Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 27 Gž-1370/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž-1370/2022-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., OIB: ... zastupanog po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u Š. protiv tuženika I. B., OIB: ... iz Z., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2238/2021-9 od 11. srpnja 2022., na sjednici vijeća 5. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2238/2021-9 od 11. srpnja 2022.

 

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice J. Z. u Z. poslovni broj Ovrv-127/2020 od 9. prosinca 2020., kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi ukupan iznos od 17.896,46 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 11. srpnja 2022. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.  

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet ove parnice je potraživanje tužitelja po osnovu neplaćenih računa za isporučenu električnu energiju na mjernom mjestu u Ž., po ugovornom računu ... koji glasi na pok. I. B. (oca tuženika – napomena ovog suda).

 

6. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu presudu, navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice J. Z. poslovni broj Ovrv-127/2020 od 9. prosinca 2020. naloženo tuženiku kao ovršeniku platiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 17.896,46 kn na ime izdanih računa za električnu energiju koji glase na oca tuženika pok. I. B., čiji je tuženik jedini nasljednik. Tuženik kao ovršenik je protiv citiranog rješenja o ovrsi  na temelju vjerodostojne isprave izjavio prigovor u kojem je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nije niti vlasnik niti korisnik nekretnine na adresi Ž., (za koju su ispostavljeni utuženi računi), niti je naslijedio predmetnu nekretninu, te da je vlasnica predmetne nekretnine A. B., koja ju je stekla temeljem sporazuma o diobi imovine stečene u braku sklopljenim sa sada pok. I. B., te je po prigovoru rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-2238/2021-2 od 31. ožujka 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u dijelu kojim je određena ovrha te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

6.1. Polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je od 22. prosinca 2014. kao vlasnica nekretnine u zk.ul.br. 3217 i 2190 k.o. K. upisana A. B. temeljem Sporazuma o diobi imovine stečene u braku zaključenog 19. prosinca 2014. s I. B.,

- da je iz priloženih računa utvrđeno da se odnose na razdoblje od listopada 2019. do lipnja 2020.,

- da je I. B. umro 26. travnja 2017.,

 

prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 30. i čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (''Narodne novine'' broj 85/2015, 49/2020 i 104/2020, dalje: Opći uvjeti, citirane u točki 7. i 9. obrazloženja pobijane presude), zaključuje da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku jer nije niti vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine, niti bi u smislu odredbe čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013 i 33/2015, dalje: ZN) kao nasljednik bio odgovoran za dug ostavitelja (pok. I. B., koji je kod tužitelja zaveden kao krajnji kupac) jer utužena tražbina nije dug sada pok. I. B. obzirom se odnosi na razdoblje nakon njegove smrti, pri čemu ističe da je A. B. kao nova vlasnica u smislu odredbe čl. 30. Općih uvjeta u roku od 30 dana  od dana promjene vlasništva trebala obavijestiti tužitelja o toj promjeni i zatražiti sklapanje novog ugovora, a isto je mogao učiniti i raniji vlasnik I. B.. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje u tekstu: ZPP) u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice.

 

7. Tuženik u žalbi navodi da prijenos vlasništva na nekretnini na kojoj se nalazi mjerno mjesto ne oslobađa tuženika od obveze i odgovornosti da mu naknadi utuženo potraživanje jer je u smislu odredbe čl. 30. Općih uvjeta obveza prijave promjene vlasništva i podnošenja zahtjeva za raskid na krajnjem kupcu, odnosno njegovom sljedniku, pa kako je tuženik univerzalni sukcesor evidentiranog krajnjeg kupca sada pok. I. B., u obvezi je tužitelju naknaditi utuženo potraživanje, neovisno o činjenici što je u utuženom razdoblju vlasnica predmetne nekretnine bila majka tuženika A. B.

 

8. Iako tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Pogrešno tumači tužitelj da je tuženik univerzalni sukcesor sada pok. I. B. u odnosu na predmetnu nekretninu. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da predmetna nekretnina uopće nije utvrđena kao ostavinska imovina pok. I. B., jer je isti za života raspolagao njome na način da ju je temeljem Sporazuma o diobi imovine stečene u braku od 19. prosinca 2014. sklopljenog sa A. B. stekla A. B., koja je u utuženom razdoblju u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica iste, te je, stoga, u odnosu na predmetnu nekretninu upravo A. B. pravna sljednica evidentiranog krajnjeg kupca sada pok. I. B. kao singularni sukcesor. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik u utuženom razdoblju nije bio niti vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine, niti je u pogledu iste pravni sljednik pok. I. B., kraj činjenice da se utuženo potraživanja odnosi na razdoblje nastalo nakon smrti I. B., radi čega nije dug pok. I. B. koji bi bio dužan podmiriti tuženik kao nasljednik pok. I. B., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom konkretnom slučaju, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

10. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi sadržajno uopće ne iznosi posebne razloge zbog kojih osporava odluku o trošku već istu osporava samo vezano za osnovanost glavnog zahtjeva.

 

11. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom.

 

U Varaždinu, 5. listopada 2023.

 

 

 

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu