećenja sudova, već dovesti do pokretanja tijeka zastare i prisiljavanja ovrhovoditelja na aktivnost u cilju naplate duga. Ranija praksa je osiguravala ovrhovoditeljima poziciju da nakon što podnesu ovršnu ispravu na naplatu putem FINA-e više nisu morali poduzimati nikakve daljnje radnje, a tijek zastare je bio prekinut, što je bilo izrazito nepogodno za dužnike. Donošenjem spomenute odredbe osigurala se jednakost u zaštiti interesa ovrhovoditelja i ovršenika.“ U tom smislu tuženik se poziva na odluke iz sudske prakse i to; Presudu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž 564/2022, Presudu Županijskog suda u Splitu br. Gž-1074/2021 i Presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, br. P-627/2022.

2.1. Napose ističe da Zaključak od 27. studenoga 2019.godine, suprotno tvrdnjama tužitelja, nije primjenjiv u ovom slučaju budući je prisilna naplata u ovom slučaju pokrenuta izvansudski, putem FINA-e, a Zaključak od 27. studenoga 2019. uređuje vrlo uzak broj situacija koje mogu nastati u sklopu sudske ovrhe. S tim u vezi ističe postojanje „bogate sudske prakse“ te napose presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž Ovr-518/2021, u kojoj se u bitnom navodi sljedeće: „U pravu je prvostupanjski sud da bi tumačenjem navedenih odredbi na način kako to tvrdi ovršenik, vjerovnik u odnosu na kojeg je u konkretnom postupku izravne naplate obustavljeno izvršenje osnove za plaćanje, bio trajno onemogućen namiriti tražbinu na novčanim sredstvima po računima dužnika, što nije svrha navedene odredbe. Dakle, ovrhovoditelji su nakon prestanka s izvršavanjem osnova za plaćanje ostvarivali pravo pokrenuti novi postupak izravne naplate s ponovnim upisom u Očevidnik. Pri tome treba reći da je konstatacija iz obrazloženja pobijanog rješenja o tome da se citirani zaključak sa sastanka predsjednika građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosi na sudsku ovrhu, pravilan utoliko što je istim zaključkom zauzeto shvaćanje da nije dopušteno tražiti ponovni upis u Očevidnik osnova za plaćanje unutar onoga ovršnog postupka povodom kojega je prethodno osnova za plaćanje upisana te nakon toga temeljem članka 12. izbrisana iz Očevidnika osnova za plaćanje“. Isto tako je u presudi Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž Ovr-261/2020, utvrđeno sljedeće: „U odnosu na pozivanje ovršenika na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se navedeni zaključak odnosi na slučajeve kada sud u ovršnom postupku dostavlja Financijskoj agenciji na provedbu ovršnu ispravu (sudska ovrha), a ne na slučajeve kada se ovrhovoditelj izravno obraća Financijskoj agenciji podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu (izvansudska ovrha)“. Dakle, prema tuženiku je doseg i smisao Zaključka od 27. studenog 2019. u tome da u situacijama kada u sudskoj ovrsi FINA isknjiži osnovu za plaćanje iz redoslijeda za plaćanje, ovrhovoditelj ne može predložiti sudu da isto rješenje o ovrsi ponovno dostavi FINA-i, već treba predložiti drugi predmet ovrhe ili pokrenuti novi ovršni postupak. Slijedom toga i sukladno svemu navedenom, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da njemu naknadi parnični trošak.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Zahtjev za naplatu od 22.12.2023. na listu 5-8 spisa, u Potvrdu o izvršenom nalogu na listu 9 spisa, u podnesak ovrhovoditelj i tuženika u ovom predmetu, u Prijedlog za ovrhu, Izvadak iz poslovnih knjiga i i rješenje o ovrsi na listu 11-15 spisa, u Rješenje i zaključak ovog suda u predmetu br. Ovr-34/24-3 od 22.01.2024. na listu 16-20 spisa, u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv- 745/15 na listu 20-22 spisa u Potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje i Specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, u nalog o uplati sudske pristojbe, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s odlukama iz sudske prakse u privitku, podnesak tužitelja od 22.08.2024. s odlukama iz sudske prakse u privitku i podnesak tuženika od 31.01.2025. godine.

4. U predmetu ovog postupka sporno je dakle je li nedopuštena ovrha - postupak izravne naplate kojim je izvršena pljenidba i prijenos novčanih sredstava na račun tužitelja koji je pokrenut zahtjevom tuženika kao ovrhovoditelja Croatia osiguranja pred Financijskom agencijom Zagreb od 22.prosinca 2023., temeljem rješenja o ovrsi spomenute javne bilježnice donesenog na temelju vjerodostojne isprave u predmetu br. Ovrv-745/15 od 01.10.2015.

5. S jedne strane tuženik u odgovoru na tužbu osporava da bi postupak izravne naplate na temelju ovršne isprave - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kako se navodi u predmetu ovog postupka bio nedopušten, a tužitelj suprotno tome tvrdi da je predmetna ovrha nedopuštena jer je iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje već jednom izbrisana t.j. osnovu je FINA-a prestala izvršavati temeljem odredbe članka 12. ZPONS-a, pa da sada nije dopušteno opetovano analogno potraživanje izvršenja temeljem iste osnove, t.j. po mišljenju tužitelja tuženik nije više ovlašten zahtijevati provođenje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika u spornoj ovrsi.

6. Uvidom u ovršnu ispravu priloženu uz tužbu utvrđuje se da je dana 01.10.2015. javna bilježnica Snježana Plavetić-Zrnić izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u predmetu posl. br. Ovrv-745/15, te je naloženo ovršeniku t.j. tužitelju u tom predmetu, da u roku 8 dana od dostave id. rješenja namiri tražbinu ovrhovoditelja a u ovom predmetu tuženika, zajedno s odmjerenim troškovima. Ovrha je određena radi prisilne naplate tražbina ovrhovoditelja t.j. tuženika, s tim da je u id. rješenju javne bilježnice sadržano kako su nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 343,50 kn, dok „predvidivi troškovi postupka iznose 506,25 kn“. Navedena ovršna isprava izdana je na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, dakle na temelju prijedloga za ovrhu tuženika, kojim je od tužitelja potraživao da mu na temelju vjerodostojne isprave isplati ukupni iznos od 667,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene naknade od dospijeća do isplate i troškove postupka. Id. rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno dana 13.10. 2015., kako je to vidljivo u prilogu tužbe na listu 15 spisa, te je prema ostalim priloženim dokazima u spisu razvidno da je isto rješenje doneseno po prijedlogu prednika tuženika Croatie zdravstvenog osiguranja d.d., Miramarska 22, Zagreb, prvi puta bilo dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji Zagreb dana 28.09.2'015. a Financijska agencija je id. zahtjev zaprimila dana 10.02.2016., sve u cilju provođenja ovrhe, kako je doslovno sadržano u predloženom rješenju o ovrsi: „općenito na imovini ovršenika“,

-pljenidbom iznosa tražbine i troška ovog postupka za koji je određena ovrha po svim računima, a prema potrebi i oročenog iznosa za koji je određena ovrha, koji se za ovršenika vode u svim bankama prema njegovom OIB: [osobni identifikacijski broj], te prijenosom zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja koji se vodi kod Croatia banke d.d. broj [broj bankovnog računa], s pozivom na broj 116-24345111017, sve po pravomoćnosti ovog rješenja.

7. Isto je sadržano u Prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji kao dokaz prileži na listu 11-12 spisa, a koji je evidentno FINA-i dostavljen zajedno s Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanim od strane javne bilježnice Snježane Plavetić Zrnić posl. br. Ovrv-745/15 od 01.10.2015.

8. Također je evidentno da ovrhovoditelj i prednik tuženika po takvom postupanju nije mogao namiriti svoje potraživanje od tužitelju, jer je ovrhovoditelj Croatia osiguranje d.d. kao pravni slijednik ranijeg ovrhovoditelja Croatia zdravstveno osiguranje d.d., podnijelo dana 22.prosinca 2023. novi Zahtjev za naplatu na temelju iste ovršne isprave za koju je navedeno „Rješenje o ovrsi pohranjeno je u FINA-i“, list 5-8 spisa.

