Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5386/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VM, iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-831/2007-94 od 30. siječnja 2014., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-831/2007-94 od 30. siječnja 2014. u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 13.021,60 kn (1.728,26 EUR[1] ) za period od 5. veljače 2007. do 29. siječnja 2014.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.434,73 EUR (10.810,00 kn) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pn-831/2007-94 od 30. siječnja 2014. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 364.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2007. pa do isplate (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 94.255,40 kn, zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 13.021,60 kn na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 5. veljače 2007. do 29. siječnja 2014., kao i zahtjev za isplatu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 818.386,74 CZK sa pripadajućim kamatama te zahtjev za isplatom mjesečne rente u iznosu od 15. 102, 67 CZK u protuvrijednosti kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Nadalje naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu do 33.254,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2014. (točka III. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 50.272,50 kn (točka IV. izreke).

2. Navedenu prvostupanjsku presudu žalbama pobijaju obje stranke i to tuženik u dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima postupka predlažući da se presuda preinači u tim pobijanim dijelovima te zahtijeva trošak postupka u povodu žalbe, a tužitelj u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev, kao i dijelu pod točkom IV. kojom mu je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak, predlažući preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se njegov zahtjev usvoji u cijelosti uz odgovarajuću odmjeru parničnog troška, podredno da u ponovljenom postupku sud pravilno utvrdi činjenice i na tako utvrđene činjenice primjeni valjane zakonske odredbe. Zahtijeva trošak postupka u povodu žalbe.

3. Odlučujući o žalbama stranaka, ovaj sud je presudom poslovni broj Gžn-724/14-2 od 1. ožujka 2014.:

- odbio žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-831/07 od 30. siječnja 2014. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je usvojen tužbeni zahtjev preko iznosa od 227.500,00 kn do iznosa od 364.000,00 kn tj. za iznos od 136.500,00 kn s naslova neimovinske štete i preko iznosa od 8.138,50 kn do iznosa od 13.021,60 kn tj. za iznos od 4.883,10 kn s naslova imovinske štete,

- odbio žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrdio navedenu presudu u pobijanom dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev u iznosu od 94.255,00 kn i 163.677,34 CZK te zahtjevom za platež rente sve u protuvrijednosti u kn i sa zahtjevom za platež rente u mjesečnom iznosu od 3.020,53 CZK u protuvrijednosti u kn u razdoblju od 1. travnja 2012. godine do 17. svibnja 2014. te u dijelu odluke o troškovima postupka kojom mu je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.917,50 kn (dio toč. II. i IV. izreke),

- preinačio navedenu presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete zbog izgubljene zarade, zahtjev za isplatu mjesečne rente u iznosu od 1. travnja 2012., zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 13.021,60 kn za razdoblje od 5. veljače 2007. do 29. siječnja 2014. i u odluci o troškovima postupka te presudio na način da je naložio tuženiku platiti tužitelju s naslova imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 654.709,39 CZK sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci odluke, a od 1. travnja 2012. godine do zaključno 17. svibnja 2014. godine plaćati mu mjesečnu rentu u iznosu od 12.082,13 CZK sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate. Nadalje naložio je tuženiku platiti tužitelju na dosuđeni iznos glavnice od 13.021,60 kn zatezne kamate tekuće od 5. veljače 2007. godine do 31. prosinca 2007. i naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 40.636,80 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2014. godine do isplate, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 10.810,00 kn. Nadalje, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 29.355,00 kn i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 9.319,25 kn.

4. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presude nižestupanjskih sudova ukinu ili preinače.

5. Odlučujući o reviziji tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Rev-2275/2016-2 od 2. listopada 2024. odbio reviziju tuženika osim u dijelu kojim je na iznos naknade štete za tuđu pomoć u iznosu od 13.021,60 kn dosuđena zatezna kamata do 29. siječnja 2014. te je ukinuo ovosudnu presudu poslovni broj Gžn-724/14-2 od 1. ožujka 2016. u dijelu kojim je na iznos naknade za tuđu pomoć od 13.021,60 kn dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 5. veljače 2007. do 29. siječnja 2014. i u dijelu koji se odnosi na trošak žalbe tužitelja te u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Stoga je u ovom stadiju postupka potrebno ponovno odlučiti o žalbi tužitelja u dijelu koji se odnosi na tijek kamata na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Dakle, predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos glavnice naknade nenovčane imovinske štete u vidu troškova usluge pomoći i njege druge osobe.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke u bitnom proizlazi da tužitelj kojemu je tuđa pomoć bila potrebna u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba (ukupno 1085 sati), ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i onda kada mu je ta pomoć besplatno pružana od članova obitelji. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi za takvu pomoć angažirao stručnu pomoć ili istu pomoć platio i stoga se u tom slučaju naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji visina naknade se dosuđuje prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 233. ZPP- a. Sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju ocijenio da primjerena naknada za jedan sat tuđe pomoći iznosi od 15,00 kn te je na dosuđeni iznos naknade ove imovinske štete od 13.021,60 kn dosudio zatezne kamate od presuđenja pozivom na odredbu čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO).

9. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

10. Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kada zakon određuje nešto drugo.

11. U ovom predmetnom slučaju visina nenovčane imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege nije utvrđivana vještačenjem, u nominalnom iznosu prema kriterijima u trenutku pružanja takve usluge, a niti je tužitelj do okončanja postupka pred sudom prvog stupnja iznio činjenice u pogledu cijene sata pružanja takve usluge na području gdje tužitelj prebiva niti je posljedično tome predložio relevantne dokaze na okolnost utvrđivanja cijene sata takve usluge bilo u vrijeme kad je pružena bilo u vrijeme presuđenja.

12. Stoga je sud prvog stupnja a smatrajući da nitko pa niti članovi uže obitelji nisu dužni takvu pomoć pružati besplatno te neovisno o tome što tužitelj nije imao izdataka za pruženu pomoć i njegu, pravilno u smislu odredbe čl. 223. st.1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO-a ocijenio visinu naknade nenovčane imovinske štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, na koji dosuđeni iznos je pravilno dosudio zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, a što je u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u odluci Rev- 702/2022-2 od 6. srpnja 2022. a koje glasi: " U situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete, teku od donošenja sudske odluke." Isti stav Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzima i u odluci poslovni broj Rev-725/2024-2 od 22. svibnja 2024.

13. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23). Naime temeljem stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj prije utuženja podnio odštetni zahtjev ovdje tuženiku radi namirenja pretrpljene štete pa stoga nema mjesta primjeni te odredbe tog Zakona. Nadalje, a cijeneći nalaz i mišljenje liječnika vještaka glede procjene duljine trajanja potrebe za pružanjem pomoći i njege (godinu i deset mjeseci), a tužitelj je ozlijeđen 4. rujna 2006. te je na bolničkom liječenju i nastavnoj rehabilitaciji neposredno nakon ozljeđivanja bio sve do 20. prosinca 2006. (list 3 nalaza i mišljenja liječnika vještaka) sasvim je jasno da u trenutku utuženja dana 5. veljače 2007., ova šteta nije niti dospjela (čl. 1086. ZOO).

14. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a (točka I. izreke).

15. Kako je sagledavajući u ukupnosti žalbu tužitelja, on sa žalbom uspio sa 80%, temeljem čl. 154. st.2. ZPP-a dosuđen mu je trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.434,73 EUR (10.810,00 kn) pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

16. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić