Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2371/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur., u pravnoj stvari tužitelja TI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o naknadi parničnog troška iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4021/2024-54 od 19. ožujka 2025., dana 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4021/2024-54 od 19. ožujka 2025. u pobijanom dijelu iz stavka III izreke te u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu do iznosa od 16.847,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2025. do isplate.

II Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4021/2024-54 od 19. ožujka 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu preko iznosa od 16.847,26 eura do iznosa od 17.510,88 eura ili za iznos od 663,62 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 663,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. ožujka 2025. do isplate.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-4021/2024-54 tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 69.103,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka određenih dana u mjesecu od ožujka 2008. do prosinca 2015. pa do isplate, kao u stavku I izreke navedene presude.

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 17.510,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2025. do isplate.

1.3. Zahtjev tuženika za naknadu razmjernog parničnog troška odbijen je kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv rješenja o zahtjevima za naknadu parničnih troškova iz stavka II i III izreke presude suda prvog stupnja žali se tuženik zbog povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud osporeno rješenje preinači na način da odbije zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Za razliku od žalbenih navoda, u osporenoj odluci suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2, toč. 11 u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer ona ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Ujedno se ne uočavaju ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Pri odlučivanju o naknadi parničnog troška tužitelju nije ostvarena povreda odredbe čl. 164. st. 3. u vezi čl. 106.a ZPP kao što to tuženik neosnovano tvrdi, jer je punomoćnik tužitelja bio ovlašten na ročištu za glavnu raspravu sudu neposredno predati podnesak odnosno troškovnik, kao što je utvrđeno u zapisniku od 6. veljače 2025.

6. Kada u žalbi osporava primjenu čl. 154. st. 1. ZPP koja tužitelju daje pravo na naknadu parničnih troškova, tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud presudu donio isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora, što je u suprotnosti s provedenim dokaznim postupkom i poduzetim radnjama prema stanju spisa predmeta suda prvog stupnja. Iznošenjem svoje ocjene o tome da osim tužbe druge radnje u sporu ne predstavljaju pravno relevantne radnje tuženik nije osnovano osporio zakonitosti i pravilnost odluke o naknadi parničnog troška iz stavka II izreke prvostupanjske presude utemeljene na pravilnoj primjeni čl. 155. ZPP.

7.1. Tuženik žalbom ne može s uspjehom osporavati odluku iz stavka III izreke prvostupanjske presude s tvrdnjama o potrebi primjene čl. 154. st. 2. ZPP i s pozivanjem na djelomični uspjeh u sporu time što je tužbeni zahtjev u iznosu iz tužbe od 81.324,35 eura (612.738,34 kn)[1] podneskom od 28. kolovoza 2022. snižen na iznos od 69.103,72 eura ili za iznos od 12.220,63 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama.

7.2. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2016. pod toč. 2. zauzeto pravno shvaćanje po kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari potreban pristanak tuženika. Ovdje se tuženik u podnesku od 20. rujna 2022. protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 28. kolovoza 2022. u iznosu od 12.220,63 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama. Stoga se zbog tuženikovog protivljenja taj dio zahtjeva nije mogao smatrati povučenim, što je posljedično dovelo da toga da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tom dijelu zahtjeva.

7.3. Međutim a budući da u ovom slučaju tuženik nije pravodobno postupio po odredbi čl. 339. st. 1. ZPP jer nije predložio donošenje dopunske presude o navedenom dijelu zahtjeva o kojem je propušteno prvostupanjskom presudom odlučiti, primjenjuje se odredba čl. 339. st. 2. ZPP po kojoj se u izostanku prijedloga za donošenje dopunske presude smatra da je tužba u dijelu o kojem je propušteno odlučiti povučena, tako da nisu ostvarene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 158. st. 1. i čl. 193. st. 2. i 3. ZPP kao ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP, na koje tuženik neosnovano upire u žalbi.

