Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1964/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3301/2021-27 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3301/2021-27 od 29. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke u kojem je odbijen njezin zahtjev za isplatu iznosa od 2.060,00 eura sa zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu daljnjih troškova postupka u iznosu od 833,67 eura.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3301/2021-27 od 29. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 835,63 eura sa zateznim kamatama te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti troškove postupka u iznosu od 1.353,83 eura.

III. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3301/2021-27 od 29. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 62.50 eura i sudi: „Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. veljače 2024. do isplate.“

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.958,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2021. godine pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 2.060,00 EUR sa pripadajućim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 225,63 EUR za razdoblje od 16. rujna 2020. godine do 25. srpnja 2021. godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.416,33 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2024. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.060,00 eura sa zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije priznat njezin zahtjev za isplatu daljnjih troškova postupka od 833,67 eura, žalbu je podnijela tužiteljica zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima te traži trošak sastava žalbe.

2.1. Protiv navedene presude, u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice pod točkom I. izreke u iznosu od 835,63 eura sa zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odlučeno o troškovima postupka, žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. ZPP-a. Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

3.1. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te je pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zbog ozljeda koje je kao vozačica motocikla zadobila u prometnoj nezgodi dana 16. rujna 2020. u Zagrebu kada je na nju naletjelo vozilo osigurano kod tuženika policom od autoodgovornosti te za naknadu štete zbog uništene odjeće u tom štetnom događaju.

6.1. Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Također nije bilo sporno da se tužiteljica prije pokretanja ovog postupka obratila tuženiku odštetnim zahtjevom koji je tuženik zaprimio 26. srpnja 2021. te da je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio štete u iznosu od 10.000,00 kn 14. ožujka 2022.

7. Sporna je bila visina tužbenog zahtjeva po svim osnovama pod točkom 6. ove doluke, a što je sporno i u žalbenom postupku.

7.1. U žalbenom postupku tužiteljica osporava presudu u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu pod točkom II. izreke, u iznosu od 2.060,00 eura, smatrajući da je isti trebalo priznati i da je u tom dijelu sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.2. Tuženik osporava visinu iznosa pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, koji je tužiteljici priznat u iznosu od 835,63 eura, smatrajući isti previsoko odmjeren, s obzirom na zadobivene ozljede i Orijentacijske kriterije Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-VI-1331/02 Su-II-1372/02 Zagreb, 29. studenoga 2002. te poslovni broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Osim toga, tuženik osporava i visinu dosuđene naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom preko iznosa od 3,32 EUR po satu te visinu naknade štete za uništenu odjeću tužiteljice, preko iznosa od 150,00 EUR.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka te nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke (str. 94.-97. spisa), na koji stranke nisu imale prigovora, sud je utvrdio sljedeće:

- Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila udarac u lijevo koljeno, ekskorijsciju dorzuma lijevog stopala i udarac u lijevo rame.

- Tužiteljica je liječena i obrađivana po traumatologu ortopedu i fizijatru te je provedena je fizikalna terapija.

- Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi i nestabilnost lijevog koljena u slabijem stupnju, također zaostaju i ograničene kretnje lijevog koljena u slabijem stupnju. Liječenje je završeno odnosno zdravstveno stanje tužiteljice s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo se 19. ožujka 2021.

- Trajne posljedice nakon navedene ozljede lijevog koljena smanjuju životnu aktivnost za 5% u kojem će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.

- Tužiteljica je trpjela tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta 15 dana.

- Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta još narednih 20 dana.

- Nakon štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega (kod kućnih poslova, održavanja higijene te odlaska kod liječnika i na fizikalnu terapiju), u trajanju od 2 sata dnevno kroz 30 dana te u periodu od 30 dana u prosjeku od 1 sat dnevno.

- Kod tužiteljice je zaostalo naruženje slabijeg stupnja obzirom na vidljive i opisane ožiljke na lijevom stopalu (3 ožiljka cca 2x2 cm).

9. Na temelju svega navedenog, zbog opisanih kvalifikatornih okolnosti, sud je kao primjerenu i pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu utvrdio iznos od 3.700,00 eura (bez iznosa materijalne štete dosuđene na ime tuđe pomoći i njege u visini od 360,00 eura). Dakle, ukupni iznos pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu te imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege utvrdio je u iznosu od 4.060,00 eura, što je umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.327,23 eura.

10. Prema članku 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Sud prvog stupnja cijenio je utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja, neugodnosti tijekom liječenja u vidu potrebe mirovanja, uzimanja analgetika, provođenja fizikalne terapije, kontrole kod liječnika različitih specijalnosti, intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužiteljica nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, a koje se manifestiraju u povremenim bolovima i nestabilnosti lijevog koljena i ograničenim kretnjama lijevog koljena, a što je obrazloženo pobijanom odlukom. Iz izloženog je razvidno kako su prilikom određivanja visine pravične novčane naknade cijenjene sve okolnosti koje opravdavaju dosudu iznosa na ime naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu iz pobijane presude te takav zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, osim što je dosuđeni iznos na ime naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu sukladan Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud ističe da se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Kako je prethodno obrazloženo, sud je cijenio sve kvalifikatorne okolnosti radi utvrđenja visine naknade neimovinske štete, te je pravilno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO-a. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi da je ukupno dosuđeni iznos previsoko, a niti prenisko odmjeren, kao i da sud nije vodio računa o svim okolnostima ozljeđivanja. Visina novčane naknade za povredu prava osobnosti, odnosno povredu prava na fizičko i psihičko zdravlje dosuđuje se u jednom iznosu, koji ovisi o svim kvalifikatornim okolnostima povrede, a ne odmjerava se i ne treba se odmjeravati za svaku kvalifikatornu okolnost posebno.

13. U odnosu na osporavanje visine naknade neimovinske štete, a vezano za činjenicu zaostalog naruženja, ovaj sud ističe da je sud prvog stupnja pravilno cijenio i navedeno, dajući ukupnu procjenu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a na temelju svih kvalifikatornih okolnosti. Tako je naruženje utvrđeno kao naruženje slabijeg stupnja, s obzirom na vidljive i opisane ožiljke na lijevom stopalu, odnosno 3 ožiljka cca 2x2 cm, a što je utvrđeno uvidom u fotografije i na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Kako navedenu ocjenu vještaka stranke nisu osporavale, a sud je zaostalo naruženje uvrstio u ukupnu procjenu visine novčane naknade, navedeni žalbeni navod nije osnovan.

14. Tuženik nadalje osporava visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 4,00 EUR. Sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega od ukupno 90 sati, a kako su tužiteljici istu pružali ukućani, to je za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu dosudio iznos od 360,00 EUR, odnosno cijenu sata tuđe pomoći i njege od 4,00 EUR.

15. Žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sud previsoko odmjerio cijenu sata tuđe pomoći i njege, smatrajući da je trebalo odmjeriti istu u iznosu od 3,32 eura, nisu osnovani. Naime, sud je za ocjenu visine sata tuđe pomoći i njege uzeo u obzir cijenu od 4,00 eura, sukladno cijeni sata rada osobe koja je prema svojim kvalifikacijama bila u mogućnosti tužiteljici pružiti pomoć kakva joj je bila potrebna. Prema čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Imajući u vidu navedeno, a sukladno članku 223. ZPP-a, sud prvog stupnja pravilno je odmjerio visinu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege. Osim toga, nakon što je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, tuženik nije određeno osporavao da bi visina sata tuđe pomoći i njege toliko iznosila, a niti je predlagao kakav dokaz kojim bi potkrijepio navod da bi cijena sata tuđe pomoći i njege iznosila upravo 3,32 eura, kako to iznosi u žalbenom postupku. Stoga se i ovaj žalbeni navod otklanja kao neosnovan

16. Tuženik žalbom osporava i visinu naknade za uništenu odjeću tužiteljice, preko iznosa od 150,00 eura, međutim i ovaj žalbeni navod nije osnovan. Naime, sud je iz iskaza tužiteljice, a čiji iskaz je prihvatio kao logičan i životno uvjerljiv, utvrdio da joj je u štetnom događaju uništena odjeća i to proljetna jakna, koju je platila 900 kn, traperice koje je platila 500 kn te sandale koje je platila 300 kn te je sud prihvatio zahtjev u ukupno u zatraženom iznosu od 1700,00 kuna, odnosno 225,63 eura sa zateznom kamatom od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva. U odnosu na navode da je, zbog toga što se nije radilo o novoj odjeći jer su stvari bile stare između godinu i godinu i pol dana te da je zbog toga trebalo priznati niži iznos od 150,00 eura, ovaj sud ističe da se radi o novom činjeničnom prigovoru, iznesenom tek u žalbenom postupku. Naime, iz tužbe je razvidno da je tužiteljica za uništenu odjeću postavila zahtjev istoj u visini od 1.700,00 kuna (225,63 eura), a čemu tuženik niti u odgovoru na tužbu, niti kasnije tijekom postupka, pa niti nakon iskaza tužiteljice, nije određeno prigovarao. Osim toga, tuženik ne obrazlaže zašto bi baš niži iznos kojeg navodi u žalbi trebalo priznati. Kako se, dakle, radi o novom činjeničnom prigovoru, primjenom članka 352. stavak 1. ZPP-a, a spornu je činjenicu sud utvrdio primjenom članka 223. stavak 1. ZPP-a, isti sud nije posebno cijenio.

17. Slijedom svega navedenog, odlukom o visini naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu te imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege te zbog uništenih stvari, sud prvog stupnja je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

18. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijaju se žalbe tužiteljice (kao neosnovana) i tuženika (kao djelomično neosnovana) u dijelu koji se odnosi na odluku o glavnoj stvari te je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke.

19. Odluku o troškovima postupka tužiteljica pobija u dijelu u kojem joj isti nisu priznati u iznosu od 833,67 eura (zahtijevala je iznos od 2.250,00 eura, a priznato joj je 1.416,33 eura) i to smatrajući da joj je sud trebao priznati troškove:

- podneska od 15. prosinca 2022. u visini od 100 boda kao obrazloženi podnesak sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova rada odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: Tarifa), kojim je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev i uskladila ga sa valutom EUR, kao i podneska od 8 travnja 2022. u visini od 100 boda obzirom da je njime je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev sukladno nesporno isplaćenom i priznatom iznosu naknade štete od strane tuženika,

- podnesaka od 14. srpnja 2022., 11. rujna 2023. i 12. listopada 2023. (požurnice sudu) u visini od po 25 boda sukladno Tbr. 8/4 Tarife, jer su isti bili usmjereni ekonomičnosti vođenja postupka, a obzirom da je neposredno nakon navedenih podnesaka prvostupanjski sud zakazao ročište.

- podneska od 2. ožujka 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8/4 Tarife, jer je istim tužiteljica u spis dostavila dokaz o uplati troška medicinskog vještačenja.

19.1. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, podnesci od 15. prosinca 2022. i 8. travnja 2022. tužiteljici su već pravilno priznati u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 8/4 Tarife, a s obzirom na to da se tim podnescima samo uskladio odnosno uredio tužbeni zahtjev pa se ne radi o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8/1 Tarife.

19.2. Podnesci od 14. srpnja 2022., 11. rujna 2023. i 12. listopada 2023. su požurnice sudu, pa s obzirom na navedeno isti nisu bili nužni za raspravljanje o osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a to je trošak za navedene podneske sud prvog stupnja opravdano odbio priznati.

19.3. Konačno, i podnesak od 2. ožujka 2023. pravilno sud nije priznao jer je istim tužiteljica u spis samo ponovila da je dostavila dokaz o uplati, a radi se o podatku kojim raspolaže računovodstvo suda.

19.4. Dakle, žalba tužiteljice i u dijelu u kojem pobija odluku o troškovima postupka nije osnovana.

20. Tuženik žalbom osporava odluku o troškovima postupka. Međutim, kako tuženik osporava troškove te ne navodi u kojem točno dijelu (primjerice djelomično osporavajući dosuđene iznose pristojbe, ne navodeći u kojem bi dijelu isti bili opravdani) to se, primjenom članka 365. stavak 1. ZPP-a, smatra da odluku o troškovima pobija u dijelu u kojemu nije uspio, odnosno u cijelom dosuđenom iznosu troškova postupka, dakle u iznosu u kojem su tužiteljici isti priznati od 1.416,33 eura.

Tuženik osporava troškove u sljedećem dijelu:

- u kojem su priznati troškovi pristojbene obveze za presudu u iznosu od 96,64 EUR, a koji iznos bi odgovarao dosuđenom iznosu od 6.144,00 EUR, kao i za tužbu u iznosu od 51,23 EUR koji ne odgovara postotku uspjeha tužiteljice u postupku.

- u kojem je tužiteljici dosuđen trošak za pristup ročištu za objavu,

- u kojem je tužiteljici dosuđen trošak za sastav podnesaka od 7. veljače 2023., 8. travnja 2022. i 15. prosinca 2022.

- u dijelu u kojem je sud priznao i dosudio, parnični trošak za sve poduzete parnične radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu 15,00 kuna iako je predmetna odredba Tarife stupila na snagu 1. studenog 2022.

20.1. U odnosu na osporavanje priznatih iznosa sudskih pristojbi, ističe se da je člankom 14. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018, 51/2023) propisano da se u parničnom postupku pristojbe plaćaju prema vrijednosti predmeta spora. Kako za naplatu sudske pristojbe nije mjerodavan uspjeh u sporu, a na što u žalbi upire tuženik, navedeni žalbeni navod nije osnovan.

20.2. Nadalje, podnescima od 8. travnja 2022. i 15. prosinca 2022. tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev s uplatama tuženika te s promjenom valute u Republici Hrvatskoj pa su isti bili potrebni za vođenje postupka u skladu s člankom 155. st. 1. ZPP-a te je trošak za navedene sud prvog stupnja pravilno priznato u visini od 25 bodova. Isto tako, obzirom na to da je tužiteljica, odnosno zamjenica punomoćnika tužiteljice, pristupila ročištu za objavu presude, navedeni trošak je nastao te je osnovano priznat pobijanom odlukom.

20.3. Međutim, osnovano tuženik ističe da trošak sastava podnesaka od 7. veljače 2023. nije trebalo priznati jer je istim tužiteljica u spis samo dostavila dokaz o uplati, a radi se o podatku kojim raspolaže računovodstvo suda. Kako je za navedeno sud priznao 25 bodova uvećano za PDV 25%, dakle u iznosu od 62,50 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice u tom iznosu odnosno preinačiti odluku o troškovima postupka.

20.4. Konačno, kako tuženik ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi odredaba Tarife koja je bila važeća u trenutku donošenja pobijane odluke, smatrajući da je sud pogrešno primijenio odredbu Tbr. 48. Tarife računajući kao vrijednost boda iznos 2,00 eura za sve radnje u postupku, ovaj sud ističe kako slijedi. Člankom 155. stavkom 2. ZPP-a propisano je, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, a prema Tbr. 52/3 Tarife propisano je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok prema Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi bila odredba Tbr. 50. Tarife prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je sukladno zahtjevu kao vrijednost boda valjalo uzeti iznos od 2,00 eura te prema tome odmjeriti troškove postupka. Osim što ovo proizlazi iz prethodno citiranih odredbi Tarife i ZPP-a, isto je sukladno stajalištu Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 14. lipnja 2024., poslovni broj Su IV-184/2024-3, kao i odluci VSRH poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

21. Dakle, odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama članka 154. stavka 4. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a pa je istu valjalo potvrditi, osim u onom dijelu u kojem je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 62,50 eura (kako je obrazloženo pod točkom 20.3. ove presude), u kojem se dijelu odluka o troškovima, primjenom članka 373. stavak 3. ZPP-a i članka 380. stavak 3. ZPP-a, preinačava.

22. Slijedom navedenog, primjenom članka 373. stavak 3. ZPP-a i članka 380. stavak 3. ZPP-a je odlučeno kao pod točkama I., II. i III. izreke.

23. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom, dok je tuženik uspio samo u pogledu troškova (dakle, ne i u dijelu koji se tiče glavne stvari), stoga im, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP- a, ne pripada pravo na trošak sastava žalbe te je odlučeno kao pod točkama IV. i V. izreke.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić