Poslovni broj: P-2319/2022-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EŽ iz [adresa], OIB; 52965982992, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Mateša i Kapitan d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ŽŽ iz [adresa], Calle Marques de Monteagudo 32, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 11. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da postoje opravdani razlozi za isključenje tuženika ŽŽ, Calle Marques de Montegudo 32, 28 028 Madrid iz Španjolske kao nužnog nasljednika, iz nasljeđivanja zbog razloga nedostojnosti za nasljeđivanje ostaviteljice pok. KŽ rođ. E, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ispunjenjem pretpostavki određenih čl. 125. Zakona o nasljeđivanju.

II. Utvrđuje se da se iz ostavinske mase iza pok. KŽ rođ. E, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] izuzima nekretnina i to: 8. suvlasnički dio (E-8): zk. čbr.: [katastarska čestica], k.o.: 335240, CENTAR, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE BR. 11, PETRINJSKA ULICA I DVORIŠTE površine 438 m2 (od toga DVORIŠTE površine 120 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, [adresa], površine 318 m2) ukupne površine 438 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi stan na III (trećem) katu koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija površine 129.34 m2 neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, obzirom da je ista darovana tužiteljici EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koja je izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine.

III Nalaže se tuženici da plati tužiteljici troškove ovog postupka u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se kod ovog suda poslovni broj O-5031/2020 vodi ostavinski postupak iza pok. KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1923.g., a umrle **.**.2013.g. Naslovni sud je Rješenjem od dana 10.03.2022.g. odredio prekid postupka iza pok. KŽ, te uputio tužiteljicu na pokretanje parnice u roku od 30 dana po pravomoćnosti navedenog Rješenja. Citira odredbe čl. 85 st. 1 i 125 t. 4 Zakona o nasljeđivanju. Tužiteljica ističe da tuženica živi u [adresa] i nije dolazila u Hrvatsku posjećivati ostaviteljicu iako je bila upućena u teško zdravstveno stanje ostaviteljice, potrebe njege i brige o ostaviteljici te egzistencijalno pitanje ostaviteljice, a ista je bila u mogućnosti i stanju ispuniti tu obvezu ali ju je svjesno izbjegavala. Slijedom navedenih okolnosti razvidno je da se u navedenoj situaciji tuženica teže ogriješila kao nasljednik o zakonskoj obvezi jer nije htjela pružiti ostaviteljici nužnu pomoć, te se nije brinula o istoj u prilikama opasnim za život i zdravlje. Nadalje, tužiteljica ističe da stan u [adresa], 8. suvlasnički dio (E- 8): zk. čbr.: [katastarska čestica], k.o.: 335240, CENTAR, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE BR. 11, PETRINJSKA ULICA I DVORIŠTE površine 438 m2 (od toga DVORIŠTE površine 120 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, [adresa], površine 318 m2) ukupne površine 438 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi stan na III (trećem) katu koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija površine 129.34 m2 neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koji čini dio ostavinske mase ostaviteljice usmeno darovan tužiteljici. Iako je ostaviteljica usmeno darovala stan, odnosno ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi sukladno čl. 482. Zakona o obveznim odnosima, bitno je istaknuti da tada taj nedostatak nadomješta prava predaja stvari. Obzirom da je tužiteljica živjela, te i dalje živi u navedenom stanu, razvidno je da je izvršena volja ostaviteljice te predaja stvari u posjed tužiteljici. Slijedom navedenog, tužiteljica je izvanknjižna vlasnica predmetnog stana. Predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da postoje opravdani razlozi za isključenje tuženika kao nužnog nasljednika iz nasljeđivanja zbog razloga nedostojnosti za nasljeđivanje ostaviteljice pok. KŽ ispunjenjem pretpostavki određenih čl. 125. Zakona o nasljeđivanju te kojom se utvrđuje da se iz ostavinske mase iza pok. KŽ izuzima predmetna gore navedena nekretnina obzirom da je ista darovana tužiteljici koja je izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je cijelo vrijeme bolesti njene majke, pokojne KŽ, koja je zadnjih 10 godina života patila od demencije, financijski pomagala majku i sestru, ovdje tužiteljicu koja je živjela s majkom u zajedničkom kućanstvu u stanu majke u [adresa]. Nećaku OŽ u nekoliko navrata slala je novčana sredstva i to kada je boravio kod nje u [adresa], dok je sredstva također slala i bankovnim transakcijama na račun tužiteljice, a iz čega proizlazi da nije točan navod da nije financijski skrbila o majci. Točno je da je zadnjih nekoliko godina majčinog života u Zagreb dolazila jednom do dva puta godišnje i to iz razloga što je njezin pokojni suprug bolovao od Parkinsove bolesti i nije ga mogla dugo ostavljati samog, a s čime je tužiteljica bila upoznata i suglasno su dogovorili da će nemogućnosti prisutstva i pomoći oko skrbi za majku nadoknaditi financijski. Nije točno da je njezina pokojna majka svoj stan u [adresa] usmeno darovala tužiteljici. Štoviše, tužiteljica i tužena su se prije smrti majke dogovorile da će tužiteljica naslijediti majčin stan u [adresa], a koji tužiteljica koristi od 1991 i koji je još za života majke uknjižila na svoje ime. Tužena je trebala naslijediti vikendicu koja se nalazi u blizini Đurđevac, a dijela koje je pokojna KŽ bila vlasnica, dok će stan u [adresa] trebale naslijediti svaka u jednoj polovici.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u Rješenje ovog suda poslovni broj O-5031/23 od 10.03.2022 (list 4-8 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka LŽ (list 135-136 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj O-5031/23 od 10. ožujka 2022. godine upućena da pokrene parnični postupka protiv tužene u roku od 30 dana po pravomoćnosti tog rješenja radi utvrđenja činjenice da je ŽŽ nedostojna naslijediti ostaviteljicu, te radi utvrđenja činjenice da u ostavinsku masu iza ostaviteljice ne bi ušao stan u [adresa]., a što proizlazi i iz dostavljenog rješenja ovog suda poslovni broj O- 5031/23 od 10. ožujka 2022. godine.

