Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-996/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Mobil Leasing d.o.o., [adresa], OIB 17080997510, zastupan po punomoćniku Ivanu Emeru, odvj. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu ovrhovoditelja (sada tuženika) Mobil Leasing d.o.o., OIB: 17080997510, [adresa], 10000 Zagreb protiv protiv ovršenika (sada tužiteljice) UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] a koja izvansudska ovrha se provodi na temelju osnove za plaćanje i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Zdenka Frid, posl. broj

Ovrv-399/2009 od dana 14. listopada 2009."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 euro zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke., sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. lipanj 2024. navodi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 5. lipnja 2024., posl. broj Ovr-629/2024, ovršenik UJ upućena na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja Mobil Leasing d.o.o., a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. st. 1. t. 11. Ovršenog zakona. Dana 11. travnja 2024. dostavljen je FINI zahtjev za naplatu od strane ovrhovoditelja, Mobil Leasing d.o.o sa sjedištem u [adresa], OIB: 17080997510 temeljem osnove za plaćanje i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Zdenka Frid, posl. broj Ovrv-399/2009 od dana 14. listopada .2009., a na računima tužiteljice. Ovršenica, ovdje tužiteljica je dana 12. travnja 2024. saznala da je podnesen Zahtjev za naplatu kada su joj blokirana sredstva na računu te je ista istoga dana preuzela od Financijske agencije predmetni zahtjev za naplatu. Tužiteljica je dana 16. svibnja 2024. podnijela žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Zdenka Frid, posl. broj Ovrv-399/2009 od dana 14. listopada 2009., temeljem članka 53. OZ-a, u vezi sa čl. 50. stavka 1., točka 9. i 11. Ovršnog zakona Tužiteljica prije svega ističe kako je tražbina čiji platež se nalaže predmetnim pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi prestala i to iz razloga jer je nastupila zastara, posebno uzevši u obzir činjenicu da je rješenje o ovrsi doneseno 14.listopada 2009. a od čega je do dana podnošenja Zahtjeva za naplatu prošlo više od 14 godina. Slijedom navedenog, nesporno je da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja za koju je podnesen zahtjev za naplatu te da je ovrha nedopuštena Predlaže da nakon provedenog dokaznog postupka sud donese presudu sadržaja pobliže opisano kao u točki I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ukazuje da se u dijelu isprava i drugih dokaza u ovom postupku pojavljuje naziv tuženika / ovrhovoditelja Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o., a kasnije Mobil Leasing d.o.o. ali da se radi o istoj osobi (istom društvu) koje je samo promijenilo tvrtku (naziv), odnosno tvrtka tuženika koja sada glasi Mobil Leasing d.o.o. ranije je glasila Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o., međutim istovjetnost je vidljiva iz OIB-a, a konačno razvidna je i iz elektroničkog uvida u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jer da je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, a koji bi, s obzirom na adresu sjedišta tuženika, u konkretnom slučaju bio mjesno nadležan. Tuženik kao ovrhovoditelj da je već ranije podnio zahtjev za naplatu temeljem iste osnove za plaćanje (ovršne isprave), te je upravo tom radnjom proizveo učinak prekida zastare u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima te je desetogodišnji rok zastare ponovno počeo teći od dana tzv. isknjiženja osnove, što je bilo 2018.. Kako od dana ponovnog početka tijeka zastare nije protekao desetogodišnji zastarni rok, nema govora o zastari te su svi navodi tužitelja u tom smislu promašeni i pravno neosnovani. O tome da je jasno pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud RH u presudi Vrhovnog suda RH pod posl. br. Rev 441/2022-2 od dana 25. siječanj 2023., a također postoji i brojna sudska praksa kako Vrhovnog suda RH, tako i drugostupanjskih sudova (npr. presuda Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-3397/2022-2 od dana 11. listopada 2022. i dr.). Iz potvrde Financijske agencije o redoslijedu osnove za plaćanje s kamatom od 8. lipnja 2017. iz koje je razvidno da je na dan izdavanja te potvrde bila u tijeku naplata tražbine ovrhovoditelja temeljem iste osnove i iste ovršne isprave, a koja je naknadno isknjižena (tijekom 2018.). Budući da od lipnja 2017. od kada datira predmetna potvrda pa do dana ponovnog podnošenja na naplatu iste ovršne isprave nije protekao desetogodišnji zastarni rok da je jasno kako nije nastupila zastara. Također, temeljem iste ovršne isprave protiv tužiteljice kao ovršenice tuženik je i vodio sudsku ovrhu pred ovim sudom, a koja je također, neovisno o izvansudskoj ovrsi posredstvom Financijske agencije, već i sama za sebe bila proizvela jednak učinak prekida zastare. U okviru sudske ovrhe Općinski sud u Rijeci je po prijedlogu za ovrhu temeljem ovršne isprave tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika donio rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovr-5321/2015 od dana 3. rujna 2015., a predmetnim je rješenjem o ovrsi određena ovrha na pokretninama tužitelja kao ovršenika te se taj postupak vodio pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-5321/2015. Kako je tuženica već ranije provodila ovrhu na novčanim sredstvima tužiteljice, a po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja te da je sukladno odredbi članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala s izvršavanjem iste osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. a ista osnova na prijedlog ovrhovoditelja dana 11. travnja 2024. ponovno zavedena u redoslijed osnova za plaćanje, da iz toga slijedi da je prethodnim podnošenjem sporne osnove za plaćanje radi ovrhe na novčanim sredstvima tuženik prekinuo tijek zastare sporne tražbine i da je ta zastara ponovno počela teći s danom 4. kolovoza 2018. kada je FINA prestala izvršavati predmetnu osnovu. Kako od tog dana pa do ponovnog podnošenja iste osnove radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima nije protekao desetogodišnji zastarni rok, da proizlazi kako u odnosu na predmetnu tražbinu nije nastupila zastara, kako to u tužbi neosnovano navodi tužitelj Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu , i to rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-399/2009, predmet posl br. Ovr- 629/2024,u rješenje od 5. lipnja 2024., zahtjev za naplatu od dana 11. travnja 2024. , te uvidom u aplikaciju e-spis uvid u predmet posl. br. Ovr-5321/15, a tužiteljica je predložila izvesti i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika Mobil Leasing d.o.o., OIB: 17080997510 (elektroničkim putem preko web stranice sudskog registra, potvrdu Financijske agencije o redoslijedu osnove za plaćanje s kamatom od 8. lipnja 2017. potvrda Financijske agencije o redoslijedu osnove za plaćanje s kamatom od dana 8. lipnja 2017., specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OVRV-399/09-3 od 2. travnja 2025., klasa: 034-011/25- 07/31, ur. broj: 118-08-401-25, prijedlog za ovrhu s prilozima i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Ovr-5321/2015 od 3. rujna 2015. s time da tuženik predlaže od FINA-e pribaviti podatak je li u kojim razdobljima rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zdenka Frida pod posl. br. Ovrv- 399/09 od dana 14. listopada 2009. kao osnova za plaćanje / ovršna isprava bila u očevidniku, odnosno je li i u kojim razdobljima temeljem te osnove za plaćanje / ovršne isprave bila u tijeku ovrha na novčanim sredstvima tužitelja te kada je posljednji puta isknjižena, odnosno s kojim datumom je Financijska agencija istu posljednji puta prestala izvršavati.

4. Sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke jer je relevantne činjenice za rješenje spora moguće utvrditi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, odnosno odlučne činjenice između stranaka i nisu sporne, već se radi o pravnim pitanjima za koja nije odlučno izvesti dokaz saslušanjem stranaka Isto tako, budući da se dostava upita Javnom bilježniku za dostavu predmeta broj Ovrv-399/2009 vratila neuredno iskazana u dva navrata s naznakom dostavljača "otputovao" a sud relevantne činjenice može utvrditi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju predmeta, sud je odbio izvesti navedeni dokaz kao suvišan.

5. Odredbom čl. 63 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP-a) propisano je da za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha.

6. Kako je predmetni postupak pokrenut sukladno zaključku Općinskog suda u Rijeci radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona, dakle, kako se radi o sporu nastalom u povodu ovršnog postupka koji provodi Općinski sud u Rijeci, to je ovaj sud isključivo mjesno nadležan za suđenje u ovom postupku, pa je prigovor tuženika kojim osporava mjesnu nadležnost suda valjalo odbiti i riješiti kao u izreci rješenja.

7. Iz dopisa FINA od 2. travnja 2025, Klasa: 034-011/25-06/59, Ur. broj: 118-08- 4012-25-496 utvrđeno je da je osnova za plaćanje poslovni broj Ovrv-399/2009 zaprimljena u Financijskoj agenciji i evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Temeljem navedene osnove nije bilo naplate zbog nedostatka novčanih sredstava. Budući da se tražbina temeljem predmetne osnove za plaćanje nije naplatila s računa ovršenika u cijelosti u roku od tri godine od primitka osnove za plaćanje u Financijsku agenciju te da po navedenoj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, Financijska agencija je postupila sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20) i prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje za istog ovršenika dana 4. kolovoza 2018. O provedenoj radnji Financijska agencija nije obavijestila ovrhovoditelja obzirom da za isto ne postoji zakonska obveza. Podneskom ovrhovoditelja od 11. travnja 2024., osnova poslovni broj Ovrv-399/2009 je ponovno zavedena u redoslijed osnova za plaćanje. Temeljem navedene osnove je izvršena djelomična naplata te je dostavljena specifikacija izvršenja osnove za plaćanje.

8. Ocjenom tako izvedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

9. Tužitelj je u parnicu upućen iz razloga jer tvrdi da je na stupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50 st. 1 točka 11 Ovršnog zakona Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje OZ) .

10. U postupku nema spora

- da je u predmetu posl.br. Ovr-629/2024 postupak pokrenut kao pravno sredstvo ovdje tužiteljice kao ovršenika protiv zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 11. travnja 2024. (osnova poslovni broj Ovrv-399/2009 je ponovno zavedena u redoslijed osnova za plaćanje)

- da je zaključkom poslovni broj Ovr-629/2024-4 od 5. lipnja 2024. upućena ovršenica ovdje tužiteljica da može u roku od 15 dana od dana primitka te odluke, protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavila prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 50 st. 1 toč. 11 Ovršnog zakona.

- da u ovom postupku tužiteljica traži da se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika od 11. travnja 2024., proglasi nedopuštenom iz razloga propisanih čl. 50 st. 1 toč. 11 Ovršnog zakona.

- da je na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja (vjerovnika) protiv tužitelja kao ovršenika (dužnika), a radi naplate novčane tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.200,46 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 14. listopada 2009., doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zdenka Frida pod posl. br. Ovrv-399/09 od dana 14.listopada.2009. a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno dana 23.listopada 2009.

- da je tuženik kao ovrhovoditelj (vjerovnik) protiv tužitelja kao ovršenika (dužnika), a temeljem prethodno navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi pod posl. br. Ovrv-399/09 od dana 14. listopada 2009. kao ovršne isprave, dana 11. travnja 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu

- da je temeljem prethodno navedenog zahtjeva za naplatu tuženika Financijska agencija, a sukladno pravilima o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika, pokrenula pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa svih računa tužitelja kao ovršenika na račun tuženika kao ovrhovoditelja do potpunog namirenja tuženika kao ovrhovoditelja

- da je prethodno navedeni postupak pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava (izvansudska ovrha) u ovom trenutku još uvijek u tijeku

- da je tužitelj kao ovršenik pred ovim sudom podnio prijedlog za proglašenje prethodno navedene pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pozivajući se na to da je nastupila zastara tražbine tuženika kao ovrhovoditelja pa da bi uslijed toga predmetna pljenidba i prijenos radi naplate te, navodno zastarjele tražbine, bila nedopuštena

- da se u povodu prethodno navedenog prijedloga tužitelja kao ovršenika pred ovim sudom vodi postupak pod posl. br. Ovr-629/2024

- da od donošenja, kao i od nastupanja pravomoćnosti i ovršnosti sporne ovršne isprave (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zdenka Frida pod posl. br. Ovrv-399/09 od dana 14.listopada 2009.) pa do dana 11. travnja 2024., prošlo više od deset godina, odnosno i više od 14 godina

- da je Općinski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj: 43 Ovr-5231/2015-14 od 12. kolovoza 2016. odbio prijedlog ovrhovoditelja za odgodom ovrhe, te obustavio ovršni postupak, te ukinuo sve provedene ovršne radnje u tom postupku. Ovo jer je zaključkom od 8. lipnja 2016. ovrhovoditelj bio pozvan da najkasnije 8 dana prije dražbe zakazane za dan 29. lipnja 2016. predujmi trošak za izlazak službene osobe, da je citirani zaključak zaprimio 13. lipnja 2016. ali nije u danom roku postupio po zaključku, pa budući da ovrhovoditelj nije u navedenom roku predujmio troškove, da je temeljem odredbe čl. 14. st. 2. u svezi čl. 72. st. 5.Ovršnog zakona, valjalo ovrhu obustaviti.

9. Sporno je između stranaka tumačenje odredbe čl. 241 ZOO-a koja propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

10. Odredbom čl. 242. st. 1. ZOO propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida zastare ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (st. 2 istog članka).

11. Iz obavijesti FINA o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje utvrđeno je da su nastupili uvjeti iz odredbe čl.12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( Narodne novine br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020 , dalje ZOPO).

12. Odredba čl. 12. st.1 ZOPO-a propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

13. Proizlazi dakle, da ovdje tuženik, nikada nije povukao prijedlog za ovrhu, već da je nastupio uvjet iz čl. 12 ZOPO-a, jer se na novčanim sredstvima ovršenika nije mogao naplatiti, odnosno nastupila je nemogućnost provedbe ovrhe na određenom sredstvu odnosno predmetu ovrhe.

14. Iz naprijed navedenog, po stavu ovog suda ne radi se o situaciji iz čl. 242. st. 1 i 2 ZOO-a, a kojim se ne prekida zastara, već je ocjena suda da jest nastupio prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO.

15. Naime, ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, jer njegov ovršni prijedlog nije bio niti odbačen ili odbijen, niti je doneseno rješenje o ovrsi bilo ukinuto odnosno poništeno. U zastarnom roku od deset godina od pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zdenka Frida pod posl. br. Ovrv-399/09 od dana 14.listopada 2009. (pravomoćno i ovršno dana 23. listopada 2009.) zastara je bila prekinuta, odnosno ponovno je u roku od 10 godina, i nakon što je zastara ponovo počela teći (isknjiženjem osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018.), ponovno prekinuta, jer je tuženik 11. travnja 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu.

16. To što je Financijska agencija isknjižila osnovu za plaćanje 4. kolovoza 2018. treba promatrati u odnosu na razlog zbog kojeg je došlo do isknjiženja. Naime, na računu tužitelja kao ovršenika nije bilo novčanih sredstva pa do isknjiženja nije došlo zbog radnje, volje ili krivnje tuženika kao ovrhovoditelja jer je Financijska agencija sukladno svojoj zakonskoj obvezi isknjižila osnovu za plaćanje jer nije bilo naplate po osnovi za plaćanje. Prestanak izvršavanja osnove za plaćanje (isknjiženja) posljedica je primjene zakonske odredbe i to čl. 12. ZPONS ( koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018), odnosno insolventnosti tužitelja kao ovršenika u razdoblju od tri godine, a ne procesnih propusta ili pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja koji bi utjecali na prekid zastare u smislu odredbe čl. 242. st. 2. ZOO-a.

17. Odredba čl. 12. st.1 ZOPO-a propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

18. Proizlazi dakle, da ovdje tuženik, nikada nije povukao prijedlog za ovrhu, već kako to tuženik tvrdi, da je nastupio uvjet iz čl. 12 ZOPO-a, jer se na novčanim sredstvima tužiteljice kao ovršenika nije mogao naplatiti, odnosno nastupila je nemogućnost provedbe ovrhe na određenom sredstvu odnosno predmetu ovrhe.

19. Nakon isknjiženja osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. zastara je počela ponovno teći, a potom je ponovno prekinuta pokretanjem postupka izravne naplate kod Financijske agencije 11. travnja 2024., tako da zastara nije nastupila.

20. Iz naprijed navedenog, po stavu ovog suda ne radi se o situaciji iz čl. 242. st. 1 i 2 ZOO-a, a kojim se ne prekida zastara, već je ocjena suda da jest nastupio prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO.

21. Stoga je u ovom slučaju u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio prekid zastare (čl. 241 ZOO-a) podnošenjem Financijskoj agenciji zahtjeva za naplatu 11. travnja 2024.

22. U predmetu posl. br. Ovr-5321/2015 Općinski sud u Rijeci je po prijedlogu za ovrhu temeljem ovršne isprave tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika donio rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovr-5321/2015 od 3. rujna 2015., te je rješenjem o ovrsi određena ovrha na pokretninama tužitelja kao ovršenika

23. Ovaj sud ne smatra da je zastara prekinuta podnošenjem ovršnog prijedloga 3. kolovoza 2015. radi provođenja ovrhe na pokretninama, jer je taj postupak okončan obustavom ovrhe i ukidanjem svih provedenih ovršnih radnji, "krivnjom tuženika kao ovrhovoditelja" koji nije predujmio troškove ovrhe ( presuda posl. br. Rev 943/17-2 od 10. svibnja 2017). Međutim opisano nije odlučno za ocjenu rokova zastare, iz razloga ako slijedi.

24. Budući da iz dopisa FINA-e, proizlazi da je Financijska agencija postupila sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20) i prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje za istog ovršenika 4. kolovoza 2018. ( i o provedenoj radnji Financijska agencija nije obavijestila ovrhovoditelja obzirom da za isto ne postoji zakonska obveza), ovaj sud na temelju svih dokaza izvedenih u postupku, utvrđuje da zastara nije nastupila.