8.1. Upravo zbog toga što u vrijeme donošenja prvostupanjske presude s odlukom o naknadi parničnog troška zbog tuženikovog izričitog protivljenja nisu bile ostvarene pretpostavke povlačenja dijela zahtjeva u iznosu od 12.220,63 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama, pri odlučivanju o naknadi parničnog troška mjerodavnom se uzima vrijednost zahtjeva iz tužbe odnosno iznos od 81.324,35 eura, sukladno čl. 35. st. 1. ZPP i tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje Tarifa). Ne radi se o retroaktivnoj primjeni prava jer odredba tbr. 52. st. 3. Tarife jasno propisuje da sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u ovom slučaju presude od 19. ožujka 2025., a to je navedena Tarifa koja je u primjeni od 17. studenog 2023.

8.2. Budući da sud prvog stupnja u obračunu naknade troškova za sastav obrazloženih podnesaka primjenom tbr. 8. toč. 1. Tarife uopće nije obuhvatio podnesak od 28. veljače 2022. niti je takav u predmetnom spisu, iz tog se razloga bespredmetnim ukazuje tuženikovo žalbeno osporavanje odluke iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja. Na zakonitost i pravilnost te odluke ne može utjecati ni paušalni žalbeni navod tuženika o pogrešnoj primjeni tbr. 8 .toč. 1. Tarife na podneske od 30. travnja 2020., 26. studenog 2020. i 23. lipnja 2022.

8.3. Kada tumači sadržaj odredbi tbr. 9. toč. 1. i 2. Tarife, tuženik pogrešno smatra da na trošak zastupanja na pripremnom ročištu ne bi bilo moguće primijeniti tbr. 9. toč. 1. Tarife, jer je prema sadržaju te odredbe odlučno je li se raspravljao o glavnoj stvari, što jest s obzirom na navode stranaka utvrđene u raspravnim zapisnicima od 7. prosinca 2020., 10. ožujka 2021. i od 9. lipnja 2022. U odnosu na žalbeno osporavanje naknade za zastupanje na ročištu od 20. siječnja 2025. primjećuje se kako ročište od 20. siječnja 2025. nije ni bilo obuhvaćeno osporenom naknadom parničnih troškova jer u predmetnom postupku nije ni zakazano niti održano.

8.4. Neosnovane su žalbene tvrdnje o pogrešnom izračunu vrijednosti pojedine radnje u zastupanju tužitelja. Uz odgovarajuću primjenu tbr. 7 toč. 1. Tarife a polazeći od navedene vrijednosti predmeta spora od 81.324,35 eura, pojedinu bi radnju primjenom tbr. 8. toč. 1. i tbr. 9. toč. 1. Tarife valjalo vrednovati s 612,5 bodova, što uz obračun po tbr. 54. iznosi 1.225,00 eura a uz uvećanje od 25% za PDV po tbr. 46. iznosi 1.531,25 eura a što je svakako manje od zatraženih i odmjerenih 1.300,00 eura po pojedinoj radnji.

9. Obzirom na odredbe Zakona o izmjenama zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23, dalje ZID ZSP) koje su u primjeni od 20. svibnja 2023. a kojim je zakonom izmijenjena odredba čl. 11. st. 1. toč. 20 tako da se od plaćanja pristojbi oslobađaju tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da tužitelj nije bio u obvezi platiti pristojbu na tužbu podnesenu prije navedenih izmjena zakona odnosno 13. veljače 2020. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troška plaćene pristojbe na tužbu od 331,81 eura. No slijedom ZID ZSP tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška pristojbe na presudu od 19. ožujka 2025. od 663,62 eura, posebice stoga što se u stanju spisa predmeta suda prvog stupnja ne nalazi dokaz da je taj iznos tužitelj uopće platio.

10. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 i 3 ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi odluku o naknadi parničnih troškova iz stavka III te iz stavka II izreke prvostupanjske presude do iznosa od 16.847,26 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao u stavku I izreke ovog rješenja a u iznosu od 663,62 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama ju preinačiti i taj zahtjev odbiti, kao u stavku II izreke ovog rješenja.

11. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe s kojom je uspio u razmjerno neznatnom dijelu, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st. 5. ZPP

U Zagrebu 11. studenog 2025.

S u d a c:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.