5. Među strankama je sporno da li je tužena dostojna naslijediti ostaviteljicu, te da li u ostavinsku masu ulazi stan u [adresa], odnosno da li je taj stan pokojna darovala tužiteljici, odnosno da li je tužiteljica izvanknjižni vlasnik predmetnog stana.

6. Članak 85 st. 1 Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 I 14/19; dalje u tekstu ZN) određuje da se oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio, između ostalog, ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,

7. Sud pretpostavlja da tužiteljica citira ovu odredbu iz razloga što smatra da tužena nema pravo na nužni dio stana u [adresa] kojeg je, po navodima, tužiteljice, pokojna darovala tužiteljici.

8. Prema odredbi članka 86. stavka 1. ZN oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje, dok razlog za isključenje mora postojati u vrijeme oporučivanja (stavak 2. istog članka ZN).

9. Tužiteljica nigdje ne navodi niti dokazuje da bi oporučiteljica na izričit način željela isključiti tuženicu iz nasljedstva, dok tako nešto ne proizlazi iz dokaza saslušanjem svjedoka. Stoga sud ovakav navod tužiteljice, ili barem ono što sud smatra da je tužiteljica istim htjela navesti, smatra neosnovanim.

10. Članak 125 točka 4 ZN-a određuje da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke, između ostalog, onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

11. Tužiteljica nigdje ne spominje da tužena pokojnoj nije htjela pružiti nužnu pomoć koja bi joj mogla pružiti bez opasnosti za vlastiti život ili da ju je ostavila bez pomoći u prilikama koje su opasna na život i zdravlje, dok takvo nešto također ne prolazi iz provedenih dokaza.

12. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi da je pokojna KŽ bila njegova baka, a kojoj je 7 do 8 godina prije smrti dijagnosticirana Alzheimerova bolest. Iz tog razloga par godina prije smrti uglavnom nije bila svjesna ničega oko sebe odnosno svijest bi joj dolazila povremeno. Također zadnjih par godina svjedoka uopće nije prepoznala dok je on često dolazio u posjetu. Svo to vrijeme bolesti, njegova majka, ovdje tužiteljica, živjela je s bakom u stanu u [adresa] te se brinula za baku sve do smrti. Baka je zahtijevala punu njegu, počevši od higijene, oblačenja, hranjena, kretanja te nije uopće mogla ostati u stanu. Njegova teta, a ovdje tužena, tada je živjela u [adresa], a gdje stanuje već duže od 30 godina. U vrijeme kada je baka bila bolesna bio je bolestan i njen suprug koji je tada imao Parkinsovu bolest i, koliko zna, teta se za njega brinula. Dolazila bi u Zagreb za praznike jednom ili dvaput godišnje. Tada bi ostajala u stanu s tužiteljicom i pokojnicom te bi se tada i ona brinula za baku. Baka, tužiteljica i tužena imale su korektan i normalan obiteljski odnos pa je tako i teta skrbivši se za baku bila vrlo topla i brižljiva prema njoj. Dok je bila u Španjolskoj nekoliko puta je preko svjedoka poslala novce za baku, a zna i da je nekoliko puta uplatila novce na račun majke. Ne može se sjetiti o kojim iznosima se radilo. Zna da svaki put kada je nešto trebalo teta bi financijski pomagala.