Okolnost da je Financijska agencija isknjižila osnovu za plaćanje tijekom 2018. treba promatrati u odnosu na razlog zbog kojeg je došlo do isknjiženja. Naime, na računu tužitelja kao ovršenika nije bilo novčanih sredstva pa do isknjiženja nije došlo zbog radnje, volje ili krivnje tuženika kao ovrhovoditelja jer je Financijska agencija sukladno svojoj zakonskoj obvezi isknjižila osnovu za plaćanje jer nije bilo naplate po osnovi za plaćanje.

Prestanak izvršavanja osnove za plaćanje (isknjiženja) posljedica je primjene zakonske odredbe i to čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20. i 133/20., dalje: ZPONS), odnosno insolventnosti tužitelja kao ovršenika u razdoblju od tri godine, a ne procesnih propusta ili pasivnosti tuženika kao ovrhovoditelja koji bi utjecali na prekid zastare u smislu odredbe čl. 242. st. 2. ZOO-a. ZPONS je stupio na snagu 4. kolovoza 2018.

Prema tome, nakon isknjiženja osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. zastara je počela ponovno teći, potom je ponovno prekinuta pokretanjem postupka izravne naplate kod Financijske agencije 11. travnja 2024. (osnova poslovni broj Ovrv- 399/2009 je ponovno zavedena u redoslijed osnova za plaćanje)., tako da po ocjeni ovog suda nije osnovan razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a .

25. Ukoliko se 4. kolovoz 2018. uzima kao datum kada je zastara ponovo počela teći, u tom slučaju nije istekao desetogodišnji zastarni rok (već bi istekao tek 4. kolovoz 2028.), pa se tužitelj neosnovano poziva na zastaru.

26. Imajući u vidu da je zastara prekinuta odnosno ponovo počela teći isknjiženjem osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018., a da je tuženik 11. travnja 2024. ponovno podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu pokretanjem izvansudske ovrhe, to nije protekao rok od 10 godina od pravomoćnosti ovršne isprave (vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zdenka Frida pod posl. br. Ovrv-399/09 od dana 14.listopada 2009. , pravomoćno i ovršno dana 23.listopada 2009), kako to pogrešno smatra tužitelj.

27. Odredbom čl. 245. st. 1 ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se zakonom određeni rok za zastaru.

28. Naime, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima Narodne novine br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020 ,dalje ZOONS) kojim je provedba izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika kod banaka povjerena Financijskoj agenciji , odnosno čl. 32. st 1 ZOONS-a propisano da je FINA dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu toga Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. toga zakona.

29. Ovome sudu nije prihvatljiva tvrdnja tužitelja, da u situaciji kad na računu dužnika nema sredstava, te FINA u skladu s 12. ZPONS-a prestane sa izvršavanjem osnove za plaćanje, da tuženik nije poduzeo niti jednu sudsku radnju radi naplate tražbine, te da prekid zastare nije nastupio.

30. Budući da prema rezultatima dokaznog postupka nije (u cijelosti) došlo do izvršenja osnove za plaćanje, niti je prijedlog za ovrhu povučen ili odbačen, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem ovršne isprave na naplatu (čl. 241. ZOO), trajao je do 4. kolovoz 2018, kada je osnova za plaćanje isknjižena.

31. Stoga je ocjena ovog suda da nije istekao 10 godišnji zastarni rok od pravomoćnosti ovršne isprave, jer je isti nakon prekida zastare ponovno počeo teći 4. kolovoz 2018, a zastara ponovno prekinuta podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 11. travnja 2024. (osnova poslovni broj Ovrv-399/2009 ponovno zavedena u redoslijed osnova za plaćanje), odnosno jer su isknjiženjem osnove za plaćanje ostvarene pretpostavke iz čl. 245. st. 3. ZOO-a za ponovni početak zastarijevanja

32. Stoga neosnovano tužitelj smatra da nije bilo prekida zastare u razdoblju od donošenja rješenja o ovrsi (vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zdenka Frida pod posl. br. Ovrv-399/09 od dana 14. listopada 2009., pravomoćno i ovršno dana 23. listopada 2009),, te da je protekom roka od 10 godina koji je propisan za zastaru ovršne isprave, nastupila zastara u ovom postupku.

33. Stoga, tuženik osnovano osporava tužbeni zahtjev tužitelja iz svih navedenih razloga, te nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1 točka 11 OZ-a, i tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

34. Slijedom naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i presuditi kao u točki I. izreke presude.

35. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

36. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

37. Sukladno odredbi čl. 10 st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. l54. stavak 1. ZPP-a, budući je tuženik uspio u sporu u cijelosti, pa mu je priznat parnični trošak zastupanja, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 euro (Tbr. 8 t. 1 Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika, dalje Tarifa), sve uvećano za pdv 25 % (50,00 euro), odnosno sveukupno iznos od 250,00 euro. Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 11. studeni 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika