Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-22/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ZC zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kzd-129/2020-15 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optužena ZC je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17 i 126/19 -dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava - opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 1. KZ/11.

1.1. Sud je, na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 odredio da troškovi kaznenog postupka kao i nužni izdaci optužene padnu na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo Splitu zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. u svezi članka 467. stavak 3. ZKP/08) te je predložilo da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Optuženica je odgovorila na žalbu uz prijedlog da drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

4. Državni odvjetnik u obrazloženju svoje žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da unatoč doprinosu bivšeg supruga SC konfliktnoj situaciji koja je otežala ostvarivanje osobnog odnosa majke s djetetom te uvažavajući praktične i financijske probleme koji proizlaze iz udaljenosti mjesta prebivališta okrivljene i mjesta prebivališta djeteta odnosno mjesta gdje su sudskim odlukama određeni susreti, okrivljena nije imala opravdanje za prepuštanje skrbi i brige od djetetu ocu.

4.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na temelju sadržaja obrane optužene ZC kao i na temelju ostalih dokaza izvedenih u dokaznom postupku (osim iskaza svjedoka SC) izveo točan zaključak da optužena time što nije ostvarivala kontakte s djetetom u trajanju od dvije godine nije kao roditelj grubo zanemarila svoju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta i time počinila kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11. Opisani propust okrivljenice ne može se podvesti pod pojam grubog zanemarivanja roditeljske dužnosti, niti u sebi sadrže dostatnu kriminalnu količinu zanemarivanja odgoja i podizanja djeteta da bi se radilo o predmetnom kaznenom djelu, imajući u vidu znatno poremećene međusobne odnose bivših supružnika, tj. činjenicu da je optužena osjećala posljedice straha od bivšeg supruga SC što proizlazi i iz iskaza svjedoka GC, RC i JC, koji su navodili kako je okrivljena bila u intenzivnom strahu od oštećenika, te da se zaista željela viđati sa djetetom, ali kako je SC prethodno pratio po dućanima gdje bi radila zbog čega je često mijenjala mjesta rada, da joj zaista nije bilo ugodno istoga viđati. Uz gore navedeno treba istaknuti ad je optužena u niz navrata pokušala telefonski stupiti u kontakt sa malodobnim sinom Z u čemu je bila onemogućena na način da joj je bila poklapana telefonska slušalica kad je zvala sina Z na fiksni telefon kuće bivšeg supruga.

4.2. U konkretnom slučaju i u kontekstu znatno poremećenih međusobnih odnosa bivših supružnika, od kojih otac tvrdi da majka ne želi kontakte s djetetom, a majka da joj ih otac otežava i onemogućava, postupanje optuženice kako je ono činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nema obilježja grubog zanemarivanja dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja maloljetnog djeteta, slijedom čega je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi pobijanu presudu.

5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci, odnosno žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Domagoj Raguž