13. Iz navedenog sud zaključuje da je tužena, u skladu sa svojim životnim okolnostima, uzdržavala i brinula se za svoju majku, pokojnu KŽ, te da nije odbila pružiti nužnu pomoć niti je ostavila bez u pomoći u prilikama koje su opasna za život ili zdravlje. Naime, nije sporno da je brigu oko pokojne vodila tužiteljica, dok je sud zaključio da je to bio dogovor stranaka i to iz razloga što je svjedok naveo da su stranke imale korektan i normalan obiteljski odnos, te sud životno i logično zaključuje da je to bio dogovor među strankama. Stoga tužena nije svoju majku ostavila bez pomoći, odnosno odbila joj pružiti nužnu pomoć. Također iz iskaza svjedoka proizlazi da bi tužena u skladu s obiteljskim prilikama (bolesti supruga) dolazila u posjet pokojnoj KŽ, te joj za vrijeme posjete pomagala, a pomagala je i financijski kada nije bila fizički prisutna. Sud smatra da su ovo životne okolnosti kod kojih obitelji dogovaraju, ovisno o trenutnim životnim okolnostima, kako će se pomoći određenom članu obitelji, a što smatra da se dogodilo i među strankama u odnosu na pokojnicu. Stoga, sud smatra da ne postoje nikakve okolnosti koje bi dovele do toga da bi tužena bila nedostojna naslijediti svoju pokojnu majku KŽ, pa tako niti da se tužena teže ogriješila o obvezu uzdržavanja prema svojoj majci. Ovime ne spori da je tužiteljica, a što nije među strankama niti sporno, puno više brinula o pokojnici od tužene, no sama ta činjenica ne dovodi do nedostojnosti za nasljeđivanje.

14. Stoga sud smatra kako nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica predlaže da sud utvrdi da postoje opravdani razlozi za isključenje tuženika kao nužnog nasljednika iz nasljeđivanja zbog razloga nedostojnosti za nasljeđivanje.

15. Sud smatra kako nije točan navod tužiteljice da je ista vlasnica stana u [adresa] i to temeljem posjeda i temeljem usmenog darovanja istog od strane KŽ.

16. Naime, iz iskaza svjedoka proizlazi da je otprilike tri godine a možda i manje prije smrti bake, bio je prisutan kada je baka rekla tužiteljici da će joj ostaviti svu svoju imovinu nakon smrti. Misli da baka tada nije bila svjesna što priča pa tako niti da je ona vlasnica stana, niti u kojem je srodstvu s tužiteljicom, a niti da ima još jednu kćer, tada je već bila u dubokoj fazi demencije. Smatra da njena intencija nije bila sve darovati tužiteljici, a na štetu svog drugog djeteta, ovdje tužene, te da je to rekla obzirom je samo vidjela tužiteljicu kao osobu koja se za nju brine.

17. Iz ovog proizlazi, a što sud smatra logičnim obzirom na dijagnozu pokojnice, da nije postojala namjera, a niti volja pokojnice, da ista daruje predmetni stan tužiteljici.

18. Također, čl. 482 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) određuje da se ugovor o darovanju nekretnina sklapa u pisanom obliku. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerene privatne isprave. Stoga pogrešno tužiteljica navodi da, ukoliko je izvršena predaja posjeda stvari, ugovor ne mora biti zaključen u pisanom obliku. Javnobilježnička akt odnosno ovjerena privatna isprava uvjet je kod darovanja bez predaje stvari radi izbjegavanja lakomislenosti preuzimanja obveze darovatelja kad predmet darovanja nije predan u neposredan posjed. No, u svakom slučaju, i kada je stvar (u ovom slučaju nekretnina) predana daroprimatelju, pisani oblik ugovora je uvjet valjanosti takvog ugovora.

19. Stoga, sud smatra kako nije točno da je tužiteljica izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine, te je odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica predlaže da se iz ostavinske mase izuzme stan u [adresa], obzirom je isti darovan tužiteljici koja je izvanknjižna vlasnica istog.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude, dok sud smatra da nije bilo potrebno provoditi dokaz saslušanjem tužene koji je tužena predložila.

21. Temeljem odredbe čl. 154 ZPP-a sud tužiteljici nije dosudio trošak parničnog postupka.

U Zagrebu, dana 11. studenog 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tužena