Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2798/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri u Zagrebu, protiv tuženika PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešo Štefek, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa u Zagrebu, Pisarnici Zabok, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P-1537/2023-8 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Adriatic osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P-1537/2023-8 od 29. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Adriatic osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P-1537/2023-8 od 29. travnja 2024. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, iznose od: 3.334,66 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji na navedeni iznos teku od 10.04.2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve u roku od 15 dana".

Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova u cijelosti. Stavkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 393,14 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku, radi isplate iznosa od 3.334,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. pa do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio putnicima stradalim u vozilu tuženika zbog tehničke neispravnosti vozila tuženika, a koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a valja reći da su isti neosnovani, budući da u predmetnom postupku nije bilo nezakonitog postupanja suda, niti je tužitelju uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio iznijeti konkretne razloge zbog kojih je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje prometnog vještačenja radi utvrđivanja kada je izvršeno varenje na ovjesu i je li napravljeno u skladu s pravilima struke, i je li bilo dovoljno varenje ili je bila potrebna zamjena dijelova. Međutim, sukladno odredbi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. S obzirom da, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, okolnosti na koje je tužitelj predložio provesti prometno vještačenje nisu odlučne za tuženikov gubitak prava iz osiguranja iz čl. 24. st. 1. toč. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), a o čemu će biti više rečeno u nastavku ove odluke, činjenica da u pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih dokazni prijedlog tužitelja nije proveo, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je navedeni dokazni prijedlog tužitelja odbio provesti.

8. S tim u vezi, neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori". br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. , 2/10. i 13/17), budući da nije bilo arbitrarnosti u postupanju prvostupanjskog suda koji je raspravio sva pitanja koja je bio obvezan razmotriti u predmetnom postupku, a pobijana presuda je obrazložena i obuhvaća sve važne aspekte razmatranog slučaja.

9. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je 27. travnja 2017. na autocesti A-3 došlo do prometne nezgode u kojoj je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] sletio s kolnika u odvodni kanal,

- da je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], marke Lancia Kappa 2.4 JTD, proizveden 2000., u trenutku prometne nezgode bio u tuženikovom vlasništvu, te osiguran kod tužitelja policom osiguranja broj [broj police osiguranja],

- da je navedenim osobnim automobilom u trenutku prometne nezgode upravljao ČČ, tuženikov sin, a da su u njemu bili putnici, ovdje tuženik PČ, AČ i TČ, tuženikova supruga,

- da su uslijed prometne nezgode AČ i TČ zadobile tjelesne ozljede te da su s tužiteljem 1. travnja 2020. sklopile sporazume o izvansudskoj nagodbi temeljem kojih im je tužitelj na ime naknade štete te troškova zastupanja 10. travnja 2020. isplatio sveukupni iznos od 3.334,66 EUR,

- da je prometno-tehničkim vještačenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" broj: 511-01-110-115/3-3266/17. KS od 11. prosinca 2017. utvrđeno da je do prometne nezgode došlo zbog tehničke neispravnosti ovjesa, odnosno uslijed mehaničkog slabljenja strukture materijala (zamora materijala) ovjesa uzrokovane korozijom i prethodnim varenjem te vibracijama i opterećenjima nastalim tijekom vožnje,

- da je navedeni automobil prvi put u Republici Hrvatskoj registriran 17. siječnja 2007.,

- da je prilikom redovnog tehničkog pregleda izvršenog 20. svibnja 2016. navedeni automobil imao prijeđenih 283.469 kilometara, a da je tehničkim pregledom utvrđeno da na vozilu nisu nađeni nedostaci, te da je vozilo tehnički ispravno,

- da je navedeni automobil odjavljen 5. lipnja 2017. zbog prometne nezgode,

- da prema odredbi čl. 24. st. 1. toč. 6. ZOOP-a osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču bila poznata,

- da iz iskaza svjedoka GČ, CČ i ČČ proizlazi da je automobil redovito održavan i servisiran, da nikakvi posebni popravci na njemu nisu rađeni, da s konkretnim vozilom nikad nije bilo problema u vožnji, sve do štetnog događaja u kojem se u jednom trenutku automobil počeo zanositi, te je sletio s kolnika,

- da iz iskaza tuženika koji je saslušan kao stranka u postupku proizlazi da je automobil kupio desetak godina prije nastanka štetnog događaja, da nikakvi radovi na automobilu, osim redovitog održavanja i servisiranja, nisu rađeni, da se na ovjesu ništa nije niti varilo niti mijenjalo, da je automobil uredno prolazio na tehničkim pregledima, pa tako i na posljednjem tehničkom pregledu u [adresa], da ga nikad nitko na tehničkom pregledu nije upozorio da bi postojali nekakvi nedostaci, da je navedenog dana bio putnik u automobilu na stražnjem sjedištu, da je automobil normalno vozio, a onda odjednom da se čulo nekakvo lupanje i nešto je zablokiralo te su onda sletjeli s kolnika, da je tek nakon provedenog vještačenja doznao da je na automobilu nešto vareno i da je bio jako razočaran s time.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da iz životno uvjerljivih i logičnih iskaza saslušanih svjedoka i tuženika proizlazi da za tehničku neispravnost vozila zbog koje je došlo do slijetanja s kolnika, nije znao niti vozač vozila u trenutku prometne nezgode ČČ, a ni tuženik kao vlasnik vozila, budući da je vozilo bilo uredno servisirano te je redovito prolazilo tehničke preglede, pa je tako i na posljednjem tehničkom pregledu utvrđeno da na vozilu nisu nađeni nedostaci te da je vozilo tehnički ispravno. Također, prvostupanjski sud je zaključio da nije životno uvjerljivo da bi putnici tim vozilom krenuli na put i to autocestom, da su znali za tehničku neispravnost vozila uslijed koje je došlo do prometne nezgode. Stoga, kako vozaču nije bila poznata okolnost tehničke neispravnosti vozila koja je uzrokovala prometnu nezgodu, da tuženik sukladno odredbi čl. 24. st. 1. toč. 6. ZOOP-a nije izgubio prava iz osiguranja, dakle, da tužitelj nema pravo regresno potraživati od tuženika iznos koji je povodom štetnog događaja isplatio oštećenicama CČ i AČ.

11. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud.

12. Žalbeni navodi tužitelja u bitnom se svode na to da je odbijanjem provođenja prometnog vještačenja na okolnosti kada je izvršeno varenje na ovjesu i je li napravljeno u skladu s pravilima struke, i je li bilo dovoljno varenje ili je bila potrebna zamjena dijelova, činjenično stanje ostalo potpuno i nepotpuno utvrđeno u pogledu odlučne činjenice je li tuženik mogao znati za tehničku neispravnost vozila.

13. Međutim, u odnosu na žalbene navode tužitelja prvenstveno valja istaknuti da iz provedenih dokaza proizlazi da je vozilo tuženika bilo uredno servisirano te da je redovito prolazilo tehničke preglede na kojima nikad nije bilo utvrđeno postojanje nedostataka na vozilu. Nadalje, iz životno uvjerljivih i logičnih iskaza svjedoka i tuženika proizlazi da su se isti godinama vozili u tuženikovom vozilu i da nikad nije bilo problema u smislu tehničke neispravnosti vozila, tako da su se i konkretnog dana vozili autocestom, pri čemu valja naglasiti da u situaciji da je tuženik zaista znao za tehničku neispravnost vozila kako to tvrdi tužitelj, isti zasigurno ne bi konkretnog dana povjerio sinu takvo vozilo na upravljanje, i pritom sam sjeo u tehnički neispravno vozilo u kojem se nalazila njegova obitelj, niti bi vozač ČČ da je znao za tehničku neispravnost vozila pristao upravljati njime i voziti svoju obitelj, jer bi takvo postupanje bilo nerazumno. Dakle, imajući u vidu sve te okolnosti, kao i činjenicu da se predloženim vještačenjem ne bi moglo pouzdano utvrditi kada je točno i od strane koga izvršeno varenje na ovjesu, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, navedenim dokaznim prijedlogom ne bi se moglo sa sigurnošću utvrditi je li tuženik mogao znati za tehničku neispravnost vozila, a što je odlučno za gubitak prava iz osiguranja u smislu čl. 24. st. 1. toč. 6. ZOOP-a, tako da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je konkretni dokazni prijedlog odbio. Prema tome, kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da niti vozaču vozila, ČČ, niti tuženiku PČ, nije bila poznata okolnost tehničke neispravnosti vozila koja je uzrokovala prometnu nezgodu, tako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik nije izgubio prava iz osiguranja sukladno odredbi čl. 24. st. 1. toč. 6. ZOOP-a.

14. Stoga je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, budući da tuženik, sukladno odredbi čl. 24. st. 1. toč. 6. ZOOP-a, nije izgubio pravo iz osiguranja jer mu činjenica tehničke neispravnosti vozila nije bila poznata, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio kao neosnovan regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kojim isti od tuženika potražuje iznos koji je povodom štetnog događaja isplatio oštećenicama CČ i AČ (stavak I. izreke pobijane presude).

15. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (stavak II. izreke pobijane presude) pravilno je donesena sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove oduke.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža