Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3369/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-103/2023-19 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja UV kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 103/2023-19 od 25. ožujka 2024. pod stavkom II. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja UV za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 565,92 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-103/2023-19 od 25. ožujka 2024. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja UV za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 38,58 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. naknaditi tužitelju UV daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 38,58 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja UV za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-103/2023-19 od 25. ožujka 2024. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 414,41 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2022. pa do isplate, te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 706,01 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2024. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 928,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 604,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR, a podredno ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.342,41 EUR, koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi od 2. srpnja 2022., koju je skrivio osiguranik tuženika.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela prvostupanjske presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijanog dijela prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. srpnja 2022. u Zaprešiću, a koju je skrivio osiguranik tuženika,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. MV, spec. kirurga, subspec. traumatologa, spec. ortopedije i traumatologije, proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje lijeve potkoljenice,

- da je, prema ocjeni vještaka, tužitelj trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta osam dana i slabijeg intenziteta sedam tjedana kumulativno,

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a da je u nastavku liječenja trpio sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i slabijeg intenziteta tri tjedna kumulativno,

- da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice (uredan opseg pokreta vratne kralježnice) koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti tužitelja,

- da je tužitelju tuđa pomoć u opsegu od dva sata dnevno bila potrebna dva tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.,

- da na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi,

- da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta,

- da, uzimajući u obzir stručni i objektivni nalaz i mišljenje vještaka dr. MV, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.550,00 EUR,

- da tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada zatraženi iznos od 112,00 EUR,

- da je tuženik u mirnom postupku tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio ukupno 1.247,59 EUR,

- da je, slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos od 414,41 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2022. pa do isplate, dok je neosnovan za daljnji iznos od 928,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da mu je prvostupanjski sud dosudio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u manjem opsegu no što bi mu pripadao po uvriježenim medicinskim kriterijima, sudskoj praksi i okolnostima konkretnog slučaja.

9. Naime, uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja, pretrpljene bolove i strah, činjenicu da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice (uredan opseg pokreta vratne kralježnice) koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti tužitelja, kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), valja reći da, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, istom na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 1.550,00 EUR, kako je to ocijenio i prvostupanjski sud, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2022. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046. , čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

10. Pritom valja istaknuti da tužitelj u žalbi neosnovano ističe da prvostupanjski sud pri ocjeni visine nastale štete nije uzeo u obzir sve činjenice i okolnosti slučaja, budući da je prvostupanjski sud ocjenu o visini pravične novčane naknade donio na temelju stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja vještaka dr. MV, koji je utvrdio sve zadobivene ozljede tužitelja, pretrpljene bolove i strah, dok je u odnosu na trajne posljedice utvrdio da kod tužitelja iste nisu zaostale (uredan opseg pokreta vratne kralježnice). Prema tome, prvostupanjski sud je prilikom određivanja iznosa pravične novčane naknade vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, te su stoga neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Imajući u vidu da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete pripada ukupno 1.662,00 EUR, a da mu je tuženik u mirnom postupku na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio iznos 1.247,59 EUR, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos od 414,41 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2022. pa do isplate, dok je neosnovan za daljnji iznos od 928,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

12. S tim u vezi valja istaknuti da je tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete tužbom potraživao iznos od 1.342,41 EUR, a da je nakon provedenog vještačenja, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 29. studenog 2023. potraživao iznos od 772,01 EUR.

13. Tuženik se podneskom od 12. prosinca 2023. usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva tužitelja, ističući da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, pozivajući se pritom na pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održanoj 26. travnja 2021.

14. Valja istaknuti da smanjenje tužbenog zahtjeva učinjeno podneskom od 29. studenog 2023., suprotno žalbenim navodima tužitelja, predstavlja djelomično povlačenje tužbe kojemu se tuženik u predmetnom postupku protivio, pa je pravilno prvostupanjski sud u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a zaključio da je dužan meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu kojeg je tužitelj postavio u tužbi, dakle o onom od 1.342,41 EUR, koji iznos je relevantna vrijednost predmeta spora i za odluku o trošku predmetnog postupka.

15. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da mu je uskraćivanjem mogućnosti smanjenja tužbenog zahtjeva i odlukom o troškovima postupka povrijeđeno pravo na pristup sudu, odnosno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija). Naime, tužitelj ističe da rigidno tumačenje odredaba ZPP-a o djelomičnom povlačenju tužbe predstavlja prekomjerni teret i prepreku tužitelju, koji ne raspolaže stručnim znanjem kojim bi točno utvrdio nastalu štetu, u ostvarenju svojih prava, a što je suprotno cilju i svrsi načela pravne sigurnosti i poštenog suđenja. No, tužitelju je u predmetnom postupku trošak provedenog medicinskog vještačenja dosuđen u cijelosti, iz razloga što je isti bio neophodan za utvrđivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te mu nije nametnut nikakav financijski teret u odnosu prema drugoj strani, s obzirom na to da je u konačnici tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka. Stoga, po shvaćanju ovog suda, tužitelju u predmetnom postupku nije povrijeđeno pravo na pristup sudu niti mu je odlukom o troškovima postupka povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.

16. Međutim, tužitelj u žalbi osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada mu nije priznao pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude. Naime, iz predmetnog spisa je razvidno da je na ročište za objavu presude održano 25. ožujka 2024. pristupio punomoćnik tužitelja, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu troška zastupanja na navedenom ročištu u vrijednosti 50 bodova sukladno odredbi iz Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa).

17. Stoga, umjesto od strane prvostupanjskog suda utvrđenih 625 bodova, tužitelju na ime troška predmetnog postupka pripada 675 bodova, odnosno 1.350,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 337,50 EUR, ukupno iznosi 1.687,50 EUR, čemu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR, što ukupno iznosi 1.767,13 EUR.

18. S obzirom na postignuti uspjeh tužitelja u parnici od 30,87%, tužitelju pripada iznos od 545,51 EUR, čemu valja pribrojiti trošak medicinskog vještačenja u cijelosti, odnosno u iznosu od 199,08 EUR, jer je isti bio neophodan za utvrđivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, tako da sveukupni parnični trošak tužitelja iznosi 744,59 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 4., Tbr. 9. toč. 1. i 3., Tbr. 28., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19. i 92/21), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23), te čl. 154. st. 2. ZPP-a te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

19. Tužitelj u žalbi ističe da mu je na ime troška parničnog postupka valjalo dosuditi ukupno 1.310,51 EUR (a prvostupanjskom presudom dosuđeno mu je 706,01 EUR), dakle, iz navedenog proizlazi da isti pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 604,50 EUR.

20. Kako isti ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu 744,59 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u smislu čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, tako je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 565,92 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak I. izreke ove odluke), a prvostupanjsku presudu preinačiti u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 38,58 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 38,58 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2025. pa do isplate (stavak II. izreke ove odluke).

21. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je isti sa žalbom uspio samo djelomično u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok u pogledu glavnog potraživanja nije uspio, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža