REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-46/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o. Zagreb, Lonjička cesta 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 29. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu broj: 10392/06 sklopljenog 9. siječnja 2006. između ĆN, BRDOVEC, ILIJE GREGORIĆA 21, OIB: 40273919151 kao korisnika kredita s jedne strane i Hvb - Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi:

„Naknada za obradu kreditnog zahtjeva 3,00% (slovima:triposto) od iznosa odobrenog kredita-minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po

potpisu Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 437,99 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 11. siječnja 2006. do isplate po stopi koja je:

- do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne

kamate;

- od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Određuje se vrijednost predmeta ovog spora u iznosu od 875,98 EUR.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 516,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 283,17 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome kako njegova aktivna legitimacija proizlazi iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) koji su sklopili ĆN kao ustupitelj s jedne strane i tužitelj kao primatelj s druge strane, kojim je Ugovorom tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na ovdje tužitelja kao novog vjerovnika, a o tom je prijenosu tražbine uredno obaviješten tuženik. Pasivna legitimacija proizlazi iz toga što su **.**.2006., ĆN kao korisnik kredita i Hvb-Splitska banka d.d. kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu, broj: 10392/06. Odredbom čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno je naplaćivanje administrativne naknade za obradu kreditnog zahtjeva, i to kako slijedi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva 3,00% (slovima:triposto) od iznosa odobrenog kredita- minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.“ Predmetna naknada je od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 3.300,00 kn / 437,99 EUR, i to zaključno s 11. siječnja 2006. Tužitelj nadalje navodi kako je korisnik kredita potrošač, a podredno, i da nije potrošač, ugovorna odredba koja je predmet ovog postupka bila bi ništetna. Naime, ovdje se radi o tipskom i adhezijskom Ugovoru o kreditu tuženika, a na koji sadržaj korisnik kredita nije imao, a niti je mogao imati bilo kakvog utjecaja, pa tako niti na sadržaj predmetne ugovorne odredbe. Tužitelj ukazuje kako je ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza korisnika kredita da plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a visinu koje naknade bi tuženik određivao jednostrano netransparentna, nepoštena, nezakonita i ništetna, a to iz razloga što se među strankama o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je korisnik kredita imao bilo kakvog utjecaja na sadržaj istih, pa se iste smatraju nepoštenima. Nadalje, tužitelj ističe da tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije informirao korisnika kredita koji bi eventualni stvarni troškovi bili obuhvaćeni predmetnom naknadom, razlozima koji bi eventualno opravdavali naplaćivanje takve naknade, eventualnoj svrsi naknade te relaciji odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga, pa korisnik kredita nije mogao na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti koje ekonomske posljedice za njega temeljem takve odredbe uopće proizlaze. Tužitelj posebno napominje kako je predmetna naknada ustegnuta od samog iznosa kredita, pa proizlazi da je korisnik kredita na kraju tuženiku morao plaćati i kamate na naknadu koja mu je naplaćena, a čime je svime i dodatno narušena već postojeća znatna neravnoteža u pravima i obvezama između ugovornih stranaka, na štetu korisnika kredita. Navedeno postupanje omogućilo je tuženiku proizvoljno određivanje naknade za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a tuženik je tako i postupio. Samim time, ista je odredba nepoštena i ništetna sukladno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, dok su sama obveza korisnika kredita i eventualni stvarni troškovi na koje bi se ista imala odnositi, neodređeni i neodredivi sukladno čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Kako je tuženik predmetnu naknadu naplatio temeljem ništetne ugovorne odredbe, istu je dužan vratiti korisniku kredita, odnosno platiti njegovom pravnom sljedniku, ovdje tužitelju, sve sukladno odredbi čl. 1115.ZOO-a. Slijedom navedenog, tužitelj u ovom postupku potražuje naplaćeni iznos naknade od 437,99 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pa do isplate od strane tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara vrijednosti predmeta spora, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovara zastari ističući da tužitelj nije potrošač te navodi da su tužiteljeve tvrdnje da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene, da je odredba o navedenoj naknadi za obradu kredita jasna i lako uočljiva te da nije točno da bi uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Posljedično, tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva.

3. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod navoda iznesenih u tužbi te se usprotivio tuženikovim tvrdnjama sadržanih u odgovoru na tužbu.

4. Tuženik je tijekom postupka učinio nespornom osnovu i visinu utuženog potraživanja.

5. Tijekom postupka sud je pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: presliku obavijesti o ustupu tražbine (list 7. spisa), presliku obavijesti od 10. lipnja 2023. (list 8. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra tuženika (list 9. – 329. spisa), registarska rješenja (list 331.- 334. spisa), izračun EKS-a i otplatni plan za Ugovor broj 10392/06 (list 335. – 337. i 343. – 351. spisa), Ugovor o kreditu broj 10392/06 (list 338. - 339. i 341. – 342 spisa), dopis tuženika (list 340. spisa), ispis podataka o plaćanju (list 352. – 366. spisa), otplatni plan (list 367. – 368. spisa) i izvadak po transakcijskom računu (list 369. – 384. spisa).

6. Valja naglasiti da je sud na ročištu održanom 29. rujna 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ĆN, korisnika predmetnog Ugovora o kreditu, jer bi provođenjem navedenog dokaza koji ovaj sud ne smatra važnim za odluku u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je tuženik učinio nespornom osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, bilo povrijeđeno načelo ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. i čl. 223.a ZPP-a).

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu broj 10392/06 (dalje: Ugovor o kreditu) kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva te zahtjev za isplatom iznosa od 437,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a za koji iznos tužitelj tvrdi da predstavlja korist koju je tuženik ostvario na temelju ništetne ugovorne odredbe u vidu naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

9. Između stranaka nisu sporne osnova i visina utuženog potraživanja, dakle nije sporno da je pravni prednik tuženika s korisnikom kredita ĆN dana 5. siječnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 10392/06, nije sporno da je korisnik kredita tražbine temeljem odredbi navedenog Ugovora o kreditu prenio na ovdje tužitelja temeljem Ugovora o cesiji, nije sporna aktivna legitimacija, nije sporna zastara, niti status potrošača korisnika kredita.

10. Odredbom čl. 1. Ugovora o kreditu ugovoreno je da pravni prednik tuženika kao kreditor stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 23.250,00 CHF koji će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti, dok je odredbom čl. 5. ugovoreno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3,00 % od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn te da se naplaćuje jednokratno odmah po potpisu Ugovora.

11. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP-a). Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP-a). Zaključno, nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a).

12. Slijedom svega navedenog, odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti, ništetna je temeljem gore navedenih odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Pri tome valja naglasiti kako ništetnost odredbi o naknadi za obradu kredita ne povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer isti može opstati i bez te odredbe, a sve sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

13. Posljedica ništavosti navedene odredbe o ulaznoj naknadi jest ta da je potrošač, korisnik kredita, imao prema tuženiku tražbinu povrata novčanog iznosa kojeg je tuženik odnosno njegov pravni prednik stekao temeljem te ništetne odredbe, i to u okviru instituta stjecanja bez pravne osnove, dakle imao bi pravo na povrat onog što je primjenom navedene odredbe platio tuženikovom pravnom predniku, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO-a, a koje se odredbe odnose na pravne posljedice ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi te odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a kojom je uređen institut stjecanja bez pravne osnove.

14. Imajući u vidu da primatelj tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj tražbine imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a), prema ocjeni ovog suda tuženikova je obveza vratiti tužitelju utuženi iznos po osnovi ništetne odredebe o naknadi, i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja.

15. Zaključno, u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate valja naglasiti da prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik, odnosno njegov pravni prednik je kao trgovac morao znati da je odredba o naknadi za odobrenje kredita ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih konkretnih troškova se ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz Ugovora o kreditu. Stoga zatezne kamate teku od 11. siječnja 2006. odnosno od dana izvršenog plaćanja, koji datum tuženik tijekom postupka nije osporio, a stopa zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

16. Slijedom svih gore navedenih utvrđenja odlučeno je kao u t. I. i II. izreke ove presude.

17. Sud je u točci I. rješenja odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 875,98 EUR sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a. Naime, tužitelj je u ovom postupku postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o naknadama i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 437,99 EUR. Posljedica ništetnosti sporne odredbe ugovora je obveza tuženika vratiti tužitelju iznos od 437,99 EUR, pa zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u konkretnom slučaju služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu. Stoga je po mišljenju ovog suda vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.837,99 EUR, a kojoj je vrijednosti tuženik prigovorio, suviše visoko naznačena.

18. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke rješenja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a te prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 437,99 EUR. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT).

19. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, a koji trošak je odmjeren sukladno OT-u, i to za: sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav podneska od 7. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) te za zastupanje na ročištu održanom 29. rujna 2025. u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a).

20. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, i to u iznosu od 26,55 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine, broj: 92/21; dalje: Tarifa) u svezi s čl. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Tarife u svezi s čl. 1. st. 2. ZSP-a). Tužitelju nije priznat prekomjerno zatraženi iznos jer mu isti temeljem gore navedenih odredbi Tarife i ZSP-a te vrijednosti predmeta ovog spora (875,98 EUR) ne pripada. Zaključno, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e-oglasnoj ploči suda. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 516,37 EUR, dok je odbijen za iznos od 283,17 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. i III. izreke rješenja.

21. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

22. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke rješenja sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 11. studenog 2025.

SUTKINJA:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.