Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3916/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja i protutuženika SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Filipu Banoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja OJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku iz Velike Gorice, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i protutuženika te žalbi tuženika i protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 52/2024-6 od 2. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-52/2024- 6 od 2. srpnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Utvrđuje se potraživanje tužitelja-protutuženika SJTG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prema tuženiku-protutužitelju OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u iznosu od 815,83 eura/6.146,85 kuna.
II Utvrđuje se potraživanje tuženika-protutužitelja OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] prema tužitelju-protutuženiku OJTG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u iznosu od 815,83 eura /6.146,85 kuna.
III Potraživanja stranaka kako su navedena u točkama I i II izreke prebijaju se.
IV Nakon izvršenog prijeboja tužitelj-protutuženik OJTG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan je tuženiku-protutužitelju OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti iznos od 55,58 eura/418,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom određenom temeljem čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-29/18) tekućom od 27. rujna 2016. do isplate, sve u roku 15 dana.
V Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv navedene presude žale se tužitelj i protutuženik te tuženik i protutužitelj.
3. Tužitelj i protutuženik se žali protiv presude u dijelu pod toč. II. III., IV. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 21/24 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu u tim dijelovima preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovo suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Tuženik i protutužitelj se žali protiv presude protiv toč. I., III., IV i V. izreke, te u dijelu u kojem nije priznato njegovo potraživanje prema tužitelju i protutuženiku zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovo suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Žalbe su osnovane.
6. Iz sadržaja spisa proizlazi da je između stranaka bio sklopljen Ugovor o najmu stana (prizemlje) u obiteljskoj kući [adresa] dana 1. lipnja 2014.
7. Predmet spora po tužbi tužitelja je zahtjev za isplatu iznosa od 815,83 eura/6.146,85 kn, a koji činjeničnu i pravu osnovu zahtjeva čini teza da je tijekom rujna 2015. usmeno i pisano izvijestio tuženika i protutužitelja o raskidu Ugovora o najmu zbog stalnog kršenja istog, te o poštivanju otkaznog roka od 30 dana, sukladno čl. 8. st. 3. Ugovora o najmu, potražujući tako povrat iznosa od 815,83 eura/6.146,85 kn, a koji dug tuženik i protutužitelj tijekom postupka i ne spori.
8. S druge strane, predmet spora po protutužbenom zahtjevu tuženika i protutužitelja je zahtjev za isplatu troškova osiguranja, nepodmirene najamnine za mjesec listopad, studeni i prosinac 2014., troškova za Internet, vodu i otpad u iznosu od 1.896,31 eura/14.287,75 kn, a koji činjeničnu i pravu osnovu zahtjeva čini teza da nisu postojale pretpostavke za raskid ugovora pa je tužitelj bio u obvezi ispoštovati otkazni rok od 3 mjeseca (90 dana), što isti nije učinio, kao i da je tužitelj i protutuženik uzrokovao štetu na objektu tuženika i protutužitelja u iznosu od 1.353,77 eura/10.200,00 kn.
9. Iz obrazloženja presude proizlazi slijedeće
- da je tuženik i protutužitelj nespornim učinio potraživanje tužitelja i protutuženog u iznosu od 6.146,85 kn
- da je protutužba definirana 28. rujna 2016. (list 27-29 spisa), te je u stavkama osiguranja kuće, djela stanarine za listopad 2015., računa za internet, nepodmirenih troškova za vodu i otpad kao i opisane štete na predmetnoj kući, osnovana, jer to proizlazi iz odredbi Ugovora o najmu stana (list 5-9 spisa) odnosnim na naknadu štete, te obveze plaćanja navedenih stavaka (čl. 3. 5 i 9. Ugovora), kao i dokazima koje je tuženik i protutužitelj podnio uz protutužbu,
- da nije dopušteno povišenje tužbenog zahtjeva nakon nalaza i mišljenja vještaka u odnosu na dio koji se odnosi na nastalu štetu na kući tuženika i protutužitelja, pa kako su oštećenja predmeta najma protutužbom navedena u iznosu 4.770,00 kuna (list 27 spisa) taj iznos sud nalazi osnovanim, iako bi prema utvrđenjima iz nalaza i mišljenja šteta i veća, te bi iznosila 10.200,00 kn,
- da stoga potraživanje tuženika ukupno čini iznos od 6.565,65 kn,
- da protutužba nije osnovana u potraživanju najamnine za mjesec studeni i prosinac 2015. jer je raskid ugovora između stranaka nesporan temeljem njihovih predmetnih deklaracija kao i pisane dokumentacije (list 102 spisa) time da odredbu čl. 8 toč. 3 Ugovora o najmu treba tumačiti kako to čini tužitelj, dakle da ukoliko se ugovor raskida, korištenje prostora najma može trajati još 30 dana, a datum raskida također treba tumačiti kako to čini tužitelj, te je time ugovor raskinut u rujnu 2015., a tužitelj iz kuće iselio u listopadu 2015.
10. Polazeći od iznesenog utvrđenja suda prvog stupnja odlučuje kao u izreci presude.
11. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP, na koju povredu određeno tuženik i protutužitelj ukazuje u podnesenoj žalbi.
12. Ujedno je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 377. st. 2. ZPP, na koju povredu određeno upire tuženik i protutužitelj u žalbi.
13. Naime, nakon što je u ovoj parnici rješenjem ovog suda, poslovni broj Gž- 3131/22 od 28. studenog 2023. ukinuta presuda suda prvog stupnja poslovni broj P- 227/2020-15 od 11. srpnja 2022. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s uputom prvenstveno glede postupanja vezano za preinaku tužbe (čl.190. ZPP), sud je bio dužan postupiti po uputi ovog suda i poduzeti sve parnične radnje, prvenstveno odlučiti o dopustivosti preinake tužbe (posebnim rješenjem), a osim toga raspraviti i sporna pitanja odlučna za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja i tuženika kao i tuženika i protutužitelja na koje je okolnost ovaj sud drugog stupnja jasno ukazao u ranije ukidnoj odluci donesenoj u ovome sporu (rješenje ovog suda poslovni broj Gž-3131/2022-4 od 28. studenog 2023., list 253 do 256 spisa).
14. Protutužbom je tuženik i protutužitelj zatražio isplatu iznosa od 19.080,65 kn. Nakon izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem, podneskom od 3. srpnja 2018., obrazloženo na ročištu održanom 14. studenog 2018., te konačno u podnesku od 18. siječnja 2024. tuženik i protutužitelj potražuje povišeni iznos od 24.487,75 kn (na ime naknade štete, sukladno rezultatima vještačenja potražuje umjesto iznosa od 4.700,00 povišeni iznos 10.200,00 kn) kojoj preinaci se tužitelj i protutuženik protivio.
15. Preinaka tužbe do koje je došlo na navedeni način u ovom predmetu je svrsishodna jer je tuženik i protutužitelj postavio zahtjev čim su mu bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina) koji bez njegove krivnje nisu bili poznati ranije, pa nedopuštanje preinake tužbe tuženiku i protutužitelju nametnuto je ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Pritom treba dodati da tuženik i protutužitelj u vrijeme podnošenja protutužbe nije raspolagao sa svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe, koje je uslijedilo odmah nakon provedenog građevinskog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu jer se legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka sastoji u onemogućavanju zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a usklađenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije u konkretnom slučaju dovelo do zloupotrebe procesnih prava, već bi tuženiku i protutužitelju nedopuštanjem preinake preostala jedino mogućnost podnošenje nove tužbe u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, čime bi nepotrebno bio izvrgnut daljnjim troškovima postupka.
16. U odnosu na navedeno izjasnio se i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022.
17. Pored toga, u odnosu na preinaku tužbe ukazano je sudu prvog stupnja da u slučaju ako je smatrao da preinaka tužbe nije dopuštena, tada je prije zaključenja glavne rasprave bilo potrebno o odbijanju preinake tužbe donijeti rješenje u smislu odredbe čl.345.st.1. ZPP, a koji propisuje da rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kada je to potrebno. Nadalje, odredbom čl. 378. st. 1. ZPP propisano je da je protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena žalba ako u tom Zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena. Odredbom čl. 190. st. 9. ZPP propisano je da protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba, dok za slučaj odbijanja preinake tužbe ZPP ne određuje da protiv tog rješenja žalba ne bi bila dopuštena iz kojeg razloga je ona dopuštena prema odredbi čl. 378. st. 1. ZPP. Iz navedenog slijedi da prije nego što rješenje kojim bi sud odbio preinaku tužbe ne postane pravomoćno nije bilo moguće raspravljati o glavnoj stvari, dakle, o zahtjevu postavljenom u tužbi, a i protutužbi jer stranke moraju znati o kojem tužbenom zahtjevu raspravljaju, odnosno koje su odlučne činjenice koje tijekom postupka treba utvrđivati i dokazivati.
18. Sud prvog stupnja i u ponovljenom postupku propustio je donijeti rješenje kojim odlučuje o preinaci tužbe već je razloge zbog kojih nije dopustio preinaku protutužbe naveo u obrazloženju pobijane presude.
19. Slijedom izloženih razloga, opisane bitne povrede parničnog postupka utjecale su na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, a koje se ne mogu otkloniti, niti primjenom ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP, niti je ovaj sud drugog stupnja, u ovoj fazi postupka, opisane bitne povrede postupka u mogućnosti otkloniti uz primjenu odredbe čl. 366.a st. 2. u vezi s odredbom čl. 373.b ZPP, budući da bi u tom slučaju došlo do eventualne povrede ostalih postupovnih pravila, a koja pravila treba tumačiti i primijeniti u njihovoj međusobnoj povezanosti, koje će, u konačnici, rezultirati donošenjem zakonite i pravilne odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja i protutuženika, kao i protutužbenom zahtjevu tuženika i protutužitelja. Drugih procesnih ovlasti kojima bi ovaj sud sanirao povredu procesnih pravila sukladno ZPP-u nema.
20. Pored svega izloženog, a vezano uz zabranu dvostrukog ukidanja sadržanu u odredbi čl. 366.a st. 1. ZPP, valja reći da kada bi ovaj sud drugog stupnja bio apsolutno onemogućen u tome da, kada zaključi da je radi donošenja zakonite i pravilne odluke, potrebno ponovno ukinuti presudu suda prvog stupnja, da bi tada došlo do povrede prava na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), kao pravnog akta s najvišom pravnom snagom, kao i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovor, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), kao međunarodnog ugovora koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona.
21. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, pravo na pravično suđenje, između ostaloga, ne može se smatrati djelotvornim ako zahtjevi i očitovanja stranka nisu stvarno "saslušani", tj. ako ih sud nije propisno ispitao (predmetima Europskog suda za ljudska prava, Ajdarić protiv Hrvatske, br. 20883/09, § 33., presuda od 13. prosinca 2011., Letinčić protiv Hrvatske, br. 7183/11, § 48., presuda od 3. svibnja 2016.) Drugim riječima, pravo na pravično suđenje nameće sudu obvezu provesti odgovarajuće ispitivanje podnesaka, tvrdnji i dokaza koje su stranke iznijele, ne dovodeći u pitanje ocjenu jesu li oni bitni za njegovu odluku (usporedi, primjerice, s odlukama Ustavnog suda brojeva U-III-3911/2018 i U-III-3967/2018; te predmetima ESLJP-a Perez protiv Francuske [Vv], br. 47287/99, § 82., presuda od 12. veljače 2004.; M. protiv Nizozemske, br. 2156/10, §. 83., presuda od 25. srpnja 2017.), jer prava zajamčena Ustavom ne smiju biti teoretska i iluzorna, nego praktična i djelotvorna (odluka Ustavnog suda broj: U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017., Narodne novine, broj 8/18).
22. Pored toga, sudu prvog stupnja valja ukazati na slijedeće:
22.1. Iz sadržaja protutužbe, kao i navoda punomoćnika tužitelja i protutuženika na ročištu održanom dana 14. studenog 2018. proizlazi da tuženik i protutužitelj protutužbenim zahtjevom potražuje od tužitelja i protutuženika isplatu određenog novčanog iznosa, dakle u konkretnom slučaju radi se o novčanim potraživanjima, što znači da se ti zahtjevi mogu prebiti, što bi ukazivalo da se radi o kompenzabilnoj protutužbi iz čl. 189. st. 1. ZPP, pri čemu je tuženik i protutužitelj podnošenjem takove protutužbe izjavio da želi prijeboj tražbina.
22.2. Presudom kojom odlučuje u povodu kompenzabilne protutužbe sud: 1) utvrđuje postoji li ili ne postoji tražbina tužitelja s obzirom na koju je istaknut njegov tužbeni zahtjev i protutražbina tuženika s obzirom na koju je on istaknuo svoj protutužbeni zahtjev; 2) kompenzira konstitutivno tražbinu tužitelja i protutražbinu tuženika, ako se utvrdi da postoje; 3) nalaže isplatu tuženiku ili tužitelju nekompenziranog dijela tražbine tužitelja odnosno protutražbine tuženika; 4) odbija u cijelosti ili djelomično tužbeni ili protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnose na kompenzirani dio utužene tražbine tužitelja odnosno protutražbine tuženika.
23. Nadalje,tužitelj i protutuženik tijekom postupka osporavao je osnovanost zahtjeva tuženika i protutužitelja ne samo u odnosu na zahtjev za naknadu štete, tvrdeći da nikakvu štetu nije počinio, kao i da je tuženik i protutužitelj prvi puta štetu spomenuo nakon što je on iselio iz nekretnine nego i u pogledu obveze plaćanja troškova osiguranja (u obrazloženju je očitom greškom u pisanju navedeno da se radi o iznosu od 367,50 kn, a ne pravilno o iznosu od 1.367,50 kuna), te troškova najamnine i režijskih troškova za mjesec studeni i prosinac 2015., navodeći da tuženik i protutuženik prihvatio raskid ugovora o najmu, pa nije razvidno na temelju čega potražuje režijske troškove za te mjesece, kada je tužitelj već iselio iz predmetne nekretnine.
24. Odlučna okolnost, za osnovanost zahtjeva tuženika i protutužitelja je utvrditi razloge koji su doveli do raskida Ugovora o najmu te shodno tome trajanje otkaznog roka a od čega ovisi i postojanje obveze tužitelja - protutuženika na plaćanje zatraženih troškova.
25. Sud prvog stupnja zaključuje da je raskid Ugovora o najmu između stranka nesporan temeljom njihovih deklaracija kao i pisane dokumentacije, a koji Ugovor o najmu je raskinut u rujnu 2015., pa korištenje prostora najma može trajati još 30 dana (čl.8.3. Ugovora o najmu), a tužitelj i protuženik iselio je iz kuće u listopadu 2015.
26. Nasuprot tome tuženik i protutužitelj ne spori da se nije protivio prestanku Ugovora o najmu, ali uz otkazni rok do 90 dana, pa kako je otkaz prihvatio mailom od 5. listopada 2015., nalazi da od tada teče otkazni rok. Pritom navodi da je tuženik i protutužitelj iselio iz kuće 5. studenog 2015.
27. Stoga nije razvidno zašto sud prvog stupnja nalazi djelomično osnovanim potraživanje tuženika i protutužitelja i u dijelu koji se odnosi na troškove režija za Internet za mjesec prosinac 2015., troškove vode za mjesec studeni i prosinac 2015., te trošak otpada za mjesec prosinac 2015. jer u tom dijelu odluka ne sadrži obrazložene razloge da bi se mogla ispitati.
28. U odnosu na zahtjev tuženika i protutužitelja za naknadu štete treba cijeniti odredbe Ugovora o najmu, koje određuju sadržaj obveza tužitelja i protutuženika, kao najmoprimca i tuženika i protutužitelja, kao najmodavca, odredbe čl. 12. do 18. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96, 48/98,66/98 i 22/06 – dalje: ZNS) koje reguliraju obveze najmodavca i najmoprimca vezano za korištenje stana danog u najam, iskaze saslušanih svjedoka, kao i stranaka (čije iskaze sud prvog stupnja samo djelomično reproducira u obrazloženju presude ne cijeneći te iskaze međusobno, kao i u vezi s ostalim dokazima, kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP) kao i odredbu čl. 1045. ZOO u odnosu na odgovornost najmoprimca za štetu koju počini stanu ili zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.
29. Tako je, imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka i stranaka na tu okolnost (koje je sud dužan ocijeniti u skladu s odredbom čl.8. ZPP), kao i utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka potrebno ocijeniti je li potraživanje tuženika i protutužitelja osnovano i u kojem iznosu.
30. Slijedom svih iznesenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s time da će se postupak provesti pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).
31. U ponovnom postupku sud će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju i prvenstveno otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom. Također će, s obzirom na gore izneseno prije svega odlučiti o preinaci protutužbe, bilo na način da je prihvati ili da je ne prihvati, nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva cijeneći predložene i izvedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, kao i iznesene žalbene navode stranaka, i za svoja utvrđenje dati jasne i obrazložene razloge, pravilnost kojih će biti moguće ispitati. Nakon što postupi sukladno navedenom biti će u prilici donijeti novu i zakonitu odluku, kojom će odlučiti o postojanju tužiteljeve i tuženikove tražbine i o tome odlučiti na način kako je to navedeno pod toč.22.2. obrazloženje ove odluke.
32. S obzirom da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će sud prvog stupnja u novoj odluci odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166. st. 3 ZPP).
U Zagrebu 11. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
