REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž Ob 167/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću kojeg čine predsjednica Vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član Vijeća, Tomislav Šimić, te članica Vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa majka i zakonska zastupnica EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a nju zastupa Marina Matković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Mateo Peran, odvjetnik u Splitu, radi povišenja doprinosa za uzdržavanje maloljetnog djeteta, odlučujući o žalbi mlt. tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu P Ob-322/2021-36 od 31. srpnja 2025., u sjednici Vijeća 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe mlt. tužiteljice i tuženika se odbijaju i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu P Ob-322/2021-36 od 31. srpnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi mlt. tužiteljice i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka i to zahtjev tuženika u iznosu 213,27 EUR i zahtjev mlt. tužiteljice u iznosu 250,00 EUR.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Predmet spora je povišenje doprinosa za uzdržavanje od strane tuženika kao oca prema mlt. tužiteljici kao kćeri. Mlt. tužiteljica CČ rođena je **.**.2009. Tužbenim zahtjevom traži izmjenu iznosa doprinosa za uzdržavanje određenog toč. III. izreke presude Općinskog suda u Splitu Pob-493/2015 od 22. veljače 2016., preinačene u navedenoj točki III. izreke odlukom Županijskog suda u Splitu Gž Ob-405/2016 od 5. srpnja 2016.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je prvim dijelom toč. I. izreke u većem dijelu prihvatio tužbeni zahtjev i odredio da se iznos doprinosa za uzdržavanje određen prethodno navedenim sudskim odlukama mijenja na način da se nalaže tuženiku AČ doprinositi za uzdržavanje tužiteljice CČ, za razmjerni dio mjeseca srpnja 2021. iznosom od 192,60 EUR, za razdoblje od 1. kolovoza 2021. do 31. srpnja 2022. iznosom od 331,80 EUR mjesečno, za razdoblje od 1. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. iznosom od 250,00 EUR mjesečno, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznosom od 270,00 EUR mjesečno, za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. iznosom od 300,00 EUR mjesečno, a za razdoblje od 1. siječnja 2025. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski razlozi, iznosom od 331,80 EUR mjesečno, sve do 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, s tim da mu se na ime razlike doprinosa za uzdržavanje za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. svibnja 2025. nalaže isplatiti ukupno 9.755,40 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, navedene u toč. I. izreke presude, s time da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a ubuduće kako budu dospijevali, na račun majke mlt. tužiteljice, EČ, koji se vodi kod Erste Banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa].

2.1.

Drugim dijelom toč. I. izreke prvostupanjski sud je za više traženo tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

2.2.

Toč. II. izreke sud je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2.3.

Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže utvrđenjima da je došlo do promijenjenih okolnosti na strani djeteta, do promijenjenih okolnosti na strani oca, da je tuženik prikrivao svoje stvarne prihode, da je on radno sposoban, te je primijenio zakonske standarde pri određivanju visine iznosa uzdržavanja, te je kao važnu okolnost cijenio činjenicu da je tuženiku prestala obveza uzdržavanja drugog djeteta iz prvog braka koje je postalo punoljetno i zaposlilo se.

2.4.

Konkretno, sud je utvrdio da je maloljetna CČ u vrijeme donošenja prethodne presude 2016. imala samo sedam godina i pohađala je predškolski uzrast, dok je u vrijeme podnošenja tužbe imala dvanaest, a u trenutku zaključenja rasprave nepunih šesnaest godina. Njenim odrastanjem značajno su porasle njene materijalne potrebe koje se odnose na prehranu, higijenu, odgoj i obrazovanje. Dijete sada pohađa srednju školu za koju je potrebno osigurati udžbenike i ostali školski pribor što majku košta oko 300,00 EUR godišnje, te ima troškove školskih izleta, studijskog putovanja u London 1.000,00 EUR, mjesečne repeticije od 50,00 EUR, treninge u teretani od 30,00 EUR mjesečno i džeparac od 100,00 EUR mjesečno.

2.4.1.

Posebno važna okolnost koju je sud cijenio jest činjenica da je maloljetnici prije tri i pol do četiri godine dijagnosticirana autoimuna bolest štitnjače - Hashimoto sindrom, što je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom. Ova bolest zahtijeva posebnu prehranu bez glutena koja je 50% skuplja od redovne prehrane (oko 300,00 EUR mjesečno), posebne higijenske proizvode zbog dehidracije kože i kose (35,00 EUR mjesečno), te dodatke prehrani u iznosu 22,00 – 24,00 EUR mjesečno.

2.5.

Sud je utvrdio da su se primanja tuženika AČ u razdoblju od srpnja 2021. do kraja srpnja 2022. značajno povećala u odnosu na period donošenja prethodne presude. Naime, dok je ranije radio u Vodovodu i kanalizaciji u Splitu s plaćom od oko 5.000,00 KN, u navedenom periodu radio je u tvrtki Gruber Holding u Njemačkoj gdje je ostvarivao neto primanja u rasponu od 1.742,76 EUR do 2.288,81 EUR mjesečno.

2.5.1.

Sud je utvrdio da tuženik kontinuirano prikriva svoje stvarne prihode kroz rad "na crno" pružajući vodoinstalaterske usluge. Ovaj zaključak sud je temeljio na nekoliko međusobno povezanih dokaza: na fotografiji automobila s registracijom [registarska oznaka] na kojoj je vidljiva reklama za vodoinstalaterske usluge s osobnim podacima tuženika; na činjenici da je tuženik izostao sa sudskog ročišta u predmetu Općinskog suda u Splitu K-1302/2022 zbog "poslovne spriječenosti" što ukazuje na poslovnu aktivnost; te na činjenici da tuženik nije prijavio inozemni dohodak Poreznoj upravi dok je bio zaposlen u Njemačkoj tijekom dijela 2021. i 2022.

2.5.2.

Sud je našao da tuženikova objašnjenja nisu životno uvjerljiva, posebno tvrdnja da reklama na vozilu potječe iz vremena rada u Vodovodu prije više od pet godina, jer na njoj stoje njegovi osobni kontakt podaci, a ne podaci tvrtke. Dodatno, sud je utvrdio da tuženik ima motiv za skrivanje prihoda jer mu je račun u FINA-i blokiran zbog dugova od oko 100.000,00 KN po kreditnim karticama te dugova po leasingu za automobil od 30.000,00 EUR.

2.5.3.

Sud nije prihvatio tuženikove navode o zdravstvenim problemima kao opravdanje za nezaposlenost. Iako tuženik tvrdi da ima probleme s cluster glavoboljama i leđima, dostavio je samo nalaz o plićoj centralnoj protruziji diska u vratnoj kralježnici, što po ocjeni suda nije takve prirode da bi ga sprječavalo u obavljanju fizičkih poslova. Tuženiku nije utvrđena nesposobnost za rad od nadležnih tijela, nije dokazao da je bio hospitaliziran zbog glavobolja u Njemačkoj, a razlog prestanka radnog odnosa prema dokumentaciji poslodavca (otkaz ugovora o radu) bilo je odbijanje rada, a ne zdravstveni razlozi.

2.5.4.

Sud je kao važnu okolnost cijenio činjenicu da je tuženiku tijekom 2021. prestala obveza uzdržavanja sina iz prvog braka koji je postao punoljetan i zaposlio se kao autolimar, što je oslobodilo dio njegovih financijskih obveza. To znači da sada ima samo jednu obvezu uzdržavanja i veće mogućnosti za doprinos uzdržavanju maloljetne CČ.

2.6.

Sud je pri određivanju visine uzdržavanja primijenio relevantne Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje su bile na snazi u različitim razdobljima, uzevši u obzir da minimalni iznosi za dijete od 13 do 18 godina iznose između 197,47 EUR (2022.) do 290,00 EUR (2025.). Međutim, sud je procijenio da tuženik ima mogućnosti doprinositi iznad minimalnih iznosa, posebno uzevši u obzir općepoznatu činjenicu da su vodoinstalaterske usluge na tržištu rada iznimno tražene i dobro plaćene.

2.7.

Na temelju svih ovih razloga, sud je zaključio da su se okolnosti značajno promijenile od donošenja prethodne presude iz 2016. te da postoje opravdani razlozi za povećanje doprinosa za uzdržavanje, pri čemu je, na temelju čl. 306., 309. do 314., 317. st. 1., sve u vezi sa čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ-a), visinu doprinosa prilagodio različitim razdobljima, ovisno o utvrđenim mogućnostima tuženika u tim razdobljima.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu, u dijelovima u kojima nisu uspjeli, pobijaju i mlt. tužiteljica i tuženik, s tim da mlt. tužiteljica pobija i odluku suda o troškovima postupka, tražeći da se naloži tuženiku naknaditi joj troškove postupka.

3.1.

Tuženik u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude iznosi tri osnovna prigovora.

3.1.1.

Prvi žalbeni razlog tuženika jest nedostatnost dokaza o povećanim potrebama djeteta. Tuženik prigovara da je sud prihvatio navode majke o potrebama maloljetne CČ bez adekvatnih dokaza koji bi potkrijepili tvrdnje o povećanim troškovima. Naime, tuženik ističe da za razdoblje od srpnja 2021. do kraja 2022. nema nikakvih dokaza o troškovima, da je za 2023. dostavljen samo jedan račun za jednodnevni izlet u iznosu od 58 EUR, da su za 2024. dostavljena samo dva računa u ukupnom iznosu od 95,98 EUR, dok su za 2025. dostavljeni tek računi za mobilni uređaj i usluge u iznosu 179,99 EUR.

3.1.2.

Drugi žalbeni razlog čini tvrdnja o pogrešnom utvrđenju tuženikovih prihoda. Tuženik osporava zaključak suda da nakon kolovoza 2022. kontinuirano radi "na crno" pružajući vodoinstalaterske usluge, tvrdeći da su dokazi na kojima sud temelji ovaj zaključak nepouzdani, konkretno zapisnik o "poslovnoj spriječenosti" i fotografija vozila s reklamom.

3.1.3.

Treći žalbeni razlog predstavlja tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud povrijedio njegovo pravo na pošteno suđenje. Tuženik tvrdi da je sud donio nedostatno obrazloženu odluku temeljenu na nepouzdanim dokazima, čime je povrijedio njegovo pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 28. i 29. Ustava Republike Hrvatske te člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3.2.

Mlt. tužiteljica u svojoj žalbi iznosi dva osnovna prigovora protiv prvostupanjske presude.

3.2.1.

Prvi žalbeni razlog odnosi se na visinu dosuđenog uzdržavanja. Tužiteljica prigovara što joj sud nije dosudio puni iznos od 331,80 EUR mjesečno za cijelo razdoblje od podnošenja tužbe 13. srpnja 2021. pa nadalje, već je primijenio postupno povećanje kroz različita razdoblja. Tužiteljica argumentira da je tuženik u srpnju 2022. odbio raditi u Njemačkoj, što proizlazi iz poslodavčeve odluke o otkazu ugovora o radu. Prema njenom stavu, tuženik nije bio nesposoban za rad, već je svjesno odbio raditi, što ga ne može osloboditi obveze plaćanja punog iznosa uzdržavanja. Ističe da tuženik nije medicinskom dokumentacijom dokazao svoju nesposobnost za rad, nije dokazao da se pokušavao zaposliti u Hrvatskoj, te da u situaciji kada se u Hrvatskoj uvozi radna snaga, njegova nezaposlenost predstavlja čistu izliku. Tužiteljica naglašava da primjena Odluka o minimalnim novčanim iznosima nije bila opravdana jer tuženik nije bio nesposoban raditi već je odbio raditi. Dodatno ističe da tuženik izbjegava formalno zaposlenje zbog blokiranog računa uslijed dugova po kreditnim karticama i leasingu, te da kontinuirano radi "na crno", pružajući vodoinstalaterske usluge koje su dobro plaćeni i traženi poslovi.

3.2.2.