9. Prethodno je s danom ranije datiran podnesak ovrhovoditelja kojim se Financijska agencija izvješćuje da Croatia osiguranje d.d. „preuzima poziciju“ ranijeg ovrhovoditelja Croatie zdravstvenog osiguranja d.d., obzirom je dakle raniji ovrhovoditelj pripojen društvu Croatia osiguranju d.d. i prestao je postojati kao zasebni pravni subjekt. O tome svjedoči dokaz u vidu Podneska na listu 10 spisa.

10. Međutim, to što tužitelj predlaže utvrditi ovom presudom – da je postupak izravne naplate kod Financijske agencije, Zagreb, temeljem zahtjeva za naplatu od dana 22. prosinca 2023. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja MN, kao ovršenika, na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-745/15 javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz [adresa] od 1. listopada 2015. nedopušten, sve zbog razloga koje tužitelj navodi u tužbi, ne može se temeljem navoda u ovoj tužbi prihvatiti kao osnovano.

11. Naime, imajući u vidu razloge koje tužitelj navodi u tužbi i obrazlaže tijekom postupka, valja reći da se citirani zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27. studenog 2019. odnosi na slučajeve kada sud u ovršnom postupku dostavlja Financijskoj agenciji na provedbu ovršnu ispravu (sudska ovrha), a ne na slučajeve kada se ovrhovoditelj izravno obraća Financijskoj agenciji podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu (izvansudska ovrha). Kada pak sud u okviru ovršnog postupka dostavi Financijskoj agenciji na provedbu osnovu za plaćanje, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i isto briše iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima "Narodne novine" broj 68/18). U tom slučaju Financijska agencija ne može, na prijedlog ovrhovoditelja, isknjiženu osnovu za plaćanje ponovno upisati u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i nastaviti postupati po istoj, već ovrhovoditelj može samo radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, pa će se u tom slučaju ovrha nastaviti na novom sredstvu ili predmetu ovrhe, odnosno obustavit će se ukoliko ovrhovoditelj u određenom roku radi namirenja iste tražbine ne predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe. Na takvu situaciju se dakle odnosi citirani zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27. studenog 2019., a potonje dakle nikako ne znači da ovrhovoditelj može Financijskoj agenciji takav zahtjev za plaćanje podnijeti samo jednom, već naprotiv ovrhovoditelj može ponovno podnijeti zahtjev za izravnu naplatu u postupku izvansudske ovrhe nakon što Financijska agencija isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnovu za plaćanje temeljem čl.12. ZPONS-a.

12. Slijedom toga, tužba i tužbeni zahtjev ne mogu se prihvatiti kao osnovani, tim više što nije utvrđeno da bi ovršna isprava za izravnu naplatu na koji način bila stavljena izvan snage ili bi izgubila svoju djelotvornost, a niti je utvrđeno da je ostala bez učinka. Stoga tužbeni zahtjev tužitelja, da se postupak izravne naplate kod Financijske agencije, Zagreb, temeljem zahtjeva za naplatu od dana 22. prosinca 2023. tuženika Croatia osiguranje d.d., protiv tužitelja MN kao ovršenika, a na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv- 745/15 javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz [adresa] od 1. listopada 2015. proglasi nedopuštenom, nije prihvaćen već je odbijen kao neosnovan te je donesena odluka kao u točki I izreke ove presude.

13. Kako dakle, nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, prema uspjehu stranaka u postupku troškovi postupka dosuđeni su tuženiku. Tuženik je potraživao trošak za sastav odgovora na tužbu i podneska od 31.01.2024. te za zastupanje na ročištu od 10.06.2025. u iznosu od po 50,00 eur, dok je evidentno za zastupanje na prvom i pripremnom ročištu potraživao 50%-tni iznos naknade od 25,00 eur, sve uvećano za pripadajući PDV od 25%. Uz to je potraživao trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eur, pa je sveukupno potraživao iznos od 232,02 eur. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno njegovom potraživanju u Troškovniku predanom na završnom ročištu kao opravdan priznat zatraženi trošak kao naprijed, osim troška sudske pristojbe za presudu jer takav trošak ni ne tereti tuženika već tužitelja.

U Karlovcu 7. studenog 2025.

Sutkinja

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu..

2. Tuženiku po pun. OD Praljak & Savić iz Zagreba.