REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

P-2032/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja ĐBA, vlasnika obrta za autolakirerske i limarske usluge " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 96,00 eura, bez održavanja rasprave, 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, platiti tužitelju ĐBA, vlasniku obrta za autolakirerske i limarske usluge " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 96,00 eura (slovima: devedeset i šest eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 5. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a referenta stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest dana).

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 131,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a referenta stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest dana), dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 19,90 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. rujna 2025. navodi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila 3. studenog 2024. nastala šteta na vozilu marke KIA SPORTAGE, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145. Navodi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 6. studenog 2024. napravili zapisnik o izvidu štete ref. broj 2405032012756/1, a da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete. Tuženik je prema tvrdnjama tužitelja utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je time samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tako navodi da je preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu 4. prosinca 2024. ispostavio račun br. 156/1/1 u ukupnom iznosu od 590,06 eura (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo djelomično (ovdje se napominje da je očiglednom omaškom u pisanju tužitelj naznačio da mu je tuženik isplatio iznos od sveukupno 376,05 eura, no da prema dokumentaciji u spisu proizlazi da se radilo o isplati iznosa od 494,06 eura), a da razliku od 96,00 eura po računu koji tuženik nije platio, tuženik prema tvrdnjama tužitelja opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Tužitelj napominje i da u tuženikovom izvidu štete na koji se poziva tuženik nije niti napisana cijena sata rada, a da je tužitelj svoj rad obračunao i likvidirao po cijeni od 40,00 eura po satu (plus PDV), pa da navedeno samo ukazuje da tuženik cijene priznaje proizvoljno. Nadalje, tužitelj navodi da je ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 27. veljače 2025. sklopio Ugovor o ustupanju tražbine kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje u iznosu od 96,00 eura i o čemu je tuženik obaviješten. Stoga je razlika u cijeni rada predmet ovoga spora te tužitelj ovom tužbom zahtijeva plaćanje od tuženika navedenog iznosa od 96,00 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju. Ističe kako tužitelj i tuženik nisu ni u kakvom pravnom odnosu i da tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu, navodeći da je tuženik sklopio policu s vlasnikom vozila i da prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila. Ujedno pojašnjava da je prilikom procjene štete i izrade izvida štete procjenitelj tuženika ukazao oštećeniku/osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik. Navodi i da je oštećeniku/osiguraniku ukazano da unatoč uputi mjesta popravka, isti može vozilo popraviti gdje želi ali da će mu biti priznati troškovi popravka u visini kalkulacije troškova popravka u radionicama koje je odredio tuženik, a o čemu postoji pisani trag, odnosno „Uputa o radionici za popravak vozila“ uručena osiguraniku 8. studenog 2024.. Tuženik osporava tužiteljev Službeni cjenik i smatra da je cijena sata rada proizvoljno određena.

3. Odredbom članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 502. stavak 1. ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022. i 155.2023.; dalje: ZPP) propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.

4. Odredbom članka 461. a. stavak 3. ZPP-a propisano je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a odredbom stavka 4. istoga članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

5. U konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 96,00 eura pa je sud proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461. a. ZPP- a, bez održavanja ročišta. Ističe se da iako su obje stranke predložile provođenje dokaza saslušanjem (zakonskog zastupnika vlasnika vozila UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., korisnika leasing, zakonskog zastupnika tužitelja i procjenitelja tuženika), sud smatra da to nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka i da se pravično suđenje može osigurati i bez održavanja ročišta. Naime, neovisno o navedenom, kada se uzme u obzir da je u ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora 96,00 eura, stajalište je ovog suda da bi svako daljnje vođenje ovog postupka izvođenjem dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti, dovelo bi do odugovlačenja postupka i prouzročilo bi dodatne troškove pa bi tako ti troškovi postupka bili daleko veći od same vrijednosti predmeta ovog spora. Sud je na temelju čl. 10. ZPP-a dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku.

6. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom čl. 221. a ZPP-a da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu.

8. Nesporno je da je oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., kao osiguranik sklopio s tuženikom, kao ugovarateljem osiguranja, ugovor o kasko uranju vozila po tuženikovoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja], a kako to proizlazi iz izvida štete broj 2405032012756/1 (list 10 spisa) kojim je izvršen izvid predmetne štete. Nesporno je i dakle da se radi o polici kasko osiguranja. Također, nesporan je nastanak štetnog događaja 3. studenog 2024. u kojem je vozilo bilo oštećeno te je nesporno da je oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. prijavio štetu tuženiku, što je također vidljivo iz tuženikovog izvida štete.

9. Među strankama su u konkretnom predmetu sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva te aktivna i pasivna legitimacija.

10. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja je neosnovan. Naime, uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine od 27. veljače 2025. (list 17 do 19 spisa) proizlazi da su tužitelj kao Primatelj i UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. kao Ustupitelj sklopili predmetni ugovor kojim je UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. ustupio umjesto ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 96,00 eura, a prema računu popravka za štetu broj 156/1/1 u ukupnom iznosu od 590,06 eura, i to temeljem tuženikovog izvida štete broj 2405032012756/1, a vezano za štetni događaj na vozilu u vlasništvu Ustupitelja. Time je oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. kao dužnik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku. Naime, sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005., 41./2008., 125./2011., 78./2015., 29./2018., 126./2021., 114./2022., 156./2022. i 155./2023., dalje u tekstu ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju, iz Ugovora o ustupanju razvidno je da je sklopljen temeljem čl. 88. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da kada dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Slijedom citiranih zakonskih odredaba, neprijeporno je da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer mu je njegov dužnik (oštećenik) UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. ustupio umjesto ispunjenja svoju tražbinu u iznosu od 96,00 eura, a prema računu popravka za štetu broj 156/1/1 u ukupnom iznosu od 590,06 eura. Pojašnjava se da je i iz Izvida štete tuženika (list 10 spisa) razvidno je da se odnosi upravo na štetni događaj od 3. studenog 2024. (broj izvida štete odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupanju tražbine, a iz računa tužitelja broj 156/1/1 (list 9 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila KIA SPORTAGE reg. oznake [registarska oznaka], dakle u računu je naznačen broj štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika. Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Dakle, nedvojbeno iz predmetnog ugovora u ustupanju tražbine proizlazi da je riječ o cesiji umjesto ispunjenja, što znači da se sklapanjem tog ugovora ugasila obveza UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. do iznosa ustupljene tražbine koji iznosi 96,00 eura. Stoga je prema ocjeni ovog suda istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

11. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika je neosnovan. Naime, u konkretnom slučaju UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. je od tužitelja naručila popravak vozila (Narudžba popravka od 4. prosinca 2024. na listu 15 spisa), a sukladno tuženikovom izvidu štete 2405032012756/2. Iz narudžbe za popravak proizlazi da se odnosi na popravak vozila marke KIA SPORTAGE. Isto tako, iz e-mail korespondencije od 5. veljače 2025. (list 11 i 12 spisa) vidljivo je da je prepiska vođena između UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. i tuženika i da se odnosi na zahtjev za isplatom prema tuženikovom broju izvida štete; da je UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. poslao tuženiku račun popravka štete, a da je potom nakon upita zašto je umanjena isplata tuženik odgovorio da je umanjena cijena satnice rada lakirera sukladno tržišnim satnicama neovisnih servisa. Stoga iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Ovdje se napominje, iako tuženik u ovom postupku osporava osnovu i visinu potraživanja, da iz e-mail korespondencije jasno proizlazi da je tuženik umanjio potraživanje po računu za popravak automobila isključivo u odnosu na cijenu rada lakirera. Dakle, u ovom slučaju jedino sporno pitanje je visina satnice za rad lakirera.

12. Uvidom u tužiteljev račun 156/1/1 od 4. prosinca 2024. (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj oštećeniku UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. za popravak vozila ispostavio račun u iznosu od ukupno 590,06 eura (s PDV-om) i da se odnosi na vozilo KIA SPORTAGE reg. oznake [registarska oznaka] prema šteti tuženikovog broja 2405032012756/2. Iz računa proizlazi da je popravak vozila UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. iznosio 590,06 eura, te da je predmetnim računom tužitelj zaračunao rad lakirera u trajanju od 6 sati po cijeni od 40,00 eura po satu i da potrošni materijal lakirera iznosi 232,05 eura. Iz cjenika usluga (list 26 spisa) koji je kod tužitelja vrijedio od 1. siječnja 2024. cijena usluge za radni sat lakirera iznosi 40,00 eura (bez PDV-a). Prema tome, račun tužitelja odnosi se na cijenu za 6 sata rada lakirera (cijena sata 40,00 eura) te potrošni materijal od 232,05 eura, a što ukupno iznosi prethodno navedenih 590,06 eura (s PDV-om). Ovdje se samo uzgredno napominje da je u tužiteljevom računu iskazan čak i manji obujam radnih sati od sata kojeg je tuženik utvrdio u svom izvidu štete (prema tuženikovom izvidu štete bilo je potrebno 7 sati lakirera, dok je tužitelj svoj račun ispostavio za 6 radnih sati lakirera).

13. Iz Naloga za plaćanje Privredne banke Zagreb (list 13 spisa) proizlazi da je UniCredit Leasing Croatia d.o.o. 11. ožujka 2025. platio tužitelju iznos od 494,06 eura. Kao što je naprijed navedeno, iz e-mail korespondencije između oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. i tuženika proizlazi da je tuženik umanjio plaćanje za cijenu satnice rada lakirera. Dakle, po predmetnom tužiteljevom računu ostao je neplaćen utuženi iznos od 96,00 eura (594,06 – 494,06 = 96,00).

14. Odredbom članka 921. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o kasko osiguranju tuženik je kao osiguratelj preuzeo obvezu da će, ako se ostvare ugovorene okolnosti, isplatiti naknadu iz osiguranja. U tome je sadržana pravna i ekonomska svrha sklapanja ugovora o osiguranju. Osiguratelj ne isplaćuje naknadu iz osiguranja na temelju svoga diskrecijskog prava, nego na temelju ugovorom preuzete obveze. Ugovor mora osiguraniku pružiti sigurnost da će ostvariti naknadu ako se ostvari osigurani slučaj.

15. Nadalje, odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. I u tuženikovim Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 76 do 113 spisa), poglavlju E-I. st. (1) propisano je da postupak naknade štete podrazumijeva naturalnu restituciju (uspostavljanje stanja osiguranog vozila koje je bilo prije nego što je šteta nastala), odnosno isplatu odgovarajućeg iznosa novca na ime naknade štete kao i priznavanje ostalih opravdanih troškova povezanih s osiguranim slučajem. Nadalje, st. (2.) tuženikovih Uvjeta propisano je da naturalna restitucija osiguranog vozila podrazumijeva popravljanje oštećenih dijelova vozila, pod uvjetom da je popravak ekonomski opravdan, pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

16. Međutim, ovdje se napominje da prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju naplaćuje prema cijenama koje naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata te tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18- 01/093, Ur. broj: 580-09/84-2020- 043 od 20. veljače 2020 i HANFE (list 27-28 i 29-30 spisa). Takav stav izražen je u mnogim sudskim odlukama sličnog predmeta spora. U konkretnom slučaju, oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. nije bio dužan držati se uputa iz tuženikove Upute o radionici za popravak vozila od 8. studenog 2024. (list 74 do 75 spisa) gdje ga tuženik upućuje da popravak izvrši u jednoj od dvije radionice – AUTO ŽITVAJ iz Zagreba, Klin 1 ili ZVON PROMET iz Zagreba, Gornji Bukovac 90. Dakle, sud ističe da je oštećenik, kao osiguranik iz ugovora o kasko osiguranju ovlašten sam izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, kao što je to učinio oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o.. Tuženik nema pravo određivati cijene radnog sata radionicama, te činjenica da tuženik kao osiguravatelj UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. ne prihvaća visinu cijene rada servisa u kojem je isti popravljao svoje vozilo, nije ni od kakvog utjecaja na tuženikovu dužnost da trošak popravka vozila naknadi u cijelosti po računu radionice tužitelja, koji račun je tužitelj ispostavio s cijenama koje su sadržane u njegovom cjeniku za predmetno razdoblje kada je vozilo bilo popravljeno.

17. Prema tome, obzirom na to da je tužitelj popravio oštećeno vozilo osiguranika tuženika i time je uspostavljeno stanje vozila prije nego što je šteta nastala, tuženik je dužan naknaditi tužitelju (kao cesionaru) neplaćenu razliku u iznosu od 96,00 eura, a radi se visini vrijednosti sata rada lakirera kod tužitelja. Kako je iz tužiteljevog cjenika usluga vidljivo da je cijena radnog sata lakirera 40,00 eura (bez PDV-a) obveza je tuženika platiti utuženi iznos tužitelju jer je taj trošak bio potreban da se vozilo popravi, odnosno vrati u stanje prije oštećenja.

18. Prema tome, tuženik je, kao osiguravatelj oštećenika osiguravatelj oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., koji je svoju tražbinu ustupio tužitelju, dužan naknaditi štetu u cijelosti prema tužiteljevom računu i tako uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naime, za oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. šteta je nastala u iznosu koji je naveden u računu popravka vozila odnosno u iznosu od 590,06 eura, dok mu je isplaćen dio te štete u iznosu od 494,06 eura, a ostala je neisplaćena razlika u utuženom iznosu od 96,00 eura, pa je tužbeni zahtjev osnovan.

19. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 96,00 eura, na koji iznos teku zakonske zatezne kamate tekuće od 5. prosinca 2024. do isplate.

20. Odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Naime, tužiteljev račun za popravak vozila ispostavljen je 4. prosinca 2024. te je naznačena valuta, odnosno dospijeće također s danom 4. prosinca 2024.. Stoga tuženik pada u zakašnjenje već idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 5. prosinca 2024. od kojeg dana tužitelju nastaje šteta.

21. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Stavkom 8. istog članka propisano je da je referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a stavkom 9. je propisano da je Hrvatska narodna banka dužna u »Narodnim novinama« objaviti referentnu stopu iz stavka 2. ovoga članka koju je objavila Europska središnja banka, a koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja. Dakle, za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. U konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, i tužitelju je, ako što je i zatražio, priznato pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a prema troškovniku iz tužbe. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142./2012., 103./2014., 118./2014., 107./2015., 37./2022., 126./2022. i 138./2023., dalje u tekstu: Tarifa) i to jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr.7.8.), pri čemu vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, odnosno 100,00 eura, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42.) u iznosu od 25,00 sura, te za plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 eura i za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura. Dakle, tužitelju ukupno pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 131,64 eura. Na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate po istoj stopi kao i na dosuđeni iznos glavnice. Obzirom da je tužitelj troškovnikom zatražio naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 151,54 eura, za neosnovanu razliku od 19,90 eura valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka. Dakle, tužitelju nije priznat trošak na ime razlike u iznosu sudske pristojbe na tužbu jer je tužitelj na ime te pristojbe platio iznos od 6,64 eura, a ne puni iznos od 13,27 eura. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

23. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Karlovcu, 11. studenoga 2025.

Sudac:

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.