Drugi žalbeni razlog odnosi se na odluku o troškovima postupka. Tužiteljica prigovara odluci da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Argumentira da je u postupku uspjela s približno 95% svog zahtjeva (uspjela je u cijelosti s osnovom, a s visinom je uspjela 90%), te da joj prema čl. 154. st. 5. ZPP-a pripadaju troškovi u cijelosti.

3.3.

Nijedna stranka nije podnijela odgovor na žalbu suprotne strane.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, prethodno odlučne žalbene navode tuženika citiravši u toč. 3.1. do 3.1.3., a navode mlt. tužiteljice u toč. 3.2. do 3.2.2.

4.2.

Žalbe nisu osnovane.

4.3.

Prvi žalbeni prigovor tuženika nije osnovan jer je sud prihvatio iskaz majke mlt. tužiteljice o troškovima i doveo ih u vezu s općepoznatom činjenicom o troškovima školovanja srednjoškolca. Također, medicinska dokumentacija nedvojbeno potvrđuje da dijete boluje od Hashimoto sindroma koji zahtijeva posebnu prehranu bez glutena i posebne higijenske proizvode. Troškovi koje je sud prihvatio kao što su školski pribor od 300,00 EUR godišnje, repeticije od 50,00 EUR mjesečno i džeparac od 100,00 EUR mjesečno predstavljaju realne i životno uvjerljive troškove za šesnaestogodišnju djevojku. Dodatno, sam protek vremena od devet godina od donošenja prethodne presude opravdava zaključak o povećanim potrebama djeteta koje je u međuvremenu prešlo iz osnovne u srednju školu.

4.3.1.

Ni drugi tuženikov žalbeni prigovor nije osnovan jer je sud izveo logičan i uvjerljiv zaključak o radu tuženika iz kombinacije nekoliko međusobno povezanih dokaza. Fotografija jasno pokazuje vozilo s reklamom za vodoinstalaterske usluge na kojoj su navedeni osobni kontakt podaci tuženika, a ne podaci neke tvrtke. Tuženikovo objašnjenje da reklama potječe još iz 2019., iz doba kada je radio u Vodovodu i kada mu je u Vodovodu prestao radni odnos i da je i dalje ima godinama, nije životno uvjerljivo. Činjenica da je tuženik opravdao izostanak s kaznenog ročišta "poslovnom spriječenosti" jasno ukazuje na njegovu poslovnu aktivnost. Tuženik ima očigledan motiv za skrivanje prihoda jer mu je račun u FINA-i blokiran zbog dugova od oko 100.000,00 KN po kreditnim karticama i dodatnih 30.000,00 EUR po leasingu. Značajno je i da tuženik nije prijavio Poreznoj upravi prihode koje je ostvarivao u Njemačkoj, što pokazuje njegovu sklonost prikrivanju stvarnih prihoda. Konačno, medicinski nalaz o plićoj centralnoj protruziji diska u vratnoj kralježnici nikako ne dokazuje nesposobnost za obavljanje vodoinstalaterskih poslova, imajući u vidu da tuženik sam potvrđuje da nadležno tijelo nije donijelo odluku o njegovoj nesposobnosti za rad.

4.3.2.

Ni posljednji tuženikov prigovor nije osnovan jer presuda sadrži detaljno obrazloženje u kojem je sud analizirao sve izvedene dokaze i objasnio svoje zaključke. Sud je dokaze ocijenio u njihovoj međusobnoj povezanosti i izveo logične zaključke koji su jasno obrazloženi. Sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno relevantne odredbe čl. 285., 307., 312. i 313. Obiteljskog zakona. Promijenjene okolnosti na strani djeteta i na strani oca su uvjerljivo obrazložene, a dokazi su logički povezani u cjelinu koja nedvojbeno opravdava zaključak o stvarnim mogućnostima tuženika za njegov doprinos uzdržavanju djeteta. Sud je pritom postupno prilagodio iznose doprinosa različitim vremenskim razdobljima, određujući iznose od 250,00 EUR do 331,80 EUR mjesečno ovisno o utvrđenim okolnostima.

4.4.

Tužiteljičin žalbeni prigovor koji se odnosi na glavnu stvar, nije osnovan. Prvostupanjski sud je za svoju odluku o visini tužbenog zahtjeva dao jasne, iscrpne, logične i životne razloge. Sud je bio obvezan uzeti u obzir Odluke ministra o minimalnim novčanim iznosima iz čl. 314. ObZ-a. Te odluke predstavljaju objektivni standard utemeljen na statističkim podacima, predstavljaju minimum ispod kojeg se ne bi smjelo ići te služe kao orijentir za određivanje realnih iznosa uzdržavanja. Sud je za svako vremensko razdoblje dosudio iznose veće od zakonskog minimuma, konkretno za 2022. je umjesto minimuma od 197,47 EUR dosudio 250,00 EUR, što je povećanje od 26,6 %, za 2023. umjesto 223,46 EUR dosudio je 270,00 EUR, što predstavlja povećanje od 20,82 %, za 2024. umjesto 252,56 EUR dosudio je 300,00 EUR, što je povećanje od 18,78 %, te za 2025. umjesto 290,00 EUR dosudio je 331,80 EUR, što predstavlja povećanje od 14,41 %. Ovo jasno pokazuje da je sud prepoznao veće mogućnosti tuženika od zakonskog minimuma, ali je to učinio na postupan i realan način. Činjenica da je tuženik odbio raditi u Njemačkoj u srpnju 2022., ne stvara automatski presumpciju da bi mogao ostvarivati jednake prihode u Hrvatskoj. Tržište rada, visina plaća i životni troškovi u Njemačkoj i Hrvatskoj značajno se razlikuju, što je općepoznata činjenica, pa tuženiku treba određeno vrijeme da se nakon povratka iz inozemstva prilagodi lokalnom tržištu rada. Činjenica da je prvostupanjski sud za 2025. dosudio puni traženi iznos od 331,80 EUR pokazuje da je sud prepoznao da će se tuženikova situacija s vremenom stabilizirati. Ovaj pristup je razuman jer omogućava prijelazno razdoblje tijekom kojeg se tuženik može prilagoditi svojim obvezama.

4.5.

Ni žalbeni navodi mlt. tužiteljice koji se odnose na odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka nisu osnovani. Odredba čl. 366. st. 1. ObZ-a propisuje da će u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Ova odredba predstavlja lex specialis u odnosu na opća pravila o troškovima iz čl. 154. ZPP-a. Dok ZPP propisuje relativno striktna pravila o podmirenju troškova ovisno o uspjehu u sporu, ObZ omogućava sudu u stvarima uzdržavanja djeteta slobodno odlučiti o troškovima, vodeći računa o svim okolnostima slučaja. To znači da čak i kada jedna stranka uspije u velikoj mjeri, sud može odlučiti drugačije o troškovima ako procijeni da bi to bilo u najboljem interesu djeteta ili pravičnije s obzirom na sve okolnosti. Stoga, uzimajući u obzir da tuženik ima blokirane račune zbog dugova od preko 100.000,00 KN i 30.000,00 EUR, da formalno nije zaposlen, te da nije plaćao uzdržavanje preko dvije godine, za zaključiti je da bi dosuda troškova protiv njega mogla dodatno otežati njegovu mogućnost plaćanja uzdržavanja u budućnosti. Osim toga, mlt. tužiteljica je djelomično uspjela u sporu. Iako je njezin uspjeh velik, nije dobila puni iznos koji je tražila za utuženo razdoblje, što također opravdava odluku prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. I sama priroda spora govori u prilog odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka. Radi se o odnosu između roditelja koji moraju nastaviti komunicirati radi djeteta. Dosuda troškova jednoj strani mogla bi dodatno zaoštriti njihove odnose na štetu djeteta. Stoga, žalbeni sud odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka ocjenjuje zakonitom i utemeljenoj na pravilnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 366. st. 1. ObZ-a.

5.

Slijedom sveg naprijed navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi koje mlt. tužiteljica i tuženik navode u svojim žalbama, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao pod toč. I. izreke drugostupanjske odluke, dok se odluka o troškovima žalbenog postupka također temelji na primjeni čl. 366. st. 1. ObZ-a.

U Osijeku 11. studenoga 2025.

Predsjednica Vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić