Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3980/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru, Lucićeva 2, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-2541/2023-16 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-2541/2023-16 od 24. svibnja 2024.
a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke,
b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.195,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2024. do isplate.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 623,23 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Trogir, brisanje uknjižbe pomorskog dobra na nekretninama označenim u zemljišnim knjigama kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 7347, oznake Trstik (PD), površine 2569 m² i čest. zem. [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška], oznake Trstik (PD), površine 75 m², sve k. o. [katastarska općina], a koji upis je proveden na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru pod brojem Z-880/16 od 25. travnja 2017., uz istodobni upis prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na ime tužiteljice (točka I. izreke). Također, tuženici je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.195,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2024. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv točke I. izreke i točke II. izreke presude u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka prihvaćen, žalbu je podnijela tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za brisanjem upisa pomorskog dobra na nekretninama kčbr. [katastarska čestica] Trstik (PD) od 2569 m² i kčbr. [katastarska čestica] Trstik (PD) od 75 m², obje kčbr. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji upis je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru pod brojem Z-880/16 od 25. travnja 2017., uz istodobnu uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na ime tužiteljice.
6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica nekretnina kčbr. [katastarska čestica] Trstik (PD) od 2569 m² i kčbr. [katastarska čestica] Trstik (PD) od 75 m², koje su bile upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je tuženica putem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu dana 5. veljače 2015. podnijela zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja prijedlog za upis pomorskog dobra na više katastarskih čestica kojim je, između ostalog, predložila da se pomorsko dobro upiše na nekretninama na kojima je do tada kao vlasnica bila upisana tužiteljica,
- da je prijedlog tuženice za upisom pomorskog dobra u zemljišnoknjižnom postupku prihvaćen rješenjem suda prvog stupnja posl. broj Z-880/16 od 25. travnja 2017.,
- da su protiv rješenja posl. broj Z-880/16 od 25. travnja 2017. protustranke ŽO i PO na čijim je nekretninama također, jednako kao i tužiteljici, upisano pomorsko dobro podnijeli prigovore koji su prihvaćeni rješenjem suda prvog stupnja posl. broj Z-25212/2107 od 26. ožujka 2018. koji je naložena i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u korist tih protustranaka,
- da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 158/03, 141/06, 38/09) ukinut u dijelu čl. 118. st. 2. i st. 3. u dijelu koji glasi: "te će Državno odvjetništvo postupiti sukladno stavku 2. ovoga članka",
- da nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske državno odvjetništvo nije ovlašteno podnijeti prijedlog u ime Republike Hrvatske za brisanje prava vlasništva i uknjižbu pomorskog dobra za nekretnine za koje je poznat titular prava vlasništva u zemljišnoknjižnom postupku jer bi se time titularu brisalo pravo vlasništva s učincima izvlaštenja, a bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u kontradiktornom parničnom postupku u kojem bi mu bila omogućena zaštita njegovih prava,
- da uknjižba provedena rješenjem suda posl. broj Z-880/16 od 25. travnja 2017. kojim je na nekretninama u privatnom vlasništvu tužiteljice u zemljišnoknjižnom postupku bez provedenog kontradiktornog postupka upisano pomorsko dobro predstavlja nevaljanu uknjižbu kojom se vrijeđa tužiteljičino pravo vlasništva.
7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da su ispunjene pretpostavke iz čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17
– dalje: ZZK/96) za prihvaćanje tužiteljičine brisovne tužbe. Stoga je primjenom navedene odredbe tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio, te odredio brisanje uknjižbe pomorskog dobra uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u korist tužiteljice.
8. Tuženica žalbenim navodima osporava presudu suda prvog stupnja navodeći da se odredba čl. 129. st. 1. ZZK/96 ne primjenjuje na uknjižbu pomorskog dobra kao općeg doba jer ista nije provedena u korist određene osobe. Također, tuženica u žalbi ističe i da se na pomorskom dobru kao općem dobru i stvari izvan prometa ne može stjecati pravo vlasništva, te da su granice pomorskog dobra u konkretnom slučaju određena na način, postupku i kriterijima propisanim Pomorskim zakonikom ("Narodne novine", br. 17/94, 74/94, 43/96, 158/03, 181/04), Uredbom o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra ("Narodne novine", br. 8/04, 82/05) i Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] predio [adresa] ("Narodne novine", br. 100/01).
9. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženice su neosnovani. Prije svega potrebno je navesti da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, odredbom čl. 242. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19) koji je stupio na snagu 6. srpnja 2019. propisano je da su stupanjem na snagu tog zakona prestaju važiti odredbe ZZK/96. Tužiteljica je tužbu podnijela 20. lipnja 2023., dakle, nakon što su odredbe ZZK/96, pa tako i odredba čl. 129. ZZK/96 na osnovi koje sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev, prestale važiti, tako da su za odlučivanje, neovisno što je upis proveden za vrijeme kada je na snazi bio ZZK/96, mjerodavne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 – dalje: ZZK/19), a ne odredbe ZZK/96 koje su prestale važiti i koje primjenjuje sud prvog stupnja. Međutim, kako odredbe ZZK/19 na jednak način reguliraju navedenu materiju, to pogrešna primjena materijalnog prava nije rezultirala donošenjem nepravilne i nezakonite odluke jer je o tužbenom zahtjevu i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odlučiti na jednak način.
10. Kako je ranije navedeno, tuženica smatra da nije bilo osnove da sud primjenjuje odredbu čl. 129. st. 1. ZZK/96 odnosno sada odredbu čl. 150. ZZK/19 jer se iste ne primjenjuju na uknjižbu pomorskog dobra, a s obzirom da se ne radi o uknjižbi u korist određene osobe. Međutim, takvo pravno shvaćanje tuženice je pogrešno. Naime, odredba čl. 150. st. 1. ZZK primjenjuje se na sve uknjižbe kojima se vrijeđa knjižno prava koje je do tada bilo uknjiženo u korist određenog nositelja. To se, prema stavu ovog suda, odnosi i na slučaj uknjižbe pomorskog dobra koje kojim kao općim dobrom upravlja, vodi brigu i za njega odgovara, Republika Hrvatska. Osim toga, kada bi se prihvatilo tumačenje odredbe čl. 150. st. 1. ZZK/19 kakvo ima tuženica, to bi značilo da nositelj knjižnih prava na kojima je provedena uknjižba pomorskog dobra bio ograničen u zaštiti svojih knjižnih prava jer u tom slučaju, za razliku do svih drugih nositelja knjižnih prava, ne bi mogao podnositi brisovnu tužbu, što bi Republiku Hrvatsku koja upravlja pomorskim dobrom stavljalo u privilegirani položaj u odnosu na ostale nositelje knjižnih prava. Za takvo tumačenje odredbe čl. 150. st. 1. ZZK/19 ne postoje bilo kakvi logični ili razumni razlozi, tako da su žalbeni navodi tuženice koje u tom smislu ističe neosnovani.
11. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude su i žalbeni navodi tuženice da na pomorskom dobru nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva, te da su granice pomorskog dobra koje obuhvaćaju i tužiteljičine nekretnine pravilno utvrđene. Naime, okolnost što se na pomorskom dobru kao općem dobru ne može stjecati pravo vlasništva i što su granice pomorskog dobra utvrđivane na temelju propis koje tu materiju reguliraju ne isključuje i mogućnost da uknjižba na osnovi koje je učinjen vidljiv status pomorskog dobra nije valjana.
12. U ovom konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je utvrdio da općinsko državno odvjetništvo nije imalo ovlaštenje podnositi prijedlog za brisanje prava vlasništva tužiteljice i uknjižbu pomorskog dobra jer takvo postupanje dovodi do faktičnog izvlaštenja bez provođenja kontradiktornog postupka. Zemljišnoknjižno rješenje kojim je takav upis pomorskog dobra dopušten predstavlja nevaljanu uknjižbu kojom se nositelju pravo vlasništva vrijeđa njegovo knjižno pravo. Stoga neovisno o načinu i pravilnosti utvrđivanja granica pomorskog dobra, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio. Dakle, neosnovani su žalbeni navodi tuženice da uknjižba pomorskog dobra u konkretnom slučaju ne predstavlja nevaljan upis.
13. Osim toga, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, prigovori protustranaka ŽO i VO koji su isticali istovrsne prigovore kao i u ovom postupku tužiteljica i kojima je istim rješenjem na njihovim nekretninama uknjiženo pomorsko dobro, prihvaćeni su rješenjem suda prvog stupnja posl. broj Z- 25212/17 (Z-880/16) od 26. ožujka 2018. kojim je također naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja pri čemu na to rješenje tuženica nije ulagala žalbu kojom bi osporavala navode iz prigovora tih protustranaka koji su, u bitnome, identični navodima, tvrdnjama i pravnim shvaćanjima koje tužiteljica ističe i u ovom postupku.
14. Neosnovano je i ukazivanje tuženice na odredbu čl. 217. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", br. 83/23). Naime, navedena odredba ne isključuje primjenu odredbe čl. 150. st. 1. ZZK/19 odnosno mogućnost da nositelji knjižnih prava, ako smatraju da im je uknjižbom pomorskog dobra povrijeđeno neko njihovo knjižno pravo, podnose brisovne tužbe. To je upravo učinila i tužiteljica u ovom postupku kada je u postupku dokazala da je uknjižba pomorskog dobra nevaljana i da vrijeđa njezino ranije upisano pravo vlasništva, te da su ispunjene pretpostavke za prihvaćanje njezine brisovne tužbe.
15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu odlučivao primjenom odredbi ZZK/96, umjesto pravilno, odredbi ZZK/19. Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava točnije primjenom odredbe čl. 150. st. 1. ZZK/19 o tužbenom zahtjevu je valjalo odlučiti na jednak način (čl. 368. st. 2. ZPP) tako da pogrešna primjena materijalnog prava nije rezultirala donošenjem nepravilne i nezakonite odluke. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 2. ZPP, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.
17. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu i troškovi sudske pristojbe na isti jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.
18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
