Poslovni broj: Pn-2393/2019-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB; 12660559770, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Krznarić i Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB; 94472454976, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Grgić i partneri, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave, dana 11. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB; 94472454976, isplatiti tužiteljici ZŽ iz [adresa], OIB; 12660559770, iznos od 258,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 08. prosinca 2018. godine pa do isplate, a koje kamate su do 30. prosinca 2023. godine određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista potražuje da joj tuženik isplati iznos od 465,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. prosinca 2018. godine do isplate.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 198,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. godine pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 21.09.2018. u Rijeci na parkirališnom prostoru Doma zdravlje Škurinje došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovale KŽ, vozačica osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] i tužiteljica kao pješakinja. Navedenu nezgodu uzrokovala je KŽ na način da se prilikom vožnje unatrag prethodno nije uvjerila kako navedenu radnju može učiniti bez da ugrozi sebe i druge sudionike u prometu te je naletjela na tužiteljicu koja se kao pješakinja kretala parkirališnim prostorom. Vozilo RI 279 Sl osigurano je kod tuženika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a koje ozljede su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja, a što ukazuje na činjenicu da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje naknadu neimovinske štete zbog pretprljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, te duševne boli zbog trajno smanjenje životne i radne aktivnosti te zbog nastale naruženosti. Tužiteljica je trpjela i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Stoga tužiteljica na ime pravične novčane naknade za pretprljenu neimovinsku štetu i novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu potražuje iznos od 8.000,00 kuna. Tuženik je kao nesporan iznos naknade štete tužiteljici isplatio iznos od 2.500,00 kuna, stoga tužiteljica tužbom potražuje iznos od 5.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08.12.2018. godine do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužiteljice, pasivnu legitimaciju tuženika i dogovornosti tuženika. Ne spori da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila površinsku ozljedu u vidu lijeve potkoljenice, a kako to proizlazi iz nalaza od 21.08.2018. godine, te ne spori da je tuženik tužiteljici dana 06.02.2019. godine isplatio s osnova neimovinske štete iznos od 2.500,00 kuna. Osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i medicinske dokumentacije koja datira od 30.11.2018. godine do 25.02.2019. godine. Osporava i zahtjev za tijekom zakonskih zateznih kamata u vremenu kako se traži tužbom.

3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u odštetni zahtjev (list 4-5 spisa), u dopis tuženika tužitelju (list 6-7 spisa), u potvrdu MUP PU Primorsko- Goranska od 07.01.2019. (list 8- 9 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 10-22 spisa), proveden je dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Davor Mayer (list 59-61 spisa), kao i njegovim saslušanjem (list 65-66 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku August Mijić (list 76-79 spisa), te njegovim saslušanjem (list 88-89 spisa), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužiteljice (list 102-121 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 125-126 spisa, te ponovno dokaz saslušanjem vještaka dr. Davor Mayer i dr. August Mijić (list 128-129 spisa).

4. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, kao niti njegova odgovornost, te nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice.

5. Sporna je visina tužbenog zahtjeva i uzročno posljedična veza između ozljeda koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji od 30.11.2018. godine do 25.02.2019. godine.

6. Radi utvrđivanja činjenice da li postoji uzročno posljedična veza između ozljeda opisanih u dokumentaciji od 30.11.2018. godine i predmetnog štetnog događaja, proveden je dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Mayeru, a koji je uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju tužiteljice i temeljem potvrde PU Primorsko – goranske od 07.01.2019. godine, a u kojoj se navodi da su na vozilu osiguranika tuženika uočene brisotine prašine na zadnjem odbojniku i poklopcu prtljažnika, dao mišljenje u kojem navodi da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći dana 21.09.2018., te je istog dana medicinski obrađena na hitnom bolničkom prijemu gdje su utvrđene sljedeće ozljede; oguljotina lijevog koljena. Usporedbom ozljeda i materijalnih trgova na vozilu proizlazi da je u nesreći ostvaren kontakt niskog intenziteta između stražnjeg dijela vozila i tijela tužiteljice uslijed kojeg je ona bila odgurnuta, izgubila ravnotežu i pala, zadobivši pritom površinske ozljede koljena. Inicijalno utvrđene ozljede nisu zahtijevale nikakvih daljnjih terapijskih postupaka niti je predviđen kontrolni pregled. Više od dva mjeseca nakon događaja, 30.11.2018. tužiteljica je pregledana od strane neurokirurga i fizijatara radi tegoba od strane vratne kralježnice. Sadržaj ove naknadne medicinske dokumentacije se, zbog protoka vremena od događaja i izostanka bilo kakvog kontinuiteta medicinskih podataka nakon inicijalnog pregleda, ne može uzročno povezati sa štetnim događajem, već je najvjerojatnije pripisiv degenerativnim promjenama vratnog segmenta kralježnice.

7. Ovakvom nalazu i mišljenju prigovorila je tužiteljica te je sud proveo dokaz saslušanjem vještaka, a koji je naveo da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovore tužitelja navodi da ponavlja kako se radilo o kontaktu vozila i tužiteljice u svojstvu pješaka koji je bio posve niskog intenziteta i nepodesan za dobivanje ozbiljnijih ozljeda pa tako iste nisu niti nastale, a jedina ozljeda odnosno stanje povezivo s predmetnom nesrećom jest površinska ozljeda koljena u vidu oguljotina. Njegov nalaz i zaključci nisu demanti sadržaja med.dok., on je analizirao ovu prometnu situaciju i donio zaključke navedene u mišljenju, a ovo ne znači da negira tužiteljičine smetnje, već iz med.dok. izdvaja one dijelove koji su u uzročno posljedičnoj vezi s štetnim događajem-prometnom nesrećom. Prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao uvid u zdravstveni karton tužiteljice. Pojašnjava kako su dinamika same prometne nesreće te nepostojanje kontinuiteta medicinskih zapisa nakon nesreće dva argumenta koja govore protiv povezanosti nesreće i stanja konstatiranih u dokumentaciji po prvi puta više od dva mjeseca nakon iste. Ne vidi mogućnost pojave posljedica predmetne prometne nesreće s odgodom od više od dva mjeseca. Uvid u zdravstveni karton ne bi promijenio mišljenje jer bi i u slučaju nekih sada nepoznatih zapisa u kartonu i dalje bio prisutan prvi od prethodno navedena dva argumenta isključenja uzročne povezanosti. Na pitanje da li je prilikom pada na kolnik moguće zadobiti trzajnu ozljedu ili bilo koju drugu ozljedu osim ogrebotine odgovara da teorijski, ako dođe do nezgodnog pada, mogu nastati i mehaničke ozljede tipa npr. prijelom podlaktice u ručnom zglobu dok nastanak trzajne ozljede nije za očekivati. Mučnine i glavobolje također nisu tegobe koje bi se mogle povezati s padom u razini uz dočekivanje na koljeno, odnosno koljena. Na pitanje da li je moguće da osoba odgurnuta unatražnjim kretanjem vozila padne na glavu odgovara da teoretski ne može isključiti kontakt glave s tlom u slučaju nezgodnog pada, ali pojašnjenja radi navodi kako to nije pad na glavu tipa „pikiranja“ već kontakt mora biti ostvaren prije toga s nekim drugim dijelom tijela koji će amortizirati udar u podlogu. U med. dok. i općenito u stanju spisa nema nikakvih naznaka da bi tužiteljica pala i udarila glavom.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je dana štetnog događaja izlazila iz ljekarne te je hodala parkingom prema vozilu. U jednom trenutku u stražnji dio njezinog tijela nešto ju je pogodilo. U tom trenutku pala je na koljena te se okrenula i vidjela da ju je udarilo vozilo koje je išlo u rikverc i koje i nakon njezinog pada nije zaustavilo svoje kretanje. Okrenula se prema nazad preko desnog ramena i u tom trenutku ju je to vozilo ponovno udarilo, a ne može se točno sjetiti u koji dio tijela, a u svakom slučaju u stražnji dio tijela no nakon toga bolio ju je vrat i glava. Kako se u blizini nalazi dom zdravlja, svi su se fokusirali na njezine noge obzirom je jako curila krv iz koljena. Prije samog udarca nije čula zvuk motora tog vozila koje ju je udarilo. Nakon tog događaja nije bila na bolovanju iz razloga što je s poslodavcem dogovorila naredna dva tjedna rad od kuće zbog financijskih razloga. Prije ovog događaja nikada nije imala problema s vratnom kralježnicom. Navodi kako i dalje ima bolove u rukama, trnu joj prsti te često osjeća ukočenost u prstima i vratu, ima česte glavobolje u stražnjem dijelu tijela. Nakon nezgode nosila je šancov ovratnik, a dok je neposredno nakon nezgode bila u stanju šoka. I dalje ima strah od prometa. Tuđu pomoć i njegu nakon nezgode pružali su joj partner, moja majka, a povremeno i prijatelji.

9. Po pribavi zdravstvenog kartona, ponovno je saslušan vještak Davor Mayer, a koji je iskazao da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Nakon što je izvršio uvid u ispis zdravstvenog kartona tužiteljice, može izdvojiti da je ona 3 dana nakon događaja posjetila svog liječnika obiteljske medicine te je povodom tog posjeta (24.9.2018.) zabilježeno da je doživjela nesreću, da ima lagane mučnine, da ne povraća, te da od ranije ima bolove u vratu. U statusu je navedeno da je dobrog općeg stanja. Slijedeći zapis datira mjesec dana kasnije (24.10.2018.) kada se liječniku javlja zbog akutnog respiratornog infekta (hunjavice) zbog čega je otvoreno bolovanje u trajanju od 4 dana. Slijedeći zapis je od 26.10.2018. gdje se navodi poboljšanje i odsutnost povišene tjelesne temperature. Sadržaj gore citiranih zapisa potvrđuje zaključke iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja u kojem je naveo da su tegobe od strane vratne kralježnice po svemu pripisive degenerativnim promjenama ovog dijela kralježnice i da nisu u vezi s događajem.

10. Obzirom na sve navedeno, sud je zaključio da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila ozljedu; oguljotina lijevog koljena, dok sindrom bolnog vrata nije u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.

11. Naime, prvenstveno iz navoda vještaka proizlazi da usporedbom ozljeda i materijalnih trgova na vozilu proizlazi da je u nesreći ostvaren kontakt niskog intenziteta između stražnjeg dijela vozila i tijela tužiteljice uslijed kojeg je ona bila odgurnuta, izgubila ravnotežu i pala, zadobivši pritom površinske ozljede koljena. Također, i ostali dio iskaza vještaka bio je dat stručno, životno i logično, te potkrijepljen dokumentacijom u spisu.

12. Također, a što proizlazi iz zdravstvenog kartona tužiteljice, a i iz navoda vještaka da tužiteljica od ranije ima bolove u vratu, sud nije poklonio vjeru tužiteljici u dijelu u kojem je ista navela da prije ovog događaja nikada nije imala problema s vratnom kralježnicom, te da su problemi s vratnom kralježnicom u uzročno posljedičnoj vezi sa samim događajem.

13. Dalje, iz iskaz tužiteljice proizlazi da je pala na koljena kada ju je u stražnji dio tijela pogodilo vozilo. To vozilo nakon njezinog pada nije zaustavilo kretanje, te ju je ponovno udarilo, ne može se točno sjetiti u koji dio tijela, a u svakom slučaju u stražnji dio tijela, a što je u skladu s navodima vještaka da nigdje nije dokumentirano da bi tužiteljica udarila glavom.

14. Obzirom na sve navedeno, te na jasno i logično objašnjenje vještaka, a koje je sudu u cijelosti prihvatio, sud je mišljenja da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila oguljotinu koljena. Subjektivno mišljenje tužiteljice da je bolnost u vratu povezana s predmetnim događaje, ne proizlazi iz dokaza koji se nalaze u spisu, a što je sud gore obrazložio.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po vještaku dr. August Mijić, a koji je u svom vještvu je razgraničio posljedice pa je tako, u situaciji da je kod tužiteljice došlo samo do ozljede oguljotine lijevog koljena, naveo da kod tužiteljice nije utvrđeno da su uslijed štetnog događaja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora.

16. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni stran je u jakom intenzitetu trajao 1 dan, u srednjem 2 dana, a u manjem 3 dana.

17. Bol jakog intenziteta trajala je oko 1 dan, srednjeg 2 dana, manjeg još oko 3 dana.

18. Tuđa pomoć bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja kod kuće 5 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba.

19. Liječenje je završeno 28.09.2018.

20. U slučaju da su u štetnom događaju nastupile sve ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji koja je dostavljena u spis, odnosno u kojem se liječi i bolni vrat, kod tužiteljice nije utvrđeno da su uslijed štetnog događaja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora.

21. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni stran je u jakom intenzitetu trajao 3 dan, u srednjem 7 dana, a u manjem 10 dana.

22. Bol jakog intenziteta trajala je oko 3 dana, srednjeg 7 dana, manjeg još oko 30 dana.

23. Tuđa pomoć bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba.

24. Liječenje je završeno 25.02.2019.

25. Po prigovoru tužiteljice proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. Augusta Mijića koji je u svom iskazu naveo kako je tužiteljica stradala 21.9.2018.g. Neposredno po ozljeđivanju pružena joj je stručna medicinska pomoć u KBC Rijeka. Tijekom pregleda i obrade postavi se radna dijagnoza površinska ozljeda lijeve potkoljenice. Tijekom pregleda opisuje se vrat palpatorno bezbolan bolno prsište u podruju desnog rebrenog luka, bolnost u dijelu grudne i slabinske kralježnice. Obzirom na ovakav popis u kliničkom statusu kod pregleda smatra da je ocjena boli straha i tuđe pomoći dana primjereno s obzirom na ovaj jedan medicinski dokument i pri tome ostaje u cijelosti. Ocjena boli straha dana je kumulativno s obzirom na tip ozljede. Budući da je prisutan samo jedan med. dokument, te s obzirom na vlastito kliničko iskustvo dao je ovakvu ocjenu. U cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja kao u vještvu. Prilikom pisanja vještva nije imao na uvid zdravstveni karton tužiteljice.

26. Vještak August Mijić, ponovno je saslušan na ročištu, a po pribavi zdravstvenog kartona, a gdje je iskazao da je tek tog dana učinio uvid u zdravstveni karton i nakon tog uvida u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Bez obzira na činjenicu da u zdravstvenom kartonu nije navedeno da je tužiteljica nakon predmetnog događaja bila na bolovanju, ostaje kod svoje ocjene za potrebom za tuđom pomoći i njegom.

27. Sukladno gore navedenom, sud će ovdje cijeniti vještvo dr. Augusta Mijića koje je dao za situaciju da je kod tužiteljice došlo samo do ozljede oguljotine lijevog koljena.

28. Ovakvom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, te sud smatra kako je tužitelj također prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Augusta Mijića. Također, sud isti smatra logičnim, stručnim i životnim, te isti nije u suprotnosti s dokumentacijom koja se nalazi u spisu, pa sud nije imao nikakvog razloga sumnjati u isti.

29. Slijedom svega navedenog, sud je mišljenja kako je kod tužiteljice u predmetnom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19 i čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje u tekstu ZOO), koja povreda se očituje u povredi prava na zdravlje obzirom na ozljede tužitelja. Sijedom navedenog, po mišljenju ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a, obzirom na zadobivenu ozljedu u predmetnom štetnom događaju, koja je bila popraćena strahom i bolovima radi čega je tužitelju nanesena povreda prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje koje opravdavaju dosuđene pravične novčane naknade.

30. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah. One su u smislu čl.1100.st.2.ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

31. Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju o kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

32. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, sud je tužiteljici po ovom osnovu kao pravičnu novčanu naknadu dosudio zatraženi iznos od 250,00 eura.

33. Cijeneći opseg i intenzitet pretrpljenog straha, a kroz sve okolnosti slučaja, sud je tužiteljici po ovom osnovu kao pravičnu novčanu naknadu dosudio zatraženi iznos od 300,00 eura.

34. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu, to je sud tužiteljici na ime neimovinske štete dosudio iznos od 550,00 eura.

35. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete, sud je primijenio članak 1089.točka 2 ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu.

36. Tužitelj potražuje naknadu imovinske nenovčane štete za pružanje tuđe pomoći i njege. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je nakon nezgode bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su joj pružali partner, majka i prijatelji. Primjenjujući odredbu čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP),imajući u vidu da stranke o navedenom nisu ništa iskazale, sud smatra da cijena po satu pružanja tuđe pomoći iznosi 4,00 eura po satu, a imajući u vidu da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada. Slijedom toga, sud je tužiteljici i po osnovi traženja naknade za tuđu pomoć i njegu dosudio ukupno iznos od 40,00 eura imajući u vidu cijenu sata i opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom (ukupno 70 sati), te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka.

37. Tužiteljica ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a.

38. Čl. 1103. ZOO-a određeno da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

39. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje tužiteljice završeno dana 28. 09. 2018. godine, dok iz spisa proizlazi da je odštetni zahtjev datira od 07.12.2018, dok tužiteljica kamate potražuje od 08.12.2018. . Stoga je sud dosudio tužiteljici kamate kako ista potražuje.

40. U odnosu na nenovčanu imovinsku štetu, sud smatra kako tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na istu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva a što je u skladu i s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 1568/2015 od 12. lipnja 2019. godine, Rev 934/2014 od 5. travnja 2017. godine i Rev 550/2014 od 18. studenoga 2015. godine gdje je Vrhovni sud RH zauzeo stav kako je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu štetu, sud dužan cijeniti odredbu članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

41. Dakle, sud smatra da tužiteljici ukupno pripada naknada štete u iznosu od 590,00 eura. Kako nije sporno da tuženik tužiteljici po ovom štetnom događaju isplatio iznos od 332,00 eura, to je sud tužiteljici dosudio iznos od 258,00 eura.

42. Ovdje valja reći da je tužiteljica na ročištu održanom dana 25. rujna 2025. godine, navela kako konačno potražuje iznos od 700,00 eura umanjen za nesporno plaćeni iznos, odnosno iznos od 368,00 eura.

43. Prema shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP. Kako je tuženik na istom ročištu izjavio da se protivi djelomičnom smanjenju tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju egzistira onaj tužbeni zahtjev koji je bio postavljen prije djelomičnog povlačenja, odnosno tužiteljica potražuje iznos od 5.500,00 kuna (729,78 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 08.12.2018. godine do isplate, a slijedom čega je sud odbio tužiteljicu sa zahtjevom u iznosu od 465,78 euro.

44. Sukladno čl. 154 st. 2 -a, sud je prilikom određivanja uspjeha u sporu uzeo u obzir uspjeh stranaka u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, a u kojem dijelu je tuženik uspio u omjeru od 64%, a tužiteljica u 36% Također sud je uzeo u obzir i uspjeh stranaka u odnosu na osnovu zahtjeva, u kojem dijelu se svaka od stranaka uspjela u omjeru od 50%, što ukupno daje uspjeh tuženika u omjeru od 57%, dok je tužitelj uspio u omjeru od 43% slijedom čega shodno postotku koji preostaje nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u navedenom dijelu postupka, tuženiku pripada pravo na naknadu 14% troškova.

45. Sud je tuženiku dosudio trošak postupka temeljem čl. 154. ZPP-a, a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to: za odgovor na tužbu prema Tbr 28 75 bodova, pristup na ročište dana 04.02.2021 g. prema Tbr 9/1 75 bodova, za sastav podneska od 25.03.2021. prema Tbr 8/3 18,75 bodova, pristup na ročište dana 09.03.2023 g. prema Tbr 9/1 75 bodova, pristup na ročište dana 07.11.2024 g. prema Tbr 9/1 75 bodova, pristup na ročište dana 28.04.2025 g. prema Tbr 9/1 75 bodova, te pristup na ročište dana 25.09.2025 g. prema Tbr 9/1 75 bodova, što ukupno čini 468,75 bodova, odnosno 937,50 eura, što uvećano za iznos PDV-a čini ukupan iznos od 1.171,85 eura. Tom iznosu pridodan je trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te trošak pristupa vještačenja na ročište u iznosu od 50,00 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 1.420,95 eura. Kako je gore navedeno da je tuženiku pripada pravo na naknadu 14 % troškova, t o je tuženiku dosuđen iznos od 198,93 eura. Kamate na dosuđeni iznos dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 11. studenog 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave, odnosno dostave iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćniku

tuženik po punomoćniku